ELEK, Herman, službenik (Győr, Mađarska, 17. I. 1870 – ?). U Hrvatsku se doselio iz Mađarske 1899. Zavičajnost je stekao u Sušinama kraj Đurđenovca. Bio je u braku s Fridom rođ. Greiner. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj Našičke tvornice tanina i paropila d. d. i živio u Zagrebu. U vrijeme uspostave NDH bio je u mirovini, a ubrzo potom iz Zagreba je otišao u Našice. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667.

LIT.: D. Kečkemet i Z. Efron: Židovsko groblje u Splitu. Split 1973.

ELJAŠAR, Mirjam (rođ. Kaufman), slikarica (Zagreb, ?). U Izrael se, s obitelji, iselila 1949. Nakon odsluženja voj. roka (1955–57), završila je Umjetničku akademiju »Becalel« u Jeruzalemu, gdje je dobila dvije nagrade za slikarstvo i trogodišnju stipendiju. Diplomirala je 1961. i djelovala kao profesionalna ilustratorica. God. 1967–71. u »Graphis Ltd.« u Haifi radi kao umjetnički senior-dizajner, a od 1972. predaje grafiku na Bloomfield College of Design i Israel Institute of Technology u Haifi. Provela je dvije godine na sveučilištima u SAD. Izlagala je u SAD, Njemačkoj i u Izraelu te dobila više nagrada za radove.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

ENDRENYI, Žiga, gospodarstvenik (Lazarevo, Srbija, 29. VII. 1886 – ?). Sin Alberta i Regine rođ. Ney. Trgovao je žitom više od 30 godina. God. 1914–24. živio u Sisku, gdje se bavio pretovarom žitarica, potom u Zagrebu, gdje je bio vlasnik, ravnatelj i dioničar Pogodovnog poduzeća »Trgopromet« d. d. za promet poljoprivrednim proizvodima, tada najveće žitarske tvrtke u zemlji, te član Upravnoga odbora i dioničar Javnih skladišta d. d. Zagreb, sa stanom na Zrinskom trgu te uredom na Jelačićevu trgu. Posjedovao je i 50 dionica Dioničarskoga društva za izgradnju svratišta i kupališta u Zagrebu. Po uspostavi NDH prešao je na katoličanstvo te zatražio arijska prava. Sa sinom Otom (Sisak, 1914 – ?) preuzeo je žid. znak te su najkasnije do poč. rujna 1941. istjerani iz stana. Poduzeće je preuzeo POGOD (Povlašćeno gospodarsko d. d.), ali su kao žitarski stručnjaci obojica, po nalogu ministra Andrije Artukovića, bili pošteđeni protužid. mjera te preživjeli II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28073.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ENGEL, Adolf, tiskar (Gradačac, BiH, 12. IX. 1880 – ?logor, 1941). Sin Karlov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik tiskarskoga obrta na Sajmištu u Zagrebu, potom u Vlaškoj ul. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu te sa suprugom Bertom rođ. Eigenmacht i djecom preuzeti žid. znak. Ubrzo je uhićen i stradao u nepoznatom logoru. Supruga i kći Etelka stradale su u logoru Đakovo 1942, a II. svj. rat preživio je samo sin Vilim (Tuzla, BiH, 1907 – Zagreb, 1. II. 1997).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

ENGEL, Antun, trgovac (Samobor, 27. I. 1909 – logor Jasenovac, 1944). Sin Izidorov. U mladosti se s obitelji iselio u St. Louis te u nepoznato doba vratio u Zagreb, no nije stekao jugoslav. državljanstvo. U međuratnom razdoblju bio je trg. pomoćnik poduzeća »Zvonimir Ungar«. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu vlastima. Ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga Cecilija (Cipora) rođ. Hajon i djeca Paula, Izidor i Leon preživjeli su II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 667.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ENGEL, Đuro → PAVLOVIĆ, Đuro

