Kategorija: S

SINGER, Lavoslav, poduzetnik (Osijek, 1874 – Budimpešta, 16. II. 1943). Sin Ivana i Roze rođ. Kraus. U braku s Annom rođ. Münster (Mohač, Mađarska, 1878 – Budimpešta 19. III. 1937) imao je kćer Karolinu (Osijek, 9. VII. 1903 – ?). Bio je ravnatelj osiguravajućega društva »Feniks« u Osijeku, dioničar »Union-mlina«, Industrije šećera, Jugobanke, Osječke ljevaonice željeza, Prve hrvatske štedionice, poduzeća »S. H. Gutmann«. Bio je suvlasnik jednokatnice u Kapucinskoj ul. te imao pravo na doživotno uživanje kuće u Gajevoj ul. u Osijeku. Također je bio dugogodišnji član osječke ŽO Gornji grad te 1909. član Zemaljskoga odbora Udruženja cionista južnoslavenskih krajeva Austro-Ugarske Monarhije.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 639. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 18. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

SINGER, Leo (Zagreb, 1928 – ?logor, 1941–1945). Sin Milanov. Pohađao je IV. gimnaziju u Zagrebu. Po uspostavi NDH deportiran je u nepoznati logor.

IZV.: Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SINGER, Leo (Lav), pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 13. IX. 1901 – Zagreb, 25. X. 1981). Suprug → Valerije Singer. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1924, a 18. X. 1929. imenovan je odvjetnikom te bio upisan u imenik Advokatske komore u Zagrebu, gdje je 1930-ih imao ured. U međuratnom razdoblju bio je suosnivač i prvi tajnik Židovskoga akademskog potpornog društva, član i potpredsjednik Akademskoga društva »Judeja« u Zagrebu te tajnik Saveza židovskih omladinskih udruženja Jugoslavije. Po uspostavi NDH zatražio je priznanje arijskih prava te bio oslobođen nošenja žid. znaka. Bio je primoran odreći se odvjetništva te je 28. V. 1941. brisan iz Odvjetničkoga imenika. Prebjegao je u Dubrovnik te bio interniran u logore u Kuparima i Kamporu na Rabu, gdje je bio član partizanske organizacije u logoru, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. postao je član NOO bivših žid. zatočenika logora. Bio je član Komisije za evakuaciju žid. zatočenika s Raba i Povjerenstva za pravosuđe ZAVNOH, tajnik Okružnoga narodnog suda na Kordunu, a od siječnja 1945. član Zemaljske komisije za ratne zločine i načelnik Odsjeka za neprijateljsku imovinu. Također je bio zamjenik javnog tužitelja NRH, a karijeru je završio kao predsjednik Vrhovnoga suda SRH. Bio je predsjednik ŽOZ 1951–78.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27106. – HDA, ZKRZ GUZ, kut. 3, br. 237, 11. III. 1945.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 6. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Dr. Leo Singer. Jevrejski pregled, 12(1961) 7/8. – Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske. Zbornik dokumenata, 3. Zagreb 1964–1985. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 32(1981) 9/10. – 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori sa proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987). Zagreb 1988.

SINGER, Ljudevit, inženjer (Karlovac, 1899 – logor Jasenovac, 1941). U međuratnom razdoblju bio je elektrotehnički inženjer u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. Živio u Martićevoj ul. Po uspostavi NDH, iako je u srpnju 1941. zaveden u popis neophodno potrebnih stručnjaka, bio je uhićen, deportiran u logor Danica kraj Koprivnice, potom u logore u Gospiću i u Jasenovcu, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – JUSP Jasenovac. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SINGER, Ljudevit (Šević), inženjer (Budimpešta, 1876 – ?logor, 1941–1945). U nepoznato doba promijenio je prezime Singer u Šević. God. 1903–11. kao inženjer Hrvatske zemaljske vlade u Zemunu bavio se isušivanjem jugoistočnoga Srijema i regulacijom Lonje. Bio je član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH sa suprugom Olgom rođ. Weill preuzeo je žid. znak te bio primoran vratiti prezime Singer. Iako je u srpnju 1941. zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, sa suprugom je stradao u nepoznatom logoru. Za kći Jelku tvrdilo se da se udala 1933. za Ernesta pl. Dominića, potomka stare hrv. plemićke obitelji, koji je po uspostavi NDH za nju tražio priznanje arijskih prava te je oslobodio nošenja žid. znaka. Čini se da se radilo o fiktivnom braku. Njezina daljnja sudbina nije poznata.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27408 – KŽZ.

