Kategorija: S

SAMEK, Rudolf, veterinar (Martijanec kraj Ludbrega, 14. III. 1885 – logor Jasenovac, 1942). Sin Josipa, suprug Ele rođ. Schulhof. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Varaždinu, a Veterinarsku visoku školu u Lavovu (1912). Nakon povratka u domovinu 26. V. 1912. imenovan je kotarskim veterinarom i dodijeljen Županijskoj oblasti u Osijeku, odakle je iduće god. premješten u Kraljevsku kotarsku oblast u Korenici. Za I. svj. rata bio je mobiliziran u austroug. vojsku. Po završetku rata, radio je kao veterinar u Korenici (1918–19), Vrbovskom (1919–31), Požegi (1931–35. i 1935–40) i Pisarovini (1935). God. 1930. unaprijeđen je u zvanje veterinarskoga savjetnika, 1936. višega veterinarskoga savjetnika 4. položajne grupe drugoga stupnja i 1939. višega veterinarskoga savjetnika 4. položajne grupe prvoga stupnja. U tom zvanju bio je 1940. umirovljen. Kao član Jugoslavenskoga veterinarskog udruženja sudjelovao je na II. zboru veterinara (30. VI. – 1. VII. 1922) u Sarajevu. Po uspostavi NDH, 27. XII. 1941, bio je uhićen te deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Udio Židova u gospodarstvu ludbreškog kraja. Ha-kol, 2008, 105.

SAMLAIĆ, Eliša (Erich), skladatelj, zborovođa i dirigent (Karlovčići, Srbija, 13. VII. 1913 – logor Jasenovac, 6. VI. 1944). Sin Emanuela i Marije (?, 1898 – logor Jasenovac, 1942), brat Ruže (Karlovčići, Srbija, 1914 – logor Jasenovac, 1942) i Huga (Karlovčići, Srbija, 1918 – logor Jasenovac, 1942). Suprug Ljerke rođ. Blau (Zagreb, 1920 – logor Stara Gradiška, 1942). Otac mu je bio tkalački majstor, koji je u Zemunu imao radionicu za proizvodnju pletene robe. Židovsku osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zemunu, a Filozofski fakultet u Beogradu (1935), gdje je i doktorirao (1941). Istodobno je učio violinu u glazb. školi → R. Schwarza. Tijekom 1930–ih živio je između Zagreba i Beograda. Među ostalim bio je profesor na privatnoj gimnaziji sestara → Adele i Milke Broch u Zagrebu, osnivač zagrebačkoga žid. pjevačkog društva »Ahdut« (1935), tajnik društva za promicanje žid. umjetnosti »Omanut« i urednik istoimenog mjesečnika, dirigent u zagrebačkoj sinagogi (tzv. hramski dirigent), suradnik tjednika Židov u Zagrebu. Po uspostavi NDH, sa suprugom je preuzeo žid. znak. Prebjegli su njegovim roditeljima u Zemun, gdje žive do 1942. U bijegu za Split uhićeni su na sarajevskoj željezničkoj stanici te zatvoreni u jasenovački sustav logora. U Jasenovcu doveden u Logor III Ciglana, gdje je od Natka Devčića preuzeo logorski orkestar i podignuo ga na zavidnu razinu. Za tih koncerata znao je i zapjevati solo-dionice. Zbog navodnoga pokušaja bijega harmonikaša Ive Wollnera, s još 18 muzičara i glumaca iz logoraške kazališne družine zatvoren u Zvonaru, odakle su dva dana poslije odvedeni na Gradinu i likvidirani. – Posebno je zaslužan za konzerviranje starijih napjeva sinagogalne glazbe kojima pruža moderan glazbeni oblik. Skladao Hasidske melodije i djela pretežno za zborove na žid. teme. God. 1940. u američkoj nakladi »Transcontinental Music Corporation« u New Yorku objavljena su mu dva komada za violinu i klavir (Sephardic Theme of the Balkans i Jewish Melody of the Balkans), koje je prva izvela njegova supruga na koncertu žid. glazbe u Zagrebu 1940. Kompozicije su mu izvođene i na radio-stanicama u Zagrebu i Bukureštu. Komponirao je 1940. ciklus Kuda plove naše lađe za glas i komorni orkestar na stihove J. Katana. Pripremao je doktorsku disertaciju o hrvatskom književniku Vjenceslavu Novaku. Bavio se i pjesništvom. Svoje radove potpisivao je pseudonimom Hire (obrnuto od Erih).

DJELA: Muzika u Sovjetskoj uniji. Zagreb 1940.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28990. – JIM. – KŽZ. – Zapisnik sjednice Odbora za bogoštovlje JVO u Zagrebu, 20. VI. 1940.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1991, 18. – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac. Dokumenta, 2–3. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – M. Riffer: Grad mrtvih – Jasenovac 1943. Zagreb 2011.