ENGEL, Elias (Engl, Andžić; Ilija), revolucionar (Jajce, BiH, 19. III. 1912 – Gornji Mikleuš kraj Čazme, 29. V. 1944). Sin Aleksandrov. Po završetku osnovne i srednje tehničke škole u Sarajevu, studirao je 1930–36. tehničke znanosti u Pragu. Član KPJ je od 1934. Tijekom studija bio je tajnik (od 1934) i potpredsjednik (od 1935) zadruge hrv. akademičara »Matija Gubec« te istodobno član Glavnoga odbora Društva jugoslavenskih tehničara. Za Španj. građanskog rata (1936–39) bio je pripadnik internacionalnoga bataljuna »Dimitrov«, a potom u činu poručnika zapovjednik protutenkovske jedinice. Nakon rata povukao se u Francusku, gdje je bio interniran u logor (1939). Prijavio se za dobrovoljni rad u Njemačkoj, odakle je u proljeće 1941. prebjegao u Zagreb. Nakon povratka u domovinu uključio se u rad ilegalne komunističke tiskare u Klaićevoj ul. Istodobno je organizirao prihvat, smještaj i daljnje upućivanje španj. suboraca na područje pod nadzorom partizanskih postrojba. Ranjen u sukobu s policijom NDH prilikom otkrića tiskare, uspio se 24. XII. 1941. probiti iz Zagreba na Žumberak, gdje je pristupio lokalnomu partizanskomu odredu. Odatle se prebacio na područje pod nadzorom glavnine partizanskih snaga te obnašao dužnost zapovjednika Banijskoga bataljuna (od veljače 1942) i Primorsko-goranskoga odreda. Zatim se pridružio Glavnomu štabu NOVJ i partizanskih odreda Hrvatske te obnašao dužnost načelnika 2. odjela. Imao je značajnu ulogu prilikom uspostave kontakta između zapovjednika Glavnog štaba Ivana Gošnjaka i predstavnika Židovskoga rapskog bataljona (priključeni 7. banijskoj diviziji) te delegacije civilnoga dijela rapskog logora. Zbog lošega zdravstvenog stanja imenovan je pomoćnikom načelnika pozadine Glavnog štaba NOVJ i partizanskih odreda Hrvatske. Poginuo je 1944. u Gornjem Mikleušu u činu pukovnika prilikom zračnog napada. Proglašen narodnim herojem 1953.

LIT.: Zbornik narodnih heroja Jugoslavije. Beograd 1957. – I. Mardešić: Engel, Elias (Ilija). Enciklopedija Jugoslavije, 3. Zagreb 1958. – I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – V. Kljaković: Engel, Elias (Ilija Andžić). Vojna enciklopedija, 2. Beograd 1971. – Engel Aleksandra Elias Ilija-Andžić. Narodni heroji Jugoslavije, 1. Beograd 1975. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – N. Lengel-Krizman: Narodni heroji iz Hrvatske–Židovi. Novi Omanut, 9(2001) 47/48.

ENGEL, Ferdinand, žid. aktivist (? – ?). Bio je izaslanik II. okružja Zemaljskoga odbora udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije na IX. cionističkom kongresu 1909. u Hamburgu.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 20.

ENGEL, Gabro, inženjer (Darda, 5. II. 1881 – ?). Sin Adolfa (?, 8. VII. 1846 – Osijek, 4. X. 1937) i Sofije rođ. Fischer. U Osijeku se 2. IV. 1906. oženio Ružom rođ. Frey. U braku su rođeni Lea (Osijek, 13. V. 1906) i Mirko (Osijek, 24. IX. 1908). Dekretom Ministarstva socijalne politike 3. I. 1923. bio je imenovan inspektorom nadzorništva parnih kotlova u Osijeku, 31. III. 1926. premješten u Zrenjanin, a 1930. u Banju Luku. Potom je 1936–41. djelovao prema Kraljevskoj banskoj upravi u Novom Sadu. Dana 30. VI. 1941. u Osijeku je osobno prijavio imovinu, navodeći da je bio primoran napustiti službu u Novom Sadu te da još nije primljen u novu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 629. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

ENGEL, Jakob, trgovac i posjednik (?Drávatamási, Mađarska, 1850 – Vinkovci, 5. III. 1915). Doselio se 1890. u Vinkovce, gdje je otvorio trgovinu vinom, a 1893. i mješovitom robom. God. 1909. proširio je svoj asortiman i na trgovanje manufakturnim, željeznim i drugim proizvodima. Bio je i vlasnik Prvoga vinkovačkog paromlina. Isticao se dobrovoljnim prilozima, koje je darivao prilikom različitih svečanosti pojedinih kulturnih društava, koja su obogaćivala društveni život grada.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.