Kategorija: H

HERMANN, Emanuel, trgovac (Hlohovec, Slovačka, 1862 – Osijek, 12. VIII. 1930). Bio je ugledni građanin Osijeka poč. XX. st.; suosnivač Hrvatsko-slavonskog d. d. za industriju šećera 1906. i član Nadzornoga odbora Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva d. d. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Bio je na kandidacijskoj listi anticionista za izbor novog vodstva osječke ŽO. Uoči raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. njegova je nepokretna imovina bila procijenjena na 2,5 mil. kruna, po čemu je bio najbogatiji osječki gornjogradski trgovac. U braku s Gizelom rođ. Baumgarten (Bács Gombos, Mađarska, 1873 – Osijek, 27. XI. 1941) imao je sina Srećka (Osijek, 1898 – Osijek, 1918) i kćer Editu ud. Adler (Osijek, 1902 – ?).

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: E. Heine: Priče iz povijesti srednjoeuropskog Osijeka. Osijek 1996. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

HERMANN, Gustav, inženjer (?, 1866 – Zagreb, 17. VIII. 1935). U međuratnom razdoblju bio je djelatnik osiguravajućega društva »Sava« u Zagrebu. Po osnutku NDH njegova udovica Marija (?, 1873 – Zagreb, 21. VI. 1966) bila je primorana prijaviti imovinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676.

HERMANN, Milan, obrtnik (Vrginmost, 1895 – ?). Sin Arnolda (?, o. 1866 – Zagreb, 3. III. 1925) i Helene (?, o. 1873 – Zagreb, 1921). U međuratnom razdoblju u zagrebačkoj Ilici imao je radionicu s proizvodima gumene robe, odnosno »prvu jugoslavensku izradbu naramica, povezica, pojasa itd.«. U braku s Florom imao je sina Hansa. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27339. – Telefonski imenik 1941.

HERMANN, Mirko (Emmerich), veterinar i ekonomist (Osijek, 5. VIII. 1868 – Zagreb, 2. IV. 1927). Potječe iz osječke donjogradske obitelji Davida Hermanna, vlasnika »Odornog zavoda«. Sa suprugom Malvinom rođ. Steingraber (?, 1886 – Zagreb ili logor Đakovo, 1942) otac je Ivana i → Marijane Hermann-Fischer. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku, Poljoprivredni i Veterinarski fakultet u Beču 1895. Radio je isprva u Lici kao veterinar, a potom je kao zakupnik preuzeo Mihalovićevo imanje kraj Čepina, koje je pretvorio u uzorno gospodarstvo te godinama besplatno liječio blago suseljanima. Sudjelovao je u radu Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva u Osijeku i u upravi Zemaljske opskrbe za vrijeme I. svj. rata. Bio je inicijator osnivanja Tvornice šećera u Osijeku i društva »Sjemenar«, osn. sa svrhom oplemenjivanja sjemenja i njegove razdiobe među seljaštvom; suosnivač Osječke ljevaonice željeza i Tvornice strojeva; sudjelovao je u organizaciji i vodstvu vodnih zadruga za očuvanje od poplava i dobivanje ziratnog (obradivoga) zemljišta (Aljmaška vodna zadruga). Bio je stručnjak za administraciju i parcelaciju imanja pri Hrvatskoj zemaljskoj banci i član njezine uprave. Također je bio jedan od obnovitelja slobodnozidarske djelatnosti u Osijeku te od 1903. član slobodnozidarske lože »Ljubav bližnjega« i kao starješina lože »Budnost« 1912–23. »umio je privesti savezu najvrednije elemente osječkog društva« (Glasnik, 1927). Iz lože je izašao 1923. zbog unutarnjih sukoba izazvanih novim polit. okolnostima nakon I. svj. rata. Bio je mecena i kolekcionar umjetnina (poprsje Rudolfa Valdeca i posmrtna maska Josipa Jurja Strossmayera). Uoči II. svj. rata 1939–40. njegova udovica Malvina poklonila je velik dio njegove zbirke osječkomu muzeju, a 27. I. 1941. Gipsoteci grada Zagreba (73 umjetnine među kojima su slike Emanuela Vidovića, Vladimira Becića, Vlahe Bukovca, Ivana Tišova, Bele Čikoš-Sesije, Maksimilijana Vanke, Naste Rojc, Mencija Clementa Crnčića, Vladimira Filakovca, Otona Ivekovića i dr.) o čemu joj je pismenu potvrdu 9. V. 1941. izdao ravnatelj Gipsoteke Antun Bauer. Istoga je dana po nalogu Ustaškoga redarstvenoga povjerenstva u Zagrebu bila izbačena iz vile na Bijeničkoj cesti, u koju se uselio ustaški pukovnik Mijo Seletković, ostavivši joj na raspolaganju samo pokućstvo jedne sobe i odjeću. Pozvavši se na vlastite arijske pretke u drugom koljenu te na zasluge svojega supruga, 25. V. 1941. zatražila je arijska prava, no ubrzo je bila uhićena i deportirana u logor u Đakovu, gdje je stradala. Prema drugom izvoru 1942. je izvršila samoubojstvo kad je policija došla po nju da je odvedu u logor. Portret M. Hermanna, kojega je 1915. naslikao Bela Čikoš Sesija nalazi se u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku. – Sin Ivan (Hans), elektrotehnički inženjer (Čepin kraj Osijeka, 13. VII. 1900 – Sarajevo, 10. VII. 1962). Oženio se 4. I. 1941. u Čakovcu Jarmilom rođ. Stavel te imao dvoje djece. U međuratnom razdoblju bio je elektrotehnički inženjer u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. Živio je na Tuškancu i Slavujevcu, gdje je radio kao izumitelj. Bio je vlasnik patenata za »stroj istosmjerne struje sa porednim i serijskim uzbuđenjem«. Često je putovao širom Europe radi posla te je posjedovao dodatnu adresu boravka u gradu Boulogne. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te je s majkom preuzeo žid. znak. Prešao je na katoličanstvo i u srpnju 1941. bio zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Tijekom rata skrivao se u Zagrebu, dok su vlasti opljačkale i konfiscirale njegovu kuću na Slavujevcu.

