Kategorija: F

FUCHS, Željko (Fuks), farmaceut i žid. aktivist (Đakovo, 2. XII. 1918 – Beograd, 9. II. 1994). Sin Huga i Zorice rođ. Kolman. Maturirao je u realnoj gimnaziji u Osijeku 1939. i upisao Farmaceutski fakultet u Zagrebu, koji je po osnutku NDH morao prekinuti te se privremeno zaposlio u očevoj ljekarni. Krajem 1941. upućen je u ekipi žid. liječnika djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa u Gradačac, gdje je radio u serološkom laboratoriju. Partizanima se priključio 1943. djelujući kao ljekarnik Komande posavskoga vojnog područja. Diplomirao je na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu 1945, a doktorat kemijskih znanosti stekao 1964. na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. God. 1945–72. bio je u službi u JNA, gdje je od 1971. imao čin pukovnika. U ljekarni zagrebačke Vojne bolnice organizirao je laboratorij za ispitivanje lijekova. Specijalizirao je kemiju bojnih otrova na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu u Krešimira Balenovića. Utemeljio je laboratorij za sinteze Vojnosanitetskoga zavoda u Sarajevu, gdje je priređivao spojeve za zaštitu od organofosfornih otrova. God. 1960–61. usavršavao se na Columbia University u New Yorku i potom u National Institute of Health u Bethesdi, gdje je istraživao središnjoživčane serotonergične mehanizme, posebice aktivno transmembransko upijanje serotonina. God. 1968–71. bio je izvanredni profesor za instrumentalne metode pri Visokoj tehničkoj školi kopnene vojske u Zagrebu gdje je 1973–81. predavao fizikalnu biokemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Radove i prikaze objavio je u Acta pharmaceutica Jugoslavica (1955, 1970–83) i Journal of Neurochemistry (London 1962). Urednik je Spomenice u povodu stote obljetnice osnutka studija farmacije na Sveučilištu u Zagrebu 1882–1992. (Zagreb 1983). Nagrađen je iz Fonda »Ante Karlovac«, a 1988. dobio je Domčevu medalju Farmaceutskoga društva Hrvatske. Bio je dobar poznavatelj različitih aspekata judaizma. Posebno ga je zaokupljala filozofija Karla Poppera te je preveo njegova djela The Open Society and Its Enemies i Conjectures and Confutations. Bio je prvi predsj. Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger« (1989–90). God. 1990. otišao je sinu u Beograd, gdje je i umro. – Sin Ruben, liječnik i žid. aktivist (Zagreb, 1950). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu šk. god. 1981/82, a već 1982. preselio se u Beograd, gdje je specijalizirao kirurgiju. Predsjednik je Saveza Jevrejskih opština Srbije. – Željkov otac Hugo, ljekarnik (Đakovo, 15. I. 1881 – Odžak, BiH, 27. VIII. 1942). Bio je u braku sa Zoricom rođ. Kolman. Posjedovao je ljekarnu »Sv. Trojstvo« u Županijskoj ul. u Osijeku, registriranu pri Apotekarskoj komori 6. VIII. 1938. U posao je uložio 100 000 din. vlastita kapitala, a promet je 1940. iznosio 646 000 din. Po osnutku NDH u prijavi imovine naveo je obiteljski zlatni nakit i inventar ljekarne. Umro u Odžaku u BiH kamo ga je, čini se, poveo sin, koji je bio upućen djelovati na suzbijanju endemskoga siflisa.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Lj. Grlić: Fuks, Željko. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUHRMAN, Adolf, trgovac (Bonyhád, Mađarska, 16. IV. 1877 – logor Jasenovac, 1942). U Hrvatsku se doselio 1890. God. 1903–13. bio je samostalni trgovac drvom u Sunji, nakon toga privatni namještenik u istoj struci. U Zagrebu je imao zavičajnost od 1925. Bio je u braku s Valerijom rođ. Švarc. Po osnutku NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – Popis žrtava.

FUHRMAN, Eugen, trgovac (Bonyhád, Mađarska, 10. VI. 1878 – ?logor, 1941–1945). Sin Samojlov. U Hrvatsku se doselio s roditeljima 1890. i do 1925. živio u Graduši kraj Petrinje, potom u Zagrebu, gdje je se bavio komisionom trgovinom dragocjenostima. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i u prijavi imovine naveo kako mu je trgovinu u Mrazovićevoj ul. već 22. VI. 1941. preuzeo povjerenik Karlo Müller. Uhićen je i deportiran u nepoznati logor, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – KŽZ.

