Kategorija: V

VIZNER, Alfred, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj zagrebačke podružnice Općega osiguravajućega društva Jugoslavija iz Beograda. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633. – Godišnji izvještaj Opšteg osiguravajućeg društva Jugoslavija u Beogradu za poslovnu godinu 1939. podnesen na XX. redovnom zboru akcionara 4. IV. 1940.

VLATKOVIĆ, Mira, anglistica (Zagreb, 1925 – Zagreb, 31. VIII. 2015). Kći → I. Herzoga i Marije rođ. Granec. Diplomirala je anglistiku 1950. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1958–87. bila lektorica i viša lektorica (od 1973) na Odsjeku za anglistiku. Bila je članica uredništva i suradnica Novoga Omanuta.

DJELA: A handbook of english idioms. Priručnik engleskih idioma (suautori I. Čurčin i M. Beker). Zagreb 1958.

VOJKOVIĆ, Franjo, posebnik (Generalski Stol, 1899 – ?). Sin Vojka Vojkovića i Etelke, brat Terezije Satler. Otac mu je bio istaknuti pravaš zahvaljujući čemu je po uspostavi NDH bio oslobođen od nošenja žid. znaka. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27474.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

VOJTIC, Igor, veterinar (Varaždin, 20. IX. 1954). Sin Borisa Woititza i Marije. Maturirao je na gimnaziji u Varaždinu. Diplomirao je 1979. i magistrirao 1986. na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu tezom Optimalno vrijeme za umjetno osjemenivanje krava veće proizvodnje mlijeka na području Pomurja. Po završetku školovanja, preselio se u Sloveniju (Murska Sobota, Maribor) te na Veterinarskom fakultetu u Ljubljani doktorirao 1991. tezom Intenzivnost rasti in kakovost semena mladih lisastih bikov po performance testu. God. 1987–2002. bio je predstojnik Centra za biotehnološka istraživanja Veterinarske bolnice Maribor i zatim ravnatelj Ureda Veterinarske uprave Republike Slovenije za mariborsku i korušku regiju. Na Fakultetu za poljoprivredu i biosistemske znanosti Sveučilišta u Mariboru od 2007. je izvanredni profesor za stočarstvo, a znanstveno djeluje u mnogobrojnim međunarodnim organizacijama na području biokemije, fiziologije i patologije hranidbe domaćih životinja. Član je Upravnoga odbora Židovske zajednice Slovenije.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

VOLNER, Dragan, agronom (Novigrad Podravski, 7. VIII. 1948). Sin Zdenka Wollnera i Ankice rođ. Fuks, unuk → V. Wollnera. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Našicama, diplomirao je na Poljoprivredno-prehrambeno tehnološkom fakultetu u Osijeku 1972. te do 1986. radio kao tehnolog u Našičkom ribnjačarstvu. Od 1987. zaposlen je u Poljoprivrednom poduzeću »Osilovac« u Feričancima kao gl. tehnolog za stočarstvo i ribarstvo. Nakon umirovljenja radi ribolovno-gospodarsku osnovu za ribičko društvo »Šaran« u Našicama i honorarno u Ribnjačarstvu »Grudnjak« u Zdencima. Od 1997. sudjeluje u radu Gradskoga poglavarstva Grada Našica kao nestranački član, a 1998–2002. kao član Socijaldemokratske partije (SDP) ogranak Našice postaje član Županijskoga odbora SDP Osječko-baranjske županije. U braku s Helenom rođ. Sabo (Ljeskovica, 2. VIII. 1947) otac je Matije i Hrvoja. – Sin Matija, inženjer šumarstva (Našice, 13. I. 1975). U Našicama je završio Prirodoslovno-matematičku gimnaziju, a 2000. diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija bavio se društvenim radom u različitim studentskim udrugama i organizacijom studentskih zbivanja, pisao za Studentski list te bio predsj. i osnivač Studentske organizacije Šumarskoga fakulteta. Zapošljava se kao pripravnik 2000. u Hrvatskim šumama, a 2002. dobiva posao voditelja gospodarske jedinice u Nacionalnom parku »Plitvička jezera«. Tijekom rada na Plitvicama bavi se stručnim i znanstvenim radom na polju šumarstva, zaštitom prirode, uvođenjem turizma u šumske ekosustave, mnogobrojnim stručnim vođenjima. God. 2007. zapošljava se u Šumarskoj savjetodavnoj službi (ŠSS) kao revirnik, gdje je te godine imenovan voditeljem Podružnice ŠSS za Karlovačku županiju. Tijekom rada u ŠSS unapređuje rad sa šumoposjednicima te korištenjem Fonda općekorisnih funkcija šuma unapređuje i šume šumoposjednika, uvodi kulture crnog oraha na Kordunu te radi na otvaranju šuma šumoposjednika pomažući izgradnji mnogih šumskih cesta. Ukidanjem Šumarske savjetodavne službe 2011. prelazi u Hrvatske šume d. o. o. na radno mjesto stručnoga savjetnika za šume šumoposjednika. Sa suprugom Vanesom rođ. Pavlić iz Đurđenovca, koja je diplomirala hrvatsku kulturu i sociologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, otac je Hane (Našice, 2001), Noe (Karlovac, 2007) i Jakova (Karlovac, 2014). – Sin Hrvoje, povjesničar (Našice, 24. VII. 1976). Završio je osnovnu i srednju školu u Našicama, a 1995. upisao studij povijesti i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je 2001. diplomirao, 2007. magistrirao tezom S. H. Gutmann d. d. u industriji međuratne Jugoslavije i razvoj Belišća, a 2011. doktorirao disertacijom Društveni i politički razvoj Našica i okolice 1945.–1956. Radio je kao nastavnik u osnovnoj školi u Magadenovcu 2001. i srednjoj školi u Našicama 2002–08. Od 2008. zaposlen je kao asistent na Katedri za prirodoslovlje i matematiku Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Aktivan je član ŽO Osijek. Bavi se ekonomskom i društvenom poviješću međuratne Hrvatske, II. svj. ratom i uspostavom revolucionarne vlasti KPJ (KPH) u Slavoniji, planskom privredom, odnosom prema vjerskim zajednicama i nacionalnim manjinama te poviješću Židova u Slavoniji. Sa suprugom Gabrielom rođ. Matić, rodom iz Gundinaca, magistricom primarnoga obrazovanja, otac je Šimuna (Osijek, 2012) i Andrije (Osijek, 2015).

