Kategorija: W

WOLF, Edgard, otorinolaringolog (?Dubrovnik, 1898 – ?). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1924. te specijalizirao otorinolaringologiju. Priključio se partizanima u listopadu 1944. djelujući kao voditelj otorinolaringološkog odjela bolnice u Dubrovniku, zatim odjela u Šibeniku.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

WOLF, Heinrich, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju u Zagrebu bio je vlasnik poduzeća »Madex« za trgovinu i izvoz drva. Uoči uspostave NDH, 5. III. 1941, napustio je Zagreb i otišao u inozemstvo.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27695.

WOLF, Mira (Vladimira), povjesničarka umjetnosti, redateljica i žid. aktivistica (Zagreb, 7. VII. 1938). Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Djelovala je kao redateljica i autorica na Radioteleviziji Zagreb 1964–2003 (Muzeji, galerije, zbirke, Portreti likovnih umjetnika, Hrvatski skladatelji, Antologija hrvatske književnosti, Orguljske priče, Hrvatski akademici, Zagrebačka zelena potkova i dr.).  Također je snimila filmove Židovi – raseljeni narod u suradnji sa → Slavkom i → Ivom Goldsteinom, Milan Steiner u ciklusu Naši likovni stvaraoci, za HTV snimila je ciklus filmova radnoga naslova Leksikon židovske tradicije u kojima je obradila žid. blagdane Purim, Pesah, Šavout i Hanuku u suradnji sa → S. Matićem i Roš-Hašanu i Jom Kipur u suradnji s I. Goldsteinom, te Jom-Hašoua u suradnji s → Donom Danonom. Aktivna je u ŽOZ kao članica Vijeća, a od 1993. predsjednica je Odbora za zaštitu židovske kulturne baštine te organizatorica Dana židovske baštine. Dobitnica je nagrade Eurovizije u kategoriji obrazovnih emisija za film Papir, boje, kist i rat (1993).

LIT.: Bilten ŽOZ, 1992, 26; 1993, 30.

WOLF, Samuel, trgovac (Agard, Mađarska, 1856 – Osijek, 16. XI. 1916). Oženio se 1880. Mariom rođ. Hirschfeld (Mágocs, Mađarska, 1858 – ?) i trajno se nastanio u Osijeku, gdje je bio trgovac sitničarskom robom i dugogodišnji član ŽO Donji grad. U braku su imali četvero djece: Frieda (Osijek, 1881 – ?), Berthu (Osijek, 1884 – ?), Serenu (Osijek, 1886 – ?) i Lea, trgovac i žid. aktivist (Osijek, 16. X. 1889 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Leo se oženio 30. V. 1920. u Novoj Gradiški Erži (Jelisavom) rođ. Roth, s kojom je imao kćeri Nadu (?Nova Gradiška, 19. IV. 1921) i Zdenku (?Nova Gradiška, 16. V. 1923). Bio je dugogodišnji tajnik i prvi član predsjedništva ŽO Donji grad u Osijeku. Po uspostavi NDH s drugim osječkim Židovima poč. ljeta 1942. interniran u sabirni logor u Tenji, a 22. VIII. deportiran u Auschwitz.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

WOLF, Sigmund, trgovac i žid. aktivist (Jagodnjak, 1852 ili 1853 – Osijek, 1920). Sa suprugom Reginom rođ. Wolf (Mohač, Mađarska, 1866 – ?) otac je Irme (Osijek, 1884 – ?). Trgovao je sitničarskom robom. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter u sukobu osječkih cionista (na čelu s → H. Spitzerom) i anticionista u veljači 1909. Bio je na kandidacijskoj listi anticionista za izbor novog vodstva osječke ŽO.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

