Kategorija: S

SCHWARZ, Žiga (Sigismund), poduzetnik (Osijek, 13. VI. 1866 – Osijek, 3. V. 1933). Sin Skendera i Ruže, suprug Betti rođ. Singer te otac Aleksandra (Osijek, 1889 – ?), Vilima (Osijek, 1895 – ?) i Blanke (Osijek, 1899 – ?). U Osijeku je posjedovao Tvornicu leda, a od 1921. motorni mlin. Bio je gradski vijećnik te član Trgovačkoga odjela Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju sa sjedištem u Osijeku. Neko vrijeme obnašao je dužnost predsjednika »Merkura«. Bio je i član brojnih osječkih humanitarnih udruga.

IZV.: Arhiv ŽOO, Osmrtnice i posmrtni govori. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: B. Plevnik: Stari Osijek. Osijek 1987. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjeskog rata. Osijek 2013.

SCHWEIGER, Moše → BAR-CVI, Moše

SEBESTYEN, Ignac (Sebestien), poduzetnik (?, 1893 – logor Jasenovac, ?). Za I. svj. rata kao austroug. vojnik bio je osam puta odlikovan za hrabrost na različitim bojišnicama, a dobio je i njem. Željezni križ. Bio je ravnatelj tvornice »Vunatekstil« u Zagrebu, a od 1932. ravnatelj istog poduzeća u Varaždinu. Po osnutku NDH bio je uhićen 12. VII. 1941. i sa suprugom, sinom i kćeri te ostalim varaždinskim Židovima odveden u Zagreb, zatim u Gospić. Obratio se Ministarstvu hrvatskog domobranstva i njem. veleposlanstvu u Zagrebu s molbom za oslobođenje iz logora navodeći svoje ratne zasluge. Povjerenik tvornice također je višekratno tražio da ga se barem privremeno pusti iz logora kao neophodnoga stručnjaka, no u nepoznato doba stradao je u logoru Jasenovac.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28804. – JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SEGEN, David, matematičar (Zagreb, 19. XII. 1859 – Zagreb, 5. I. 1928). Sin Emanuela i Terezije rođ. Kohn (?, o. 1825 – Zagreb, 24. IV. 1900). Oženio se 1885. u Zagrebu Emmom rođ. Sachs, kćeri Eduarda i Amalije. Fakultet je završio u Beču, a doktorirao u Zagrebu 1889. kao prvi matematički doktorand na Sveučilištu tezom O asteroidi. Sa 20 godina postao je profesor u Osijeku, gdje je boravio pet godina. Od 1885. profesor je realne gimnazije u Zagrebu, od 1889. voditelj Katedre za deskriptivnu geometriju na zagrebačkom Sveučilištu, a 1891. imenovan privatnim docentom iz deskriptivne geometrije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je istodobno bio profesor na Šumarskoj akademiji. Bavio se sintetičkom geometrijom, osobito pravčastim plohama 3. i 4. reda. Autor je prvih udžbenika deskriptivne geometrije za srednje škole i geometrije za više razrede realne gimnazije. Objavio je i niz stručnih članaka u Radu i Nastavnom vjesniku. Dopisni je član JAZU (danas HAZU). Materijalno je potpomagao darovite učitelje. Vlastitim se primjerom suprotstavio asimilaciji Židova odbivši prijeći na katoličanstvo kad su ga imenovali profesorom matematike na zagrebačkom Sveučilištu, što je u ono doba bio jedinstven slučaj.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 54. – DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga vjenčanih 1868–1885, 229. – Gradska groblja Zagreb.

LIT.: Židov, 12(1928) 2. – Jevrejski glas, 1(1928), 13. I. – J. Eventov: Omladina iz 1918. godine. Jevrejski almanah, 1955–1956. – Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1874–1974. Zagreb 1974. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998.

SEKAČ, Robert, poduzetnik (Zagreb, 1895 – logor Jasenovac, 1942). Sin Lazarov. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj poduzeća Hrvatska trgovina željezom. Po osnutku NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: JUSP Jasenovac.

