Kategorija: S

STEINER, Katarina, poduzetnica (Lugoj, Rumunjska, 1. XII. 1872 – logor Đakovo, 1942). Kći Daniela Kocha i supruga Vilima. U Zagreb se doselila 1919. Nakon suprugove smrti vodila je njihovu zajedničku trgovinu s uređajima i dijelovima za mlinsku industriju sa skladištem i lokalom u Petrinjskoj ul. u Zagrebu. Poduzeće je opskrbljivalo brojne mlinove u Slavoniji, Posavini, Vojvodini i Šumadiji. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak, prešla na katoličanstvo te prijavila imovinu. Ubrzo je bila uhićena te deportirana u logor u Đakovu, gdje je stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINER, Katarina → STEINER, Vilim

STEINER, Lavoslav, poduzetnik i žid. aktivist (Osijek, 1889 – logor Jasenovac, 1941). Sin Jonasov. Sa suprugom Elzom (Jasenovac, 1894 – logor Metajna, 1941) otac je Mire (Zagreb, 1923 – logor Metajna, 1941) i → Zdenke Novak. U međuratnom razdoblju bio je većinski suvlasnik trgovine papirom i ljepenkom na veliko »Lavoslav Steiner« sa sjedištem na Trgu bana Josipa Jelačića. Od 1928. posjedovao je 80% dionica poduzeća, a suvlasnik → M. Španić 20% dionica. To je bila najveća veletrgovina papirom i ljepenkom u Kraljevini Jugoslaviji, s fiksno uloženim kapitalom u veljači 1941. u iznosu većem od 7 000 000 din. Tijekom 1930-ih bio je aktivan u ŽOZ kao potpredsj. i predsj. Odbora za upravu te član Bnei Brita i Makabija. Bio je angažiran i oko pomoći izbjeglicama iz Njemačke, Čehoslovačke i Austrije uoči II. svj. rata. Po uspostavi NDH bio je uhićen i zatočen kao talac sve dok ŽOZ nije u cijelosti isplatila kontribuciju. U svibnju 1941. postao je član novoga Vijeća ŽOZ. Iako je platio kontribuciju u iznosu od 1 500 000 din., 27. VI. 1941. bio je ponovo uhićen zajedno sa suprugom i kćerima te otpremljen u sabirni logor na Zagrebačkom zboru, potom u Gospić te u logor Slana na Pagu. Kćer Zdenku spasio je u Zagrebu državni povjerenik u poduzeću njezina oca, dok su supruga i kći Mira bile deportirane u logor Metajna na Pagu, gdje su stradale. U međuvremenu je L. bio prebačen u logor Jasenovac, gdje je do kraja godine umro od tifusa. Prijavu njegove imovine vlastima NDH podnio je 30. VI. 1941. državni povjerenik, koji je prije toga pokušao odgoditi njegovo uhićenje s obrazloženjem da mu za pregled poslovanja tvrtke treba vlasnikova pomoć, no zahtjev je odbijen »budući da se radi o Židovu – slobodnom zidaru«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27513.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Z. Novak: Kad se nebo srušilo. Zagreb 2002. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINER, Leo, poduzetnik (?Požega, ? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj i suvlasnik poduzeća »Trgopromet« u Osijeku. Nakon uspostave NDH daljnja mu je sudbina nepoznata.

LIT.: A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.

STEINER, Makso (Šteiner), pravnik i poduzetnik (Zagreb, 1844 – Zagreb, 2. IV. 1917). Sin Marka i Nannete. Oženio se 12. IV. 1882. sa Zagrepčankom Suzanom, s kojom je imao sina Pavla, pravnika (?, o. 1877 – ?Zagreb, 1911). Jedan je od prvih žid. odvjetnika u Zagrebu te je neko vrijeme obnašao dužnost predsj. Odvjetničke komore u Zagrebu. Dana 14. V. 1893. bio je suosnivač Društvene osnove Zagrebačke dioničke tvornice papira. Kupio je 50 osnivačkih dionica (od ukupno 1500) te bio izabran za člana Ravnateljstva, što je ostao do smrti. Uz to je bio dužnosnik i odbornik različitih humanitarnih društava (Uboškoga doma, Društva čovječnosti te Društva za potporu siromašnih učenika I. klasične gimnazije u Zagrebu). – Supruga Suzana rođ. Weiss, dobrotvorka (Zagreb, 1856 – Zagreb, 17. II. 1914). Pokretačica je javnih dobrotvornih zabava žid. gospođa i suosnivačica Izraelske ferijalne kolonije u Zagrebu (1914). Prigodom tih zabava uvježbavala je s djecom prigodne nastupe. Naslijedila ju je → Matilda Deutsch Maceljski.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga vjenčanih 1868–1885, 177. – DAZ, Izvještaj Kraljevske gornjogradske velike gimnazije za 1913–1914.