FUHRMAN, Žiga, poduzetnik (Bonyhád, Mađarska, 7. VII. 1881 – Zagreb, 22. VI. 1941). U Hrvatsku se doselio s roditeljima 1910. te isprva živio u Vukovaru, zatim u Bjelovaru, gdje je bio vlasnik trgovine stakla i porculana »Žiga Fuhrman«, poslije »Žiga Fuhrman i nasljednici«. Također je bio suvlasnik i predsj. ravnateljstva poduzeća »Kristalum« d. d. u Zagrebu. Sa suprugom Herminom rođ. Lauš i kćerima Jelkom i Theom stanovao je u obiteljskoj vili na Gornjem Prekrižju. Ujedno je s Josipom Steinerom bio suvlasnik trokatnice u Boškovićevoj ul. Po uspostavi NDH obitelj je 12. V. 1941. bila izbačena iz kuće s osnovnim stvarima (namještaj dviju soba, šest sagova, željezna blagajna, odjeća, rublje i posteljina). Automobil »Citroen« oduzet je za potrebe jugoslav. vojske još 4. IV. 1941. Obitelj se preselila u stan u Boškovićevoj ul., gdje je ubrzo umro. – Supruga Hermina, poduzetnica (Veliki Bukovac kraj Ludbrega, 23. II. 1895 – ?). Sa suprugom je bila vlasnica trgovine staklom i porculanom i dviju kuća u Bjelovaru te vile u Zagrebu na Gornjem Prekrižju. Po uspostavi NDH, s kćeri → Theom Altaras bila je upisana u Kartoteku židovskoga znaka, ali čini se da znak nisu preuzele, nego su u tom razdoblju prebjegle na Hrvatsko primorje te su u studenom 1942. bile internirane u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kamporu na Rabu. Preživjela je II. svj. rat. – Kći Jelka ud. Motta, službenica (Bjelovar, 29. V. 1920 – ?). Prije II. svj. rata bila je službenica u poduzeću »Kristalum« u Zagrebu. Po uspostavi NDH dijelila je sudbinu majke i sestre. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima i djelovala na području Banije. Nakon II. svj. rata udala se u Italiji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUHRMANN, David (Furman), poduzetnik i žid. aktivist (?, 1881 – logor Jasenovac, 1941). Bio je direktor Židovske štedne zadruge EZRA, osnovane 1932, koja je mladim Židovima omogućavala izučavanje zanata, a 1937. bio je predsj. Stanice za produktivnu jevrejsku pomoć. Također je 1930-ih bio član masonske lože »Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH živio je u svojoj kući u Stenjevcu, u kojoj je u rujnu 1941. uhićen sa suprugom Sarom (?, 1886) i sinom Markom (1919 – ?logor, 1942–1943), studentom tehnike, nakon dojave da se priprema za bijeg. Odvedeni su na Zavrtnicu, a 19. IX. u logor Jasenovac. Iako su mu u Jasenovac poslana dva paketa (u studenom 1941. i siječnju 1942) nijednom se nije javio iz logora te se čini da je stradao krajem 1941. Sin mu je stradao u nepoznatom logoru 1942. ili 1943, dok je sudbina supruge nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek 28179. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUHRMANN, Marko, poduzetnik (Sunja, 1880 – ?, Izrael, ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao poduzetnik te bio u braku s Almom rođ. Frischmann. Po uspostavi NDH prebjegli su u Hrvatsko primorje te bili internirani u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kamporu na Rabu. Posvojili su žid. dječaka, koji im se pridružio u aliji u Izrael.

IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić.

