Kategorija: D

DANON, Cadik, rabin i revolucionar (Sarajevo, 20. IV. 1918 – Beograd, 2. III. 2005). Sin rabina Danijela Isaka i Gracije rođ. Levi. Rođen je kao jedan od šestero djece u znamenitoj sarajevskoj rabinskoj obitelji, koja prema obiteljskoj predaji, potječe od rav Moše Danona, pokopanog u Stocu u BiH. Nakon završene male mature u Klasičnoj gimnaziji u Travniku, upisao se 1932. na Jevrejski srednji teološki zavod u Sarajevu, gdje je 1937. diplomirao. Isprva je djelovao kao svećenik u Kosovskoj Mitrovici i Prištini, 1938. na natječaju je dobio mjesto rabina u Splitu. Za Travanjskoga rata 1941. zatekao se u Skoplju, gdje je bio na odsluženju vojnoga roka. Isprva je bio u njemačkom, a potom u bug. zarobljeništvu. Nakon bijega vratio se iste god. preko Sarajeva u Split, gdje je pomagao žid. izbjeglicama i partizanima. Nakon što su tal. okupacijske snage saznale da su u njegovu stanu bili održavani ilegalni komunistički sastanci, krajem travnja 1942. uhićen je i zatočen u zatvoru »Sv. Roko«. Osam mjeseci poslije bio je deportiran u logor Aberobello na jugu Italije, u kojem je ostao do iskrcavanja Saveznika na Siciliju u srpnju 1943, kad su ga prebacili u novi logor kraj Rima. Uoči kapitulacije Italije u rujnu 1943, sa skupinom istomišljenika pobjegao je iz logora i priključio se tal. partizanima. Djelovao je kao polit. komesar skupine tal. partizanskih odreda te kao pripadnik Garibaldijeve brigade. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. Nakon II. svj. rata stavio se na raspolaganje jugoslav. vojnoj misiji u Milanu, u kojoj je djelovao do svibnja 1947, kad se vratio u Jugoslaviju. Do odlaska u Izrael 1950. bio je rabin Jevrejske opštine u Beogradu. Tijekom boravka u Izraelu radio je kao nastavnik u školama. Nakon tri godine vratio se u Jugoslaviju i zaposlio u Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove te radio do umirovljenja kao diplomat (1953–70); bio je, među ostalim, otpravnik poslova veleposlanstva SFRJ u Stockholmu i voditelj Odsjeka za nordijske zemlje pri Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove SFRJ. Nakon odlaska u mirovinu bio je gotovo dva desetljeća rabin SJOJ (1972–98), nadležan i za Hrvatsku. Uoči raspada SFRJ 1990-ih nekritično je govorio o politici Slobodana Miloševića, da bi tijekom zračnih napada NATO saveza na Srbiju 1999. uputio apel žid. organizacijama u svijetu da se zauzmu za obustavu napada i za održanje Kosova u granicama Srbije. Za rabinske službe pripremio je žid. kalendar s pojmovima iz judaizma, organizirao tečajeve hebrejskoga jezika, seminare za mlade predmolitelje i mnogobrojna predavanja o žid. vjeri i kulturi. Prikupljao je i žid. sinagogalne i folklorne melodije. Otac je dviju kćeri (Danijela je prof. filozofije i djelatnica u Jevrejskoj opštini Beograd). – God. 1941. njegovu majku, jednu od sestara i brata uhitili su ustaše. Majku i sestru zatočili su u ženski logor u Đakovu, a brata u logor Slana na otoku Pagu. Nešto poslije uhitili su i njegova oca, koji se skrivao po Sarajevu te ga deportirali u logor Jasenovac. Otac, majka i brat su stradali, dok je sestra uspjela pobjeći iz Đakova.

DJELA: Zbirka pojmova iz Judaizma. Beograd 1996.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – L. Kadelburg: Rabin Cadik Danon. Jevrejski pregled, 39(1988) 3/4. – J. Rođenović: Nije ovo nacionalizam. Nin, 40(1990), 14. I. – Politika ekspres, 35/36(1999), 4. IV. – M. Ivanković: Život u novoj Jugoslaviji. Lamed, 1(2008) 4. – http://elmundosefarad.wikidot.com/intervju-politici-cadika-brace-danonanov -2007, pristupljeno 22. VII. 2011. – T. Spasojević: Danon, Cadik. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

DANON, Dona, filologinja i prevoditeljica (Beograd, 14. XI. 1970). Kći Sadika i Rosande rođ. Beroš. Diplomirala je hispanistiku i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje živi. Prevodi sa španjolskoga i na španjolski; objavila je znanstvenu studiju Sefardkinja u tišini (Treća, 7/2005/ 1/2).

