Kategorija: H

HOCHSINGER, Ljudevit, kućevlasnik (Sv. Jana na Žumberku, 23. VI. 1862 – logor Jasenovac, 17. VI. 1942). Sin Julijev. Po osnutku NDH morao je preuzeti žid. znak, a u prijavi imovine naveo je posjedovanje stambenih zgrada u Jurišićevoj i Boškovićevoj ul. vrijednih 5 milijuna din. Bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – U braku s Jelkom otac je Grete ud. Bresslauer (zatim ud. Gjanković; majke → D. Gjankovića) i Ivana (Hansa), žid. aktivista (Zagreb, 16. I. 1900 – logor Jasenovac, 20. XI. 1942). Kao srednjoškolac 1915–16. dao je novac za ratni zajam. Maturirao je 1918. u I. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Bio je istaknuti aktivist u cionističkom studentskom pokretu 1920-ih, tajnik Saveza cionista Jugoslavije i pristaša lijeve struje pokreta te član Hašomer Hacaira. Surađivao je u različitim židovskim, osobito cionističkim listovima (Hanoar, 1931). Radio je kao službenik u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. 1930-ih. Uspostava NDH zatekla ga je u Palestini iz koje se vratio u Zagreb kako bi pomogao roditeljima. U lipnju 1941. morao je prijaviti imovinu, a idući je mjesec pokušao prebjeći u Ljubljanu, ali su ga vlasti uhvatile, zatvorile i deportirale u logor Jasenovac, gdje je stradao. Iako je za njega intervenirao nadbiskup Alojzije Stepinac, do ustaških je vlasti ta intervencija stigla prekasno.

IZV.: DAZ, Izvještaj Kraljevske gornjogradske velike gimnazije za 1915–1916. – HDA, MUP NDH, kut. 25, Predsjednički ured, br. 19961, god. 1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677. – KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Gross i P. Spitzer. – Zapisnik Okružnog narodnog suda Zagreb, 14. XII. 1945, R 1410/45.

LIT.: Jevrejski list, 7(1934) 22. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HOCHSINGER, Michael, poduzetnik i javni djelatnik (? – ?). Bio je vlasnik poduzeća »Hochsinger Michael und Sohn« u Čakovcu. Poduzeće se naglo razvilo sred. 1880-ih kupnjom zgrade nekadašnjeg mlina kraj Glavnoga željezničkog kolodvora u Čakovcu, gdje je pokrenuta Tvornica likera, konjaka, ruma i octa opremljena najmodernijim strojevima, a proizvodi su se prodavali po cijeloj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Bavio se i proizvodnjom rakije te trgovinom vinom na veliko i malo. Bio je i član Poglavarstva trgovišne općine Čakovec, koje se izborilo za osnivanje Kotarskoga i Okružnoga suda 1871.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Čakovcu. Čakovec 2000.

HOCHSINGER, Slavko, trgovac (Belovar kraj Sesveta, 4. III. 1895 – ?). Sin Jakoba i Jozefine rođ. Leitner. Otac se doselio 1870. iz Križevaca u Bjelovar, gdje je 1880. pokrenuo trgovinu, koju su, nakon njegove smrti, nastavili voditi sinovi Slavko i Marko. Po osnutku NDH braća su sa sestrama Verom i Dragom zatražila priznavanje arijskih prava pozivajući se na očeva ratna odlikovanja iz 1873. i na vlastite ratne zasluge u austroug. vojsci u I. svj. ratu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27803.

HOCHSINGER, Slavko, žid. aktivist (? – ?). Nakon II. svj. rata kao predsj. ŽO u Splitu s tadašnjim tajnikom Mentom Altarasom obnovio je stari žid. hram te spriječio uništenje staroga žid. groblja na Marjanu.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971.

HOCHSTÄDTER, Bela, ginekolog (Rogašovci, Slovenija, 31. III. 1901 – Zagreb, 24. VIII. 1966). Sin Jakoba i Cecilije rođ. Löwenstein. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1925. i specijalizirao ginekologiju. Od 1931. imao je ginekološku ordinaciju u Zagrebu. Po uspostavi NDH morao je preuzeti žid. znak te je bio uhićen i deportiran u gospićki sustav logora. Nakon intervencije supruge, glumice Ervine Dragman (Zagreb, 8. XII. 1908 – Zagreb, 1. VIII. 1990) kao »arijevke i Hrvatice«, bio je pušten uz pomoć ustaškoga agenta, čiju je ženu liječio. Supruga je intervenirala i za njegovu majku Ceciliju (?, 1876 – ?), uhićenu 8/9. VIII. 1942. i odvedenu u sabiralište u Križanićevoj ul., no bez uspjeha. Upućen je u Tuzlu kao domobranski liječnik, a u listopadu 1943. priključio se partizanima djelujući kao liječnik, voditelj kirurške ekipe i Sanitetskoga odjela bolnice 17. divizije. – Otac je Dine, slikarice (Zagreb, 17. X. 1943).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677. – HDA, MUP NDH, RAVSIGUR, Židovski odsjek, 5050. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – A. Zemljar: Haron i sudbine. Zagreb 1988.