LIT.: Židovska smotra, 5(1911) 2. – G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – A. Lj. Lisac: Razvoj industrije papira u Zagrebu. Zagreb 1961.

STEINER, Mavro, trgovac i knjižar (Zagreb, 17. VII. 1885 – logor Jasenovac, 1941. ili 1942). Sin Leopoldov. Sa suprugom Paulom rođ. Leitner otac je Zlatka (Zagreb, 1920) i Nade (Zagreb, 1923). Trgovački nauk izučio je u Zagrebu. Do 1919. imao je trgovinu u Vivodini kraj Ozlja, a tijekom 1930-ih knjižaru i papirnicu u zagrebačkoj Ilici. U mladosti je bio član Hrvatske stranke prava, a poslije Hrvatske radničke stranke. Po uspostavi NDH zatražio je priznanje arijskih prava te predao molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka, no bio je odbijen te je znak morao preuzeti sa suprugom i djecom. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice (Jasenovac II), gdje je stradao. Sin je stradao u Jadovnu, a prema jednim izvorima supruga i kćer su stradale u nekom od njem. logora, a prema drugima u logoru u Loborgradu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27351. – JUSP Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINER, Milan (Štajner), slikar i grafičar (Sisak, 2. VI. 1894 – Zagreb, 4. XII. 1918). Sin Hinka i Rosalije rođ. Deutsch te brat Ive i Elze ud. Mirjević. Nakon završene osnovne škole u Sisku 1909, završio je Trgovačku akademiju u Zagrebu 1912. Istodobno je polazio slikarski tečaj na Privremenoj višoj školi za umjetnost i obrt kod slikara i grafičara Mencija Clementa Crnčića. Diplomirao je 1916. na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Iste god. izlaže na studentskoj završnoj izložbi. U nepunih pet godina nastao je njegov opus, koji se svojom kvalitetom profilirao kao posebna cjelina u hrv. slikarstvu. Bio je naobražen i muzički školovan, svirao je violinu, nabavljao aktualne knjige i umjetničke revije (Strum, Fackel), preko kojih je pratio modernu umjetnost. Pripadao je naraštaju kojemu su uzor bili Miroslav Kraljević i Josip Račić, ali je osobnim senzibilitetom razvio stil blizak najčišćemu impresionizmu u hrv. slikarstvu. Iznimno obrazovan, dobro je poznavao suvremena eur. likovna i knjiž. kretanja (ekspresionizam, kubizam). Reduciranim crtežom i bojom, dinamičnim, lapidarnim namazima slikao je ugl. krajolike i prizore sa zagrebačkih ulica (Kiša, U parku, Pogled na savsku dolinu, Sv. Blaž). Iste je motive izrađivao u grafici. – Samostalna izložba priređena mu je u Zagrebu 1980, a retrospektivne 1956. i 1987 (Smrt mladića Steinera). Krleža ga spominje u eseju O Kranjčevićevoj lirici (Hrvatska revija, 1931, 3), uvrštavajući ga u materijal o preranim smrtima i prekinutim umjetničkim opusima hrv. pjesnika i slikara. Držeći njegov realizirani opus premalenim da bi o njemu posebno pisao, Krleža je ipak vrlo osobno i bolno doživio gubitak talentiranoga slikara i znanca. – Brat Ivo, kulturni djelatnik i političar (Sisak, 26. VII. 1906 – Zagreb, 11. III. 1980). Osnovnu školu završio je u Sisku, Klasičnu gimnaziju 1925. u Zagrebu. Studirao je sociologiju i političke ekonomije na Fakultetu za privredne i društvene znanosti u Berlinu i Frankfurtu na Majni. Nakon što je apsolvirao otišao je u Pariz, gdje je na Faculté des sciences polazio predavanja iz teorije vjerojatnosti i matematičke statistike (1929–31). God. 1931–38. ponovo je u Zagrebu, a potom odlazi u Pariz, gdje na Sorbonnei studira povijest umjetnosti (1938–41). Po uspostavi NDH njegovu je imovinu prijavio 24. VI. 1941. ovlaštenik Dragutin Friedman. Za nacističke okupacije Francuske priključio se pokretu otpora. Preko Portugala i Španjolske izbjegao je u Alžir, gdje do kraja 1943. boravi u Internacionalnom logoru. Poč. 1944. dolazi u Hrvatsku i priključuje se partizanima djelujući kao referent za umjetnost ZAVNOH te je jedan od organizatora i sudionika Prvoga kongresa kulturnih radnika u Topuskom 1944. Nakon II. svj. rata djelovao je u Zagrebu kao službenik Ministarstva prosvjete i neko vrijeme referent Odjela za kulturu i umjetnost. Uz to je prevodio s francuskog, uglavnom umjetničke tekstove u različitim periodicima. Bio je blizak umjetničkoj grupi »Gorgona« (1959–66). Sačuvao je ostavštinu brata Milana i sa slikarom Josipom Vaništom predstavio ju javnosti. – Otac Hinko, poduzetnik i trgovac (Sisak, 1868 – Zagreb, 1. V. 1932). Bio je ugledan trgovac i građanin Siska. U međuratnom razdoblju djelovao je u Zagrebu, gdje je bio ravnatelj tvrtke »Ledicky i drug«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: A. Millčinović: Milan Steiner. Savremenik, 14(1919) 10. – Lj. Babić: Hrvatski slikari od impresionizma do danas. Hrvatsko kolo, 25(1929) 10. – Židov, 16(1932) 18. – D. Bašićević: Milan Steiner (katalog izložbe). Zagreb 1956. – R. Putar: Milan Steiner. Čovjek i prostor, 1956, 53. – G. Gamulin: Milan Štajner. Savremenik, 3(1957) 6. – J. Depolo: Milan Steiner. Oko, 8(1980), 13. XI. – (Nekrolog). Vjesnik, 46(1985) 13473. – Z. Tonković: Milan Steiner 1894–1918 (katalog izložbe). Zagreb 1987. – Z. Tonković: Steiner, Milan. Eciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1996. – Steiner, Milan. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – N. Petrak: Steiner, Milan. Krležijana, 2. Zagreb 1999. – B. Brga: Brat Ivo. U: Milan Steiner. Sisak 2004. – Đ. Zorko i J. Jagačić-Borić: Steiner, Milan. Sisački biografski leksikon. Sisak 2006. – Steiner, Milan. Hrvatska enciklopedija, 10. Zagreb 2008.