DANON, Heskija (Buki), trgovac (Visoko, BiH, 26. VIII. 1903 – logor Jasenovac, 1941). Sin Mihajlov. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine obuće u Jurišićevoj ul. u Zagrebu te vlasnik trokatnice u Martićevoj ul. Po uspostavi NDH sa suprugom Zlatom rođ. Montiljo i kćerima Rikicom i Itom preuzeo je žid. znak. Ubrzo uhićen i 29. IX. deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao. Iz ŽOZ mu je poslan samo jedan paket 14. XI. 1941. Odlukom od 16. IX. 1941. Državno ravnateljstvo za ponovu oduzelo mu je trgovinu obuće te je 17. X. 1941. prodalo kupcu L. R. Supruga je deportirana u kolovozu 1942. najvjerojatnije u Auschwitz, dok su kćeri preživjele. – Brat Majer, trgovac (Visoko, BiH, 6. I. 1907 – logor Jasenovac, ?22. IV. 1945). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine obuće »Novitet« u Zagrebu u Ilici, trgovine cipela u Novom Sadu i suvlasnik trgovine obuće »Novi Bazar« u Sarajevu. Po uspostavi NDH sa suprugom Rozom rođ. Levi (?, 1912) i sinovima Mihaelom (Mihi) (?, 1937) i Eliezerom (Lezom) (?, 1939) preuzeo je žid. znak. Ubrzo je uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice, potom u središnji logor Ciglanu. Čini se da je neko vrijeme bio i u Staroj Gradiški, potom opet u Jasenovcu. Posljednji se put javio iz logora 23. III. 1945, a posljednji mu je paket iz ŽOZ poslan 19. IV. 1945. Po svemu sudeći, stradao je u proboju logoraša. Supruga i sinovi odvedeni su u njem. logor. Na temelju zakonske odredbe o podržavljenju žid. poduzeća i imetka od 9. X. 1941. njegova trgovina je podržavljena i četiri dana poslije prodana kupcu S. T.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 665. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28273, 28283. – KŽZ. – Kartoteka Jasenovac. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DANON, Isac, osiguravatelj (? – ?). God. 1585. spominje se kao osiguravatelj brodova u Dubrovniku.

LIT.: Novi Omanut, 2(1994) 3/4.

DANON, Jakob, javni djelatnik (Olovo, BiH, 2. IV. 1918. – Zagreb, 28. XII. 1985). Sin Šaloma (Salamona) i Palome rođ. Altarac, sa suprugom Sarom, otac je → Paule Novak. God. 1933. položio je pomoćni brijački ispit u Zavidovićima te ondje, a potom i u Sarajevu 1934–41. radio kao brijač. Po osnutku NDH, krajem srpnja 1941, uhićen je i deportiran u Gospić, 1. VIII. u logor Jasenovac, gdje je radio kao brijač, a iz ŽOZ su mu stizali paketi. Preživio je proboj logora 22. IV. 1945. i priključio se jedinicama 22. srpske divizije. Nakon II. svj. rata živio u Zagrebu, gdje je 1953. položio viši tečajni ispit Škole za opće obrazovanje radnika. Bio je službenik u Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje ratnih zločina (1945–47), Ministarstvu komunalnih poslova NRH (1947–52), Savjetu za građanske i komunalne poslove Vlade NRH (1952), kancelarijski referent u JAZU (danas HAZU; 1952–63) te ekonom u Institutu za likovne umjetnosti JAZU (1963–64) i Jugoslavenskom leksikografskom zavodu (danas Leksikografski zavod Miroslav Krleža) od 1. V. 1964. do umirovljenja 31. XII. 1972. Njegova sjećanja objavljena su u monografiji Sećanja Jevreja na logor Jasenovac (Beograd 1972). – Supruga Sara, glazbenica i žid. aktivistica (Sarajevo, 28. II. 1931). Kći Samuela Katana i Simhe rođ. Kamhi. Tri razreda osnovne škole završila je u Sarajevu, gdje je živjela do uspostave NDH. Nakon što joj je otac odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao, jedno se vrijeme skrivala u rodnom gradu, a potom s majkom prebjegla u Mostar i Split. Partizanima se pridružila 1943, angažirana u kulturno-prosvjetnom radu i zapamćena kao sviračica harmonike. God. 1944. zbog teške ozljede bila je poslana na liječenje u Italiju. Po završetku II. svj. rata vratila se u Sarajevo, gdje je završila osnovnu i srednju muzičku školu. Nakon udaje preselila se u Zagreb, gdje je završila Muzičku akademiju. Djelovala je kao nastavnica glazbe u školama i bila istaknuti zborovođa. Vodila je i zbor korisnika Doma zaklade »Lavoslava Schwarza«.

