Kategorija: V

VINSKI-TOMLJANOVIĆ, Vesna, slikarica (Zagreb, 17. IX. 1944 – Zagreb, 26. VII. 1995). Kći Ive i Dore rođ. Majer. Supruga Ive Tomljanovića. Srednju školu završila je u Zagrebu, gdje je diplomirala na ALU 1967. u klasi Otona Postružnika i završila poslijediplomski studij 1970, također u klasi O. Postružnika. God. 1968. usavršavala se na umjetničkoj akademiji Art Students League u New Yorku u klasi Willa Barneta. U Parizu je boravila 1982. na stipendiji Fondacije Cité Internationale des Arts. Imala je desetak samostalnih izložaba i zapažen udio u mnogobrojnim skupnim izložbama u državi i inozemstvu. Svoja djela temelji na japanskom kaligrafskom slikarstvu i iskustvu informela te naglašava značenje slobodnoga poteza i grafizma. Među prvim je umjetnicima uvela neke nove materijale u hrv. slikarstvo te 1970-ih kao podlogu koristi rižin papir i baršun. Od 1980-ih pejzaž postaje najvažnija preokupacija njezina umjetničkog izričaja. Među radovima se ističu Slap (1979), Eksplozija boje (1980) i Jesenski motiv (1980).

LIT.: Bilten ŽOZ, 1995, 41/42. – D. Horvatić: Vinski-Tomljanović, Vesna. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1996.

VINSKI, Edo Adolf (Weiss), poduzetnik (Bokšić kraj Našica, 16. II. 1885 – Zagreb, 6. XII. 1949). Prezime Weiss promijenio je 1919. u Vinski. Trgovačku školu završio je u Osijeku te 1902–21. radio u »Danici«, d. d. za kemijske proizvode u Bosanskom Brodu, a nakon toga u Zagrebu u istom poduzeću u kojem je ostao i nakon 1927. nakon što ga je preuzela amer. tvrtka »Standard Vacuum Co.« Također je bio ravnatelj »Standard Oil Company«. Po uspostavi NDH za sebe i suprugu Blanku rođ. Goldstein (Babina Greda, 1891 – logor Stara Gradiška, 1942) predao je molbu za priznanje arijskih prava te zatražio da do rješenja molbe bude oslobođen od nošenja žid. znaka, no molba je bila odbijena. Sa suprugom, njezinom majkom i sestrom pokušao je prebjeći u Hrvatsko primorje, ali su sve, osim njega, uhićene na kolodvoru u Karlovcu te deportirane u logor Stara Gradiška, gdje su stradale. E. je rat preživio u Zagrebu, skriven u privatnom stanu svoje kućne pomoćnice. Mlađa kći Zora udala se prije II. svj. rata za književnika Marijana Matkovića, s kojim je imala sina → Ivana Vanju Matkovića. Kći Greta udala se u Mađarskoj i dobila kćer Eriku.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27155, 27872. – Telefonski imenik 1941.

VINSKI, Ivo, ekonomist (Zagreb, 10. IX. 1915 – Zagreb, 28. XII. 1985). Sin Otona (Otta) i Štefanije rođ. Aleksander, brat → Zdenkov. Studij ekonomije s doktoratom završio je u Firenci 1938. te je radio u Prvoj hrvatskoj tvornici ulja u Zagrebu. God. 1939. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, a obitelji je oduzet znatan dio imovine te su bili podvrgnuti i drugim oblicima protužid. mjera. Njegova supruga Dora rođ. Majer, »arijevka«, molila je da joj muž bude oslobođen od nošenja žid. znaka te je na intervenciju ministra vanjskih poslova Mladena Lorkovića u studenom 1941. bio oslobođen od njegova nošenja. Rat je zajedno sa suprugom preživio u Zagrebu. Potom je radio u Planskoj komisiji NR Hrvatske, a od 1952. do umirovljenja kao znanstveni savjetnik u Ekonomskom institutu u Zagrebu. Od 1971. bio redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1977. izvanredni je član JAZU (danas HAZU). Bio je stručnjak za procjenu i analizu makroekonomskih veličina: društvenoga proizvoda, nacionalnoga dohotka i bogatstva. Priredio je prvu suvremenu procjenu nacionalnoga bogatstva bivše Jugoslavije i njezinih republika i pokrajina te prvu procjenu o kretanju nacionalnoga dohotka i fiksnih fondova na području Jugoslavije 1909–59. Objavio je i prvu procjenu društvenoga proizvoda svijeta 1910–75, raščlanjenoga po državama. Dobitnik je Nagrade za životno djelo (1980).