DJELA: O gospodarskoj snazi Jugoslavije. Osijek 1918.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LIT.: Glas Slavonije, 20(1962), 18. III. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

HERNFELD, Adolf, trgovac (Topol’čany, Slovačka, 10. IX. 1874 – ?). U Hrvatsku se doselio 1898, a 1935. dobio je obrtnicu od Gradskoga poglavarstva u Zagrebu za bavljenje piljarstvom zemaljskim plodinama, koje je prodavao na tržnici Dolac. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da mu je promet u prvoj pol. 1941. znatno podbacio zbog nemogućnosti nabavke robe. Daljnja sudbina nije poznata, dok je supruga Regina rođ. Dajč (Strošinci kraj Županje, 1876) stradala 1942. u logoru u Đakovu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

HERRERA, Abraham Kohen (Nunez de Herrera, Nunes, Irira; Alfonso, Alonso), trgovac, putnik, filozof i žid. mistik (?, Italija, 1570 – Amsterdam, Nizozemska, 1635). Potomak španj. preobraćenika podrijetlom iz Córdobe, tzv. novih kršćana ili kripto-Židova, koji su pred inkvizicijom pobjegli u Firenzu u Italiji. U mladosti je putovao u Maroko kamo ga je trg. poslom slao njegov firentinski stric te u Španjolsku kao trg. predstavnik marokanskoga sultana. Engl. flota zarobila ga je 1596. u Cádizu i s još 40 španj. talaca odvela u Englesku. Oslobođen je uz otkupninu, nakon diplomatske prepiske sultana i engl. kraljice Elizabete I. Oko 1600. zbog trgovine rudom stiže u Dubrovnik, gdje sreće lurijanskoga kabalista Israela Sarugu. Pod njegovim se utjecajem vraća žid. vjeri, udubljuje u kabalu i počinje pisati filoz. djela Puerta del Cielo i Casa de la Divinidad na kastiljanskom jeziku, u kojima navodi da se s kabalom prvi put susreo u »Raguzi, gradu pokrajine Ilirije«. Spominje se i u dokumentima dubrovačkoga arhiva. O. 1605. otišao je u Amsterdam, gdje je ostao do kraja života, uz povremena putovanja u Dubrovnik i drugdje, uključujući Beč. U Amsterdamu je postao učitelj utemeljitelja prve amsterdamske žid. tiskare Menasseh ben Israela, koji je u svojim spisima zabilježio dubrovački proces → I. Ješurunu 1622.