STEINER, Olga, službenica (Miokovićevo kraj Daruvara, 22. XII. 1914 – Zagreb, VII/VIII. 1941). Kći Albertova. Studirala je medicinu i radila u parfumeriji »Nobilior« u Zagrebu uz mjesečnu plaću od 1400 din., sa stanom u Bakarskoj ul. Bila je članica KPJ. Po uspostavi NDH upisana je u Kartoteku židovskog znaka, ali se čini da znak nije preuzela. Dana 28. VI. prijavila je imovinu, ubrzo je bila uhićena i strijeljana na istočnom rubu šume Maksimir (Dotršćina).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STEINER, Rikard, pravnik (Koprivnica, 31. I. 1890 – logor Jasenovac, 1941). Sin Samuelov (Rasinja, 1841 – ?1911). Sa suprugom Smiljanom rođ. Stern otac je Smiljana (?, 1929) i Marijana. Završio je pravo u Zagrebu, a odvjetnikom je imenovan 1920. Iste je god. u Koprivnici otvorio odvjetnički ured. Također je bio upravitelj i suvlasnik poduzeća »Julius Lauš & Co.« u Zagrebu. Bavio se aktivno politikom kao član Starčevićeve stranke prava te potom tajnik Hrvatske federalističke seljačke stranke; često je politički bio proganjan, redarstveno nadziran i pritvaran (1925). Po uvođenju diktature kralja Aleksandra (1929) priključio se Hrvatskoj seljačkoj stranci. Bio je ugledan član koprivničke ŽO. Po uspostavi NDH interniran je s obitelji 23. VII. 1941. te odveden u logor Danica kraj Koprivnice, a potom u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga je sa sinovima uspjela izići iz logora Loborgrada te su djeca neko vrijeme bila na brizi bračnoga para Horvat u Zagrebu. Preko Italije su se 1943. iselili u Švicarsku, a 1945. u Palestinu. – Sin Marijan, inženjer elektronike (Koprivnica, 1932). Po uspostavi NDH s majkom i starijim bratom Smiljanom odveden je u logor Loborgrad, odakle su se na nepoznat način uspjeli izvući te priključiti grupi koja je pod vodstvom Benka Levingera iz Zagreba prebjegla u Italiju. Odande je s grupom djece, koju je vodio → R. Kohn, stigao u Švicarsku pa u Palestinu. Nakon II. svj. rata studirao je u Švicarskoj, a poslije se iselio u Kanadu. S obitelji živi u Torontu.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Steiner.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 5(1931) 24. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

STEINER, Rudolf, veterinar (?, o. 1895 – Zagreb, 31. VIII. 1939). Sa suprugom Blankom (Koprivnica, 1903 – ?Auschwitz, VIII. 1942) otac je Milivoja (Zagreb, 1928 – ?Auschwitz, 1942). U međuratnom razdoblju djelovao je kao viši veterinarski savjetnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH njegova je udovica u prijavi imovine navela da je zavičajnost stekla u Karlovcu te da je umirovljenica s mirovinom od 2572 din. i stanom na Trgu Burze. U prijavi je također navela glasovir i odjeću (krzneni kaput) te da je državi predala nakit i gotovinu u vrijednosti od 10 000 din. Vjerojatno je u kolovozu 1942. sa sinom, učenikom I. klasične gimnazije u Zagrebu, deportirana u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – KŽZ. – Popis žrtava. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.