IZV.: Kartoteka Jasenovac. – Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Osobni dosje djelatnika. – Podaci o ulazniku P. Novak.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

DANON, Moise (Danić, Stjepan), agronom (Sarajevo, 14. IX. 1913 – Supetarska Draga, 29. VII. 1969). Nakon završene gimnazije u Zagrebu studirao je na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu (1932–39), gdje je doktorirao 1959. disertacijom Grahov žižak (Acanthoscelides obtectus Say) i graškov žižak (Bruchus pisorum L.) kod nas. Nakon diplomiranja kraće je vrijeme radio na fakultetskom dobru »Maksimir« u Zagrebu (1939). Po uspostavi NDH promijenio je ime u Stjepan Danić te se sklonio na imanje Udruge hrvatskih učiteljica u Pušći Gornjoj, na kojemu je dočekao kraj II. svj. rata. Potom se vratio u Zagreb i radio u Zemaljskom poljoprivrednom zavodu u Zagrebu (1946), Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva NRH (1947), Oblasnom NO Karlovac (1949) te u Institutu za zaštitu bilja u Zagrebu (1949–69). Specijalizirao je zaštitu bilja u Braunschweigu (1952). Bavio se znanstvenim i stručnim problemima zaštite bilja od poljskih glodavaca i štetnih kukaca u tlu te štetnika na uljanoj repici i djetelini, kao i primjenom insekticidnih gnojiva. Posebice je proučavao skladišne štetnike, utjecaj prašiva na klijanje sjemena te primjenu inertnih prašiva, neotrovnih za ljude, u žitnim skladištima. Bio je suradnik Enciklopedije Leksikografskoga zavoda (Zagreb, 1966–69). Objavljivao je radove u časopisima i zbornicima Biljna proizvodnja (1948, 1950), Larus (1952, 1957), Agronomski glasnik (1953, 1956, 1962–66, 1971, 1974), Zaštita bilja (1953, 1957–58, 1963–64, 1968, 1970), Biljna zaštita (1959, 1965, 1969), Hibridni kukuruz (1960), Kemija u poljoprivredi (1960), Savremena poljoprivreda (1960–61, 1966, 1969–70), Jugoslavenski simpozij o zaštiti bilja (Zagreb 1961), Nachrichten des Deutschen Pflanzenschutzdienst (1961), Poljoprivredni pregled (1961), Hemizacija poljoprivrede (1964), 2. Međunarodni simpozij o zaštiti šećerne repe (Novi Sad 1966), Savjetovanje proizvođača šećerne repe (Županja 1966) i Savjetovanje o novijim dostignućima u zaštiti bilja (Zagreb 1969). – U braku s Brankom rođ. Kostrenčić, otac je Vladimira, agronoma i poduzetnika (Zagreb, 6. XII. 1949). Magistrirao je agronomiju i bio član Vijeća ŽO. Vlasnik je poduzeća »Danon« (osn. 1992), koje prodaje proizvode za zaštitu biljaka i opremu za navodnjavanje.

DJELA: Štetni kukci u kući. Zagreb 1951. – Štetnici skladišta i hambara i njihovo suzbijanje. Zagreb 1954.

LIT.: S. Keglević: (Nekrolog). Gospodarski list, 128(1969) 33. – B. Britvec: Danon, Moise. Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993.

