Kategorija: S

SCHEIN, Julije, liječnik i žid. aktivist (Osijek, 14. IV. 1906 – ?). Sin Hermana i Ruže (Piroške) rođ. Hoffmann. Podrijetlom je iz osječke trg. obitelji. Djelovao je kao liječnik te dugogodišnji odbornik osječkoga Makabija. Daljnja sudbina nakon uspostave NDH nepoznata.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

SCHEINBERGER-STANČIĆ, Vilim, poduzetnik (?, o. 1895 – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj pogona Našičke tvornice tanina i paropila d. d. u Podgradcima u kotaru Bosanska Gradiška. God. 1924. oženio se Gertrudom, kćeri Ferdinanda Brucknera, šumarskoga nadsavjetnika i predsjednika Njemačke evangeličke crkvene općine u Zagrebu. Na njegov nagovor prešao je na evangeličku vjeru te bio izabran za predsjednika evangeličke crkvene općine u Podgradcima. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava. Dana 22. VI. 1941. uhićen je i otpremljen u logor u Bosanskoj Gradiški, zatim privremeno pušten da organizira prijenos svojih poslovnih obveza u pogonu Našičke tvornice na novu upravu. Na zahtjev punca u srpnju 1941. njegov je predmet proslijeđen Ravnateljstvu za javni red i sigurnost. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27662.

SCHEYER, Artur (Scheuer), bankar i poduzetnik (Ludbreg, 16. VII. 1886 – logor Jasenovac, 1941). Sin Wilhelma (Vilima), brat Maksa i Renate (Ludbreg, 1884 – logor Jasenovac, 1942). Sa suprugom Elzom otac je Miroslava (Ludbreg, 1922 – ? Izrael, ?), učenika Srednje tehničke škole u Zagrebu (1941), i kćeri Nade (Ludbreg, 1926 – Auschwitz ili Lepoglava, ?1944), učenice realne gimnazije u Koprivnici (1941). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj i dioničar Ludbreške štedionice d. d. te član Nadzornoga odbora »Nevenke« i mlina d. d. u Martijancu. Po uspostavi NDH, 14. V. 1941, s bratom je iseljen iz obiteljske kuće u Strossmayerovoj ul. u Ludbregu, u kojoj je ostao sav namještaj. Ustaškomu stanu predao je pokretnine (radioaparat, sliku Tomislava Krizmana, perzijski sag vrijedan 18 500 kuna te obiteljsku knjižnicu). Bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga je s djecom prebjegla u tal. zonu te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključili su se partizanima. Sin Vilim postao je borac u Židovskom rapskom bataljonu, a potom u 7. banijskoj diviziji. Nakon prvoga partizanskoga oslobođenja Ludbrega Elza i Nada vratile su se u listopadu 1943. kući, gdje su ih nakon njem. reokupacije uhitili nacisti te 20. VII. 1944. odveli u Zagreb te zatočili u zatvoru u Savskoj cesti i odande navodno deportirali u Auschwitz. Prema drugom izvoru, Elza je stradala u logoru u Lepoglavi. Sin Miroslav iselio se nakon rata u Izrael. Najvjerojatnije je u rodbinskim vezama sa → S. Scheyerom. – Brat Makso, trgovac i žid. aktivist (Ludbreg, 14. X. 1872 – logor Jasenovac, 1942). Suprug Irme rođ. Moses te otac Ivana (Ludbreg, 1908 – logor Jasenovac, 1941) i još dvoje djece koja su 1941. bila starija od 21 godinu. U međuratnom razdoblju bio je član ravnateljstva Ludbreške štedionice d. d., vlasnik trgovine mješovitom robom »Vilim Scheyer i sin« u Strossmayerovoj ul. (osn. 1876; 1900–16. nosila je ime »Wilhelm Scheyer i drug«), čiji je promet 1940. iznosio 786 400 din. Tijekom 1920-ih bio je predsj. Hevre Kadiše u Ludbregu. Po uspostavi NDH, 14. V. 1941, zajedno s bratom iseljen je iz obiteljske kuće u Strossmayerovoj ul. u Ludbregu, u kojoj je ostao sav namještaj. U nepoznato doba uhićen je te deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624. – JUSP Jasenovac. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Dretar: Židovi u Ludbregu. Ha-kol, 2010, 113.

