Kategorija: H

HEBRANG, Olga (Markovac), službenica (?Pakrac, 3. VI. 1913 – Zagreb, 16. I. 1997). Kći pakračkoga trgovca Mordehaja Straussa. Živjela je u Pakracu 1930-ih, bila aktivna u ŽO te se udala za komunista Marka Kohna s kojim je imala sina Zlatka. Učlanila se u KPJ 1940, a kao članica partije bila je uhićena u jesen 1941. i zatočena u logoru Stara Gradiška. Suprug i sin bili su deportirani u logor Jasenovac, gdje su stradali. U rujnu 1942. s nizom uglednika (Mladen Iveković, Andrija Hebrang) bila je puštena iz logora u prvoj razmjeni zatočenika. Ubrzo se udala za A. Hebranga, koji je tada preuzeo dužnost polit. sekretara CK KPH. Živjela je na oslobođenom području Hrvatske do kraja 1944. Nakon što je suprug bio smijenjen s mjesta generalnoga sekretara CK KPH te preuzeo novu dužnost u Beogradu, otišla je s njim. U Beogradu je upravljala sustavom dječjih domova. Rodila je troje djece, Dunju, Andriju i Branka, a sa suprugom je usvojila Dragana Stanića, čiji su roditelji poginuli u II. svj. ratu. Nakon suprugova uhićenja 1948. i sama je bila uhićena, a kako nije željela svjedočiti protiv supruga u tajnom, montiranom procesu 1951, bila je osuđena na kaznu strogoga zatvora u trajanju od 12 godina, na gubitak građanskih prava u trajanju od 4 godine i na konfiskaciju kuće u Pakracu, zbog navodnog pomaganja neprijateljima (ustašama) za II. svj. rata. Navodno je pod pritiskom psihičkoga i fizičkoga mučenja u zatvoru potpisala priznanje krivnje. Uvjetno je puštena 1957. nakon osam i pol godina od kojih je tri godine i šest mjeseci provela u samici. Nakon izlaska iz zatvora sugerirano joj je da promijeni prezime kao uvjet da dobije stalan posao i da joj se reguliraju ostala građanska prava. Uzela je prezime Markovac te otada radila u više poduzeća, a najduže u poduzeću INGRA d. d. kao voditeljica propagandne službe. Prezime Hebrang vratila je 1983. Bila je članica Vijeća ŽOZ 1986–90.

IZV.: ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Jevrejski pregled, 37(1986) 5/6. – N. Mataušić: Jasenovac 1941.–1945. Zagreb 2003. – Jasenovac – žrtva je pojedinac. Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941–1945. (prir. J. Smreka i Đ. Mihovilović). Jasenovac 2007.

HECHT, Adolf, farmaceut (Vinkovci, 31. VIII. 1892 – Derventa, BiH ili logor Jasenovac, 1943). Sin Hermanna i Ivane. Gimnaziju je pohađao u Vinkovcima i u Vukovaru, a farmaciju je diplomirao u Zagrebu. U I. svj. ratu bio je sanitetski poručnik, odlikovan zlatnim križem. God. 1920–1921. predavao je kemiju u vukovarskoj gimnaziji, do 1932. bio je ljekarnik u Vinkovcima, a 1932–41. u Kapucinskoj ul. u Osijeku. Bio je član Ljekarničke komore i podupirajući član Hrvatskoga kulturnog društva »Napredak« u Vinkovcima, osn. 1922. Nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra 6. I. 1929. u više je navrata poklanjao lijekove i novac za hrv. političke osuđenike u Srijemskoj Mitrovici. Po osnutku NDH zatražio je arijska prava za sebe i suprugu Margitu rođ. Rott iz Nove Gradiške, a 9. VII. 1941. bio je zaveden u popis neophodnih stručnjaka. Prema nekim izvorima deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao, a prema drugima poslan u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa te se priključio partizanima i preminuo od tifusa. – Otac Hermann, fotograf (?, 25. VIII. 1864 – Vukovar, 18. IX. 1937). Bio je profesionalni fotograf u Vinkovcima 1890-ih, gdje je od 1903. imao fotografsku radnju. Poslije se preselio u Slavonski Brod pa u Vukovar. Bio je pristaša Hrvatske stranke prava.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27943. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Vukovaru.

