Kategorija: S

STIEGLER, Jakov, trgovac i žid. aktivist (Třebíč, Češka, 1770 – ?Zagreb, nakon 1832). Prvi je »tolerirani« Židov, koji je došao u Zagreb 1786, a iduće god. dobio dozvolu boravka. Bavio se trgovinom poljoprivrednih proizvoda i rabljenom robom te je pokućario po Jastrebarskom i okolnim selima. Uz pomoć obiteljskih i drugih žid. veza robu je prodavao u Moravskoj, Austriji i Njemačkoj. Prema prvom popisu zagrebačkih Židova iz 1808, stavljen je u najviši imovinski razred kao dobrostojeći veletrgovac »plodinama«, koji je zapošljavao knjigovođu, pomoćnika i jednog namještenika, a u podružnici za otkup robe u Jastrebarskom zaposlio je još jednog čovjeka. Bio je prvi predsj. ŽOZ 1806–32.

IZV.: DAZ, Act. pol. 1809.

STIEGLER, Samuel, trgovac (? – ?). Član je jedne od najstarijih zagrebačkih žid. obitelji, koja je od kraja XVIII. st. živjela u Zagrebu. Sa suprugom Rozalijom rođ. Grünwald (?, o. 1843 – Zagreb, 11. I. 1922) otac je Adolfa (Zagreb, 3. XII. 1870 – Zagreb, 3. VII. 1912) i Zvonimira Mavra. Djelovao je kao zagrebački trgovac u drugoj pol. XIX. st. sve do bečkoga burzovnog sloma 1873. – Sin Zvonimir Mavro, obrtnik (Zagreb, 13. IX. 1883 – Zagreb, 19. VIII. 1937). Bavio se proizvodnjom kemijskih proizvoda.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878. – Gradska groblja Zagreb.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

STOCK, Emilio, poduzetnik i žid. aktivist (Split, 1868 – ?). Pripadnik je obitelji doseljene iz Trsta. Sa suprugom Irmom rođ. Hirschl otac je Marija. S tal. gospodarstvenikom Zambonijem 1904. pokreće tvornicu cementa »Adriaportland« u Sv. Kaji kraj Solina. God. 1905. s → V. Morpurgom pokrenuo je poduzeće »Morpurgo, Stock e Comp.«, koje je dobilo dozvolu za gradnju tvornice likera u uvali Supaval, a 1908. s Arturom Retijem i Matom Vidovićem pokreće tvornicu cementa »Split« u Majdanu kraj Solina, koja je 1920-ih prerasla u najveću tvornicu te vrste na Jadranu i jednu od najvećih u Europi. Nakon I. svj. rata optirao je za tal. državljanstvo i preselio se u Trst. God. 1921. osnovao je u Vranjicu prvu tvornicu azbestno-cementnih proizvoda »Salonit«, a 1926. u Puli je podigao još jednu tvornicu cementa, koja je upotrebljavala dalmatinsku tupinu. Potkraj 1930-ih vratio se u Split, gdje je bio vođa cionističkoga pokreta. – Sin Mario, poduzetnik i žid. aktivist (Split, 1907 – Trst, Italija, 1989). Nakon završenog studija u Velikoj Britaniji, 1930-ih nastanio se u Trstu, gdje se bavio poduzetništvom. Bio je član Upravnoga odbora tvornice cementa »Split«. Aktivan u žid. zajednici, osobito je pomagao žid. izbjeglicama pred nacizmom. U više navrata (1948–68, 1970–76. te kraće vrijeme 1980-ih) bio je predsjednik ŽO u Trstu te višegodišnji član Izvršnoga odbora Saveza židovskih općina Italije. Također je bio aktivan u svjetskim žid. organizacijama. Iako vezan za Trst, bio je u intenzivnim kontaktima s matičnom žid. zajednicom u Splitu.

LIT.: J. Lakatoš: Industrija Dalmacije. Zagreb 1923. – J. Morpurgo: Dalmatinska industrija cementa i njezino značenje za naše pomorstvo. Pomorski zbornik 1964, 2. – Zbornik Instituta za historiju radničkog pokreta Dalmacije, 1(1970). – D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – Jevrejski pregled, 40(1989) 1/4. – Z. Jelaska-Marijan: Društveni razvoj Splita između dva svjetska rata (doktorska disertacija). Zagreb 2006.

