Kategorija: F

FREUNDLICH, Srećko (Frajndlih), novinar (Osijek, 14. VIII. 1923 – Zagreb, 15. I. 1994). Sin Oskara i Anne rođ. Elöd. S Nedom rođ. Krmpotić otac je Maje. U Zagrebu je 1941. maturirao na Trgovačkoj akademiji. Kad je njegovo ime objavljeno na popisu traženih žid. mladića, pobjegao je u Ljubljanu, gdje su ga uhitile tal. vlasti i prebacile u logor Ferramonti na jugu Italije, zatim je 1943. interniran u Castel Nuovo don Bosco na sjeveru Italije, a 1944. pridružio se u Bariju hrv. partizanima. Nakon II. svj. rata kraće je vrijeme radio u Ministarstvu informiranja i Ministarstvu vanjskih poslova te u Direkciji za informiranje Vlade FNRJ u Beogradu. U novinarstvo je ušao radom u vanjskopolitičkoj rubrici novinske agencije »Jugopres«. God. 1958. počeo je raditi u Vjesniku kao vanjskopolitički suradnik dopisništva u Beogradu, zatim je od 1963. živio u Zagrebu te bio urednik vanjskopolitičke rubrike i pomoćnik gl. urednika Vjesnika, od 1965. zamjenik gl. urednika i urednik skupine komentatora, a 1969–71. urednik za unutarnju politiku Vjesnika u srijedu. Za Hrvatskog proljeća, pod optužbom da je kriv za prodor »maspoka«, zabranjen mu je 1971. rad na svim novinarskim poslovima u polit. listovima i polit. rubrikama ostalih listova, a 1972. izbačen je iz Društva novinara Hrvatske, čime mu je onemogućena novinarska djelatnost. Umirovljen je 1985. na mjestu redaktora u mjesečniku Izbor. Bio je urednik u Jugoslavenskom leksikografskom zavodu (danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža) za struku novinarstvo. Kao urednik težio je istraživačkomu novinarstvu, ujedno se bavio publicistikom i prevodilaštvom. Odlikovan je Medaljom zasluga za narod i drugim odličjima.

DJELA: Židovi u povijesti hrvatskog novinarstva (nedovršeni rukopis u dokumentaciji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža).

LIT.: Z. Munko: Frajndlih, Oskara, Srećko. Vjesnikov leksikon, Zagreb 1990. – (Nekrolozi): Večernji list, 38(1994) 10916; Vjesnik, 55(1994) 16630. – M. Grgičević: Freundlich, Srećko. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – P. Požar: Frajndlih, Srećko. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001.

FREY, Franjo, žid. aktivist (? – ?). Krajem XIX. st. član predsjedništva ŽO u Osijeku.

IZV.: Izvještaj Predsjedništva ŽBO u Osijeku za godine 1897, 1898. i 1899. – JIM.

FREY, Ivan, pravnik (Lublin, Poljska, 3. VIII. 1917 – ?logor, 1941–1945). Sin Maksa i Adele. Zavičajnost je imao u Osijeku. God. 1929. diplomirao je i doktorirao pravo temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu te bio asistent i odvjetnički vježbenik pri kotarskom i okružnom sudu u Zagrebu. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje te preuzeo žid. znak. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – KŽZ.