LIT.: T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HECHT, Edita (rođ. Zilzer, Cilcer), javna djelatnica (Vinkovci, 1909 – Haifa, Izrael, 1998). Upoznala je 1930-ih Rubena Hechta, švic. Židova koji je tada boravio u Jugoslaviji radeći na ilegalnoj aliji Židova iz Njemačke, koji su plovili Dunavom na putu za Palestinu. U tom je postala njegova suradnica. Vjenčali su se u IV. 1941. u Beogradu (njoj je to bio drugi brak). Nakon Travanjskoga rata prebjegli su u Italiju, potom u Švicarsku te u Izrael, gdje su osnovali silos »Bet Dagon« u Haifi i silos u Ašdodu. Bili su među osnivačima Sveučilišta u Haifi, kojem su darovali svoju bogatu numizmatičku i arheološku zbirku (fond Hecht), čija je tema Erec Jisrael, a njihova donacija poslužila je kao osnovica Muzeja »Rubena i Edith Hecht« u Haifi.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 47/48.

HECHT, Koloman, žid. aktivist (Požega, 26. IX. 1836 – Požega, 7. XII. 1910). Bio je u braku sa Sofijom (?, 1839 – ?, 1906). Jedan je od predsjednika ŽO u Požegi do početka XX. st. Također je bio požeški gradski zastupnik 1881–1901. i dogradonačelnik 1883–1903.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Požegi.

LIT.: M. Šperanda: Židovi u Požegi (katalog izložbe). Požega 2007. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.

HEIM, Helga (Zagreb, 1923 – Klasnić, XII. 1943). Kći Karla i Margit rođ. Rosenberger. Po osnutku NDH s roditeljima i sestrom Dagmar (Zagreb, 1928) preuzela je žid. znak i prešla na katoličanstvo. U kolovozu 1941. prebjegla je u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Amaterski se bavila fotografijom, što je u logoru upadalo u oči, te se u kraljevičkom logoru čak jednom pojavila parola na zidu: »Smrt Helgi Heim!«. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima. U prosincu 1943. ili u siječnju 1944. bila je strijeljana pod optužbom za navodnu špijunažu i kolaboraciju s Talijanima u Klasniću na Baniji. Roditelji i sestra iselili su se u Izrael 1948.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 675. – HDA, RUR, Židovski odsjek, Kazalo, 3295. – KŽZ. – Podaci o ulaznici A. Pal.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – V. Isaić: Put prognanih. Od Mostara do Raba 1942.–1943. Rijeka 2003. – Z. Milo: Tako je to bilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (1941–1945). S opširnim historijskim pregledom toga razdoblja. Beograd 2004.

HEIM, Inge, epidemiologinja (Zagreb, 1. XII. 1949). Završila je engleski i tal. jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. te Medicinski fakultet 1981. Specijalizirala je epidemiologiju 1989. Magistrirala je 1990. tezom Promjena incidencije akutnog infarkta miokarda na geografski definiranom području, a 1999. doktorirala tezom Geografska distribucija dugovječnosti u Hrvatskoj. Stekla je naziv primarijus. Od 1985. zaposlena je u Odjelu za epidemiologiju u Poliklinici za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i rehabilitaciju u Zagrebu, a od 1993. voditeljica je Odjela. Članica je Hrvatskoga kardiološkoga društva, International Society & Federation of Cardiology i Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.

LIT.: Heim, Inge. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

HEIM, Michael, pravnik (Jakšić kraj Požege, 18. VIII. 1852 – ?). Studij prava pohađao je na Sveučilištu u Beču 1871–75. Imenovan je kraljevskim pravnim zastupnikom Državnoga odvjetništva na sudu u Osijeku 1883–90. God. 1890–98. oblasni je sudac u Slavonskom Brodu, 1898. imenovan je državnim nadodvjetnikom, a 1903. prvim predsjednikom Kraljevskoga suda u Srijemskoj Mitrovici.

LIT.: A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.