SAMLAIĆ, Maks (Somlei), obrtnik (Šumanovci kraj Požege, 27. VIII. 1896 – Izrael, ?). Sin Heinricha (Hinka) i Fani rođ. Kohn, brat Olge ud. Bosnić. U međuratnom razdoblju obitelj je u Slavonskom Brodu imala ljevaonicu željeza i automehaničarsku radionicu u Strossmayerovoj ul. te obiteljsku kuću u današnjoj Štamparovoj ul., koju je sagradio njegov otac 1906. M. je bio tajnik nogometnoga kluba »Marsonia« (1926). Pod izlikom da je »zaveo i zloupotrebljavao svoju siromašnu služavku arijevku« bio je 1941. uhićen te interniran u logor Jasenovac. Kao vrsna automehaničara logorska ga je uprava dodijelila automehaničarskomu Brzomu sklopu (1941–45). Za razliku od nekih Židova suradnika ustaša (tzv. unutrašnja logorska uprava), koji su ostali upamćeni kao bezobzirni suradnici svojih zatočnika, M. je zapamćen po solidarnosti s logorašima, kojima je pomagao. Preživio je logor Jasenovac. Pretpostavlja se da su ga ustaše s nekolicinom drugih logoraša (oko 25 njih) povukli iz logora prema zapadu smatrajući da će im biti potrebni pri daljnjem povlačenju. Pobjegao je pri povlačenju ili su ga oslobodili partizani koi su kraj Maribora zarobili cijeli transport. U prvom braku s Julianom (Juliškom) rođ. Firtl (?, Mađarska, 24. IV. 1901 – logor Đakovo, 10. VI. 1942) imao je kćer Miru (Slavonski Brod, 3. VI. 1927 – logor Đakovo, 1942). Nakon završetka rata odselio se u Izrael i ondje se oženio Johannom rođ. Mahler (Požega, ? – ?), kćeri Otona i Olge te sestrom → Zore Adler.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika. – HDA, ZKRZ GUZ, br. 306, kut. 15, 3777, 3782. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Nova Hrvatska, 2(1942), 11. III. – Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Beograd 1972. – A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 2–3. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – Z. Vasiljević: Sabirni logor Đakovo. Slavonski Brod 1988. – M. Peršen: Ustaški logori. Zagreb 1990. – M. Sobolevski: Židovi u kompleksu koncentracijskog logora Jasenovac. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Uzelac Schwendemann: Dogodilo se jednom u Brodu. Slavonski Brod 2008. – Isti: Leksikon mrtvih. Prilog za proučavanje brodske Židovske zajednice. Slavonski Brod 2011. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011. – http://www.striborschwendemann.com/Zidovski_biografski_leksikon.pdf, pristupljeno 5. III. 2012.

SAMOKOVLIJA, Baruh, poduzetnik (Goražde, BiH, 1. XI. 1893 – logor Jasenovac, 1942). Sin Moisov. Suprug Regine rođ. Perera. U međuratnom razdoblju u Zagrebu bio je suvlasnik tvrtke »S. A. Mevorah & Co« sa → S. Mevorahom, koja je zastupala tvornicu pamučnoga prediva. Po uspostavi NDH prijavio imovinu. Ubrzo je uhićen te interniran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga Regina deportirana je 1942. u neki njem. logor, najvjerojatnije Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 696.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SAMOKOVLIJA, Danko, pravnik i pisac (Sarajevo, 28. V. 1924 – Split, 9. III. 2002). Osnovnu i srednju školu završio je u Sarajevu. II. svj. rat preživio u logoru Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Bio je dugogodišnji predstavnik poduzeća »Astra« u Italiji, a od sred. 1980-ih radio je kao odvjetnik u Splitu. Pisac je pripovijetki, radiodrama i filmskih scenarija. U romanu Abrahamova kći tematizira Holokaust u NDH.

DJELA: Dolar dnevno. Beograd–Zagreb–Sarajevo 1956. – Abrahamova kći (predgovor S. Goldstein). Split 2001. – Zbirka pjesama. Split 2001.

LIT.: Novi Omanut, 10(2002) 55.

SAMOKOVLIJA, Jakov, žid. aktivist (? – ?). Bio je predsj. ŽO Virovitica 1963.

LIT.: Ž. Weiss: Židovi Virovitice i okolice 1790–2011. Virovitica 2011.

SAMOKOVLIJA, Sonja, žid. aktivistica (Zagreb, 21. VIII. 1946 – Zagreb, 7. XII. 2014). Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu. Diplomirala je njemački jezik i književnost na Sveučilištu u Sarajevu 1969, a povijest umjetnosti na Sveučilištu u Beogradu 1987. Živjela je u Beogradu, Münchenu i Solunu, gdje je radila za »Jugoslavenski Aerotransport« (JAT). U Zagreb se vratila 1994, gdje se aktivirala u radu ŽOZ, među ostalim i kao članica Vijeća. Autorica je žid. kuharice Dobar tek te Rječnika duše, glosarija pojmova iz judaizma, hebrejskog jezika, jidiša i ladina. Nakon 2005. članica je Židovske vjerske zajednice Bet Israel, u kojem je članica Vijeća, predsjednica Kulturnoga odbora, urednica lista Ruah Hadaša te organizira košer restoran. – Kći Maja Samokovlija-Cimeša, pedagoginja (Zagreb, 7. III. 1980). Djetinjstvo je provela u Beogradu, a u Zagreb se s obitelji doselila 1994. Završila je učiteljski koledž u Jeruzalemu i od 2003. poučava grupu žid. predmeta u žid. školi »Lauder – Lea Deutsch« u Zagrebu. Članica je Židovske vjerske zajednice Bet Israel. – Sin Raul Cimeša (Beograd, 23. X. 1973). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beogradu nakon čega seli u USA, Izrael i potom u London, gdje i danas živi sa suprugom Australkom Kristy i djecom Biancom Ailom i Noahom Isakom. U Londonu je završio fakultet (povijest, filozofiju i politologiju) te je jedan od partnera u poduzeću »Knight Frank«, koje se bavi nekretninama.