SINGER, Marcus (Markus), žid. aktivist (Osijek, 1790. ili Cernik, 1799 – Zagreb, 1873). Nakon smrti → L. J. Ornsteina 1846. je izabran za »suca laškouličnih Židova«, odnosno predsjednika ortodoksne ŽO u Zagrebu, a kao takav se navodi i u Haulikovoj darovnici zemljišta za hram. Dužnost je obnašao do 1850.

SINGER, Robert, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj poduzeća »Drava« u Zagrebu.

SINGER, Samuilo (Samojlo, Samuel), pravnik, publicist i žid. aktivist (?Doljnje Durgiče, 1874 – logor Jasenovac, 1942). Sin Izraelov. Nakon završenog studija prava, od 1931. vodio je samostalni odvjetnički ured u Zagrebu te bio član Advokatske komore. Također je 1930-ih bio nadzornik hrama ŽOZ. Surađivao je u Agramer Tagblattu, Kroatische Revue i Agramer Presse prilozima o starijoj hrv. književnosti, Ruđeru Boškoviću, Vlahi Bukovcu te Ivanu Kukuljeviću. Potpisivao se šiframa Ss, SDS-r. Po uspostavi NDH sa suprugom Malvinom rođ. Abraham preuzeo je žid. znak. Stradao je u logoru Jasenovac. Sudbina supruge nije poznata.

DJELA: Beiträge zur Literatur der kroatischen Volkspoesie. Zagreb 1882.

IZV.: JUSP Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931.

SINGER, Sigismund (Žiga), rabin (? – Sisak, ?). Bio je drugi po redu poznati sisački rabin. Služio je od 1855. do 1894, kad ga je na dužnosti rabina zamijenio → N. Hirn. Isprva je sudjelovao i pri obredu obrezivanja muške djece. God. 1876. spominje se kao član Gradskoga školskog odbora u Sisku, koji je radio na organizaciji i modernizaciji rada u sisačkoj školi. U radu su sudjelovali i gradonačelnik Franjo Lovrić, odvjetnik Vilim Egersdorfer, ravnatelj škole Ivan Petrač, župnik Dragutin König, paroh petrinjski R. Kukić.

LIT.: B. Kraguljac: Antun Cuvaj – ravnatelj Građanske i Opće pučke dječačke škole u Sisku. Godišnjak Gradskog Muzeja Sisak, 2(2001). – Isti: 220 godina školstva u Sisku (katalog izložbe). Sisak 2001.