IZV.: S. Schwarz: Abraham Kohen Herrera. Bilješke o renesansnom židovskom putniku (rukopis iz knjige Sarajevska ruža. Balkanska židovska bilježnica). Izlaganje na V. znanstvenom skupu »Socijalna i kulturna povijest Židova na istočnojadranskoj obali«, Dubrovnik, 18–21. VIII. 2004.

LIT.: Encyclopaedia Judaica, 8. Jerusalem 1972.

HERRMANN, Gustav, knjigovođa (Osijek, 18. I. 1871 – Kfar Šmarjah, Izrael, 1948). Sudjelovao je 1919. u halučkom pokretu na Fincijevoj hahšari u Bijeljini. Iz Beograda se 1939. odselio u Palestinu, gdje je bio savjetnik za porezna pitanja i knjigovodstvo.

IZV.: JIM, Privremeni paket 53, Savez jevrejskih opština Jugoslavije, KŽ 483, B. Milhofer, Kratke informacije o osječkim Jevrejima.

HERRNHEISER, Rudolf (Rudi) (Zagreb, 1925 – ?). U rujnu ili listopadu 1941. na uglu Zvonimirove ul. i tadašnjega Trga Kulina bana (Trg žrtava fašizma) pripremao je eksploziv za napad na neku njem. vojnu postrojbu. Napad nije uspio te je bio otkriven i uhićen. Stradao je na nepoznatom mjestu.

IZV.: HDA, Podaci o ulazniku B. Polić.

HERRNSTEIN, Siegfried (Hranilović, Branko), poduzetnik (Rakovec, 24. I. 1882 – ?). U međuratnom razdoblju u Zagrebu bio je u braku s Paulom rođ. Berger te promijenio ime i prezime u Branko Hranilović. Bio je dioničar Beočinske tvornice cementa, »Croatia«, tvornice portland cementa d. d. Zagreb, »S. H. Gutmann« d. d. Belišće, Srpske banke d. d. Zagreb. Po uspostavi NDH morao je vratiti staro prezime. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676.

HERŠKOVIĆ, Adolf (Dolfi), stolnotenisač (Zagreb, 20. IV. 1916 ili 1918 – ?). Sin Aleksandrov. Prije II. svj. rata bio je istaknuti stolnotenisač zagrebačkog Makabija. Kao jugoslav. reprezentativac nastupao je na svjetskim prvenstvima u Badenu 1937, Londonu 1938. i Kairu 1939, gdje je u momčadskom natjecanju osvojio srebrnu medalju sa Žarkom Dolinarom, → L. Hexnerom, Maksom Marinkom i Tiborom Harangozom. Bio je istaknuti igrač parova, jugoslav. prvak u mješovitim parovima s Alicom Florijan (1938–39) te višekratni pobjednik turnirskih natjecanja. Osvojio je prvenstvo Savske banovine 1939. Po uspostavi NDH obiteljska imovina bila je opljačkana, otac i sestra s dvoje male djece stradali su u Auschwitzu, a brat u logoru Jasenovac. Prebjegao je u Italiju, gdje je bio interniran. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, nastavio je živjeti u Torinu, gdje je radio na promoviranju stolnoga tenisa. Nastupao je za tal. stolnotenisku reprezentaciju na svjetskim prvenstvima: u Londonu 1948, Stockholmu 1949. i Budimpešti 1950. Poč. 1950-ih preselio se u El Cerrito kraj San Francisca u SAD, gdje je vlasnik trgovine »Al’s Electric Shaver Centers«. – Otac Aleksandar, trgovac (Čertaž, Slovačka, 14. VII. 1874 – Auschwitz, 1944). Sin Mavrov. U Hrvatsku se doselio 1901. U međuratnom razdoblju u Smičiklasovoj ul. u Zagrebu imao je trgovinu manufakturnom i tekstilnom robom na veliko čiji je promet u 1940. premašivao 11 milijuna din. U studenom 1941. Državno ravnateljstvo za ponovu prodalo je trgovinu Marijanu i Ivanu Z. U jednoj od masovnih racija uhićen je i deportiran u Auschwitz, gdje je 1944. stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 676. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28402.

LIT.: Heršković, Adolf. Sportski leksikon, Zagreb 1984. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.vatican bankclaims.com/vatcom.htm, pristupljeno 25. I. 2011.