Kategorija: F

FIRST, Zdenko (Fürst), farmaceut (Dubrava kraj Čazme, 12. IV. 1898 – logor Lepoglava, 1945). Sin Ignaca i Zlate rođ. Neumann. Farmaciju je diplomirao u Zagrebu, a za uspostave NDH bio je zaposlen kao ljekarnički suradnik u ljekarni Dragutina Hoffera u zagrebačkoj Ilici. S roditeljima i sestrom Stankom preuzeo je žid. znak te je u ljeto 1941. uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, potom prebačen u Ciglanu. Iako mu je iz ŽOZ bio poslan samo jedan paket 4. XI. 1941, čini se da je djelomično bio zaštićen radom u logorskoj ljekarni. Vjerojatno je potkraj rata u nekoj od skupina logoraša iz Jasenovca prebačen u logor u Lepoglavi, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FISCHBACH, Lav (Leon), gospodarstvenik (Iaghelnia, Rumunjska, 21. I. 1868 – Zagreb, ?1945). Rođen je u ortodoksnoj obitelji kao sin rabina. Bježeći pred čerkeskim pogromima za I. svj. rata s obitelji je kao izbjeglica 1916. stigao u BiH. Zavičajnost je stekao 1924. u Novom Šeheru. Kao drvni stručnjak zaposlio se u Turbetu kraj Travnika, gdje je vodio pilanu. God. 1927. sa suprugom Sofijom rođ. Finkelman (?, o. 1868 – Zagreb, 11. III. 1940) i djecom Tilom, Jonasom, Klarom, Lotom i → Bertom Postružnik preselio se u Zagreb. Uspostavu NDH dočekao je kao udovac. Preuzeo je žid. znak i cijeli se rat skrivao kod svoje kćeri udane za Halida Muftića (brata zagrebačkoga imama Ismeta). Umro je neposredno prije završetka II. svj. rata i kriomice pokopan. – Sin Jonas, liječnik (Falken, Rumunjska, 1901 – Zagreb, 13. VI. 1996). U Travniku je završio Klasičnu gimnaziju, a 1927. Medicinski fakultet u Zagrebu te specijalizirao u Beču i Parizu. Radio je u Sarajevu, gdje su ga 1941. uhitili Nijemci i deportirali u logor Jasenovac, a potom u Staru Gradišku. Pušten je iz logora 1942. te u skupini žid. liječnika poslan u Maglaj u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Ondje je uhićen od njem. snaga i kao talac zbog partizanskih akcija osuđen na smrt vješanjem, ali na intervenciju sestrina supruga H. Muftića pušten i ponovno upućen u BiH, gdje se u studenom 1944. priključio partizanima. Nakon II. svj. rata radio u Beogradu, potom u Zagrebu kao voditelj vojnog saniteta. Umirovljen u činu pukovnika JNA.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – Podaci o ulazniku B. Postružnik-Fischbach. – KŽZ. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28932. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Hasanbegović: Muslimani u Zagrebu 1918–1945 (magistarski rad). Zagreb 2005.

FISCHEL, Filip, tiskar i knjižar (Lochovice, Češka, 19. VII. 1834 – Čakovec, 17. VII. 1896). Za tipografskog majstora školovao se u Budimpešti. Zaposlio se 1860. u Nagykanizsi u tiskari Jakoba Markbreitera, čijom se kćeri oženio te 1865, po njegovoj smrti, preuzeo poduzeće. God. 1884. otvorio je u Čakovcu knjižaru i tiskaru, u koju je prebacio kompletno poslovanje poduzeća. Od 1884. izdavao je list Medjimurje – Muraköz, a u njegovoj je tiskari u Čakovcu tiskano i nekoliko brojeva Velikoga međimurskog kalendara te drugih manjih edicija.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000. – Isti: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006.

FISCHER-BRUCK, Valerija, farmaceutkinja (Osijek, 1911 – ?). Farmaciju je završila u Zagrebu 1938, a 1944. priključila se partizanima te obavljala ljekarničke dužnosti.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

