Kategorija: F

FRIED, Koloman, liječnik (Osijek, 7. I. 1874 – ?). God. 1907. bio izabran je za općinskog liječnika u Rakovici. U međuratnom razdoblju sa suprugom Dorom rođ. Katz, koja je zavičajnost imala u Derventi, živio je u Zagrebu. Do 1938. radio je kao liječnik Okružnoga ureda u Zagrebu, uz to je imao i privatnu praksu, koju je odjavio 22. II. 1941. Uspostavu NDH dočekao je u mirovini. Sa suprugom je upisan u Kartoteku židovskoga znaka, ali čini se da znak nije preuzeo. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669.

LIT.: Liječnički vjesnik, 29(1907) 7. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIED, Otto (Frid, Oto), veterinar (Nova Gradiška, 28. XII. 1913 – Šaar Haamakim, Izrael, VIII. 2003). Studij veterine završio je u Zagrebu. Poč. II. svj. rata neko vrijeme radio je u Splitu, a potom u Veloj Luci u školi za djecu žid. izbjeglica. Krajem 1943. priključio se partizanima te u sklopu 26. dalmatinske divizije osnovao prvi tečaj za veterinarske pomoćnike te bio referent veterine u artiljerijskim jedinicama 8. korpusa. Nakon II. svj. rata radio je kao vojni veterinar u Skoplju. Bio je član odbora pri ekshumaciji zajedničke grobnice u Đakovu, gdje je stradala i njegova sestra. God. 1952. iselio se u Izrael te je u Tivonu radio kao gradski veterinar i otvorio privatnu kliniku za kućne ljubimce. Bio je aktivan u Udruženju Židova iz Jugoslavije i 15 godina predsj. podružnice udruženja u Haifi te upisan u Zlatnu knjigu Keren Kajemeta. O svojim ratnim godinama pisao je u Biltenu HOJ (Sećanje na dane Šoa).

IZV.: Yad Vashem Jerusalem Archive, 03.5769.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

FRIED, Samuel, tipograf (?, kraj Tuzle, BiH, 1866 – Osijek, 13. IX. 1919). Sin Marije Josefine rođ. Fischer. U braku s Julijom rođ. Müller (Temišvar, Rumunjska, 1872 – ?) otac je Fani (Osijek, 1891 – ?), Filipa (Budimpešta, 1892 – ?) i inženjera Izidora (Budimpešta, 1894 – ?). Bio je dugogodišnji član osječke ŽO Gornji grad. Po uspostavi NDH Izidor je, pokušavajući izbjeći progone, dokazivao da mu je otac bio nezakoniti sin Marije Josefine (poslije ud. Pollak) i Alojza Jelenića te da ga je majka ubrzo nakon rođenja, stigavši kao izbjeglica iz BiH, predala u Osijeku žid. obitelji Fried koja ga je posinila i odgojila u žid. vjeri. Daljnja sudbina je nepoznata. – Izidorov brat Simon, crtač (Hajduböszörmeny, Mađarska, 24. VIII. 1887 – Zagreb, 9. XII. 1941). Doselio se 1921. iz Mađarske u Zagreb, gdje je kao crtač za merkantilnu litografiju bio zaposlen u »Tipografiji« d. d. Iako je 1939. prešao na katoličanstvo, po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Bio je uhićen 18. IX. 1941, a molba povjerenika »Tipografije« da ga se zajedno s još trojicom tipografskih djelatnika pusti na slobodu bila je odbijena. Okolnosti njegove smrti ostale su nejasne.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28157, 29732. – KŽZ.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDFELD, Edmund, privrednik, žid. aktivist i dobrotvor (Donja Dubrava kraj Preloga, 1844 – Zagreb, 14. X. 1933). Potomak obitelji, koja je u Donjoj Dubravi i Legradu trgovala žitom i stokom. God. 1869. postao je član uprave Zagrebačke tvornice koža na Novoj Vesi, čiji je upravitelj bio od 1880. te je zaslužan za njezin razvoj do pred kraj I. svj. rata. Izvozio je goveđu i teleću kožu na inozemna tržišta te organizirao predstavništva i prodajnu mrežu po većim središtima Austro-Ugarske Monarhije. Nakon što je tvornica 1938. bila zatvorena, njezina je zgrada prodana zagrebačkoj općini koja je u nju smjestila gliptoteku. Bio je član Glavnog odbora SJVOJ (1920) te dugogodišnji član ŽOZ kojemu je ostavio velik dio imetka, te je bila osnovana »Porodična zaklada braće Friedfeld« iz koje su dijeljene stipendije članovima ŽOZ za studij na visokim školama ili za izobrazbu u umjetnosti i obrtu, s ciljem da se osposobe za »zvanja koja će biti jevrejstvu na čast«. God. 1938. bilo je podijeljeno 17 stipendija, iduće god. njih 14. – Brat Mavro, poduzetnik (?, 1842 – Zagreb, 11. V. 1913). Bio je ravnatelj zagrebačkoga Paromlina 1867–93.

