Kategorija: S

SOHR, Aleksandar, veleposjednik i gospodarstvenik (?Sil, Mađarska, 27. IV. 1883 – Ženeva, Švicarska, o. 1965). Sin Emanuela i Beti rođ. Schwarz. Bio je generalni direktor i suvlasnik Našičke tvornice tanina i paropila d. d., suvlasnik Kutjevačke drvne industrije, poljoprivredne i šumske industrije »Krndija«, poduzeća za parcelaciju i kolonizaciju »Podravina«, šumarske industrije u Zavidovićima te poduzeća »Impregnacija drva, električne pile i mlinovi«. Bio je među glavnim optuženicima u glasovitoj korupcijskoj aferi Našička d. d. 1935, u kojoj su od 48 optuženih čak petnaestorica bili Židovi. Bio je to najotvoreniji i najoštriji napad na Židove u Kraljevini Jugoslaviji i značio je eliminaciju Židova iz drvne struke. Navodno je, želeći omesti eksproprijaciju velikog industrijskoga šumskog posjeda sa skupinom šumskih privatnih posjednika, podmitio Nikolu Nikića, poslanika u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije. Osuđen je 18. XI. 1935. u Osijeku na osam godina zatvora. Ubrzo je bio pomilovan i uvjetno pušten. U 1930-ima je bio član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Nakon Anschlussa u ožujku 1938, prodao je svu imovinu, uključivši i vilu u Jurjevskoj ul. u Zagrebu, te se s obitelji odselio u Ženevu, gdje je preživio II. svj. rat.

IZV.: Osobni arhiv V. Kovač, Presuda Okružnog suda u Osijeku od 18. XI. 1935. u krivičnom predmetu protiv Grgin dr Svetozara i drugova radi različitih krivičnih djela, posl. br. kzp. 81/32, Štamparija Antun Rot ml., Osijek.

LIT.: Z. Kulundžić: Politika i korupcija u kraljevskoj Jugoslaviji. Zagreb 1968. – Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Kolar-Dimitrijević: Židovi u gospodarstvu sjeverne Hrvatske od 1873. do 1941. godine. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Osijek Reminiscenses. Voice, 3(2000).

SOHR, Mirko, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj Našičke tvornice tanina i paropila d. d. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

SOMMER, Ernst, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj tvornice »Penkala« u Zagrebu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

SONNENFELD, Viktor Dragutin, publicist i prevoditelj (Petrijevci kraj Osijeka, 21. I. 1902 – Osijek, 30. III. 1969). Sin Huga i Adele. Odrastao je kod djeda i bake, pekarskih obrtnika u Osijeku. Ondje je završio pučku školu i realnu gimnaziju. Filozofiju je studirao u Zagrebu i Marseilleu. Prevodeći kazališna djela 1921–22. surađivao je s Međunarodnom kazališnom izdavačkom kućom »M.B.H.« u Beču. Nakon završenih studija bio je urednik kulturne rubrike u Hrvatskom listu, a od 1945. do umirovljenja radio je u Glasu Slavonije. Autor je Slavonskoga narodnoga kalendara (Osijek 1948. i 1949). Bio je vrstan prevoditelj mnogobrojnih feljtonskih romana (Zane Grey, Edgar Wallace i dr.). Preveo je s njemačkog na hrvatski jezik 940 naslova njem. filozofa i književnika (Immanuel Kant, Johann Gottlieb Fichte, Georg Wilhelm Friedrich Hegel i dr.). Bio je član Udruge njemačkih prevoditelja, Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatskoga PEN centra i Udruge novinara Hrvatske. Isticao je da je po rođenju Židov, po nacionalnosti Nijemac, a po uvjerenjima Hrvat.

DJELA: Rječnik hrvatsko-srpskoga govora lovačkoga (suautor D. Kišpatić). Osijek 1926.

IZV.: AŽOO, Osmrtnice, posmrtni govori.

LIT.: Od turskog do suvremenog Osijeka. Osijek 1996.

SONNENSCHEIN, Ivica, trgovac i javni djelatnik (Sokolovac kraj Koprivnice, 29. V. 1916 – Koprivnica, 16. III. 2002). Sin Eugena (Sokolovac kraj Koprivnice, 1882 – logor Jasenovac, 19. X. 1941) i Ljubice rođ. Jungwirth (?, 1884 – logor Jasenovac, 1941). Do 1941. radio je u obiteljskoj trgovini u Sokolovcu. Nakon Travanjskoga rata kao njem. ratni zarobljenik preživio je logore zatajivši žid. identitet. Obitelj mu je stradala u Holokaustu. Nakon rata se zaposlio u Koprivnici i uključio u društveni život grada. Istaknuo se kao sportski djelatnik (gimnastičar u Sokolu), vatrogasac, planinar i djelatnik u planinarskom društvu. Inicijator je osnivanja Filatelističkoga društva u Koprivnici, kojega je bio dugogodišnji predsjednik.

IZV.: JUSP Jasenovac.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986.