DJELA: Dobar tek. Zagreb 1999. – Rječnik duše. Zagreb 2002.

IZV.: Podaci o ulaznici M. Samokovlija-Cimeša.

SAMUJLOVIĆ, Mika, poduzetnik (?, 1893 – Zagreb, 11. VIII. 1938). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj industrije svjetiljki i proizvodnje metalne robe »Luna« u Karlovcu. Bio je i bankovni ravnatelj prije osnutka Diskontne banke d. d.

SANDEL, Leon, žid. aktivist (?Slavonski Brod, 5. XII. 1911 – Kidron, Izrael, 2. I. 1992). Brat Cile, supruge → C. Rotema. Bio je među osnivačima cionističke omladinske organizacije »Tehelet-Lavan – NECAH« u Jugoslaviji. God. 1936. iselio se u Palestinu i 13 godina bio član kibuca Afkim. Po osnivanju Izraela i dolasku prvih useljenika iz Jugoslavije obilazio je prihvatne logore i radio s njima, dok se i sam nije pridružio grupi koja je osnovala novo poljoprivredno naselje Kidron. Kao stručnjak u poslovnoj administraciji kooperativa pomagao je i drugim kooperativama u sklopu Udruženja poljoprivrednih naselja, koje je predstavljao pri različitim institucijama. God. 1959. izabran je za člana uprave »Hamšabir hamerkazi«. Nakon specijalizacije u skandinavskim državama bio je savjetnik za poljoprivrednu kooperaciju pri vladi Kolumbije. Objavljivao je članke u stručnoj literaturi. – Leonova supruga Šošana (rođ. Adam, Ružica), slikarica (Vukovar, 3. XI. 1913 – ?Izrael, ?). Tijekom života u Jugoslaviji bila je cionistički orijentirana te je pohađala hahšare. U Palestinu je otišla sa suprugom 1936. Završila je niz tečajeva i izlagala na samostalnim i skupnim izložbama te napisala i ilustrirala knjižicu Po stazama moga sela (1959). God. 1960. dobila je nagradu Histadruta za kulturni rad. Na posljednjoj izložbi, u telavivskoj galeriji »Hajat«, izložila je 30 slika u ulju.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

SANJINA, Mira (Šiljegović), plesačica, koreografkinja i baletna pedagoginja (Zagreb, 16. I. 1924 – Zemun, Srbija, 17. XII. 2010). Kći Antuna Bauma, sina → Alberta i Aranke. Plesačko znanje, što ga je stekla kod Ane Maletić u Zagrebu i Kurta Joosa u Londonu, dopunila je izrazitom baletnom individualnošću, profinjenim senzibilitetom i dramskom izražajnošću, te kao šesnaestogodišnjakinja nastupala s vlastitim koreografijama u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani. Po uspostavi NDH prebjegla je u Split. Priključila se partizanima u kolovozu 1943. te bila članica Kazališta narodnoga oslobođenja pri Vrhovnom štabu, a izvodila je i neke baletne točke i pred sudionicima 4. zasjedanja AVNOJ u Jajcu. Nakon oslobođenja postala je nositeljica glavnih karakternih baletnih uloga na sceni Narodnoga pozorišta u Beogradu. Poseban smisao pokazivala je za interpretaciju stilizirana jugoslavenskoga i španj. folklora, isticala se plastičnošću pokretâ, koje je urođenim temperamentom ritmički i dinamički nijansirala. Povremeno se bavila koreografskim radom. Od 1971. vodila je u Beogradu vlastiti »Studio za savremeni ples«. U njezinu repertoaru posebno mjesto zauzima uloga Biljane (Stevan Hristić, Ohridska legenda), u kojoj je, u zemlji i inozemstvu, nastupila više od 300 puta. S Beogradskim baletom gostovala je na međunarodnim festivalima diljem Europe te u Egiptu i Japanu. Uz Biljanu najznačajnije uloge ostvarila je u predstavama: Šeherezada, Španjolski capriccio, Balada o jednoj srednjovjekovnoj ljubavi, Đavo u selu, Trorogi šešir te Ljubav čarobnice.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Sanjina, Mira. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984. – Sanjina, Mira. Hrvatska enciklopedija, 9. Zagreb 2007.