Kategorija: S

SREĆKOVIĆ, Aleksandar, inženjer elektrotehnike (Split, 10. VI. 1968). Sin Miodraga i Ivanke rođ. Rebić. Diplomirao je 1994. na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu studij Elektrotehnike, smjer Automatika. God. 1995. doselio se u Zagreb, gdje radi kao prodajni inženjer u više informatičkih poduzeća. Od 2008. aktivno sudjeluje u radu Židovske vjerske zajednice Bet Israel kao član Vjerskoga odbora i Vijeća zajednice, a od 2015. kao vršitelj dužnosti predsjednika.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

STÄDTLER, Albert (Stadtler), pravnik (Ormošnjak ili Zagreb, 1883 – logor Jasenovac, 1941). Sin Josipov, otac Regine ud. Schönwald. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1910. te bio odvjetnik u Zagrebu, gdje je stanovao u Draškovićevoj ul. Po uspostavi NDH brisan je iz Odvjetničkoga imenika. Krajem 1941. uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Kći je 19. XII. 1941. zatražila da ga puste na slobodu jer mu je 20. XI. 1941. izdana »dopustnica« na osnovi koje smije do daljnjega boraviti u NDH i baviti se svojim privatnim poslovima.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28736. – JUSP Jasenovac.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

STÄDTLER, Sigismund (Bobi, Boby), službenik i komunistički aktivist (Stara Pazova, Srbija, 26. X. 1917 – logor Jasenovac, prije 13. IX. 1942). Sin Marka i Erne rođ. Šlomović. Po završetku gimnazije u Vinkovcima, preselio se u Zagreb, gdje je radio u tvornici papira (1934–35) te živio kod strica → A. Städtlera. Isticao se u komunističkom omladinskom pokretu te zastupao cionističke stavove. Kao sekretar SKOJ i član Mjesnoga komiteta KPJ u Vinkovcima bio je često uhićivan, ali nikad osuđivan. Potkraj 1937. ilegalno je otišao preko Njemačke i Švicarske u Francusku u Pariz, a odatle, uz pomoć Komiteta za dobrovoljce Republike Španjolske, u siječnju 1938. u Španjolsku, gdje je pristupio 29. brigadi. Uz to bio je dopisnik ljevičarskoga tiska iz Španjolske. Nakon ranjavanja, 21. VII. 1938. prebačen je na liječenje u Francusku u kojoj je ostao do 10. VIII. 1939. Potom se vratio u Zagreb, gdje je nastavio komunističku djelatnost, zbog čega je ponovo bio uhićen, ali ubrzo pušten. Po uspostavi NDH bio je dva puta uhićen. U siječnju 1942. saslušavan je u Ustaškom redarstvu, a 1. V. 1942. deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Jasenovački zatočenici sumnjičili su ga da je »ustaški provokator«.

IZV.: HDA, Redarstvena oblast Zagreb, Policijski karton br. 4561. – JUSP Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: Spremnost, 1(1942), 13. IX. – M. Kolar-Dimitrijević: Sjećanja veterinara Zorka Goluba na trinaest dana boravka u logoru Jasenovac 1942. godine. Časopis za suvremenu povijest, 15(1983) 2. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