LIT.: Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

FREY, Makso, bankar (Podravska Moslavina, 18. VI. 1876 – ?logor Dachau, 1943). Trgovačku akademiju završio je u Osijeku te 1901–35. bio ravnatelj Privilegovane (poslije Zemaljske) banke za BiH u Sarajevu te osoba od povjerenja vrhbosanskoga nadbiskupa Josipa Stadlera. Prilikom dočeka kralja Franje Josipa I. u Sarajevu s Hakijom Hadžićem bio je u hrv. izaslanstvu. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskoga kulturnog društva »Napredak«. Prije II. svj. rata sa suprugom Adelom rođ. Marinkov i sinom Ivanom živio je kao umirovljenik u Zagrebu. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava, a u molbi se pozvao, među ostalima, i na Ademagu Mešića. Sa suprugom je preuzeo žid. znak, no 30. VI. 1941. bio je privremeno oslobođen od njegova nošenja. Čini se da je stradao u logoru Dachau, a supruga je također stradala u nekom od logora, vjerojatno u Jasenovcu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27347. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FREY, Zlatko (Zlatan), poduzetnik (Požega, 2. X. 1902 – Zagreb, 4. V. 1974). Sin Armina (? – logor Auschwitz, 5. V. 1943) i Sidonije rođ. Spitzer. God. 1913. završio je nižu dječačku pučku školu u Požegi, gdje se potom upisao u Kraljevsku veliku gimnaziju. Potkraj 1918. došao je s roditeljima u Zagreb, gdje je 1921. maturirao u Klasičnoj gimnaziji. Od 1923. uživao je zavičajnost u zagrebačkoj gradskoj općini. U tom razdoblju zaposlio se u očevoj trgovini galanterijskom i četkarskom robom »Armin Frey« u Draškovićevoj ulici. Nastavio je školovanje u Njemačkoj, te je na Visokoj trgovačkoj školi u Leipzigu 1925. stekao trg. diplomu i zaposlio se u Tvornici za pamučnu industriju u Zagrebu, a potom u drvnoj industriji »Slavonija« u Zagrebu. Studij je nastavio na Filozofsko-tehničkom fakultetu Sveučilišta u Bruxellesu, gdje je 1930. stekao diplomu doktora komercijalnih znanosti. Po povratku u Zagreb, nastavio je rad u očevoj trgovini, a 1934. oženio se Elzom rođ. Setter s kojom je imao kćer Vesnu. Po uspostavi NDH, u jesen 1941, bio je uhićen sa suprugom i kćeri i prebačen za Zagrebački zbor, odakle su nakon četiri dana boravka, na intervenciju Elzina brata Ferde, bili oslobođeni. Kći je 1942. bila sklonjena u Samobor kod Vilka i Jelke Kurtović, gdje je dočekala kraj II. svj. rata uz vrlo rijetke kontakte s roditeljima, dok je njegov otac bio uhićen prije srpnja 1942. i deportiran u Auschwitz, gdje je stradao. God. 1942. Državno ravnateljstvo za ponovu zaplijenilo je obiteljsku trgovinu »Armin Frey« i 2. VII. je prodalo, a RUR je 20. VII. 1943. izdao naredbu prema kojoj su se supruzi morali u roku tri dana iseliti iz svoga stana u Palmotićevoj ul. bez prava žalbe. Odluka nije nikad bila provedena te su oni ostali u svom stanu, s tim da on gotovo uopće nije napuštao zgradu te je formalno bio zaposlen u supruginoj trgovini »Liko«. Po završetku II. svj. rata, obitelj je nastavila živjeti u Zagrebu na istoj adresi, obiteljska trgovina mu je vraćena na upravu i uživanje, ali je likvidirana krajem 1947. prije nacionalizacije. Do umirovljenja 1963. bio je direktor »Exportdrva«.

IZV.: Osobni arhiv Vesne Marić rođ. Frey (Rabinat u Požegi – Izvadak iz matice rođenih 73/918; Poglavarstvo slob. i kralj. glavnoga grada Zagreba – Domovnica [518./5.7.1926.]; Obća pučka dječ. Škola u Požegi – Svjedodžba polaznica 28. VI. 1913; Kraljevska velika gimnazija u Požegi – Izvještaj/Godišnja svjedodžba 1914–1918; Kraljevska donjogradska gimnazija u Zagrebu – Izvještaj/Godišnja svjedodžba 1919–1921; Handels-Hochschule Leipzig – Kaufmännisches Diplom, 6. V. 1925; Filozofsko-tehnički univerzitet u Bruxellesu – Diploma doktora komercijalnih znanosti 6589/28. V. 1930; Zakleti sudski tumač Dr. Mirko Marinović – ovjereni prijevod s francuskog; NDH, Redarstvena oblast za grad Zagreb – Naredba za ispražnjenje stambenih prostorija Prs. br. 32153/43; Kupoprodajni ugovor Državno ravnateljstvo za Ponovu i gg. V. Lukač i J. Keleminić 2. VII. 1942; Gradski narodni odbor za grad Zagreb – Odluka o postavljanju privremene uprave br. 745/1945; Kotarski narodni sud za grad Zagreb – Zaključak R.406/1945; Rajonski narodni odbor II. Rajona u Zagrebu br. 40.883; Kotarski sud za II. I III. Rajon Grada Zagreba – Rješenje o.81/46/6, 18. XII. 1946).

FRICHAND, Branko (Evrejče), časnik (Varaždin, 1924 – Skoplje, 15. XII. 1988). Nakon završene osnovne škole u Varaždinu, s obitelji se odselio u Skoplje, gdje se priključio SKOJ te bio među sudionicima atentata na bug. agenta Maneta Mačkova. Osuđen je na 15 godina zatvora, ali je po oslobođenju Bugarske 8. IX. 1944. bio oslobođen te se priključio partizanima kao borac 13. makedonske brigade, pomoćnik komesara čete i pomoćnik komesara bataljuna te član brigadnoga komiteta SKOJ. Ostao je u voj. službi do umirovljenja 1956. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. Bio je aktivan u žid. zajednici Skoplja.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 39(1988) 9/12.

