Kategorija: H

HERŠKOVIĆ, Izak, liječnik i žid. aktivist (Humenné, Slovačka, 1897 – ?Auschwitz, VIII. 1942). Sin Julijev. Radio je kao liječnik u Našicama 1930-ih, gdje je bio član i pokrovitelj Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva i Hrvatskoga pjevačkoga društva »Lisinski«. Od kraja 1930-ih radio je kao internist u Zakladnoj bolnici u Zagrebu (danas KB »Sveti Duh«). God. 1941–42. imenovan za liječnika ŽOZ, a dobio je i posebnu dozvolu te je mogao putovati u Draganić, gdje su u logoru bile smještene žid. izbjeglice. U deportacijama u kolovozu 1942. deportiran je sa suprugom Bertom i četirima kćerima, najvjerojatnije u Auschwitz.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28776. – KŽZ.

LIT.: Židov, 15(1931) 16. – Novi Omanut, 4(1996) 18/19. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERŠKOVIĆ, Oskar, farmaceut (Dalj, 19. VII. 1903 – Bejt Jichar, Izrael, 1983). Farmaceutski fakultet završio je 1929. u Zagrebu. Bio je vlasnik drogerije »Sanitarija« u osječkom Donjem gradu te je bio među utemeljiteljima tamošnje Židovske čitaonice. Po proglašenju NDH prebjegao je na Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao voditelj Sanitetskoga odjela Jugoslavenske državne komisije Split. U listopadu 1945. bio je demobiliziran i imenovan ljekarničkim referentom. Reorganizirao je ljekarničku službu u Osijeku i okolici te je osnovao ljekarničko poduzeće »Zdravlje«, čiji je bio ravnatelj 1947–48. God. 1948. brodom »Radnik« iselio se u Izrael, gdje je sa suprugom Dragicom rođ. Kohn radio kao poljoprivrednik, a 1952. osnovali su vlastito gospodarstvo te se bavili poljodjelstvom i pilićarstvom. Također je radio kao zastupnik ljekarne, a potom je u Nataniji pokrenuo vlastitu ljekarnu. Kao umirovljenik živio je u Bejt Jicharu. Do smrti je više puta navraćao u Osijek (prvi put 1966).

IZV.: JIM, Privremeni paket 53, Savez jevrejskih opština Jugoslavije, KŽ 483, B. Milhofer, Kratke informacije o osječkim Jevrejima.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.

HERTMANN, Albert (Hertman), trgovac (Zagreb, 1. IX. 1870 – Počitelj, BIH, 22. VIII. 1940). Sin Josipov. Od 23. IX. 1894. bio je u braku s Fridom s kojom je imao kćeri Stanku, Danu i Jelu ud. Neumann (?, Zagreb – Zagreb, 21. XI. 1936). S obitelji je bio nastanjen u Ilici. Bio je vlasnik poduzeća »Josip Hertmann i sin« d. d. na Jelačićevu trgu u Zagrebu, pokrenutog 1880. Poslovno je često putovao u Švicarsku, gdje je provodio i blagdane. – Supruga Frida, trgovkinja (?, 1873 – Baden, Švicarska, 3. VII. 1961). Za uspostave NDH bila je vlasnica dionica poduzeća »Josip Hertmann i sin«, koje je naslijedila nakon smrti supruga. Bila je primorana prijaviti imovinu, a u lipnju 1941, s kćerima Stankom ud. Frank i Danom ud. Sessler, prebjegla je u Split, a 1943. u Italiju te u Švicarsku. – Otac Josip, trgovac (Zagreb, o. 1850 – Zagreb, 16. VI. 1922). Na Jelačićevu trgu u Zagrebu od 1880-ih imao je trgovinu kožnom robom »K šoštarskom dječku«, koja je od 1900. poslovala pod nazivom »Josip Hertmann i sin«.

IZV.: DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676.

LIT.: Zagreb 1900. Zagreb 1974. – http://www.crt-ii.org/, pristupljeno 23. VII. 2012.

