Kategorija: S

SORGER, Šandor, poduzetnik i bankar (Német-Ujfalu, Mađarska, 10. VI. 1869 – ?Osijek, nakon 1912). S bankarom Oskarom Weiszmayerom osnovao je privatno novčarsko poduzeće »Sorger, Weiszmayer & Cie.« i 1891. sagradio paromlin »Union« u Osijeku. God. 1892. banka »Sorger, Weiszmayer & Cie.«, koja se nalazila na uglu Kapucinske i Jaegerove ul. u Osijeku, preuzela je ekspozituru Hrvatsko-slavonske zemaljske hipotekarne banke u Zagrebu. Od 1905. okreće se češkom kapitalu te uz potporu Živnostenske banke iz Praga osniva Hrvatsku zemaljsku banku d. d. pod utjecaj koje će doći svi novčarski zavodi u Osijeku. Također je bio vlasnik Našičkih ribnjaka. Od 1900. bio je među istaknutim članovima osječke podružnice slobodnozidarske lože »Ljubav bližnjega«, a 1912. postao je zamjenik starješine osječke masonske lože »Budnost«.

LIT.: G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost (katalog izložbe). Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

SORŠ, Zvonko, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je potpredsjednik poduzeća »Robert Weinberger« d. d. u Zagrebu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

SPECHT, Josip, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj Zagrebačke tvornice cipela. Po uspostavi NDH povjerenik tvornice u dva je navrata od Ustaškoga redarstva tražio da ga se kao neophodnoga stručnjaka koji radi nabavke sirovina mora putovati oslobodi nošenja žid. znaka. Molba je najprije bila odbijena, a zatim po višem nalogu odobrena. Dana 28. VIII. 1942. dobio je dozvolu da sa suprugom »arijevkom« i troje djece može i nadalje stanovati u stanu u Zvonimirovoj ul. u Zagrebu te da se protiv njega i njegove obitelji »nemaju primjenjivati nikakove prisilne mjere, kao i deportiranje u sabirne logore«. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27403.

SPERBER, Manès, književnik i psiholog (Zablotiv, Ukrajina, 12. XII. 1905 – Pariz, 5. II. 1984). Jedan je od posljednjih mislilaca podrijetlom iz židovsko-austroug. tradicije. Pripadao je židovskoj, austrijskoj, njemačkoj, francuskoj pa i hrvatskoj kulturi, boraveći s prekidima od 1929. do 1935. u Zagrebu i Dalmaciji (Korčula). Često je boravio u stanu → Vere Stein-Ehrlich i → B. Steina u Zagrebu, gdje su se okupljali i drugi istaknuti intelektualci ljevice, te u stanu Rendijevih u Ul. Mošinskoga (danas Nazorova ul.). Bio je član KP Njemačke, a bježeći pred njem. nacizmom stigao je u Zagreb, gdje je preko Steina upoznao krug lijevih intelektualaca (Miroslav Krleža, August Cesarec, → Z. Richtmann i dr.). Nakon staljinističkih čistki, 1937. prekinuo je s komunistima. Poslije je bio pripadnik franc. pokreta otpora te je nakon rata ostao živjeti u Francuskoj. Redovito je posjećivao Hrvatsku, obnovio prijateljstvo s Petrom Šegedinom i M. Krležom, a kao dugogodišnji urednik u izdavačkoj kući »Calmann-Lévy«, objavio je i tri Krležine knjige na francuskom.

DJELA (izbor): Et le buisson devint cendre. Paris 1949. – The burned bramble. Garden City 1951. – Abyss. Garden City 1952. – La baie perdue. Paris 1952. – Journey without end. Garden City 1954. –The Achilles heel. London 1959. – Wie eine Trane im Ozean. Romantrilogie. Köln 1961. – Zur täglichen Weltgeschichte. Köln 1967. – Alfred Adler, oder Das Elend der Psychologie. Wien–München–Zürich 1970. – Bis man mir Scherben auf die Augen legt. Wien 1977. – Individuum und Gemeinschaft. Versuch e. sozialen Charakterologie. Stuttgart 1978. – Churban, oder, Die unfassbare Gewissheit. Essays. Wien–München–Zürich 1979. – Essays zur täglichen Weltgeschichte. Wien 1981. – Geteilte Einsamkeit, der Autor und sein Leser. Wien 1985. – Der schwarze Zaun. Roman. Wien 1986. – God’s water carriers. New York 1987. – Sokrates. Roman, Drama, Essay. Wien 1988.

