Kategorija: S

SCHUSTER, Ervin, radiolog (Dubrovnik, 9. XI. 1929). Sin Izraela i Bojanke rođ. Hazan. Židovsku osnovnu školu pohađao je u Zagrebu, gdje se upisao u gimnaziju, no po uspostavi NDH morao je prekinuti školovanje. Spašen je od deportacije na intervenciju kardinala Alojzija Stepinca te je smješten pod tuđim imenom u Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu, ali zbog opasnosti da će mu se otkriti pravi identitet, na izričito traženje biskupa križevačkoga Janka Šimraka, premješten je u križevačko sjemenište, gdje je bilo sjedište biskupije. Nakon II. svj. rata završio je partizansku gimnaziju. Diplomirao je 1956. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. God. 1957–61. radio je u Zdravstvenoj stanici u Bedekovčini te je bio općinski sanitarni inspektor i predsj. Liječničke komisije u Zlataru. Specijalistički staž iz radiologije započeo je 1961. te ga je u cijelosti odslužio u Zavodu za radiologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Specijalistički ispit položio je 1964, zatim je do 1970. radio u Rendgenskom kabinetu Doma narodnog zdravlja Peščenica, a potom u poliklinici Zavoda za radiologiju KBC Zagreb (Rebro). U međuvremenu je šest mjeseci boravio na stručnom usavršavanju u Zavodu za radiologiju Sveučilišta u Nijmegenu. Osnovao je te od kraja 1972. bio voditelj Odjela za radiologiju Klinike za dječje bolesti Šalata, koji je opremio modernom opremom. Subspecijalizaciju iz dječje radiologije završio je u Sveučilišnoj klinici za dječje bolesti u Zürichu. Zvanje primarijusa stekao je 1974, a 1986. doktorirao je tezom iz dječje radiologije. Iz zdravstvenih razloga promijenio je radno mjesto te bio postavljen za voditelja Odjela za radiologiju Dječje bolnice Srebrnjak, gdje je radio do umirovljenja 1992. Aktivno je sudjelovao u radu radiološke, pedijatrijske i otorinolaringološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske. Redoviti je aktivni član Europskoga udruženja dječjih radiologa, a od 1986. i stručni suradnik Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Kontinuirano se bavio edukacijom studenata, specijalizanata iz radiologije i pedijatrije, te sudjelovao u poslijediplomskoj nastavi. U domaćim i stranim medicinskim časopisima objavio je više desetaka znanstvenih radova iz područja dječje i otorinolaringološke radiologije. – Supruga Ljerka, pedagoginja (Zagreb, 14. I. 1934). Kći Žarka Haasa i Nade rođ. Kollman, sestra → A. Haasa. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzela žid. znak te su preko Varaždina prebjegli u Budimpeštu, gdje su skrivajući se preživjeli rat. Nakon II. svj. rata vratila se u Zagreb, gdje je završila gimnaziju, a 1953. diplomirala anglistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu. Radila je do umirovljenja kao profesorica na zagrebačkim gimnazijama.

IZV.: Kartoteka članova ŽOZ. – KŽZ. – Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Schuster, Ervin. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

SCHWABENITZ-BENČIĆ, Adalbert → BENČIĆ-SCHWABENITZ, Adalbert

SCHWABENITZ, Artur, graditelj (Lonja, 28. XI. 1884 – ?, Izrael, 1961). Sa suprugom Rebekom rođ. Hessel (?, o. 1889 – Zagreb, 5. IV. 1972), kćeri rabina Simona Hessela iz Koprivnice, otac je Vere, Jelke i Estere. U međuratnom razdoblju bio je ovlašteni graditelj te posrednik pri kupovini nekretnina. Po uspostavi NDH sa suprugom i kćeri Esterom prebjegao je u Italiju, a 1948. iz Zagreba su se iselili u Izrael. Estera im se pridružila u Izraelu 1950, a 1966. otišla je u Kanadu, gdje je 2010. preminula. Bavila se očuvanjem sjećanja na Holokaust, godinama provedenim u Italiji i ljudima koji su ih spašavali (njezina priča čuva se u Yad Vashemu). Kći Jelka poginula je 1941. u partizanima, a kći Vera, majka → Sanje Zoričić Tabaković, partizanima se priključila 1942. te bila higijeničarka u 1. brigadi 13. divizije te instrumentarka u kirurškoj ekipi.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – Podaci o ulazniku S. Zoričić Tabaković.