STANIĆ, Jakob (Schlesinger), pravnik (Vinkovci, 1882 – logor Jasenovac, 1942). Sin Isaca Heskela (Izaka) Schlesingera, brat Slavka, Zlate i Rozalije, suprug Nade rođ. Dežma (? – ?logor Stara Gradiška, 1942) te otac Mirka i Dragice (Vinkovci, 1923 – logor Stara Gradiška, 1941–1945). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vinkovcima. Doktorirao je pravo temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu (1912) te je u međuratnom razdoblju bio odvjetnik u Vinkovcima. U nepoznato doba zajedno s bratom i sestrama promijenio je prezime Schlesinger u Stanić. Po uspostavi NDH s grupom Židova iz Vinkovaca odveden je 8. XI. 1941. u logor Jasenovac. Molbi za njegovo puštanje supruga je priložila potvrdu Predstojništva gradskog redarstva u Vinkovcima da joj je muž »bio zaveden u spisku istaknutih nezadovoljnih lica prema stanju Državnog poretka bivše Kraljevine Jugoslavije«. Odlukom Odvjetničke komore od 30. VI. 1942. u akciji »čišćenja« Židova iz pravosuđa NDH brisan je iz Odvjetničkoga imenika. Ubrzo je i supruga bila uhićena zajedno s kćerkom Dragicom i s drugim vinkovačkim Židovima te deportirana u logor Stara Gradiška, gdje su stradale. Rat je preživio samo sin Mirko Stanić (Shaked), inženjer elektrotehnike (Vinkovci, 1922 – Tel Aviv, 1976). Sa suprugom Nedeljkom rođ. Stošić otac je Gorana i Yorama, koji su u Izraelu promijenili prezime Stanić u Shaked. Uoči uspostave NDH 1941. iselio je u Palestinu i u Jeruzalemu počeo studirati arheologiju, no prekinuo je studij te se u Kairu najprije priključio jugoslav. kraljevskoj vojsci u izbjeglištvu, a zatim u juž. Italiji jugoslav. partizanima, u čijim redovima je prošao obuku za tenkista. Kao tenkovski časnik vratio se 1943. u okupiranu Kraljevinu Jugoslaviju te se do kraja II. svj. rata borio u tenkovskoj brigadi. Nakon završetka rata završio je studij elektrotehnike na Tehničkom fakultetu u Beogradu. God. 1951. iselio se u Izrael, gdje je radio u Tel Avivu kao elektroinženjer u »Tahalu«, izraelskoj tvrtki za gospodarenje vodom. – Jakobov otac Isac Hebeskel (Schlesinger, Izak), trgovac i poduzetnik (?Vinkovci, 1866 – logor Jasenovac, 1942). Brat → Jakoba i Vilima (Wilhelma) Schlesingera (?, 1858 – logor Jasenovac, 1942) Djelovao je kao krojač i vlasnik trgovine suknenom robom i šeširima, trgovac na veliko žitaricama i stočnom hranom te od 1915. suvlasnik mlina.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28700. – JUSP Jasenovac. – Podaci o ulazniku R. Eldar.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – T. Šalić: Schlesinger. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.

STARK, Adolf (Aco), liječnik i žid. aktivist (Rajevo Selo, 7. VIII. 1893 – Vinkovci, 1961). Sa suprugom Gizelom (Vinkovci, o. 1892 – logor Jasenovac, 1942) otac je Ferdinanda (Dode) (?Vinkovci, 1922 – logor Jasenovac, 1942). U drugom je braku bio s Blankom rođ. Rex. Radio je kao liječnik u Vinkovcima te za osiguravajuće društvo »Merkur«. Bio je član Matice hrvatske od 1911, a u 1930-ima bio je aktivan u ŽO Vinkovci. Također je bio član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit i »Lože Menora« u Osijeku. Za Travanjskoga rata bio je mobiliziran te je kao jugoslav. oficir dospio 1941. u njem. zarobljeništvo.

LIT.: Loža Zagreb 1090. Nezavisni Orden B’ne Brit. Spomenica 1927–1932. Zagreb 1932. – Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

STARK, Aleksandar (Štark, Šandor), gospodarstvenik (Pečuh, Mađarska, 1865 – Osijek, 20. IX. 1939). Sa suprugom Josipom (Pečuh, Mađarska, 1876 – Osijek, ?) otac je Elle (Pečuh, Mađarska, 1896 – ?) i Hilde ud. Kaiser (Pečuh, Mađarska, 1899 – Osijek, 1988). Zavičajnost je stekao u Osijeku 1903. God. 1920. sa svojim zetom Pavlom Kaiserom, njegovim bratom Eduardom i → D. Reichsmannom pokrenuo je Prvu osječku tvornicu kandita »Kaiser i Štark« za proizvodnju bombona, slatkiša i vafla (danas »Kandit«), koja je u rukama njegovih potomaka ostala do 1941, kad je podržavljena. Hilda, majka → Ljerke Auferber, nakon suprugove smrti preudala se za Josipa Oreškovića.

IZV.: Podaci o ulazniku Lj. Auferber i Lj. Dobrovšak.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskoga rata. Osijek 2013.