SCHEYER, Leo (Šajer), farmaceut (Ludbreg, 1883 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik ljekarne u Križevcima i ljekarne »Sv. Križ« u Zagrebu te član Ljekarničke komore. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu. Iako je 9. VII. 1941. zaveden u popis neophodnih stručnjaka, zajedno s drugim križevačkim Židovima bio je uhićen te deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Zagrebačka ljekarna bila je podržavljena i 5. XII. 1941. prodana.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28556.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHEYER, Samuel, žid. aktivist (?Ludbreg, 1917 – ?logor Jasenovac, 1941–1945). U međuratnom razdoblju bio je predsj. Izraelitske bogoštovne općine, suosnivač Vatrogasnoga društva, pjevačkoga zbora »Podravina« i čitaonice, sve u Ludbregu. Po uspostavi NDH vjerojatno je odveden u logor Jasenovac. Najvjerojatnije je u rodbinskim vezama s Verom (Križevci, ? – logor Jasenovac, 1942) i Olgom (Križevci, ? – logor Jasenovac, 1942).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Dretar: Židovi u Ludbregu. Ha-kol, 2010, 113.

SCHICK, Lavoslav → ŠIK, Lavoslav

SCHIDLOF, Dragutin, trgovac i poduzetnik (Gora kraj Petrinje, 21. IX. 1902 – ?logor Jasenovac, 1942). Sin Žige, suprug Ade (? – ?logor Jasenovac, 1942–1945) i otac Mirjam (Zagreb, 1934 – ?logor Jasenovac, 1942–1945). U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik trgovine staklom »Staklopromet Zagreb« u Berislavićevoj ul. i brusionice stakla »Kristalerija« u Samoboru. Po uspostavi NDH bilo mu je kao neophodno potrebnom stručnjaku dopušteno iz Zagreba putovati na posao u Samobor, međutim 30. VIII. 1941. na povratku kući iz Samobora uhićen je i otpremljen u skladište »Kristaluma« na Zavrtnici, a potom najvjerojatnije u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga i kći odvedene su 1942. u logor Đakovo, a odatle najvjerojatnije u logor Jasenovac, gdje su također stradale.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28057.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHIFFER, Artur, slikar (Osijek, 18. I. 1885 – logor Jasenovac, 1941). Sin Samuelov. Zavičajnost je stekao u Osijeku, a u Zagreb se 1938. doselio iz Beča. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – JUSP Jasenovac.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHIFFER, Lavoslav, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je potpredsjednik stolarske i tapetarske zadruge »Javor« d. d. (prije Prva hrvatska stolarska i tapecirska zadruga) u Zagrebu.

IZV.: HDA, Banovina Hrvatska, Odjel za obrt, industriju i trgovinu, 1939–1941, Tehnička i druga dokumentacija poduzeća, tvornica, stručnih udruženja, banaka i štedionica, 1916–1941, kut. 90–93.

SCHIFFER, Mojsije (Šifer, Makso), liječnik (Suceava, Rumunjska, 1868 – Auschwitz, 1942). Sin Davida, brat Morica (Moise) te suprug Jozefine (?, 1871 – Auschwitz, 1942). Od 1896. živio je u Prijedoru u BiH, gdje je djelovao kao kotarski nadliječnik. Nakon umirovljenja nastanio se u Ul. Mošinskoga u Zagrebu. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu u lipnju 1941. te sa suprugom i bratom bio uhićen i deportiran u Auschwitz, gdje su stradali. – Brat Moric (Moise), liječnik (Suceava, Rumunjska, 1869 – logor Jasenovac ili Auschwitz, 1941–1942). Suprug Melanije. U međuratnom razdoblju bio je liječnik u Zagrebu. Premda je sa suprugom od Ministarstva unutrašnjih poslova dobio arijska prava, prema nekim izvorima sa suprugom je deportiran 1941. u logor Jasenovac, a prema drugima 1942. u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – HDA, Ponova, Varia. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.