IZV.: JIM. – Tajnički izvještaj o zaključnim računima za god. 1939, podnesen sjednici Predstojništva JVO u Zagrebu, 21. V. 1940. i sjednici Vijeća 13. VI. 1940. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Povlašćena Zagrebačka tvornica koža. Obzor, 60(1919), 7. V. – Židov, 17(1933) 42; 19(1935) 44/45; 21(1937) 46; 23(1939) 25. – M. Kolar-Dimitrijević: Friedfeld, Edmund. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FRIEDFELD, Lavoslav, pravnik (Kutina, 2. III. 1885 – logor Jasenovac, ?1944). Sin Eduardov. Neko vrijeme živio je u SAD. Prije II. svj. rata bio je odvjetnički perovođa u uredu → Hinka Hirschla u Zagrebu sa stanom na Mažuranićevu trgu. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te je sa suprugom Terezijom rođ. Herzog (?, 1894 – logor Stara Gradiška, 15. VI. 1944) i kćeri preuzeo žid. znak. U srpnju 1941. državni povjerenik tvrtke »Madex« za izvoz drva tražio je da ga se privremeno pusti iz »koncentracijskog logora za Židove u Zboru« jer je kao generalni punomoćnik bivšega vlasnika Heinricha Wolfa bio neophodno potreban u poslovima oko likvidacije poduzeća. Unatoč preporuci državnoga ravnatelja Ponove zahtjev je bio odbijen. Najkasnije u listopadu 1941. s obitelji je izbačen iz stana. Stradao je u logoru Jasenovac, a supruga Terezija u logoru Stara Gradiška. Kći Gertruda (Zagreb, 1920), stradala je najvjerojatnije u studenom 1943. u Otočcu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27695. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDLÄNDER, Dragutin, inženjer (Novska, 19. I. 1888 – ?logor, 1941–1945). Sin Ljudevitov. U međuratnom razdoblju bio je savjetnik Hrvatskih državnih željeznica. U doba uspostave NDH bio je u mirovini, preuzeo žid. znak, a općinski porez ŽOZ u minimalnom iznosu preuzeo je plaćati njegov otac Ljudevit (?, 1857 – ?). Čini se da je stradao u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDLÄNDER, Jakob, posjednik (Zagreb, 6. I. 1856 – Zagreb, 8. IX. 1945). Sin Leopoldov. Bio je vlasnik zemljišta u općini Vrapče, kupljenog 1908. i obrađenog kao vinograd i oranice te kuće na uglu Ilice i Sv. Duha u Zagrebu, koju je proširio i prenamijenio u bravarsku radionicu i stanove. Prešao je na katoličanstvo 1940, a supruga Johana (Ivana) (?, o. 1866 – Zagreb, 20. III. 1958) 1939. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak i zatražio arijska prava u molbi naglasivši kako je oduvijek bio »konsekventno starčevićanac« te navodeći obiteljske zasluge: »Zet artiljerijski pukovnik u. m. Marijan Fuks posjeduje njemački željezni križ te je katolik i čisti arijevac. Sin mi je također artilj. pukovnik, 6 puta odlikovan u ratu; obojica su međimurski dobrovoljci; snaha Nada rođ. Hofer također je čista arijevka. Unuka Dorica Fuks, učenica je III. razreda Klasične gimnazije kod sestara milosrdnica odgaja se u strogom hrvatsko-katoličkom duhu i tako će moja skromna imovina poslije moje smrti preči automatski u arijevske ruke«. Ne može se pouzdano ustvrditi je li dobio arijska prava ili samo dozvolu boravka i rada u NDH na temelju iskaza svjedoka da mu je pravi otac bio »čisti arijevac«. Na nepoznat način sa suprugom je preživio II. svj. rat. – Sin Vladimir Friedländer-Mirjević, časnik (Zagreb, 27. IV. 1893 – Zagreb, 4. IV. 1967). Kao topnički pukovnik sudjelovao je u I. svj. ratu te se dobrovoljno prijavio za oslobođenje Međimurja, gdje se borio 10 mjeseci. Za te je zasluge bio šest puta odlikovan. U mješovitom braku s Nadom rođ. Hoffer, 1919. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH predao je molbu za priznanje arijskih prava. Unatoč zaslugama kao časnik je ostao neraspoređen te bio primoran prijaviti imovinu. Daljnja sudbina je nepoznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, Popis osoba izuzetih od protužidovskih mjera, 31. XII. 1941.