DJELA: Nacionalno bogatstvo Jugoslavije. Zagreb 1957. – Procjena i analiza fiksnih fondova i investicija u Jugoslaviji od reforme do početka 1967. Zagreb 1967. –Društveni proizvod i fiksni fondovi Jugoslavije 1970–1985. Zagreb 1970. – Klasna podjela stanovništva i nacionalnog dohotka Jugoslavije u 1938. Zagreb 1970. – Društveni proizvod svijeta. Zagreb 1976. – Kretanje društvenog proizvoda svijeta od 1910–1975. godine. Zagreb 1978. – Uvod u analizu nacionalnog dohotka i bogatstva. Zagreb 2007.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27932, 28370. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Vinski, Ivo. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009.

VINSKI, Ivo, stomatolog (? – ?). U međuratnom razdoblju radio je kao stomatolog u Varšavskoj ul. u Zagrebu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

VINSKI, Izidor, liječnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je gradski fizik u Karlovcu u Ul. kralja Petra. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

VINSKI, Marija (rođ. Pilevski), liječnica (Černovci, Ukrajina, ? – Zagreb, VIII. 1941). S ocem rabinom i obitelji za vrijeme Oktobarske revolucije stigla je u Beč, gdje je diplomirala medicinu i udala se za inženjera Rudolfa Vinskoga s kojim je imala sina Mirona. Ondje je neko vrijeme radila kao liječnica. Nakon rastave u rujnu 1934, s Augustom Cesarcem otišla je u SSSR, gdje su se vjenčali te je od listopada 1934. do prosinca 1936. radila kao liječnica u Moskvi. U siječnju 1937. vratila se u Zagreb, gdje je otvorila privatnu liječničku ordinaciju u Haulikovoj ul. i sudjelovala u organizaciji individualno-psiholoških dječjih vrtića na inicijativu kruga oko → B. Steina i njegove Radne zajednice za individualnu psihologiju. Bila je prisutna u svim polit. aktivnostima KPJ i KPH u kojima je političkim i knjiž. angažmanom A. Cesarec zauzimao istaknuto mjesto. Po uspostavi NDH, nakon uhićenja i strijeljanja A. Cesarca u Dotršćini 17. VII. 1941, na slobodi je ostala manje od mjesec dana. Iako je njezino ime bilo na popisu liječnika, koji su poč. rujna trebali biti upućeni u BiH, strijeljana je u kolovozu 1941. u Zagrebu, vjerojatno kao taokinja u skupini od stotinjak osoba za odmazdu nakon prvih diverzantskih akcija u gradu. – Sin Miron (Zagreb, 1924 – Vinkovci, 1945). U međuratnom razdoblju pohađao je IV. gimnaziju u Zagrebu. Kao pripadnik NOVJ poginuo je u Vinkovcima krajem rata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29171. – Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1–2. Zagreb 1970. – Z. Stipetić: Argumenti za revoluciju. Zagreb 1982. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

VINSKI, Pavle (Weinberger), pravnik (Vukovar, 8. XI. 1906 – Zagreb 11. V. 1962). Sin Filipa Weinbergera i Eleonore rođ. Kraus. Nakon 1948. obitelj je promijenila prezime Weinberger u Vinski. Pravni fakultet završio 1929. na pariškoj Sorbonnei, a doktorat pravnih znanosti postigao je iduće god. tezom Automobilska industrija u Francuskoj i u inozemstvu. Bio je sudac i odvjetnik u Osijeku 1930-ih. Po uspostavi NDH morao je vratiti staro prezime, a potom je prebjegao u Hrvatsko primorje, gdje je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Odlukom Odvjetničke komore u Zagrebu 1942. brisan iz Odvjetničkoga imenika. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima. Nakon rata bio je sudac Višega privrednog suda u Zagrebu. Bio je aktivan u glazb. zbivanjima u Osijeku i Zagrebu te surađivao u dnevnom tisku kao glazb. kritičar. Također je bio aktivan član ŽO u Osijeku.

IZV.: Podaci o ulazniku D. Vinski.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12.