LIT.: E. Čengić: S Krležom iz dana u dan (1980–1981). U sjeni smrti. Zagreb 1985. – Sperber, Manès. Krležijana, 2. Zagreb 1999. – A. M. Grünfelder: Manes Sperber i zagrebački ljevičarski intelektualci. U: Jevrejski almanah 1971–1996. Beograd 2000. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – A. Kalinski: Sperbers Romantrilogie als Narrative form der Vergangenheitsbewaeltigung (magistarski rad). Zagreb 2004. – M. G. Patka i M. Stancic: Die Analyse der Tyrannis. Manès Sperber 1905–1984. Wien 2005.

SPIEGEL, Hinko, službenik (Sarajevo, 14. VII. 1895 – ?). Sin Pinkasov (?, 1859 – Zagreb, 19. VII. 1917). Po ocu je zavičajnost stekao u Zadru. Kao oficirsko dijete osnovnu je školu pohađao u različitim mjestima u BiH, a završio u Metkoviću. Gimnaziju je pohađao u Zadru, gdje je istodobno prakticirao u Hrvatskoj knjižari. U I. svj. ratu služio je u austroug. vojsci te 1917. bio teško ranjen kraj Černovica. Odlikovan je za hrabrost i umirovljen kao vojni invalid. Bio je zaposlen kao privatni činovnik u elektrotehničkoj tvornici »Kontakt« u Zagrebu. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava za sebe, suprugu Irenu rođ. Pfeiffer i blizanke Veru (?, 1920) i Sonju (?, 1920 – logor Jasenovac, 1942). Obitelj je preživjela II. svj. rat, osim Sonje, koja je stradala u logoru Jasenovac.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28174.

LIT.: Židov, 4(1920) 18. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SPIEGLER, Ignatz Fritz, žid. aktivist (?, 1853 – Zagreb, 20. III. 1914). Na izborima za Predsjedništvo i Vijeće ŽOZ 1912. izabran je za člana Predsjedništva.

LIT.: Židovska smotra, 7(1912) 85.

SPIEGLER, Oskar (El Roy, Ašer), pravnik, poduzetnik i žid. aktivist (Koprivnica, o. 1885 – Haifa, Izrael, o. 1980). Sin tajnika koprivničke ŽO. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1910, a odvjetnikom je imenovan 1914. Od 1921. bio je odvjetnik u Slavonskom Brodu, predsjednik lokalne ŽO i predsjednik brodskoga cionističkog odbora. Također je bio prokurist brodske podružnice Srpskoga akcijskog društva ugljena, član Ravnateljstva Stupničkoga ugljenokopnog d. d. te član Nadzornoga odbora »Ema mlina« d. d. u Požegi. Do izbora za Ustavotvornu skupštinu 1920. bio je istaknuti član Demokratske stranke, a potom je prešao u Hrvatsku zajednicu. God. 1925. u Zagrebu nastavlja s odvjetničkom praksom u uredu u Draškovićevoj ul. Istodobno je bio ravnatelj i suvlasnik poduzeća »Joco Knežević« d. d., Veletrgovina kemikalijama »Pachany & sin nasljednik«, »Riječki ugljen«, »Gorivi materijali« i dr. Bio je osnivač i predsjednik »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Također je bio član Radnoga odbora Saveza cionista Jugoslavije i Radnoga odbora Saveza jevrejskih opština Jugoslavije. Njegovom zaslugom u Zagrebu je osnovano društvo »Židovska bolnica«, kojega je bio predsjednik i voditelj fonda za izgradnju. God. 1939. iselio se u Palestinu. Bio je u braku sa suprugom Helfriedom (Hagit) rođ. Fischer, potpredsjednicom WIZO Zagreb i WIZO Jugoslavije. God. 1985. u Herzlovoj šumi u Izraelu zasađen je gaj njemu i supruzi u spomen.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 7; 5(1931) 7; 11(1937) 1. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – H. Gottlieb: Pedesetogodišnjica dra Oskara Spieglera. Omanut, 1(1936) 7. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Bilten HOJ, 1985, 374. – I. Miškulin: Demokratska stranka u Slavoniji i zapadnom Srijemu 1919–1924. (magistarski rad). Zagreb 2005. – T. Bjažić Klarin: Židovska bolnica u Zagrebu. Ha-kol, 2005, 87.