HERTMANN, Pavao, pravnik (Zagreb, 16. VIII. 1915 – ?). Sin Alberta (?, o. 1882 – Zagreb, 8. XI. 1924) i Tereze rođ. Weinberger. Za uspostave NDH bio je bez namještenja. Majka je stradala u Holokaustu, a njegova je daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb, HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERZBERGER, Paula (Hercberger; ud. Nadramija), glumica (Sisak, 29. VI. 1906 − ?Istra, o. 1950). Kći Izidora i Juliške rođ. Worthman (Ilok, 1887 – ?). Završila je 1929. Državnu glumačku školu u Zagrebu i iste god. prvi puta nastupila u HNK u ulozi dječaka Rake u komediji Gospođa ministarka. Bila je isprva honorarna članica drame HNK, a od 1932. stalno je angažirana. Igrala je velik broj različitih uloga u drami i opereti. Isticala se interpretacijama mladih naivnih djevojaka, a pokazivala je neposredan talent za zdravu i prirodnu komiku. Među ostalim, bila je Nerissa (Mletački trgovac Williama Shakespearea), Puck (San ljetne noći Williama Shakespearea), Fanchette (Figarova svadba Wolfganga Amadeusa Mozarta), Jula (Pop Ćira i pop Spira Stevana Sremca), Buba (Beograd nekad i sad Branislava Nušića), Marija Antoinetta (Suparnica Marije Terezije Marije Jurić Zagorke), Vjera (Kvočka Silvije Šesto) i Mala iz provincije (Dva prstena Milana Begovića). Po uspostavi NDH bila je otpuštena, a 24. V. 1941, unatoč preporuci uredništva tjednika Hrvatska gruda, odbijena joj je molba upućena Ustaškom redarstvenom povjerenstvu za oslobođenje od nošenja žid. znaka. Čini se da je rat preživjela zahvaljujući pomoći ustaškoga poručnika Franje Ivaničeka, supruga sestre Helene. Od 1946. ponovo je članica HNK. U tom su joj razdoblju gl. uloge bile Vesela (Ljubovnici), Franuša (Nauk od mužova Molièrea), Agafja (Ženidba Nikolaja Vasiljeviča Gogolja) i Vera (Prst pred nosom Jože Horvata). Rješenjem Ministarstva prosvjete NRH od 24. X. 1949. bila je premještena u Bjelovar, ali se tamo nije pojavila zbog čega je, nakon kratkog disciplinskoga postupka u HNK, a »zbog teže povrede službene dužnosti« izbačena iz kazališta. Odmah nakon toga, po nekim je navodima (Pero Budak) pokušala pobjeći iz Jugoslavije, ali je pri bijegu stradala pri prelazu granice u Istri. – Otac Izidor, službenik (Oradea, Rumunjska, 6. IV. 1878 – Zagreb, 1941). Sin Karlov. U Hrvatsku se doselio 1904. kao službenik Austrijskih državnih željeznica. Zavičajnost je stekao u Zagrebu 1924. Za uspostave NDH bio je umirovljeni službenik državnih željeznica i zvanični pratitelj vlaka. Čini se da je ubrzo stradao, vjerojatno kao talac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27175. – HDA, 513, Hrvatsko narodno kazalište, kut. 6. – P. Budak: Živeći život. Neobjavljeni zapisi u vlasništvu obitelji.

LIT.: S. Batušić: Hercberger (Herzberger), Paula. Enciklopedija Hrvatskog narodnoga kazališta u Zagrebu. Zagreb 1969. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Herzberger, Paula (Hercberger). Sisački biografski leksikon. Sisak 2006.

HERZER, Adolf, pedagog (Vratno, 22. XII. 1880 – Osijek, prije 1941). Sin Samuela i Amalije rođ. Ungar. Djelovao je kao profesor u Senju, a 5. III. 1907. dekretom Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu premješten je u Realnu mušku gimnaziju u Osijeku, čiji je bio ravnatelj od 1930. do umirovljenja 1939. Od 1912. bio je član osječke masonske lože »Budnost«. U Zagrebu je 6. V. 1913. stupio u brak s Fridom rođ. Schwarz, žid. aktivisticom (Zagreb, 24. VIII. 1882 – Osijek, 13. X 1930), kćeri Mavra i Jete. U braku je rođen sin Božidar (Osijek, 18. VII. 1915 – ?). Bila je aktivna u osječkoj žid. zajednici, posebice u Židovskoj ferijalnoj koloniji, čija je bila dugogodišnja predsjednica. Nakon njezine smrti osnovan je pri Židovskoj bogoštovnoj općini Gornji grad fond »Frida Herzer« namijenjen prikupljanju sredstava za izgradnju židovskoga doma u Osijeku. – Druga supruga Regina rođ. Sonnenschein (?, 1890 – Auschwitz, VIII. 1942) s osječkim je Židovima u svibnju 1942. bila uhićena i deportirana u logor Tenja, a u kolovozu 1942. u Auschwitz.

IZV.: Podaci o ulazniku Z. Sternberg.

LIT.: Židov, 14(1930) 43. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

HERZER, Andrija (Josip), inženjer (?, 1907 – logor Jasenovac, I. 1942). U međuratnom razdoblju bio je inženjer u Slavonskom Brodu i član Zagrebačke inženjerske komore. Iako je srpnju 1941. bio zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, ubrzo je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERZER, Herman, trgovac i javni djelatnik (Oberschützen, Austrija, 1876 – Varaždin, 10. II. 1940). Bio je vlasnik trgovine žganim žestokim pićima, rumom i likerima na veliko na Franjevačkom trgu u Varaždinu te predsjednik i počasni član varaždinske podružnice Hrvatskoga trgovačkoga društva »Merkur«. God. 1920–28. bio je varaždinski gradski zastupnik. Također je bio potpredsjednik i predsj. varaždinske ŽO, član odbora i predsj. mjesne cionističke organizacije, istaknuti član više varaždinskih humanitarnih udruga u gradu te član utemeljitelj DVD Varaždin. Nakon njegove smrti posao je vodila supruga Lenka (Arad, 1897 – ?logor Metajna, 1941), koja je u noći 12/13. VII. 1941. s ostalim varaždinskim Židovima odvedena, vjerojatno u logor Metajna na Pagu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27758. – Matica umrlih ŽO Varaždin 1940.