SONNENSCHEIN, Leopold, trgovac i žid. aktivist (Našice, 1885 – kraj Seona, VI. 1941). Sin Bernhardov. U međuratnom razdoblju posjedovao je veletrgovinu vinom na Pejačevićevu trgu u Našicama, gdje je bio povjerenik Keren Kajemeta, član Obrtničko-radničkoga društva, Dobrovoljnoga vatrogasnog društva i Hrvatskoga pjevačkog društva »Lisinski«. U braku s Katicom rođ. Polak (Našice, 30. VII. 1891 – Našice, 11. XI. 1936) imao je sina Ota (Zoljan kraj Našica, 1916 – logor Jasenovac, IX. 1941). Po uspostavi NDH ustaše su ga s nećakom Oskarom Sonnenscheinom, partnerom u vinariji, u lipnju 1941. strijeljale u šumi kraj sela Seona.

LIT.: Novi Omanut, 4(1996) 18/19. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – B. Polić: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004.

SONNENSCHEIN, Žiga, pedagog i žid. aktivist (Nitra, Slovačka, 20. III. 1880 – Osijek, 25. III. 1939). U braku s Herminom rođ. Kremsier (? – ?, 21. XI. 1919) imao je sina Lea (Osijek, 20. IV. 1907 – ?) i kćer Almu Graziettu (Osijek, 21. VIII. 1910 – ?). U drugi brak s Ilonom rođ. Kelö (Tokaj, Mađarska, 1888 – ?) stupio je 27. II. 1921. Od 1928. do umirovljenja bio je ravnatelj Židovske osnovne škole u Osijeku. Također je bio dugogodišnji rizničar osječkoga žid. sportskog i gombalačkog društva Makabi i član ŽO Gornji grad.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 639.

LIT.: Iz Jugoslavije – Dopis iz Osijeka. Židov, 11(1928) 6. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

SORGER, Albrecht, veterinar (Daruvar, 1894 – logor Jasenovac, ?22. IV. 1945). Potomak je treće generacije daruvarske obitelji. Ondje mu je 1863. rođen otac, a 1828. djed. Završio je 1919. Visoku veterinarsku školu u Beču, 1920. radio je kao kraljevski kotarski veterinar u Vrginmostu, 1921–25. u Irigu, 1925–31. u Sv. Ivanu Zelini, 1931–39. Valpovu i 1939–41. u Pakracu. Kao veterinarski savjetnik 5. položajne grupe u Valpovu je 1937. ispitivao Hupbauerovo glukozidsko cjepivo. Kao član Hrvatsko-slavonskoga veterinarskoga društva sudjelovao je 19. XII. 1920. na godišnjoj skupštini u Zagrebu. Likvidacijom toga društva prešao je u Jugoslavensko veterinarsko udruženje i 11. IV. 1921. sudjelovao na Veterinarskom kongresu u Beogradu, 30. VI. i 1. VII. 1922. na II. zboru u Sarajevu, 7–9. VI. 1924. na III. godišnjem zboru u Subotici. Također je sudjelovao na godišnjim sastancima Savske sekcije 1938. i 1939, na izvanrednom sastanku Savske i Primorske sekcije Jugoslavenskoga veterinarskog udruženja i ujedno konstituirajućoj skupštini Hrvatskoga veterinarskog društva u Zagrebu 22. lX. 1939. te na sjednici Organizacijskoga odbora Hrvatskoga veterinarskog društva i zajedničkoj sjednici Savske i Primorske sekcije 17. II. 1940. u Zagrebu, na kojoj je predao pristupnicu za članstvo u tom društvu. Surađivao je u Veterinarskom vjesniku i Jugoslavenskom veterinarskom glasniku. Po osnutku NDH, 20. V. 1941, umirovljen je Rješenjem ministra narodnoga gospodarstva. U studenom 1941. zatražio je arijska prava za sebe, suprugu Margitu, kćer Jelu i sina Rubena, ali molba je bila odbijena. Deportiran je u logor Jasenovac 24. XII. 1941. ili poč. 1942. Radio je u klaonici u Staroj Gradiški na pregledu mesa, a 1944. na ekonomiji Jasenovac. Čini se da je stradao u proboju logoraša 22. IV. 1945.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28430.

SORGER, Hermann, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj poduzeća »Palma kaučuk« u Zagrebu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

SORGER, Julio, poduzetnik (?, 1863 – ?, 1941). U međuratnom razdoblju jedan je od najvećih žid. poduzetnika u Osijeku i Slavoniji. Bio je predsj. trgovačkoga poduzeća »Granum« te upravitelj i suvlasnik Prometnoga skladišta, Tvornice kože, Srijemske tvornice konoplje, Prve hrvatsko-slavonske tvornice šećera, paromlina »Union« te poduzeća »Harkany« za močenje konoplje i proizvodnju konoplje i lana. – Sin Leon, kućevlasnik (Osijek, 1896 – ?). God. 1934. u Mlinarskoj ul. u Zagrebu sagradio je jednokatnicu prema projektu → Pavla Deutscha. Izvođači su bili »GP. Freudenreich i Deutsch«. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat te je 1945. upisan u preliminarni popis preživjelih članova ŽOZ.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.