SEKELJ, Tibor (Székely), istraživač, pisac i kolekcionar (Spišská Sobota, Slovačka, 14. II. 1912 – Subotica, Srbija, 20. IX. 1988). Gimnaziju je pohađao u Kikindi i Nikšiću. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1934, a u Argentini je od 1939. studirao arheologiju, etnologiju i antropologiju. U Latinskoj Americi proveo je 15 godina, a po povratku 1954. nastanio se u Beogradu. Tijekom 1956–60. putovao je Indijom, Nepalom, Mongolijom i Japanom. Od 1961. pripremao je afričku ekspediciju, koja je sve više poprimala međunarodni status i po pokrovitelju (Međunarodno geografsko društvo) i po nacionalnom sastavu članova ekspedicije (uz njega i dva snimatelja TV-Beograda u ekipi su bili dva Poljaka, Švicarac i Engleskinja). Ekspedicija pod nazivom »Karavana prijateljstva« trajala je 1962–63. te je obišla Egipat, Sudan, Etiopiju, Somaliju, Keniju i Tanganjiku (danas Tanzanija). Sljedećih godina putovao je Australijom, Novom Gvinejom i nizom manjih melanezijskih otoka. Potkraj 1971, nakon posljednje ekspedicije, nastanio se u Subotici, gdje je 1972–76. bio ravnatelj Gradskoga muzeja. Obavljao je dužnost tajnika Međunarodnoga odbora za etnografske muzeje pri UNESCO u Parizu. Na Zagreb su kulturni utjecaj ostavile dvije njegove vrijedne inicijative i realizacije: Međunarodni centar za usluge u kulturi i Međunarodni festival lutaka »PIF«. Objavio je više knjiga, mnoge i na stranim jezicima, uključujući španjolski. Uz to je sa 24 jezika preveo poeziju naroda Afrike, Azije, Perua, Nove Gvineje, Australije, Grenlanda te poeziju sjevernoameričkoga domorodačkoga stanovništva. Bio je istaknuti esperantist te poliglot.

DJELA (izbor): Oluja na Aconcagui i godinu dana kasnije. Zagreb 1955. – Nepal otvara vrata. Beograd 1959. – Karavana prijateljstva. Zagreb 1965. – Kumevava, sin prašume. Subotica 1975. – Padma. Osijek 1977. – Djeca širom svijeta. Zagreb 1981.

LIT.: Novi Omanut, 6(1998) 29/30. – T. Kovač: Sekelj, Tibor. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.

SEKLER, Jakob, posebnik (Osijek, 1884 – ?). U braku s Margitom rođ. Lederer (Osijek, 1889 – ?) otac je liječnika Roberta (Osijek, 1908 – ?). Sudjelovao je u I. svj. ratu kao austroug. vojnik te bio proglašen ratnim invalidom. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, za sebe i obitelj tražio je oslobođenje od nošenja žid. znaka, no molba je bila odbijena. Daljnja sudbina obitelji nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27150, 27250.

SELEŠI, Osvald, liječnik (?, o. 1901 – logor Jasenovac, 1941). U međuratnom razdoblju bio je liječnik u Zagrebu. Po osnutku NDH bio je uhićen i 1941. deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SELIGMAN, Franjo (Blažić), strojoslagar i knjigovođa (Zagreb, 24. I. 1905 – logor Slana, 1941). Sin Gustava (?, 1876 – Zagreb, 21. VII. 1936) i Matilde rođ. Singer (?, 1882 – Zagreb, 11. III. 1947). U nepoznato doba promijenio je prezime u Blažić. S majkom i braćom Dragom (Dragutinom) (Zagreb, 4. X. 1906 – ?) i tipografom Ervinom (Zagreb, 2. X. 1914 – ?) od oca je preuzeo tiskaru »Gustav Seligman« u Boškovićevoj ul. u Zagrebu. Tiskara je navodno bila prezadužena pa su je u siječnju 1941. od bivših vlasnika preuzeli vjerovnici na čelu s poduzećima »Chromos« d. d. i »Friedheim i sin«. Bio je uhićen krajem lipnja 1941. te deportiran u paški logor Slana, gdje je stradao. Sudbina braće nije poznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 699.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SELIGMAN, Milan, inženjer (? – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao inženjer. Po uspostavi logor NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, odakle je 27. XI. 1941. pušten da kao voditelj gradnje i neophodni stručnjak završi izgradnju mosta preko Kupe u Karlovcu. Most je gradilo poduzeće »Braća Faltus«.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28477.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.