STARK, Eugen (Štark), tipograf (Blažice, Slovačka, 5. III. 1893 – logor Stara Gradiška, 1942). Sin Josipov. U Hrvatsku se doselio 1919. iz Novoga Sada. U međuratnom razdoblju bio je tajnik Saveza tipografskih radnika u Zagrebu. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja i morao prijaviti imovinu Uredu za obnovu privrede Ministarstvu narodnoga gospodarstva NDH. Iako je bio u mješovitom braku s Anom rođ. Ponjan (?, o. 1897 – Zagreb, 6. II. 1951), uhićen je 15. VI. 1941. i interniran u Kerestinec, iz kojega je prebačen u gospićki sustav logora te naposljetku u logor Stara Gradiška, gdje je stradao.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – HDA, UNS, kut. 2, 1-4-1, Ured II, Komunistička djelatnost, Obavještajci, izvješća, AX – 1. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28687. – JUSP Jasenovac.

LIT.: N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STARK, Oton (Štark), trgovac (Uljanik kraj Daruvara, 3. XI. 1897 – ?). Sin Gabrielov. Sa suprugom Miroslavom rođ. Fraenkel otac je Miroslava (Zagreb, 1924 – ?). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine manufakturnom i tekstilnom robom u Martićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH obitelj je preuzela žid. znak te prešla na katoličanstvo. Njegova molba za priznanje arijskih prava bila je odbijena unatoč preporukama. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat, dok je sin Miroslav prema jednim izvorima preživio, a prema drugima stradao u Holokaustu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 702. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27670. – KŽZ. – Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

STECKEL CHASKAL, Wolf (Charles W.), rabin (Ternopil’, Ukrajina, 17. VI. 1905 – ?SAD, nakon 1973). Suprug Ilone rođ. Rubel, nećakinje ugledna osječkog liječnika → L. Marguliesa. Polj. državljanin, od 1935. privremeno zavičajan u Đakovu. Nakon završetka studija žid. teologije u Wrocławu, 1932. doselio se u Hrvatsku, gdje je bio vjeroučitelj u zagrebačkim srednjim školama, a potom u Osijeku, gdje je 1937. naslijedio umirovljenoga rabina → S. Ungara na mjestu nadrabina ŽO Gornji grad, s plaćom od 4000 din. bruto, kao i s pravom na korištenje službenoga stana u Radićevoj ul. (u zgradi u vlasništvu osječke ŽO), koji, međutim, prema vlastitu navodu, nije rabio. Nakon 1. VII. 1941. plaća mu je smanjena na 3500 din. bruto. Bio je vrlo aktivan te je, među ostalim, 1932. u Zagrebu održao predavanje o Baruchu Spinozi. Po uspostavi NDH sa suprugom i tastom prebjegao je preko Drave u Mađarsku te se nastanio u Budimpešti, u kojoj je dočekao kraj II. svj. rata. Kao polj. državljanin imao je veze s budimpeštanskim ogrankom polj. izbjegličke vlade, a također i s kontroverznim Rudolfom Kastnerom i Joelom Brandtom iz cionističke organizacije »Vaadat Ezra v’Hatzalah«. Iz Budimpešte je preko Pariza iselio u SAD te promijenio ime u Charles W. Steckel. U svojim memoarima Destruction and Survival (Los Angeles 1973) opisao je prilike u osječkoj žid. zajednici nakon uspostave NDH te objavio pisma, koja su mu kao osječkomu rabinu stizala 1941. iz ŽO Sarajevo u vezi s deportacijama sarajevskih žid. žena i djece u logor Đakovo, a opisao je i način na koji je tu dokumentaciju uspio sačuvati. U SAD je pripadao konzervativnomu judaizmu. Spominje ga se i kao autora tekstova u publikaciji Conservative Judaism Cumulative Index, 1945–2000.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 639. – JIM. – Zapisnik Predstojništva JVO u Zagrebu, 12. VIII. 1937.

LIT.: Jevrejski glas, 5(1932) 53. – A. Stille: Benevolence and Betrayal. London 1992. – www.runforcoverbooks.com/ap_charles_steckel_w.html, pristupljeno 21. XI. 2011. – leobaeck.oxfordjournals.org/cgi/reprint/8/1/280.pdf, pristupljeno 21. XI. 2011.

STEGO, Sigmund, pedagog i glazb. kritičar (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je gimnazijski prof. u Splitu te objavljivao kritike glazbenih i kazališnih djela u novinama Jadranski dnevnik (1935) i Novo doba (1937–39). Po uspostavi NDH daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: Jadranski dnevnik, 2(1935), 2. V. – Novo doba, 20(1937), 4. VI; 21(1938), 5. XII; 22(1939), 10–27. V.