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

VOLNER, Ivan, glazbenik (Zagreb, 1924 – Hrvatska Dubica, V/VI. 1944). Sin Gustavov. Po uspostavi NDH s ocem, majkom Margitom i sestrom Mirom preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U nepoznato doba deportiran je u jasenovački logor Ciglanu, gdje je postao grupnik (poslovođa) logoraške građevinske skupine. Svirao je harmoniku te je postao član logorskoga orkestra. Ustaše su ga jednom prilikom, bez znanja i odobrenja komande logora, odvele u Dubicu da im svira. Kad im njegove glazb. usluge više nisu bile potrebne, ubili su ga, a u logor javili da je stradao prilikom pokušaja bijega. Otac i majka deportirani su u Auschwitz, sudbina sestre nije poznata.

IZV.: KŽZ.

LIT.: Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

VOLNER, Zdenko, veterinar i farmakolog (Rijeka, 10. III. 1947). Sin Dragana i Lujze. Osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Zagrebu, gdje je diplomirao na Veterinarskom fakultetu 1972, magistrirao 1977. te specijalizirao kliničku farmakologiju 1981. obranom radnje Interakcija lijekova s posebnim osvrtom na međudjelovanje antimikrobnih lijekova. Doktorirao je farmaceutske znanosti 1985. na Sveučilištu u Ljubljani tezom Utjecaj nekih lijekova na promjenu kinetike tubularne ekskrecije benzilpenicilina. Bio je suradnik u različitim istraživačkim projektima te sudionik brojnih znanstvenih i stručnih skupova u državi i inozemstvu. Usavršavao se u Pragu (1981) i Nijmegenu (1983). Radio je u Odjelu za kontrolu lijekova Hrvatskoga veterinarskog instituta, osobito na istraživanju antimikrobnih lijekova. Od 2004. profesor je Visoke zdravstvene škole u Zagrebu. S područja mikrobiologije i antimikrobnih lijekova u domaćim i stranim časopisima objavio je više znanstvenih radova i stručnih radova te udžbenika. Utemeljitelj je i predsj. Hrvatsko-španjolskoga društva prijateljstva. Za prinos razvoju hrvatsko-španj. odnosa odlikovao ga je španj. kralj 2004. odličjem Križ časnika za civilne zasluge. Bio je i potpredsjednik Hrvatsko-slovenskoga društva prijateljstva.

DJELA: Opća bakteriologija i imunologija s osnovama epidemiologije za medicinske škole. Zagreb 1993. – Opća medicinska mikrobiologija s epidemiologijom i imunologijom, za zdravstvene škole. Zagreb 2000. – Opća medicinska mikrobiologija i imunologija, udžbenik Visoke zdravstvene škole (suautor). Zagreb 2005. – Medicinska bakteriologija, biologija i parazitologija, udžbenik za zanimanje medicinska sestra / tehničar opće njege (3. razred) i zdravstvena zanimanja. Zagreb 2014.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Volner, Zdenko. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

VOLTERRA, Angiolo (? – ?Dubrovnik, nakon 1769). Doselio se u Dubrovnik s obitelji 1740. God. 1756. živio s obitelji od šest članova izvan geta, u gornjemu dijelu današnje Žudioske ul. (gdje je živio i 1769), u kući za godišnju najamninu od 24 dukata. Po popisu iz 1769. bio je glava obitelji od pet članova, tri muškarca i dvije žene. Vršio je službu šoheta.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

VOLTERRA, Benedikt, obrtnik (? – ?). Doselio se u Dubrovnik s obitelji 1748. te se ondje oženio i radio kao krojač. God. 1782. živio je sa suprugom izvan geta, u današnjoj Zamanjinoj ul., za godišnju najamninu od 65 dukata. Čini se da se tih godina odselio s obitelji u Rim.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

VRANČIĆ, Gizela (Giza) (Gabčíkovo, Bratislava, 21. VII. 1895 – Auschwitz, ?). Kći ludbreškog rabina → Josipa Leopolda Deutscha i supruga Ljudevita Vrančića, Hrvata katolika, ravnatelja banke i štedionice u Ludbregu. Suprug je 1943. bio uhićen i nekoliko mjeseci zatočen u Jasenovcu, a Gizela je, unatoč mješovitomu braku, deportirana u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624.

LIT.: T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – http://www.ushmm. org/remembrance/survivoraffairs/meet/detail.php?content =klayman, pristupljeno 8. V. 2013.