LIT.: Židov, 2(1919) 7; 11(1927) 22; 21(1937) 19. – Hrvatsko pravo, 4(1917) 23. – Varaždinske novosti, 9(1938) 434. – Hrvatsko vatrogastvo 1864.–1994. Varaždin 1994.

HERZER, Ivo, inženjer elektrotehnike i povjesničar (Zagreb, 5. II. 1925 – Washington, 4. XI. 1995). Sin Rikarda (Zagreb, 1883 – ?, Izrael, ?), izdavača i urednika Židovske smotre 1912–14. Djetinjstvo je proveo u Zagrebu. Za uspostave NDH kao gimnazijalac bio je uhićen i odveden u sabirni logor u Zagrebačkom zboru. Uz pomoć ustaškoga stražara uspio je pobjeći te je s obitelji krenuo prema Splitu. U Gospiću su ih tal. snage prebacile u Rijeku, no tal. karabinijeri vratili su ih na teritorij NDH pod kontrolom ustaša. Uz pomoć krijumčara obitelj se ponovno prebacila u tal. zonu, stigla na Sušak, potom u Crikvenicu. Od studenoga 1942. bili su internirani u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, prebacivali su se malim ribarskim brodicama s otoka na otok te stigli na Vis, odakle su se brit. vojnim brodom prebacili u Bari, a potom u Taranto. U Bariju je radio kao prevoditelj brit. vojske, a 1946–48. u Rimu kao prevoditelj žid. organizacije Joint Distribution Committee te pomagao preživjelim logorašima iz Poljske i Rusije. Dobivši stipendiju 1948, otišao je u SAD, gdje je na Sveučilištu u Illinoisu studirao elektrotehniku. Nakon diplome 1951. radio je kao inženjer u New Yorku. God. 1955. dobio je amer. državljanstvo. Doktorirao je povijest 1964. u New Yorku tezom The role of Albania in Soviet Balkan diplomacy, 1914–1948. Radio je na Riverside Research Institute. Kao koautor objavio je više znanstvenih radova iz područja elektronike i voj. obavještajne djelatnosti. Posljednjih dvadesetak godina živio je u Washigtonu. Roditelji, koji su ostali u Italiji, iselili su se 1954. u Izrael.

DJELA: The Italian refuge. Rescue of Jews during the Holocaust (suautori K. Voigt i J. Burgwyn). Washington 1989.

LIT.: Židovska smotra, 7(1912) 6; 8(1913) 3; 9(1914) 3. – http://www.ushmm.org/wlc/en/idcard.php?ModuleId=10006319, pristupljeno 23. VII. 2012. – http://www.ushmm.org/wlc/en/gallery_oi.php?ModuleId=10005455, pristupljeno 23. VII. 2012. – http://www.highbeam.com/doc/1P2-856932.html, pristupljeno 23. VII. 2012.

HERZL, Bruno (Hercl), publicist (Osijek, 19. VII. 1902 – Osijek, 20. III. 1941). Kao gimnazijalac u Osijeku se počeo zanimati za alternativna područja (hipnotizam, okultizam, sugestija, nastanak i oblikovanje volje). Otišao je u Beograd, gdje je u šegrtskim školama 1925–27. predavao o štetnosti loših navika. Od 1928. boravio u Zürichu, Münchenu i Berlinu, gdje je 1930–33. bio ravnatelj Visoke škole za biozofiju. Bavio se i antropologijom te bio suradnik berlinskoga Instituta za znanost o čovječanstvu. Po povratku u domovinu, neko je vrijeme živio u Zagrebu i bavio se pučkim prosvjećivanjem. Uređivao je Okultnu maticu (»OM«), gdje je objavio veći broj brošura o suvremenoj prehrani i okultistici. God. 1935–36. boravio u Indiji, Francuskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Članke je objavljivao u periodici: Narodni glas (1926), Jutarnji list (1927), Hrvat (1928), Morgenblatt (1928), Narodni val (1928), Večer (1928), Življenje in svet (1928), Štampa (1934), Bilderwoche (1938), Hrvatski list (1938), Pančevska nedelja (1939–40), Zastava (kalendar, 1941).

DJELA: O produženju života. Zagreb 1933, Beograd 19392. – O zdravoj ishrani. Beograd 1939.

LIT.: S. Župić: Nepoželjene ljubaznosti. Upoznaj sebe, 3(1933) 11. – (Nekrolog). Jutarnji list, 30(1941), 25. III. – V. Humski: Herzl, Bruno. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.