SPIEGLER, Oton (Stanić), pravnik (Koprivnica, 4. IX. 1895 – ?). U mješovitom braku s Ljubicom rođ. Katalinić imao je kćer Vlastu (?, 1924) i sina Fedora (?, 1926). Po završetku studija prava, od 1922. imao je vlastiti odvjetnički ured u Ludbregu. Bio je pravni zastupnik »Nevenke« d. d. i umjetnoga mlina u Martijancu, član Nadzornoga odbora i dioničar Banke i štedionice d. d. u Ludbregu te Upravnoga odbora »Nevenke«. Po uspostavi NDH, ujesen 1941, bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac. Zapovjednik logora Tomo Sabol 18. X. 1941. proslijedio je Zapovjedništvu sabirnih logora njegovu molbu da ga se pusti iz zatočeništva jer mu je žena »arijevka«. Pušten je 4. XI. 1941, no odlukom Odvjetničke komore 1942. kao Židov brisan je iz Odvjetničkoga imenika. U travnju 1942. ponovo je bio uhićen i pritvoren u Lepoglavi, zatim prebačen u Gospić, gdje je pobjegao iz zatvora. S obitelji je prebjegao na Hrvatsko primorje te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima i djelovao kao sudac u 2. ličkom korpusu i predsjednik suda Vojne oblasti Zagrebačkoga korpusa. Partizanima su se priključili i članovi njegove obitelji. Sin je bio voditelj radiopostaje 7. banijske divizije, zatim djelatan u radiopostaji Glavnoga štaba Hrvatske, a kći je bila ljekarnička pomoćnica u Otočcu i u bolnici 10. korpusa. Nakon rata s obitelji se preselio u Beograd, gdje je bio viši savjetnik u Saveznom ministarstvu pravosuđa, sin se bavio novinarstvom, a kći je doktorirala. Cijela je obitelj 1945. promijenila prezime u Stanić.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 624. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28296. – Podaci o ulazniku K. Švarc.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 7; 5(1931) 7; 11(1937) 1. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Židovi u Koprivnici (katalog izložbe). Koprivnica 2005. – Ha-kol, 2009, 109; 2010, 113.

SPIEGLER, Rudolf, kipar i slikar (Zagreb, 24. XII. 1885 – Zagreb, 20. I. 1980). Studirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1907–11) te do 1919. radio u atelijeru Roberta Frangeša Mihanovića. Prvu je samostalnu izložbu imao u Zagrebu 1920. Projektirao je vlastitu obiteljsku kuću u Zagrebu na Medveščaku i na njoj izradio sve klesane ukrase. Bavio se medaljerstvom (Barun Trenk, 1915; Izložba stoke u Zagrebu, 1933; Kanonik Janko Barlé, 1939). Slikao je vedute i arhitektonske spomenike Zagreba i Dalmacije. Iako je 1934. prešao na katoličanstvo, po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak nije preuzeo jer je u međuvremenu, na temelju molbe, bio oslobođen njegova nošenja. U molbi je naveo da je 1916. izradio hrv. rodoljubne značke, a 1925. prigodom 1000. obljetnice Hrvatskoga kraljevstva izradio je veći rodoljubni reljef sa simbolima otpora protiv srp. vlastodržaca. Također je naveo da je nakon atentata na Stjepana Radića izradio reljef prema Radićevu geslu »Vjera u Boga i seljačka sloga«, zbog čega je imao dva puta u svom atelijeru policijsku premetačinu.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27171. – KŽZ.

LIT.: P. Cindrić: Spiegler, Rudolf. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1996.

SPIERER, Jakov, žid. aktivist (?, 1802 – Zagreb, 1867). Bio je predsjednik ili rabin ŽOZ 1838–40.