Kategorija: S

STEINHARDT, Izidor, liječnik (Zagreb, 22. IX. 1872 – Zagreb, 19. IX. 1958). Sin Mavra (Moritza) i Regine rođ Kohn. Od 1919. ravnatelj je i primarijus Gradske kužne bolnice na Zelenom brijegu u Zagrebu (danas Klinika za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević«) i gradski epidemiolog. Također je o. 1931. vodio ordinaciju za kožne, spolne i venerične bolesti u Zagrebu. Umirovljen je prije 1941. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je vilu u Dvorničićevoj ul. u Zagrebu, sagrađenu 1928. Ministar zdravstva NDH Ivan Petrić osobno je preporučio njegovu molbu »za arizaciju« o čemu je 14. VII. 1941. pismeno obavijestio Ivicu Barakovića, povjerenika Židovskoga odsjeka Ustaškog redarstva, sa zahtjevom »da ga štitite s obitelji, a s tim je saglasan i g. Ministar Dr. Artuković«. U pismu se, među ostalim, navodi da je S. 1922. u kužnoj bolnici štitio ličke ustaše. Dana 16. VII. Baraković mu je osobno izdao propusnicu. Po nalogu iz Ureda poglavnika (upućenog na ruke Eugena Kvaternika u RUR) 31. XII. 1941. izuzet je od mjera protiv Židova.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 485. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27710, 28642.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Jevrejski pregled, 50(1989) 5/8. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.bfm.hr/uploads/110.obljetnica.pdf, pristupljeno 21. III. 2013.

STEINHARDT, Karl (Dragutin), pravnik (Zagreb, 6. IX. 1886 – ?, SAD, ?). Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1909. Upisan je u Odvjetnički imenik 1914. te je djelovao kao odvjetnik u Zagrebu. Bio je upravitelj i suvlasnik tvornice obuće »Divota« te upravitelj »Znanstvenoga instituta prof. dr. J. Brösslera« u Zagrebu. Uoči Travanjskoga rata iselio se u SAD. Po uspostavi NDH u odsutnosti 30. VI. 1942. brisan je iz Odvjetničkoga imenika.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1991, 17.

STEINHARDT, Šandor (Aleksandar), pravnik (Zagreb, 23. III. 1880 – Zagreb, 5. I. 1961). Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu 1905. u Zagrebu, gdje je imao i odvjetnički ured. Umirovljen je prije 1941. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak nije preuzeo. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: I. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINHART, Ivo (Steinhardt), sportaš (Zagreb, 1909 – logor Jasenovac, 1941. ili 1942). Sin Ignjata i Ruže rođ. Wortmann. Prije rata radio je kao službenik u kemijsko-farmaceutskom poduzeću »Wander«. Čini se da je bio vođa plivačke sekcije reprezentacije Kraljevine Jugoslavije na OI u Berlinu 1936. Po uspostavi NDH s roditeljima je preuzeo žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao. Posljednji paket iz ŽOZ mu je poslan 5. I. 1942.

IZV.: Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: Židov, 20(1936) 29. – Malchut Jisrael, 1936, 29. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINHOF, Reuven, vojnik (Zagreb, 17. VI. 1930 – Izrael, 26. XII. 1948). Sin Ludviga (Ljudevita) i Ani rođ. Ruder. Poginuo je u I. arapsko-izraelskom ratu (1948–49).

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEPANOV, Stjepan (Fuks, Leon), skladatelj, dirigent, pijanist, glazb. pedagog i etnomuzikolog (Osijek, 30. I. 1901 – Zagreb, 11. VI. 1984). Rođen je kao Leon Fuks. Glasovir je studirao u Budimpešti, a kompoziciju na Visokoj školi za muziku i kazališnu umjetnost u Beču. God. 1930–31. bio je dirigent HNK u Splitu, a od 1931. nastavnik u Glazbenoj školi »Franjo Kuhač« u Osijeku. God. 1953–65. stručni je suradnik Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Mnoga njegova orkestralna, osobito vokalna djela za zbor, izvodila su osječka glazbena i pjevačka društva. Za pjevački i tamburaški zbor Hrvatskoga pjevačkoga društva »Lipa« skladao je djelo Slavonska berba (izvedeno 1935). U svoja djela, ponajviše u vokalna, često je unosio obilježja slavonskoga muzičkoga folklora (kantata Pjesma Slavoniji, oko 60 zborova, više od 300 solo-pjesama). Skladao je operetu La Conchita (1938; prerađena 1954), tri simfonijete (1927, 1929, 1931), više uvertira, komornih i klavirskih djela. Prikupljao je i proučavao narodne napjeve. Napisao je studije Muzički folklor Baranje (Osijek 1958) i Muzički folklor Slavonije (Zbornik radova I. znanstvenog sabora Slavonije i Baranje, Osijek 1970). 1960-ih započeo je surađivati sa Staroslavenskim institutom u Zagrebu te u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji, Lici i na otoku Krku zabilježio mnogobrojne glagoljaške napjeve, koje je za Odjel muzičke umjetnosti JAZU (danas HAZU) i Muzikološki zavod Muzičke akademije u Zagrebu transkribirao i priredio za tisak. Gradivo prikupljeno u Poljicama kraj Splita objavljeno je u I. sv. Spomenika glagoljaškog pjevanja (Zagreb 1983).