DANON, Moric (Žika), kazališni djelatnik, pisac, redatelj i glumac (Zenica, BiH, 20. VI. 1921 – Zagreb, 11. II. 1979). U Zenici je pohađao građansku i stručnu tehničku školu. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split, gdje su ga uhitile tal. okupacijske snage te internirale u Velu Luku na Korčuli, potom u juž. Italiju i naposljetku u sjev. Afriku, gdje ga oslobađaju savezničke jedinice. Po izlasku iz internacije pristupio je brit. snagama te se poč. 1944. s 3. prekomorskom brigadom iskrcao na Vis, gdje je postao član dramske sekcije Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske i član Kulturnog odsjeka ZAVNOH; u tom je kazalištu nastupao 1944–45. u ulozi Žike (Branislav Nušić, Sumnjivo lice), Tatarova (Leonid Leonov, Najezda) te žandara i četnika (Ivo Tijardović, Partizansko kolo). Ratne godine opisao je u autobiografskom romanu Mali čovjek u velikom ratu. Nakon završetka II. svj. rata polazio je 1945–48. glumačko-redateljske tečajeve u Splitu, Zagrebu i Beogradu, a potom se upisao na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1954. diplomirao. Od 1945. do 1965. radio je, s kratkim prekidom, u zagrebačkom HNK kao inspicijent, asistent režije, voditelj propagande te literarno-dramski redaktor kazališnog arhiva i muzeja. Jedan je od osnivača Pionirskoga kazališta (1948), a bavio se i režijom. U sezoni 1949–50. direktor je Zagrebačkog dramskoga kazališta (danas Gradsko kazalište »Komedija«), a od 1965. do smrti voditelj propagande i zamjenik direktora istoga kazališta. Usporedno se bavio i književnošću. U vlastitoj nakladi objavljivao je pjesme, anegdote, priče, kazališna djela, roman i dva priručnika za učenje stranih jezika. Dječji igrokaz Otok na pučini izveden je u zadarskom Kazalištu lutaka (1961). Za zbirku priča Kočijašev unuk dobio je nagradu SJOJ. Služio se pseudonimom Zeničanin.

DJELA: Otok na pučini. Zagreb 1951. – Pjesma o majci. Zagreb 1952. – Stihovi s velikog puta. Zagreb 1952. – Komedija života. Zagreb 1953. – 100 kazališnih anegdota. Zagreb 1953. – Kočijašev unuk. Zagreb 1959. – Pjesme majci i dječje pjesme. Zagreb 1963. – Kazališne anegdote. Zagreb 1965. – Brzo naučite i vi engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski. Zagreb 1968. – Priručnik stranih jezika za svakoga. Zagreb 1968. – Poezija. Zagreb 1971. – Zina u Africi. Zagreb 1971. – Poetske sličice. Zagreb 1973. – Lirske minijature. Zagreb 1974. – Moja haiku poezija. Zagreb 1974. – Obiteljska poema. Zagreb 1974. – Pjesnički uzdisaji. Zagreb 1974. – Mali čovjek u velikom ratu. Zagreb 1975. – Rimovani romani rata. Zagreb 1975.

LIT.: (Nekrolozi): Jevrejski pregled 30(1979) 1/4. – P. Cindrić, Vjesnik, 40(1979) 11305. – Đ. M., Večernji list, 23(1979) 5998. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – J. Ivančić: Danon, Moric (Žika). Hrvatski biografski leksikon, 3. Zagreb 1993. – Danon, Moric (Žika). Hrvatska enciklopedija, 3. Zagreb 2001.