VINSKI, Zdenko, arheolog (Zagreb, 3. V. 1913 – Zagreb, 12. X. 1996). Sin Otona (Otta) i Štefanije rođ. Aleksander, brat → Ivin. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, a 1938. diplomirao je etnologiju s prethistorijom i kulturnom poviješću Balkana na Filozofskom fakultetu u Beču, gdje je 1937. doktorirao tezom Die südslavische Grossfamilie in Beziehung zum asiatischen Grossraum. Prigodom nostrifikacije doktorata 1938. u Zagrebu je diplomirao i etnologiju, povijest, geografiju i klasičnu arheologiju. Karijeru je započeo 1938/39. kao volonter u Etnografskom muzeju u Zagrebu. U ljeto 1941. pozvan je za asistenta na Arheološki institut Sveučilišta u Istanbulu, u čemu su ga spriječila ratna zbivanja. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, ali na intervenciju ministra vanjskih poslova Mladena Lorkovića u studenom 1941. obitelj je bila oslobođena od nošenja znaka te im je dopušteno stanovanje u dotadašnjemu stanu. Zatražio je priznavanje arijskih prava, ali do 20. XI. 1941. molba nije bila riješena. Obitelji je oduzet znatan dio imovine, podvrgnuti su i drugim protužid. mjerama, ali rat su preživjeli u Zagrebu, osim oca, koji je stradao u Auschwitzu. Od 1944. radio je kao asistent volonter (bez znanja i odobrenja Ministarstva narodne prosvjete NDH) i 1946. privremeni voditelj Antropološkoga odjela Zavoda za opću biologiju Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. U srpnju 1945. postao je kustos pripravnik u Arheološkom muzeju u Zagrebu, gdje je radio do umirovljenja 1979. Od 1947. je kustos, od 1952. znanstveni suradnik, od 1961. viši znanstveni suradnik, a od 1967. znanstveni savjetnik. God. 1951–53. bio je ravnatelj Muzeja te više god. zamjenik ravnatelja. Habilitirao je 1954. tezom Prilozi istraživanju arheoloških spomenika ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj i time dobio veniam docendi za predmet ranosrednjovjekovna slavenska arheologija. Predavao je srednjovjekovnu arheologiju na Odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (1954–61). Također je predavao na sveučilištima u Ljubljani, Zadru i Göttingenu. Član je i suradnik JAZU (danas HAZU) od 1950. God. 1953. izabran je za dopisnoga člana Njemačkoga arheološkog društva, a 1975. za dopisnoga člana Austrijskoga arheološkog instituta. Istraživao je u Ptuju, Vukovaru, Kninu i na mnogim drugim lokalitetima. Autor je stotinjak znanstvenih radova, među kojima se ističu Starosjedioci u Salonitanskoj regiji prema arheološkoj ostavštini predslavenskog supstrata (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 1967) te Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400–800. godine (Vjesnik Arheološkog muzeja, 1971). U prvom je braku bio s Ksenijom rođ. Gasparini, a u drugom s Michelinom rođ. Sanchez. – Otac Oton (Weiss, Otto), bankar (Osijek, 1878 – Auschwitz, VIII. 1942). Sin Franje i Berte. Poč. listopada 1918. promijenio je prezime Weiss u Vinski. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te s tetkom Ilkom Aleksander uhićen u kolovozu 1942. u Zagrebu i deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

DJELA: Kulturna dobra i suvremeni rat. Prilog civilnoj zaštiti spomenika i zbirki. Zagreb 1939. – O značenju etnologije za kulturnu historiju Slavenskog Juga. Beograd 1939. – Nešto o Zagrebu i njegovoj okolici. Zagreb 1940. – Za potpuniji smisao naše stare povijesti. Zagreb 1940. – Uz problematiku starog Irana i Kavkaza. S osvrtom na podrijetlo Anta i Bijelih Hrvata. Zagreb 1940. – Zagonetna kultura Uzkrsnog otoka. Osvrt na riedak primjerak idola u zagrebačkom Etnografskom muzeju. Zagreb 1943. – Gradište u Mrsunjskom lugu (suautor K. Vinski-Gasparini). Zagreb 1950. – O nalazima karolinških mačeva u Jugoslaviji. Split 1981. – Šljem epohe seobe naroda nađen u Sinju. Split 1982. – Razmatranja o poslijekarolinškim mačevima 10. i 11. stoljeća u Jugoslaviji. Zagreb 1983. – Glose uz dvije novije knjige o prošlosti Slavena. Zagreb 1987. – Razmatranja o iskopavanjima u Kninu na nalazištu Greblje. Split 1989.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28370. – KŽZ.

LIT.: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995). – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Vinski, Zdenko. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009.

VITALI, Solomon, žid. aktivist (? – ?Dubrovnik, nakon 1779). Spominje se 1743. kao »gastald« (načelnik) ŽO u Dubrovniku.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Dubrovnik–Zagreb 2005.

VIZLER, Milan, liječnik (Zagreb, 9. IV. 1923 – Zagreb, 12. III. 1995). Sin Sajkov. Po uspostavi NDH, zajedno s bratom Draganom i roditeljima, izbjegao je u Italiju pa u Švicarsku. U Bernu je započeo studij medicine, koji je nakon 1945. nastavio u Zagrebu, gdje je na Medicinskom fakultetu diplomirao 1951/52. Cijeli radni vijek proveo je kao liječnik u Donjoj Stubici.

IZV.: Podaci o ulazniku L. Vizler.