FRIEDLÄNDER, Ljudevit, stomatolog (Čakovec, 5. III. 1903 – Lepoglava, nakon 6. III. 1945). Po završetku Medicinskoga fakulteta u Zagrebu 1929, u Vinkovcima je otvorio stomatološku ordinaciju. Nakon uspostave NDH opljačkao ga je Kulturbund, a ubrzo je sa suprugom Nadom rođ. Grünwald (? – logor Lepoglava, nakon 20. III. 1945) deportiran u logor Jasenovac. Čini se da je ondje radio kao liječnik, a u nepoznato je vrijeme prebačen u lepoglavski zatvor, gdje je sa suprugom stradao potkraj II. svj. rata. Imao je kćer Evu Kosovel.

IZV.: JIM, ŽOZ, reg. br. 4864, sign. K–63–1–1/1–249.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

FRIEDLÄNDER, Mihajlo, gospodarstvenik (Körmend, Mađarska, 1901 – ?, Velika Britanija, ?). U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik i ravnatelj Varaždinske industrije svile (»Svilana«) i član Zagrebačke inženjerske komore. Bio je u braku s liječnicom Blankom rođ. Manzoni (? – ? 1992). Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka te je, uz povjerenika, cijeli rat bio ravnatelj »Svilane«. Kako je »Svilana« radila za vojsku NDH, 1945. je bio optužen i osuđen za suradnju s okupatorom. Nakon nekoliko mjeseci pušten je iz zatvora i postavljen za gl. inženjera Direkcije za tekstil Hrvatske u Zagrebu. Radi obnavljanja tekstilnih objekata i industrije, bio je u mogućnosti često putovati u inozemstvo te se s jednoga službenoga putovanja nije vratio, nego je ostao živjeti u Velikoj Britaniji, a za njim je nakon stanovitog vremena otišla i njegova supruga.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 651. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – Podaci o ulazniku M. Blass.

FRIEDMAN-GOLDBERGER, Ezra, farmaceut (Teslić, BiH, 20. XII. 1911 – logor Jasenovac, nakon 8. X. 1944). Sin Aleksandra i Ruže rođ. Goldberger. Zavičajnost je imao u Slavonskom Brodu. Farmaciju je diplomirao u Zagrebu, gdje je bio zaposlen kao ljekarnički suradnik u ljekarni »Zlatni križ« u Petrinjskoj ul. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, ubrzo bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje. Posljednji se put u ŽOZ javio 8. X. 1944, a posljednji mu je paket iz ŽOZ odaslan 26. I. 1945.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.