Kategorija: S

SCHÄFFER, Franjo (Franc), tenisač (Beč, 5. VII. 1905 – ?, Venezuela, ?). Sin Antuna Davida i Elmire rođ. Löwinger, brat Aleksandra (?, 1896 – Zagreb, 1944). Maturirao je u karlovačkoj gimnaziji 1926. Kao srednjoškolac tenisku karijeru započeo je na karlovačkim igralištima uz gimnaziju na Rakovcu i potom kao član Karlovačkoga teniskoga kluba. Prve uspjehe postigao je kao junior 1924. Na državnom srednjoškolskom prvenstvu 1925. u Zagrebu pobijedio u igri parova s Karlovčaninom Peroslavom Lukinićem. Odlaskom na studij tehnike u Zagrebu 1926. pristupio je teniskoj sekciji HAŠK te osvojio pojedinačno studentsko prvenstvo visokih škola 1926. i 1927. u Zagrebu. Pojedinačni prvak Kraljevine Jugoslavije postao je 1929. u Splitu, a taj uspjeh ponovio je 1930. i 1931. Prvak države u parovima bio je s Franjom Kukuljevićem 1929, 1932, 1933. i 1935. te s Ivanom Radovićem 1930. U mješovitim parovima naslov prvaka države osvajao je 1931. i 1939. S ekipom HAŠK osvojio je ekipno prvenstvo države 1929. i 1930. mješovito, s muškom ekipom 1933. i 1935. Bio je jedan od prvih teniskih reprezentativaca Kraljevine Jugoslavije. Na Davis cupu debitirao je 1928. u Zagrebu protiv ekipe Finske (1 : 4) i osvojio jedini bod za domaći sastav, prvi u povijesti toga natjecanja. Na Davis cupu nastupao je 1928–34. na sedam susreta i u 15 mečeva pojedinačno i u parovima te ostvario pet pobjeda. Na Balkanskim igrama 1931. u Ateni osvojio je 1. mjesto u parovima s F. Kukuljevićem i 2. mjesto ekipno, 1932. u Ateni s Kraljevinom Jugoslavijom je postao ekipni prvak Balkana. Nastupio je na međugradskom dvoboju Zagreba i Bukurešta 1931. u Zagrebu za »Pokal kraljice Marije« kad je pobijedio u sva tri susreta. Na turnirima najveće uspjehe ostvario je tijekom 1930, u lipnju je pobijedio na Međunarodnom prvenstvu Rumunjske u pojedinačnoj konkurenciji, krajem rujna na prvenstvu Podunavlja u Beogradu osvojio je sva tri prva mjesta, pojedinačno, u parovima i u mješovitim parovima, a sred. listopada postao trostruki prvak Zagreba. Osvojio je naslov prvaka Hrvatske 1932. u Zagrebu pobijedivši Franju Punčeca. U parovima s Punčecom 1934. osvojio je međunarodni turnir na Bledu i međunarodno prvenstvo Bugarske u Sofiji. U studenom 1934. uputio se na turneju po Indiji s igračima F. Punčecom, Josipom Paladom i F. Kukuljevićem koja je trajala tri mjeseca te poč. 1935. s F. Kukuljevićem u parovima osvojio Međunarodno prvenstvo Indije. Na jugoslav. teniskoj rang listi bio je rangiran među deset najboljih igrača 1929–35. i 1938–40, a prvo mjesto je držao 1929–31. Poslije je bio savezni kapetan Davis cup reprezentacije (od 1933), član Upravnoga odbora Jugoslavenskoga teniskoga saveza (od 1939) te član skijaške sekcije HAŠK. Uz to bio je tijekom 1930-ih zastupnik poduzeća »Dunlop«, proizvođača teniskih loptica. God. 1940. oženio se s Nelly Cheveleff, tenisačicom i skijašicom, s kojom je živio u Radničkom dolu u Zagrebu. Premda je po uspostavi NDH prešao na katoličanstvo, preuzeo je žid. znak i u srpnju 1942. bio uhićen. Iz zatvora je pušten na intervenciju franc. konzula u Zagrebu G. Gueyrauda (F. supruga bila je njegova tajnica), koji je od ministra vanjskih poslova Mladena Lorkovića ishodio da se izuzme od nošenja znaka i svih protužid. zakona. Preživio je rat u Zagrebu. Godine 1948–49. s majkom je emigrirao u Izrael, a 1952. u Kanadu, potom u Venezuelu, gdje je umro. Dobitnik je spomen-plakete Teniskoga saveza Jugoslavije 1982. Izabran je među 15 najboljih sportaša XX. st. s prostora Karlovačke županije 2000. – Otac Antun David, stručnjak za pilane (Daranj, 27. VI. 1865 – ?logor, 1941–1945). Kao stručnjak za pilane i strojeve boravio je u Osijeku i Gradecu kraj Križevaca (od 1898), a potom u Erdelju i Austriji. God 1916. vratio se u Hrvatsku te 1931. stekao zavičajnost u Zagrebu. Po uspostavi NDH u Zagrebu je prijavio imovinu. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Jugoslavenski sport 1933. Zagreb 1933. – F. Kramer: Desetljeća našeg tenisa. Zagreb 1973. – M. Leich: Povijest sporta Međimurja 1886–1936. Čakovec 1979. – Schäffer, Franjo. Sportski leksikon. Zagreb 1984. – A. Škrtić: HAŠK 1903–1993. Zagreb 1993. – F. Kramer: Prilog za povijest športa Židova u Hrvatskoj. Povijest športa, 26(1995) 104. – Z. Švegar: Dva stoljeća športa u Karlovcu. Karlovac 2001. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Schäffer, Franjo. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.

