FIGATNER, Milan (Emanuel), liječnik (Zagreb, 10. VII. 1866 – Zagreb, 29. VIII. 1918). Gimnaziju je završio 1883. u Zagrebu, a studij medicine 1893. u Beču. Najprije je radio kao pomoćni liječnik u zagrebačkoj Bolnici milosrdne braće (danas KB »Sveti Duh«) te neko vrijeme kao pošasni liječnik za koleru u Slavoniji, a od 1895. do kraja života kao gradski kotarski liječnik u Zagrebu. Bio je blagajnik (1905–08) i prvi tajnik (1909–10) Zbora liječnika Hrvatske i Slavonije te jedan od sastavljača njegova Liječničkoga koledara za 1906. i 1907. Zaslužan je, kao ravnatelj i nadzorni liječnik, za ustroj i rad zagrebačkoga Dobrovoljnoga društva za spasavanje (osnovanog 1909. po uzoru na Wiener Rettungsverein). Za Balkanskih ratova (1912–13) je kao dragovoljac u Srbiji i Bugarskoj organizirao medicinski rad u ratnim bolnicama, a bavio se također kirurgijom pa i neurokirurgijom. Za I. svj. rata bio je pukovnijski, potom stožerni liječnik u Beogradu pri austroug. vojnoj generalnoj upravi u okupiranoj Srbiji. O svojim ratnim iskustvima te o prijedlogu reformâ socijalnoga osiguranja u Hrvatskoj i reorganizaciji zdravstvene službe u Srbiji pisao je u Liečničkom viestniku (1902–03, 1908, 1911, 1913, 1917) i Beogradskim novinama (1917), a o prvoj pomoći držao je predavanja u zagrebačkom Pučkom sveučilištu. Bio je vrstan klizač i mačevalac.
DJELA: Prva pomoć kod nezgoda i naglih obolenja. Zagreb 1914.
LIT.: V. Bazala: Poviesni razvoj medicine u hrvatskim zemljama. Zagreb 1943. – A. Nick: Liječnici iz Hrvatske u Balkanskim ratovima 1912–1913. Beograd 1965. – Ustanova za hitnu medicinsku pomoć 1909–1994. Zagreb 1994. – V. Dugački: Figatner, Milan. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970.