HOCHSTÄDTER, Josip, rabin i žid. aktivist (Veszprém, Mađarska, 1817 – Zagreb, 1909). Bio je u braku sa Charlotte rođ. Spitzer. Kao pripadnik ortodoksne skupine s → J. Englesrathom bio je suutemeljitelj ortodoksne općine 1843, koja nije bila priznata. God. 1855. bio je izabran za predsjednika jedinstvene ŽO u Zagrebu, a njegov je izbor svjedočanstvo pomirenja ortodoksa i reformista, koje je bilo zaključeno 17. VI. 1851. i potvrđeno na gl. općinskoj skupštini 1852. Uživao je veliki ugled te je za njegova mandata bilo odlučeno izgraditi novi hram. Neposredno nakon njegove izgradnje (1867), s nekoliko ortodoksa započeo je prosvjedovati protiv reformi u bogoslužju. God. 1879, uz pristanak vlasti, osnovao je samostalnu ortodoksnu općinu, čiji je bio rabin do 1906. Njegov sin David darovao je 1914. hramu parohet, koji se čuva u ŽOZ, a nosi hebrejski natpis »Ovo je dar štovanog gospodina rabina Davida Hochstädtera u spomen na njegovog oca gospodina rabi Josefa sina Aharonovog, osnivača i predsjednika Svete općine Agram ortodoksnog obreda i njegove majke gospođe Schindel Haje kćeri Mošeove 5674.«

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, br. 173. – HDA, Spis ZV BiN 6748 od 4. XII. 1879.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939.

HOCHSTÄDTER, Vojko (Hohšteter), građevinski poduzetnik i komunistički aktivist (Zaprešić, 3. III. 1913 – Oborovo kraj Zagreba, 29. III. 1944). Sin Josipa i Berte. Tijekom 1930-ih radio je kao građevinar na izgradnji državne ceste Podsused–Ptuj. Na katoličanstvo je prešao 1937. Kao član KPJ, 1941. priključio se partizanima djelujući kao zamjenik komandanta više brigada. Sudjelovao je u nekim od najznačajnijih partizanskih bitaka, među ostalim Bitki na Neretvi u kojoj je bio ranjen. Poginuo je u Oborovskoj bitki 1944. Imao je sestre Zoru (?Zaprešić, 1910 – ?), krojačku pomoćnicu, Danu (?Zaprešić, 1911 – ?), kitničarsku pomoćnicu u poznatom zagrebačkom salonu šešira »Ethel«, Blanku (?Zaprešić, 1919 – ?), tvorničku radnicu i Ljerku (?Zaprešić, 1922 – ?), koje su 1941. stanovale u Selskoj cesti u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HOFF, Josef, obrtnik (Zagreb, o. 1880 – ?logor, 1941–1945). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik pekarnice u središtu Zagreba. Bio je u braku s Mimi rođ. Razel, koja je umrla pri porodu 1905. Poslije se ponovno oženio. Po uspostavi NDH stradao je u nepoznatom logoru.

LIT.: http://crt-ii.org/index_en.phtm, pristupljeno 27. VII. 2012.

HOFFMAN-STERN, Rebeka → STERN-HOFFMAN, Rebeka

HOFFMAN, Bruno, komunistički aktivist (Davor, 25. V. 1926). Sin Hinka i Zlate rođ. Mandlović, brat Hermine (?Davor, 25. X. 1929). Bio je član SKOJ od 1941. Kao člana udarne grupe mađ. fašisti su ga uhitili u studenom 1943. u Novom Sadu. Do druge pol. 1944. bio je u zatvorima u Mađarskoj, a potom deportiran u logor Mauthausen. Preživio je II. svj. rat. – Majka Zlata (Mašić, 25. I. 1902 – ?), u međuratnom razdoblju bila je kućanica u Zagrebu. Po uspostavi NDH prebjegla iz Zagreba u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključila se partizanima djelujući kao nastavnica u partizanskoj gimnaziji u Vorkapiću.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 677.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.