SCHAPIRA, Izidor, službenik (Bučač, Ukrajina, 25. IX. 1898 – ?). U Hrvatsku je došao 1918. po završetku I. svj. rata s ratišta u Albaniji. Zavičajnost je stekao 1924. u općini Bekteže, kotar Požega. U međuratnom razdoblju zaposlen je u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: DAZ, Našička tvornica tanina i paropila d. d. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.

SCHAPIRA, Martin, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj drvne industrije »Slavonija« sa sjedištem u Zagrebu. Po uspostavi NDH daljnja mu je sudbina nepoznata.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

SCHAPRINGER, Sigismund pl. (von Schapringer, Žiga), kemičar (Pečuh, Mađarska, 23. IX. 1886 – Osijek, 29. X. 1940). Sin Sigismunda i Valerije rođ. Weissmayer. Ostavši rano bez oca o njemu se brinuo ujak bankar Oskar Weissmayer, suosnivač i dioničar osječke podružnice Prve hrvatske štedionice. Studirao je kemiju u Karlsruheu, gdje je i doktorirao. Za studija je prešao na katoličanstvo. Po završetku studija i doktorata vratio se u Hrvatsku te obnašao dužnost direktora Osječke tvornice kože u Donjemu gradu (1923–29) i vinkovačke Tvornice kože (1929–31). Nakon smrti vlasnika kožare Martona (1931), vratio se u Osijek. Među ostalim, bavio se i znanstvenim radom te surađivao s Lavoslavom Ružičkom.

IZV.: AŽOO, Iz povijesti Židovske općine Osijek. – Podaci o ulazniku J. Strapač.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

SCHAYER, Dragutin (Scheier), ugostitelj (? – Auschwitz, 1944). Sin Josipa i suprug Jolane rođ. Zalan (? – Auschwitz, 1944), rođakinje Leopolda Hirschlera. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik najpoznatijega čakovečkoga hotela »Zrinski« u kojem su, u velikoj hotelskoj dvorani, redovito održavani koncerti, kazališne priredbe, kino predstave te balovi i društvene zabave. Bio je istaknuti mecena čakovečkoga Građanskog športskog kluba. Nakon njem. reokupacije Mađarske, zajedno sa suprugom i drugim međimurskim Židovima, bio je 26. IV. 1944. uhićen, otpremljen u Nagykanizsu i deportiran Auschwitz, gdje je stradao zajedno sa suprugom. – Otac Josip (? – Čakovec, ?) bio je potkraj XIX. st. zakupnik »Velike oštarije« u Prelogu.

LIT.: V. Lisjak: Izvorišta i tokovi. Čakovec 1997. – J. i V. Kalšan: Scheier, Dragutin. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

SCHECHTER, Jakob, nadkantor (Mogilev, Bjelorusija, 1874 – Osijek, 30. III. 1934). Suprug Hermine rođ. Steiner (Zrenjanin, Srbija, 1879 – Osijek, ?) i otac Alice. Doselio se 1906. u Osijek, gdje je do smrti neprekidno djelovao kao nadkantor pri ŽO Gornji grad. Poč. 1931. svečano je proslavljena 25. godišnjica njegova djelovanja u Osijeku. – Kći Alica, glazb. pedagoginja (Osijek, 20. VII. 1909 – ?). Za uspostave NDH živjela je u Zagrebu i prijavila imovinu. Nakon II. svj. rata živjela je u Rimu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.

LIT.: Iz Jugoslavije – Osijek. Židov, 15(1931) 3. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

SCHECHTER, Josip (Zagreb, 1927 – ?). Do uspostave NDH u travnju 1941. polazio je I. mušku realnu gimnaziju, potom mu se gubi svaki trag.

IZV.: Podaci o ulazniku V. Stipetić.

SCHEER, Izrael (Šer), rabin i vjeroučitelj (Krukienice, Poljska, 28. XII. 1898 – logor Jasenovac, nakon VII. 1941). Sa suprugom Klarom rođ. Rozner (Lavov, Ukrajina, ? – logor Jasenovac, nakon VII. 1941) otac je Batje (Vukovar, 1936 – ?, Izrael, ?). Iselio se u Palestinu, ali se nakon kraćeg boravka vratio u Poljsku, a odatle u Beč, gdje je završio rabinsku školu. U Vukovaru je djelovao kao rabin 1933–41. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te naveo da je namješten kod ŽO u Vukovaru za plaću od 2500 din. Također je prijavio imovinu svojega kućanstva te stručnu biblioteku. Ujesen 1941. uhićen je među prvim vukovarskim Židovima i odveden u logor Jasenovac zajedno sa suprugom i predsjednikom ŽO → Hinkom Steinerom. Njihovu kćer su od deportacije spasili susjedi, a nakon svršetka rata rodbina ju je iz Vukovara odvela u Izrael.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.

LIT.: V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – Ista: Židovi Vukovara. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1988. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

SCHEIBER, Ladislav, bankar (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj zagrebačke podružnice Bečkoga bankarskoga društva.

SCHEIBNER, Mavro, željezničar (Virovitica, 16. VI. 1869 – ?). Zavičajnost je stekao 1934. u Zagrebu, gdje je djelovao kao nadstrojovođa Hrvatskih željeznica. Kad je uspostavljena NDH, bio je u mirovini. Prijavio je imovinu te naveo da stanuje u Derenčinovoj ul. kao podstanar. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.