SCHWABENITZ, Ferdinand, poduzetnik (?, 1871 – Zagreb, 1. XI. 1939). Suprug Gizele rođ. Hirschl (?, 1875 – Zagreb, 21. V. 1931) te otac Ernsta (Beč, 12. II. 1898 – ?), Feliksa (Beč, 15. II. 1904 – logor Jasenovac, 1941) i Georga (?, 1905 – Zagreb, 26. VII. 1926). God. 1919. bio je zastupnik Tvornice predenja i tkanja pamuka u Dugoj Resi i poduzeća »Danubius Textilwerke A. G.« iz Bratislave sa sjedištem u Zvonimirovoj ul. u Zagrebu. Nakon njegove smrti zastupništva su naslijedili sinovi Feliks i Ernst, koji se navodi i kao suvlasnik teretnoga i autobusnoga prometnog poduzeća »Tapred« d. d. u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698. – Telefonski imenik 1941.

SCHWABENITZ, Jelka (Švabenic), komunistička aktivistica (Osijek, 22. VIII. 1919 – Šekovići, BiH, 1942). Kći Arturova. Do 1935. bila je aktivna u Hašomer Hacairu, a potom u omladinskom komunističkom pokretu i SBOTIČ. Po uspostavi NDH s krivotvorenim dokumentima otišla je u Sarajevo, gdje je nastavila s komunističkim aktivnostima. Ubrzo je bila uhićena, no pobjegla je iz zatvora i priključila se partizanima te djelovala kao bolničarka u Romanijskom odredu i referentica saniteta u 6. istočnobosanskoj proleterskoj brigadi te u bolnici u Šekovićima. Za četničkoga napada na bolnicu 1942. bila je uhvaćena i ubijena.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 698.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

SCHWABENITZ, Robert, glazbenik (Zagreb, 7. III. 1930 – Zagreb, 21. IV. 2001). Sin Ota (?, o. 1883 – Zagreb 29. XI. 1953) i Luise (Lujza) rođ. Descoines (?, 1884 – Zagreb, 20. II. 1965), suprug Zdenke rođ. Grabušnik. Bio je trubač u Zabavnom orkestru RTV Zagreb. Sin Robert, ekonomist i diplomat (Zagreb, 1950). Studij ekonomije završio je u Zagrebu. Radio je u Ministarstvu vanjskih poslova i eur. integracija; među ostalim, i u veleposlanstvu RH u Beogradu.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – Kartoteka članova ŽOZ. – Podaci o ulazniku S. Zoričić Tabaković.

SCHWANK, Ernest, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj poduzeća »Jugoschicht« u Ul. kralja Petra u Osijeku. Po uspostavi NDH daljnja mu je sudbina nepoznata.

SCHWARTZ, Alfred Ignjo, poduzetnik (Valpovo, 9. IX. 1894 – ?logor, 1941–45). Suprug Leopoldine rođ. Ruffani. Trgovačku akademiju završio je u Osijeku 1913. Radio je u Tvornici tanina i paropila Sušine–Đurđenovac d. d. (1913–22) i poduzeću »Drach – industrija drva« d. d. u Zagrebu (1922–41), kojega je bio višegodišnji zastupnik u Milanu, Parizu, Španjolskoj, Švicarskoj, Belgiji, Nizozemskoj i sjev. Africi. Istodobno je bio upravitelj pilane i tvornice furnira u Capragu kraj Siska (1938–41). Po uspostavi NDH izgubio je namještenje 31. VII. 1941. U studenom 1941. njegova je supruga »arijevka« zatražila priznavanje arijskih prava i za njega, no čini se da je u to doba već bio uhićen te deportiran u nepoznati logor, gdje je stradao.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29088.

SCHWARTZ, Josip, inženjer (? – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao inženjer, a stanovao je u Gajevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

SCHWARTZ, Leo, liječnik i žid. aktivist (Vinkovci, 1892 – Osijek, 25. VIII. 1920). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vinkovcima, a studij medicine u Beču. Nakon I. svj. rata doselio se u Osijek, gdje je postao istaknutim prvakom cionističkoga pokreta. Jedan je od utemeljitelja osječkoga Židovskoga nacionalnog društva. Spremao se iseliti u Palestinu, ali je tijekom priprema iznenada umro.

LIT.: Iz Jugoslavije. Židov, 4(1920) 24.