FISCHER-HERMAN, Marijana → HERMANN-FISCHER, Marijana

FISCHER-JAKIĆ, Lelja, kemijska inženjerka (Osijek, 27. III. 1934). Kći → Alfreda i Margaret (Margita) rođ. Szoke (Seke), sestra → D. Fischera. Prije rata živjela je u Osijeku, a po uspostavi NDH skrivala se s obitelji u Odžaku (1942–43), pustari Czerepes kraj Szolnoka (1943–44) i u Budimpešti (1944–45). Maturirala je u osječkoj gimnaziji 1952. Diplomirala je 1957, a doktorirala 1977. na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu (danas Fakultet kemijskoga inženjerstva i tehnologije). God. 1958–60. radila je u istraživačkom laboratoriju tvornice »Saponia« u Osijeku, a 1960–62. u kontrolnom laboratoriju tvornice »Pobjeda« u Zagrebu. Od 1962. bila je asistentica, od 1981. docentica, a od 1987. izvanredna profesorica na Tehnološkom fakultetu (razdvajanjem fakulteta 1991. predavala je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu). Znanstveno se bavi sintetskom organskom kemijom i spektroskopijom. Rezultate znanstvenoga rada objavila je u više domaćih i inozemnih časopisa: Bulletin de la Société chimique et technologique (1980–81), Croatica chemica acta (1980–81, 1986), Tetrahedron (1982), Journal of Serbian Chemical Society (1983–84, 1986), Kemija u industriji (1984), Heterocycles (1985–86), Tekstil (1986), Melliand Textilberichte (1991–92), Spectroscopy Letters (1993), Monatshefte für Chemie (1994). Suautorica je udžbenika Uvod u organsku kemiju (Zagreb 2004).

LIT.: V. Gržetić: Bibliografija objavljenih radova djelatnika Fakulteta kemijskog inžinjerstva i tehnologije 1919–1993. Zagreb 1995. – M. Kaštelan-Macan: Fischer-Jakić, Lelja. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

FISCHER-MIOČKA, Olga, sportašica (Novi Sad, Srbija, 8. VIII. 1923 – Zagreb 7. I. 2015). Plivanjem se počela baviti u ljubljanskoj »Iliriji« te nastavila od 1940–46. u Zagrebačkom plivačkom klubu i klubu »Mladost«. Nastupala je u konkurenciji tada najboljih hrv. plivačica, u disciplinama na 100 i 200 m, a poslije je nastupala i za košarkaški klub »Mladost«.

FISCHER-SARTORIUS, Feodora (Feđa), pedijatrica (Sielec, Ukrajina, 4. III. 1901 – Ženeva, Švicarska, 12. IX. 1990). Majka psihijatra Normana Sartoriusa (Münster, Njemačka, 1935). Školovala se u Njemačkoj, studij medicine završila je 1923. u Hamburgu, a specijalizaciju pedijatrije 1931. u Münsteru, gdje je ostala raditi u svojstvu sveučilišne asistentice. God. 1937. došla je u Zagreb te radila u Gradskom dječjem ambulatoriju. Od 1940. upraviteljica je školske poliklinike u Koprivnici, uz koju osniva i dispanzer sa širokom zdravstveno-odgojnom djelatnošću. God. 1943. priključila se partizanima te djelovala kao liječnica i zdravstvena referentica, a nakon II. svj. rata radila je u Zagrebu, najprije 1945–46. pri Dječjem odjelu Zakladne bolnice (danas KB »Sveti Duh«), potom 1946–48. pri Dječjem odjelu Bolnice milosrdnih sestara (danas KBC »Sestre milosrdnice). God. 1948–49. bila je načelnica Uprave za zaštitu majki i djece Komiteta za narodno zdravlje Vlade FNRJ i potom 1949–50. voditeljica Odjela za zaštitu majki i djece NRH. God. 1951. u Zagrebu osniva Dječju bolnicu u Klaićevoj ul., pri kojoj uz pomoć UNICEF 1953–56. organizira Centar za zaštitu majki i djece; obje te ustanove vodila je do umirovljenja 1964. U Centru je provodila zdravstveno prosvjećivanje roditelja te organizirala tečajeve za primalje, poslijediplomske tečajeve za liječnike i trogodišnju Školu za dječje njegovateljice. God. 1959. habilitirala se za docenta zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta na kojem sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi. Bila je predsjednica UNICEF za Hrvatsku (1949–64). God. 1956. pokrenula je naš prvi pedijatrijski časopis Bilten Centra za zaštitu majke i djeteta i bila mu dugogodišnja urednica. Razvila je socijalnu pedijatriju, organizirala terenske ekipe za suzbijanje pobola i pomora dojenčadi, te pedijatrijsku patronažnu službu. Radove je objavljivala u časopisima: Monatsschrift für Kinderheilkunde (1930–31, 1933), Zaštita zdravlja (1946, 1952), Liječnički vjesnik (1950), Higijena (1954), Narodno zdravlje (1954, 1957–58), Primaljski vjesnik (1955, 1958), Bilten Centra za zaštitu majke i djeteta (poslije Arhiv za zaštitu majke i djeteta; 1956–63), Glasnik socijalne pedijatrije (1958), Neue österreichische Zeitschrift für Kinderheilkunde (1961–62), Courrier de Centre International de l’enfance (1964).

DJELA: Njega zdravog i bolesnog djeteta. Priručnik za srednje medicinske kadrove. Zagreb 1952. – Njega i prehrana dojenčadi i male djece. Priručnik za učenice učiteljskih škola. Zagreb 1956.

LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – M. Juretić i dr.: Razvoj pedijatrije i zdravstvene zaštite djece u SR Hrvatskoj do 1960. godine. Liječnički vjesnik, 110(1988) 1/2. – (Nekrolog). Ibid., 112(1990) 11/12. – V. Kolbas: Fedja Fischer Sartorius, Founder and First Editor of the »Archives for Mother and Child Health«. Arhiv za zaštitu majke i djeteta, 35(1991) 1. – J. Grgurić: Aktualnost stručno-medicinskih poruka doc. dr Feđe Fischer Sartorius. Ibid. – Biografija doc. prim. dr. Feđa Fischer-Sartorius. Ibid. – V. Dugački: Fischer-Sartorius Feđa. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FISCHER, Alfred, pravnik (Osijek, 28. V. 1904 – Budimpešta, 8. I. 1945). Sin osječkoga trgovca Bele (?, 1862 – ?, 1938) i Emilije rođ. Bihaly. Studirao je filozofiju u Beču i pravo u Zagrebu, gdje je promoviran u doktora prava 1927. U Osijeku je bio vježbenik u uredu odvjetnika → Mosina Kleina. Ovlaštenje za obavljanje odvjetničkoga zvanja dobio je 1930. i bio upisan u Imenik advokata. Do 1941. s Kleinom je zajednički vodio odvjetnički ured u tadašnjoj Aleksandrovoj (današnjoj Europskoj) aveniji. Kao vrstan poznavatelj građanskoga prava objavljivao je rasprave u stručnoj periodici. Bio je član osječke masonske lože »Budnost« 1930-ih i 1940. njezin tajnik. Po uspostavi NDH odlukom Odvjetničke komore od 30. VI. 1942. u akciji »čišćenja« Židova iz pravosuđa bio je izbrisan iz imenika Odvjetničke komore u Zagrebu. U ljeto 1941. s obitelji je izbačen iz stana te se, kako je bio na popisu za uhićenje, sklonio u osječku bolnicu kod svoga brata liječnika → O. Fischera. Krajem 1941. prebjegao je u Mađarsku, gdje mu se poslije pridružila i supruga Margaret (Margita) rođ. Szöke (Seke) s kćerkom → Leljom Fischer-Jakić i sinom → Darkom. U borbama za oslobođenje Budimpešte, ubili su ga nacisti.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630. – Podaci o ulazniku D. Fischer.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 6. – Mi smo preživeli, 1–2. Beograd 2001–2003. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003.

FISCHER, Bela, kirurg (Ruma, Srbija, 2. IV. 1867 – Split, 1941). Sin Ignjata i Ivane rođ. Ditrich. Gimnaziju je završio u Novom Sadu, a studij medicine u Beču, gdje je promoviran u doktora medicine. Po završenom studiju 1891. specijalizirao je kirurgiju u Beču. Po završetku specijalizacije počinje raditi u bolnici u Vinkovcima, a 1895. preuzeo je dužnost primarnoga liječnika i voditelja kirurškoga odjela Zakladne bolnice u Osijeku. Do 1899. bio je privremeni upravitelj bolnice, u kojoj je započeo opsežan preustroj kirurškoga rada čime je položio temelje modernoj kirurgiji u Slavoniji. Njegovom je zaslugom kirurški odjel moderniziran i opremljen tada najboljim instrumentima, iako se rad odvijao u zastarjelom ambijentu stare kirurgije. Iako je 1919. umirovljen i dalje se bavio medicinom kao privatni liječnik. U Zagreb se preselio 1936. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split, gdje je u progonstvu i umro. God. 1984. otkriveno je u osječkoj bolnici njegovo poprsje. Bio je oženjen Fridrickom rođ. Steiner iz Beča, s kojom je imao dva sina. – Sin Ernest (Fiolić, Velja), bankar i poduzetnik (Osijek, 29. X. 1903 – Beograd, 1986). Završio je gimnaziju u Osijeku 1921. U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik »Merkur banke« u Zagrebu. Po uspostavi NDH, 20. V. 1941, brisan je iz članstva Nadzornoga odbora Znanstvenoga zavoda Franje Brösslera. Prebjegao je u Dubrovnik i pristupio partizanima i djelovao u Kotoru i Grahovu. U partizanima je uzeo ime Velja Fiolić. Na prijevaru su ga 1942. zarobili četnici i predali Talijanima koji su ga otpremili u logor u Italiju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ponovno je pristupio partizanima kao borac u brigadi »Garibaldi« i djelatnik baze NOVJ u Bariju. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. Nakon II. svj. rata osnovao je beogradski »Interexport«.

LIT.: V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874–1974. Osijek 1974. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 35(1984) 1/12; 36(1986) 3/4. – V. Kovačević: Pod otvorenim nebom. Beograd 1985. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Gimnazije u Osijeku. Ravnatelji, profesori i maturanti 1729.–2000. Osijek 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.