STOEGER, Sigmund (Steger), poduzetnik (?, o. 1890 – ?). Bio je dioničar tvornice kožne robe i obućare »Steger& Kolmar« u zagrebačkoj Ilici. Po uspostavi NDH povjerenik poduzeća zatražio je od Ustaškoga redarstva da mu se izda propusnica za putovanje u Vinkovce radi nabavke robe u tamošnjim tvornicama kože. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27415.

STOLZER, Ljudevit, službenik (Sisak, 1895 – logor Jasenovac, 24. IX. 1943). Sin Samuelov. U međuratnom razdoblju bio je službenik u poduzeću Golubovečki rudnici. Navodno je poznavao Antu Pavelića još iz školskih dana te kad je Paveliću 1929. prijetila opasnost od jugoslav. policije sakrio ga je u svom stanu. Po uspostavi NDH, iako je sa suprugom Cvijetom prešao na katoličanstvo 1915, supružnici i sin Vivijan preuzeli su žid. znak. Bili su uhićeni u siječnju 1942. te deportirani u logor Jasenovac, ali je sam poglavnik Pavelić dao nalog da ih se povlašteno tretira. Živjeli su u jednoj kući u mjestu Jasenovcu, a S. je radio kao pisar u općini. Navodno je na zahtjev nekoga iz zagrebačkoga Gestapoa grupa ustaša opkolila kuću u kojoj je živjela obitelj i ubila ih.

IZV.: KŽZ.

LIT.: N. Nikolić: Jasenovački logor smrti. Sarajevo 1977. – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1–3. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – Jasenovac. Koncentracioni logor 1941–1945. Zürich–Sarajevo 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

STRASSER, Samuel, poduzetnik (?, 1857 – Zagreb, 18. III. 1936). Sin Moritza i Marie. Oženio se 1885. u Zagrebu s Marie rođ. Spitzer iz Jastrebarskoga, kćeri Alberta i Therese. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj poduzeća za međunarodni transport »Jugoslavija« u Sisku.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga vjenčanih 1868–1885, 228.

STRASSMAN, Makso, pravnik (?, 14. I. 1858 – ?). Kršten 1893. U braku s »arijevkom«, vjenčao se u crkvi sv. Marka u Zagrebu. Služio je u BiH od 14. VIII. 1894. do umirovljenja 1925. u svojstvu vladina nadsavjetnika I. klase. Po uspostavi NDH u Zagrebu je podnio zahtjev za priznavanje arijskih prava te molio da bude oslobođen nošenja žid. znaka. U svibnju 1941. molba je bila odbijena te je iseljen iz stana u Reljkovićevoj ul., a namještaj mu je zaplijenjen. Daljnja sudbina nepoznata. – Imao je sinove Raoula i Renéa, koji su kršteni nakon rođenja. Obojica su služili austroug. vojsku u I. svj. ratu; Raoul kao pričuvni časnik u Karpatima, a René kao djelatni poručnik ratnoga broda. Više je puta bio odlikovan te ranjen prilikom torpediranja broda. Obojica su umrla ubrzo nakon I. svj. rata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27800.

STRAUSS, Jakob, farmaceut (Čazma, o. 1898 – Zagreb, 25. VIII. 1965). U braku s Blaženkom rođ. Njemčić otac je → Božidara Štrausa. U međuratnom razdoblju bio je ljekarnik u Daruvaru i član Ljekarničke komore. Po uspostavi NDH, 9. VII. 1941, zaveden je u popis neophodnih stručnjaka. Supružnici su na nepoznat način preživjeli rat. – Brat Vatroslav, pravnik (Čazma, 1905 – ?). U međuratnom razdoblju živio je u Čazmi. Po uspostavi NDH zbog zauzimanja ministra Mladena Lorkovića poglavnik Ante Pavelić odobrio mu je počasno arijstvo, ali kako »iz tehničkih razloga« do sredine srpnja 1941. nisu o tom izdani dekreti, po ministrovu nalogu 19. VII. 1941. za njega je kod ustaškoga redarstva intervenirao šef ministrova kabineta Ivo Kolak.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 198/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27840.

STRAUSS, Ljudevit, trgovac i žid. aktivist (Križevci, 1879 – logor Jasenovac, 1942). Posljednji je predsjednik ŽO u Križevcima u međuratnom razdoblju.

IZV.: Podaci o ulazniku R. Weisz-Maleček.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STRAUSS, Muki, žid. aktivist (? – ?). God. 1899. spominje se kao blagajnik kutinske izraelitske bogoštovne općine te kao jedan od članova općine koji imaju pravo glasa na glavnim skupštinama.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2005).