FUHRMANN, Milan, službenik (Beč, 4. III. 1901 – logor Jasenovac, 1941). Sin Nathanov. U Zagreb se doselio za I. svj. rata te je 1930-ih bio predstavnik poduzeća »Verein für chemische und metallurgische Produktion« iz Praga. Po uspostavi NDH sa suprugom Anom rođ. Pollak i sinovima Petrom i Pavlom (Pavelom) preuzeo je žid. znak te je 21. VI. 1941. odveden na Zagrebački zbor u Savskoj cesti. U prijavi imovine, koju je u njegovo ime podnijela supruga 24. VI. 1941, navodi se da je njegovo prebivalište nepoznato. Vjerojatno je deportiran u gospićki sustav logora, a u kolovozu 1941. u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga i sinovi doživjeli su istu sudbinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FUNK, Edo, poduzetnik (Vinica kraj Varaždina, 17. IV. 1885 – Zagreb, nakon VII. 1944). Sin Ignacov. Prije II. svj. rata bio je ravnatelj poduzeća »Obnova« d. d. u Zagrebu. Bio je i istaknuti djelatnik Autokluba i sportskih organizacija. Po uspostavi NDH dobio je počasno arijstvo, ali je ubrzo izbjegao u Hrvatsko primorje te bio interniran u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, boravio je na partizanskom teritoriju, kad su u jednom od naleta ustaše ušle u Jezerane, čini se da je dobio jamstva da će zbog arijskih prava biti zaštićen, te se sa suprugom Jelenom (Ilonom) rođ. Sommer (?, 1890 – ?, 1944) i sinom Vladom (Zagreb, 1912 – ?, 1944) vratio u Zagreb, gdje je živio do ljeta 1944. kad je uhićen i smješten u gestapovski zatvor. Kanonik Nikola Borić, ravnatelj nadbiskupske pisarne, intervenirao je za njega kod Redarstvenoga ravnateljstva za grad Zagreb jer »po svemu izgleda, da je samo zato zatvoren, što je po rasi Židov. Ali i ako je po rasi Židov, on imade arijevsko pravo, pa mu je time učinjena krivica. Umoljava se naslov, da bi ako je moguće još danas izdao uvjerenje o njegovom počasnom arijevskom pravu, pa bi na temelju toga bio oslobođen«. Borićeva intervencija nije dala rezultata jer se Funku izgubio svaki trag. Supruga se sklonila u Psihijatrijsku bolnicu (danas Klinika za psihijatriju) u Vrapču, ali je u rujnu iste god. odvedena u grupi od više desetaka Židova te su svi stradali na nepoznatom mjestu. Sin Vlado strijeljan je na nepoznatom mjestu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – HDA, projekt Dotršćina, knjiga Vrapče 26. – NAZ, skupina NDS 5106/1944. – Popis žrtava. – Podaci o ulazniku B. Polić i Đ. Kraus.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FÜREDI-MILHOFER, Helga, kemičarka (Dresden, Njemačka, 31. I. 1930). Supruga Egona Milhofera. Maturirala je u gimnaziji u Koprivnici 1948, diplomirala kemiju 1954. te 1963. doktorirala tezom Trodimenzionalni prikaz precipitacije nekih teško topljivih karbonata. Uvjeti taloženja urana (VI) iz karbonatnih otopina na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Kao postdoktorand usavršavala se 1964–66. u Case Institute of Technology u Clevelandu. U Zagrebu je radila kao asistentica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 1954–56, a zatim u Institutu »Ruđer Bošković«, gdje je od 1966. znanstvena suradnica, od 1972. viša znanstvena suradnica, od 1988. do 1995, kad je umirovljena, znanstvena savjetnica i u kojem je 1979–88. bila voditeljica Laboratorija za procese taloženja. God. 1990–91. bila je kao gostujući profesor u Weizmann Institute of Science u Rehovotu, a od 1992. gostujući je profesor i profesor istraživač u Casali Institute of Applied Chemistry na jeruzalemskom Hebrejskom sveučilištu. Od 1967. koordinatorica je više domaćih i međunarodnih znanstveno-istraživačkih suradnih projekata. Gl. područja njezina istraživanja jesu homogene i heterogene ravnoteže u elektrolitnim otopinama, kinetika kristalizacije, adsorpcija i molekulsko prepoznavanje malih molekula te makromolekula, kao i supramolekulskih organskih struktura na međupovršinama kristal/elektrolitna otopina. Bavi se također primjenom bazičnih spoznaja u proučavanju normalne i patološke mineralizacije tkiva te u biokemijskoj i kemijskoj tehnologiji. Od mnogobrojnih znanstvenih radova najvažniji su članci u Faraday Discussions of the Chemical Society (1976), Croatica chemica acta (1980), Pure and Applied Chemistry (1981), Journal of Crystal Growth (1984–85, 1987), Journal of the Chemical Society. Faraday Transactions (1988), Progress in Colloid and Polymer Science (1988), Connective Tissue Research (1994), Scanning Microscopy International (1995). Bila je suurednica u knjizi Urolitijaza (Osijek 1989) i objavila poglavlja u knjigama Alana G. Waltona The Formation and Properties of Precipitates (New York 1967), Dispersions of Powders in Liquids (Barking, Essex 19813) i Crystal Growth and Impurities (Oxford 1996). Članica je International Association of Colloid and Interface Scientists i New York Academy of Science.

LIT.: V. Babić-Ivančić: Füredi-Milhofer, Helga. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

FÜRST, Aladar, poduzetnik (Ostrogon, Mađarska, 6. II. 1892 – logor Jasenovac, 1941). Sin Maksov. U Hrvatsku je doselio 1906. iz Komároma te je u Zagrebu bio vlasnik tvornice češljeva i celuloidnih proizvoda »Biller i Fürst« u Cankarovoj ul. Po uspostavi NDH sa suprugom Zorom rođ. Biller i kćeri Vjerom preuzeo je žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice. Poslan mu je paket 7. XI. 1941, ali kako se nije ni jednom javio iz logora vjerojatno je u tom razdoblju stradao. Sudbina supruge i kćeri je nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.