HEIM, Oskar, liječnik (Zagreb, 20. I. 1899 – ?). Sin Lavoslavov. U međuratnom razdoblju djelatnik je poduzeća »Kemika« d. d. te član Upravnoga odbora ciglane »Schlenger« d. d. (prije Zagorska industrija glinenih proizvoda). Imao je privatnu ordinaciju opće prakse u Palmotićevoj ul. u Zagrebu. Preveo je i za tisak priredio (s A. Langom) Majka kao kućni liječnik Anne Fischer Dünkelmann te Čovjek od začetka do smrti Fritza Kahna. Po osnutku NDH nalazi se na popisu liječnika članova ŽOZ sastavljenom 23–28. V. 1941. S obitelji je prešao na katoličanstvo te nastavio nesmetano živjeti i djelovati u Zagrebu jer je liječio nekoga od članova obitelji Poglavnika. Kao liječnik u siječnju 1942, a vjerojatno i poslije, služio je u hrv. domobranstvu. Rasprodavši u Zagrebu svu imovinu, u ljeto 1943. s obitelji je prebjegao prema Mađarskoj te su uhićeni u Međimurju, navodno s velikom svotom novca, zlata i dragocjenosti. Bili su zatvoreni u Čakovcu, potom u Nagykanizsi, a na sudu ih je branio preloški odvjetnik Delczeg, tvrdivši da je obitelj preko Turske namjeravala otputovati u Palestinu. Bili su oslobođeni te im je za putne troškove bilo ostavljeno 8000 penga, dok je ostalo bilo zaplijenjeno. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 675. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28810. – HDA, UNS, kut. 2, 1-4-1, Ured II, komunistička djelatnost, obavještajci, izvješća, EC.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Megyimurje, 1943. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HEIM, Sigismund (Žiga), poduzetnik i žid. aktivist (Feričanci, 1850 – Našice, 1896). Sin trgovca Adolfa, podrijetlom iz Mađarske, i Ruže rođ. Beran. S obitelji je živio u Virovitici i Feričancima, a oko 1880. doselili su se u Našice. Bio je posjednik više kuća u Našicama, uspješan gospodarstvenik (nadcestar i veletrgovac), član skupštine Virovitičke županije te predsj. ŽO u Našicama. Jedan je od utemeljitelja Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva u Feričancima i u Našicama (prvi vatrogasni vojvoda 1887) i našičkoga Hrvatskoga pjevačkoga društva »Lisinski« i njegov predsjednik. Zaslužan je za izgradnju nove ceste preko Krndije (Našice–Požega), otvorene 1886, te je njegovo ime zapisano na spomeniku podignutomu u čast graditelja. Kao načelnik trgovišta Našice odigrao je važnu ulogu prilikom posjeta bana Khuen-Héderváryja Našicama osvijetlivši 5 km svojega posjeda, koji se prostirao uz put kojim je ban dolazio, s 1000 baklji. Sa suprugom Adelom, vlasnicom stana u Gajevoj ul. u Zagrebu, imao je sina Adolfa i kćer Emmu (? – Našice, 1882). – Sin Adolf (Hrlić), trgovac (Feričanci, 10. III. 1877 – ?). Bio je u braku sa Sidonijom rođ. Beck, sestrom vinkovačkoga novinara → A. Becka. Gimnaziju je završio u Osijeku, a Poljoprivrednu akademiju u Austriji. U međuratnom razdoblju u Zagrebu se bavio izvozom hrastove bačvarske građe te je imao skladišta u Zagrebu i na željezničkoj stanici u Videmu kraj Krškoga. U rujnu 1940. odjavio je obrt. Po osnutku NDH bio je oslobođen nošenja žid. znaka. U molbi za priznavanje arijskih prava, koju je supotpisao ustaški logornik Božidar Kavran, naveo je da je u njegovoj kući u Gajevoj ul. u Zagrebu graditelj glazbala Pavao Kurjan tri god. (do 10. IV. 1941) imao iznajmljene prostorije u kojima se sastajao Ustaški stan. Posebice je istaknuo da je na sastanke dolazio i budući ustaški ministar Mirko Puk, te da je u kući bilo smješteno skladište oružja i municije i da se tiskao i umnožavao ilegalni ustaški propagandni materijal. Na nepoznat način preživio je rat i od svibnja 1945. radio kao vještak u Centralnoj gradskoj komisiji za grad Zagreb Zemaljske komisije za istraživanje ratnih zločina.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 675. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29045. – HDA, ZKRZ CGK, kut. 715, br. 1812/46, 17. IX. 1946.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Novi Omanut, 1(1993) 18/19. – R. Bošnjaković i S. Lučevnjak: Dobrovoljno vatrogasno društvo u Našicama od 1888. do 2008. Našice 2008. – S. Lučevnjak: Židovi u gospodarskom i javnom životu Našica. U: Židovi u našičkome kraju. Našice 2011. – M. Grahek Ravančić: Djelovanje Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača na području Zagreba u razdoblju od 1944. do 1947. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2011.

HEIMBACH, Fodor → PELEG, Eli