SINGER, Slavica (Vjekoslava), ekonomistica (Osijek, 12. VI. 1942). Kći Karla Singera i Emilije rođ. Füllöpp, sestra Mire Lauc. Majka Jasenke (Osijek, 18. VI. 1968), ud. za Jaapa Catsa iz Nizozemske, s kojim ima kćeri Emmu i Saru, i živi u Rotterdamu. Osnovnu školu i Ekonomsku školu završila je u Osijeku. Diplomirala je na studiju ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 1965. Magisterij iz područja upravljanja završila je na Purdue University, Krannert Graduate School of Management u Indiani (1972), a doktorirala je iz područja teorija cijena na Ekonomskom fakultetu u Osijeku (1975). Dodatno obrazovanje stjecala je kroz redovite godišnje kratke obrazovne programe na Harvard Business School od 2003. Radno iskustvo započela u Poljoprivredno-industrijskom kombinatu »Belje«, gdje je radila u Istraživačko-razvojnom birou (1965–68) na poslovima investicijskih projekata i u Mesnoj industriji na poslovima pomoćnika direktora za analizu (1969–70). Po povratku s magisterija u SAD, zapošljava se na Ekonomskom fakultetu u Osijeku 1973, gdje radi do umirovljenja 2012, a 2013. dobiva status professora emeritusa. Bila je gostujući profesor na Sveučilištu u Zagrebu (1985–86) i Kasetsart University u Bangkoku (2010). Intenzivno se bavi istraživačkim radom u području sistemskoga pristupa regionalnom razvoju, poduzetništva, konkurentnosti i Triple Helix odnosa sveučilišta, poslovnog sektora i države u procesima društvenoga razvoja. Pokrenula je prvi znanstveni magistarski studij (2000) i međunarodni interdisciplinarni doktorski studij (2010) sa sveučilištima u Mariboru, Klagenfurtu, Durhamu i Turku iz područja poduzetništva u Hrvatskoj. Za svoj doprinos razvoju poduzetničkoga obrazovanja dobila je priznanje UNESCO kao voditeljica UNESCO katedre za poduzetničke studije (2008) i počasni doktorat University of Turku, Turku School of Economics, Finska (2010). U Hrvatskoj je pokrenula otvaranje niza institucija koje se bave potporom razvoju malih poduzeća, kao npr. centara za poduzetništvo u Osijeku, Splitu, Puli i Dubrovniku (1997), poslovnog inkubatora BIOS u Osijeku (2002), prve mikrokreditne institucije NOA u Osijeku (1996), te CEPOR (Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva; 2001). Aktivna u međunarodnim institucijama fokusiranim na istraživanja poduzetništva: članica je upravnih odbora European Council of Small Business (od 2012) i Global Entrepreneurship Research Association (od 2011). Članica je Nacionalnoga vijeća za konkurentnost (od 2002), Društva ekonomista Hrvatske i ogranka Rimskoga kluba u Hrvatskoj. Bila je aktivna u internacionalizaciji ratnih sukoba u Hrvatskoj (1991–95), vodila je osječku podružnicu Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava (1995) te je bila članica Upravnoga odbora Instituta Otvoreno društvo – Hrvatska i predsjednica njegova Upravnoga odbora (1998–2001. i 2002–05). Članica je ŽO Osijek. – Otac Karlo, bankar (Osijek, 13. IX. 1918 – Osijek, 29. X. 1993). Sin Aleksandra (Šandora), strojobravara (Zok, Mađarska, 5. V. 1893 – Osijek, 1944) i Katarine rođ. Ilančić (Osijek, 1888 – Osijek, 1969) te brat Eugena (Osijek, 1920 – Melbourne, Australija, 1980). Otac Aleksandar bio je sin Ferenca (?, Mađarska, 1870) i Hane rođ. Müllhofer te brat Žige, Pala, Margite i Aranke, koji su živjeli u Pečuhu. Aleksandar je nakon ženidbe s Katarinom 1916. počeo živjeti u Osijeku, gdje su rođena djeca Karlo i Eugen, ali su jugoslav. državljanstvo dobili tek 1936. Po uspostavi NDH ustaška komanda u Osijeku izdala je za Karlom, njegovim ocem i bratom potjernicu. Karlo je za II. svj. rata bio u domobranima, surađivao s partizanskim pokretom, a preživio je zahvaljujući nadređenomu, koji ga je štitio. Otac Aleksandar skrivao se u Osijeku. Nakon rata K. je bio direktor Komunalne banke i štedionice u Osijeku, poslije Slavonske banke (1952–74) te član Predsjedništva banaka Jugoslavije. – Žiga i supruga, Pal i njegova supruga s kćerkom Irmom te Margita i Aranka odvedeni su 1944. iz Pečuha u Auschwitz. Preživjeli su samo Irma i majka, koje su se nakon rata vratile u Pečuh. Irma i njezin suprug Zvi Schwartz nakon revolucije u Mađarskoj 1956. izbjegli su najprije u Jugoslaviju, a zatim su se nastanili u Izraelu, gdje žive njihova djeca Yitzhak i Amira. Karlo je 1955. uplatio za dva stabla u jugosl. sektoru Šume mučenika u Izraelu za Žigu i Pala, poginule u Holokaustu.

IZV.: Dokumentacija Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. – Osobni podaci ulaznice. – Privatna arhiva K. Singera.