IZV.: Arhiv ŽOO.

LIT.: Stepanov, Stjepan. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – Od turskog do suvremenog Osijeka. Osijek 1996. – Stepanov, Stjepan. Hrvatska enciklopedija, 10. Zagreb 2008.

STERK, Paul Rafael, skladatelj (Zagreb, 1904 – Jeruzalem, 1979). O. 1910. počeo je učiti glasovir kod Ernesta Krautha, a potom je pohađao Muzičku akademiju u Zagrebu (kompozicija, harmonija, kontrapunkt, orkestracija i dirigiranje). God. 1929–31. učio je kompoziciju i dirigiranje kod Roberta Hegera u Beču, a potom je bio dirigent zbora u Operi HNK u Zagrebu. U Palestinu se iselio 1932. Bio je jedan od pionira naselja Šar ha-Golan, prvoga žid. naselja na Golanskoj visoravni. Te god. stupio je u Palestinsku policiju, a za II. svj. rata bio je šifrant Britanske armije u Egiptu te kao vrstan poznavatelj njem. jezika bavio se dešifriranjem njem. poruka. Za I. arapsko-izraelskoga rata, kad je naselje Šar ha-Golan sravnjeno sa zemljom, uništeni su i rukopisi sedam njegovih simfonija. Od 1951. do umirovljenja 1964. radio je kao službenik Židovske agencije (Jewish Agency). – Na Palestinskom radiju u Jeruzalemu 1936. izvedene su dvije njegove svite za gudače i nekoliko pjesama, a 1942. orkestar palestinskoga radija izveo je njegovu Baladu za gudače. God. 1951. orkestar radijske postaje »Glas Izraela« izveo je njegovu simfonijsku poemu Jeruzalem, a 1956. isti je orkestar izveo simfoniju o Jeruzalemu Davidov grad. Iduće god. izvedena je simfonijska poema Šaulova smrt (Brdo Gilboa), a za radijski program snimljene su mu pjesme za zbor i orkestar Pjesma za Pesah i Pjesma Negeva. U njegovoj ostavštini nalaze se balada Pčelinjak za gudački orkestar, simfonijska poema Herzelova Gora (Har Herzel), Die Geigensinfonie, The Issaiah Symphony op. 39, The Elegic Symphonic Poem, The Tragic Symphony, Prelude for Violin and Piano, solo-pjesma Poema Ruth.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Voice, 2000, 3. – Ha-kol, 2004, 84.

STERN-HOFFMAN, Rebeka (Hoffman-Stern), liječnica (Černovci, Ukrajina, 20. IX. 1887 – logor Loborgrad ili Gornja Rijeka, ?1941). Supruga Lava Sterna. God. 1924. doselila se iz Pančeva u Čakovec, a 1932. preselila se na Zagrebačku cestu u Varaždin, gdje je otvorila privatnu ordinaciju i reklamirala se kao »univ. med. dr. i emeritirana sekundarna liječnica Bečke opće bolnice.« Uhićena je 13. VII. 1941. s većinom varaždinskih Židova i otpremljena u logor. Nalazi se na popisu pripadnica ŽO Varaždin, koje su se do 29. X. 1941. javile iz zbirnoga logora u Loborgradu. Nestala je u studenom 1941. na putu iz Loborgrada prilikom premještanja logorašica u novoosnovani logor u Gornjoj Rijeci.

IZV.: GMV, Povijesni odjel. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 651.

LIT.: Varaždinske vijesti, 1932, 132. – Varaždinske novosti, 7(1936) 39. – Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STERN, Abraham, žid. aktivist (?, 1816 – ?, 1893). Bio je predsj. ortodoksne ŽOZ 1850–53.

STERN, Alessandro, rabin (? – ?). Djelovao je kao rabin u Opatiji do 1936, kad je, zbog pomaganja žid. izbjeglicama iz Njemačke pri naseljavanju u grad, pod pritiskom vlasti izgubio namještenje.

LIT.: A. Giron: Židovsko pitanje u općini Opatija (1938–1945). Problemi sjevernog Jadrana, 7(2000).