WOLFENSOHN, Leon, kantor (Sokyrjany, Ukrajina, 13. VI. 1879 – logor Jasenovac, 1941). Sin Moška Aronoviča i Marije rođ. Rajrišovna. Od 1898. pjevao je u zborovima i kazalištima u Austro-Ugarskoj Monarhiji. U Koprivnicu se doselio 1915. sa suprugom Sofijom rođ. Rosenkranz (Gwoździec, Poljska, 23. V. 1883 – Auschwitz, 1942–1945) i postao nadkantor ŽO. Sudjelovao je i u kulturnom i glazb. životu grada; organizirao je mnoge koncerte sakralne i svjetovne glazbe u sinagogi, koja je 1930-ih postala žarište glazb. života, s mnogobrojnim gostovanjima tada glasovitih umjetnika te bio i zborovođa pjevačkoga društva »Podravac« 1925–41. Po uspostavi NDH, u noći 23/24. VII. 1941, bio je uhićen i deportiran s ostalim koprivničkim Židovima, najprije u logor Danica, zatim u Gospić i odande u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga Sofija i kći Marta, zubna tehničarka (?Koprivnica, 1916 – Auschwitz, 1942–1945), deportirane su u logor Loborgrad, a 1942. u Auschwitz, gdje su stradale. – Sin Beno, farmaceut (Ivanovice na Hané, Češka, 30. XI. 1907 – u transportu za logor Lepoglava, 1945). U Koprivnici je završio osnovnu i srednju školu, a Farmaceutski fakultet u Zagrebu. Radio je kao ljekarnik u Zagrebu i Koprivnici, odakle je po uspostavi NDH, u srpnju 1941, odveden s ostalim koprivničkim Židovima najprije u logor Danica, zatim u Gospić te odande u logor Jasenovac. U Jasenovcu je kao zatvorenik radio u logorskoj ljekarni sve do 1945, kad je transportiran u logor Lepoglava, no putem je cijela kompozicija bila zapaljena, a logoraši stradali. U službenim dokumentima vodi se kao stradalnik logora u Lepoglavi. Bio je u braku s Klarom rođ. Schiller, koja je preživjela Holokaust pobjegavši u Hrvatsko primorje. Priključila se partizanima i nakon rata iselila u Izrael. – Kći Erna, tekstilna inženjerka (Koprivnica, 23. VI. 1918 – Koprivnica, 2003). U Koprivnici je završila osnovnu i srednju školu, a u Brnu Visoku tekstilnu školu. Kao tekstilna inženjerka radila je do 1940. u Beogradskoj tekstilnoj industriji, a potom se vratila u Koprivnicu. Zajedno s obitelji deportirana je u noći 23/24. VII. 1941. najprije u logor Danica pa u logore u Jastrebarskom, Gospiću, Kruščici i Loborgradu. Prilikom transporta u Auschwitz, zbog bolesti je smještena u Zaraznu bolnicu, odakle je uz pomoć supruga Ivana Tarasa uspjela pobjeći te se poslije prebacila u tal. okupacijsku zonu. Internirana je u logore u Kraljevici (gdje je 1. I. 1943. rodila kćer Marinu) i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima. Suprug je poginuo kao partizanski borac u završnim borbama. Nakon rata vratila se u Koprivnicu, gdje je 1945. rodila sina Benu. God. 1948. udala se za Ranka Relića, oficira JNA, s kojim 1949. dobila kćer Miru. Radila je do umirovljenja kao bankovna službenica u Koprivnici.

IZV.: Podaci o ulazniku E. Wolfensohn.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WOLFF, Bruno, obrnik i trgovac (?, 1860 – Zagreb, 13. II. 1934). U razdoblju 1900–10. imao je urarsku radionicu i trgovinu »B. Wolff« u Ilici, a potom u Bogovićevoj ul. u Zagrebu.

LIT.: J. Dundović: Imenik 1909. Zagreb 1908. – I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967.

WOLFHEIM, Robert (Walheim), pravnik (Nova Gradiška, 1875 – Nova Gradiška, 1926). Doktorirao je temeljem rigoroza 1899. na zagrebačkom Pravnom fakultetu i djelovao kao odvjetnik u Novoj Gradiški. Bio je dugogodišnji predsj. novogradiške ŽO i dvije godine predsj. Hrvatskoga pjevačkoga društva »Graničar«. God. 1918. dao je javnu potporu Narodnomu vijeću SHS. Na izborima 1920. izabran je u Općinsko vijeće na listi Hrvatske zajednice, a 1923. i 1925. na Židovskoj listi.

LIT.: Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

WOLKENFELD, Hans (Ivan), građevinski inženjer i poduzetnik (Beč, 20. VI. 1890 – ?, Argentina, ?). Sin Samuelov. Studirao je u Beču. Za I. svj. rata bio je mobiliziran u austroug. vojsku. Zarobljen je 3. XI. 1918. te do listopada 1919. bio u tal. zarobljeništvu. U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik poduzeća »Ivančić & Wolkenfeld« i član Zagrebačke inženjerske komore. Sagradio je zgradu Središnjega ureda za osiguranje radnika i više palača u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Danicom rođ. Gorjan-Grünwald i kćeri Renatom (?, 1927) preuzeo je žid. znak, prešao na katoličanstvo i zatražio arijska prava. U srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, ali je 12. VIII. 1941. Ustaškomu redarstvu službeno javljeno da je nestao iz Zagreba te da je u njegovu stanu zaplijenjeno 213 komada srebrnine. Prebjegao je u Dubrovnik te na nepoznat način stigao u Argentinu.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28350. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

WOLLAK, Bela, pravnik (? – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao odvjetnik u Čakovcu.

IZV.: Telefonski imenik 1941.