DANON, Oskar (Cigo), skladatelj (Sarajevo, 17. III. 1913 – Beograd, 18. XII. 2009). Sin Salamonov. Za gimnazijskih dana u rodnom gradu vodio je 1930–32. Centralni hor srednjoškolske omladine. Nakon završetka gimnazije otišao je u Prag, gdje je 1932–38. na Državnom konzervatoriju studirao dirigiranje i kompoziciju, a usporedno na Karlovu sveučilištu muzikologiju i estetiku i ondje 1939. stekao doktorat muzičkih znanosti obranom disertacije Claude Debussy i muzički impresionizam. Za studentskih dana dodatno se usavršavao u dirigiranju kod Brune Waltera te vodio zbor »Lukes« (1935–39) i Komorno udruženje solista, a bio je i korepetitor i dirigent zbora Praške opere. Po povratku u domovinu 1939. bio je najprije dirigent »Obilića« u Beogradu, a potom je otišao u Sarajevo, gdje je 1939–41. bio dirigent Narodnoga pozorišta, Filharmonije te pjevačkih društava »Lira« i »Sloga«. Za boravka u Sarajevu sudjelovao je u organiziranju kulturno-umjetničkog života i sa skupinom kolega osnovao u sklopu Sarajevske filharmonije Kulturno društvo »Collegium artisticum«. Članom KPJ postao je uoči napada na Kraljevinu Jugoslaviju u travnju 1941, a već u srpnju 1941. među prvima je iz okupiranoga Sarajeva otišao u partizane te u Vogošći sudjelovao u ustrojavanju partizanskih jedinica. Sljedeći mjesec postao je zamjenik zapovjednika odreda »Zvijezda«, a zatim zapovjednik Mokranjskoga partizanskog odreda. Potom je zapovjednik 1. bataljuna Grupe partizanskih odreda, zamjenik zapovjednika bataljuna 6. proleterske istočnobosanske brigade. Od lipnja 1943. vodio je Kazalište narodnoga oslobođenja Jugoslavije pri Vrhovnom štabu. Tijekom cijeloga rata bavio se i skladanjem partizanskih borbenih pjesama. Nakon završetka II. svj. rata živio je u Beogradu, gdje je razvio živu i opsežnu umjetničku djelatnost, osobito kao direktor Beogradske opere (1945–63). Sa svojim suradnicima, pjevačima, redateljima, scenografima i drugim kazališnim djelatnicima postigao je jedinstvene muzičko-scenske domete u operi i baletu, posebno operama Knez Igor (Alexander Borodin), Don Quichotte (Jules Massenet), Zaljubljen u tri narandže (Sergej Prokofjev) i dr. Podjednako uspješan bio je i na koncertnom podiju, posebno u djelima Dmitrija Šostakoviča, Sergeja Prokofjeva i drugih suvremenih kompozitora. Nakon odlaska iz opere djelovao je kao prof. operskoga studija na Muzičkoj akademiji u Beogradu (1963–70), dirigent Slovenske filharmonije (1970–78) te dirigent simfonijskog orkestra RTV Zagreb. Usporedno s karijerom u domovini razvio je živu djelatnost i u inozemstvu, gostujući u najvećim opernim kazalištima svijeta (Prag, Palermo, Chicago, Berlin, Beč, Berlin, Barcelona, Rotterdam i dr.), te na koncertnim podijima po Europi, SAD i Japanu. S ansamblom Beogradske opere snimio je opere Knez Igor, Evgenije Onjegin (Petar Iljič Čajkovski), Ivan Susanjin (Mihovil Ivanovič Glinka) i Don Quichotte Jules Massenet, s ansamblom brit. Kraljevske filharmonije 12 simfonijskih djela različitih kompozitora, a s Češkom filharmonijom Čarobnjakova učenika (Paul Dukas) i Šeherezadu (Nikolaj Andrejevič Rimski-Korsakov). Od 1992. većinom je živio u Baški na Krku. – U njegovu kompozitorskom stvaranju izdvajaju se ciklus Neznanka (na tekst Oskara Daviča) za bas i simfonijski orkestar (1955) te ciklus mješovitih zborova Pjesme borbe i pobjede (1943–48) sa stavcima Lička balada, Kozara i Konjuh planinom; među njima veliku su popularnost stekle pjesme Romanijo i Ide Tito preko Romanije. Bavio se i muzičkom publicistikom. Bio je prvi gl. tajnik Saveza kompozitora Jugoslavije (1950–53). Za svoj raznolik i plodan rad i visoke umjetničke domete dobio je mnogobrojna odlikovanja i druga priznanja, među kojima i Nagradu AVNOJ (1970). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Od 2008. član je Akademije nauka i umjetnosti BiH.

LIT.: Oskar, Danon, Opća enciklopedija, 2. Zagreb 1977. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Danon, Oskar. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – R. Pejović: Danon, Oskar. Enciklopedija Jugoslavije, 4. Zagreb 1984. – S. Hribar: Ritmovi nemira. Sarajevo 2005. – (Nekrolozi): Jutarnji list, 11(2008), 17. II.; Ibid., 12(2009), 19. XII.; Nekad i sad, 1(2010) 1. – http://elmundosefarad.wikidot.com/oskar-danon-ziveti-s-muzikom, pristupljeno 22. VII. 2011.

DAVIDSON, Julije, fotograf (? – ?). God. 1913. u Splitu je otvorio Atelijer za modernu fotografiju »Foto Zita«. Bio je u braku s Cecilijom, kćeri Hinka Braunera, koji je imao atelijer u Karlovcu i Našicama.

DE PRATO, Stojan, novinar (Rijeka, 16. II. 1957). Sin Dušana i Ljerke rođ. Ljubić. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Radi kao novinar u Večernjem listu u Zagrebu. Kao član vanjskopolitičke redakcije često je pisao o bliskoistočnim temama, osobito o Izraelu. Od 2001. dopisnik je Večernjega lista iz Bruxellesa. Surađuje u listovima Haarec, Jewish Chronicle te izdanjima ŽOZ. Dugogodišnji je član uredništva Ha-kola. Dobitnik je nagrade »Robert Schuman« 2008. zbog zasluga u praćenju procesa hrv. pristupanja EU.