FRID, Oto → FRIED, Otto

FRID, Zlatko (Fried, Zlatan), političar (Sisak, 21. VIII. 1924 – Zagreb, 24. X. 2001). Sin Adolfa i Ljube rođ. Miljanović. Gimnaziju je završio u Sisku. Iako mu je otac prešao na katoličanstvo, po osnutku NDH imovina im je bila konfiscirana, a vlasti su preuzele upravljanje nad očevim soboslikarskim obrtom. Baka i trojica stričeva stradali su u logoru Jasenovac, dok je otac 1944. bio obješen u znak odmazde za napad partizana na željeznicu. Od lipnja 1941. bio je pripadnik Sisačkoga partizanskog odreda, a potom je služio u 28. udarnoj diviziji. Po završetku II. svj. rata do 1958. radio je u JNA. Diplomirao je 1960. na Visokoj upravnoj školi, a magistrirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Tijekom 1958–74. bio je tajnik, potpredsjednik i predsj. Komisije Izvršnoga vijeća Sabora SRH za vjerska pitanja. Pisao je o religiji i društvu kao i njihovu međusobnom odnosu, prilazeći tim pitanjima multidisciplinarno. Surađivao je u mnogim časopisima, zbornicima i posebnim publikacijama. Bio je suautor i urednik informativnoga priručnika Vjerske zajednice u Jugoslaviji (Zagreb 1970).

DJELA: Interpretacija i provođenje poruka XXI koncila u katoličkoj vjerskoj zajednici u Hrvatskoj. Zagreb 1969. – Religija u samoupravnom socijalizmu. Zagreb 1971. – Kontestatorske grupe u Katoličkoj crkvi u Jugoslaviji. Zagreb 1976. – Katolički laikat u Hrvatskoj 1900–1975. Zagreb 1977.

LIT.: B. Milinković: Bibliografija radova o religiji, crkvi i ateizmu 1945–1981. Zagreb 1982. – T. Delibašić: Frid, Zlatko. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – V. Perica: Dva spomenika jedne ere. Časopis za suvremenu povijest, 31(1999) 1. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Frid, Zlatko. Sisački biografski leksikon. Sisak 2008.

FRIDMAN, Hinko (Friedmann), javni djelatnik i žid. aktivist (Požega, ? – ?). Od 1878. bio je u braku s Reginom rođ. Klein. Bio je predsj. ŽO u Požegi i gradski zastupnik te vlasnik svratišta. Nositelj je ratne i jubilarne kolajne.

LIT.: Obzor, 35(1903) 77. – Narodne novine, 68(1903) 75.

FRIED, Drago (Jakir), trgovac i žid. aktivist (Šarampov kraj Kloštar Ivanića, 7. II. 1903 – ?Izrael, ?). Sin Davidov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine papira i pisaćega pribora te uredskih strojeva »Universum« u Gredičkoj ul. u Zagrebu. God. 1938. prijavio je patent elastičnoga zatvarača na mapama, fasciklima, risaćim blokovima, upotrijebljen za tzv. HEMAN patent-mape, koji je prihvaćen rješenjem Uprave zavoda za zaštitu industrijske svojine u Beogradu od 17. I. 1941. S → Vilkom Grünhutom i Cvijem Rothmüllerom 1929. osnivač je, a potom pročelnik Društva židovskih namještenika u Zagrebu, koje je okupljalo žid. privatne namještenike i činovnike kako bi ih pridobio za cionistički pokret. Kako Društvo nije dobilo službenu dozvolu za rad djelovalo je pod okriljem Židovskoga narodnoga društva, sve do 1938. kad je zbog polit. pritiska njezino djelovanje moralo je biti obustavljeno. Društvo namještenika usko je surađivalo s Grupom mladih cionista, potonjom »Kadimom« čiji su članovi (→ Zeev Glück) držali predavanja u okviru Društva namještenika, a također i s omladinskom organizacijom Hašomer Hacair. Društvo je privuklo mnoge žid. namještenike, od kojih ih se dio priklonio cionističkom pokretu, a nekolicina iselila u Palestinu. Broj članova povećao se s vremenom na 200, a na sastanke te skupine dolazili su istaknuti cionistički aktivisti kao → J. Eventov, → A. Licht, → Š. Engelman i → H. Livni. Po uspostavi NDH sa suprugom Dorom rođ. Friedmann i sinovima Rubenom i Danom preuzeo je žid. znak, potom su, čini se, ubrzo izbjegli iz grada i na nepoznat način stigli u Palestinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Grünhut i J. Fried.

LIT.: I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.