Kategorija: S

SCHMELTZER, Jakob, rabin (? – ?logor, 1942). Djelovao je kao rabin, a vjerojatno i kantor, u Našicama. Stradao je u nepoznatom logoru.

LIT.: Jevrejski almanah, 1927–1928. – Novi Omanut, 1(1993) 18/19.

SCHMERZ, Josip → BOLSKI, Josip

SCHMERZ, Leon → BOLSKI, Leon

SCHMETTERLING, Josip → GILAD, Josef

SCHMIDEK, Salamon, trgovac (? – Nova Gradiška, ?). Otac Žige i Vilima, djed Slavka, Ervina i Branka te pradjed Damira i Tajane. S obitelji se doselio iz Cernika u Novu Gradišku, gdje je 1860. osnovao trg. tvrtku »S. Šmidek i sinovi«, d.d. u sklopu koje se nalazila i pecara rakije s motorom. – Sin Žiga, poduzetnik (Cernik, 28. VII. 1857 – logor Jasenovac, 1942). Sa suprugom Margitom rođ. Klein otac je Slavka. S obitelji se kao dijete doselio iz Cernika u Novu Gradišku, gdje je bio aktivan sportaš te jedan od osnivača i član uprave novoosnovanoga Gimnastičko-sportskoga kluba (1897). Istodobno je radio u očevu poduzeću. U nepoznato doba, a najkasnije 1915, doselio se u Zagreb, gdje je proširio poslove očeve tvrtke koja je 1921. prerasla u dioničko društvo i bavila se prodajom žestokih pića, kolonijalne robe, rakije, živežnih namirnica i sirove kože. Za postignuća je dobio odlikovanje Viteza reda Franje Josipa. Jedan je od najvećih prinosnika općinskoga poreza u ŽOZ 1915. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak, prijavio imovinu te Odboru za podavanja Židova predao knjižicu Diskontne banke s 50 000 din. U prosincu 1941. deportiran je u logor Jasenovac, gdje je iduće god. stradao. Supruga je stradala u nepoznatom logoru. – Žigin sin Slavko, inženjer tehničke kemije i poduzetnik (Nova Gradiška, 2. V. 1905 – ?, Južnoafrička Republika, ?). Sa suprugom Mirom rođ. Benedik otac je Damira i Tajane. U međuratnom razdoblju bio je vlasnik tvornice žarulja »Dis« u Zagrebu te član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, 17. V. 1941, Odboru za židovska podavanja predao je 100 000 din. u gotovini te zlata i zlatnoga novca vrijednoga 308 705 din. Sa suprugom i djecom preuzeo je žid. znak i prešao na grkokatoličku vjeru. U srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Obitelj je u siječnju 1942. pobjegla u Crikvenicu te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pridružili su se partizanskomu zbjegu u Senju te se u siječnju 1944. prebacili u Italiju, a odatle nakon završetka II. svj. rata u Južnoafričku Republiku. – Salamonov sin Vilim (Šmidek, Wilhelm), trgovac (Nova Gradiška, 8. VII. 1878 – ?). Otac je Ervina i Branka (Nova Gradiška, ? – logor Jasenovac, 1941). U nepoznato doba promijenio je prezime Schmidek u Šmidek. Bio je potpredsj. poduzeća »S. Šmidek i sinovi«, koje je imalo najveći udio u trgovini alkoholnim pićima i kolonijalnom robom u novogradiškom kraju. Pretvorio je trgovinu u veliko dioničko društvo s pretežno žid. kapitalom. Odvojio se od brata 1934. i osnovao samostalno poduzeće, koje je 1942. podržavljeno. Daljnja sudbina nepoznata. – Vilimov sin Ervin (Šmidek), trgovac i komunistički aktivist (Nova Gradiška, 26. VIII. 1913 – logor Stara Gradiška ili Jasenovac, 1942). Bio je član socijaldemokratskoga pokreta, a zbog svojega dobrostojećega statusa nerijetko je nazivan »salonskim komunistom«. Novčano je pomagao ljevičarski pokret i zagrebačka glasila Radnik i Radničke novine, u kojima je objavljivao članke. Zbog nepoznata razloga politički je utihnuo uoči II. svj. rata. God. 1942. bio je uhićen zajedno sa suprugom. Prema navodima suvremenika stradao je u logoru Stara Gradiška, dok u dokumentima piše da je stradao u logoru Jasenovac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28897. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: V. Žugaj: Židovi novogradiškog kraja. Zagreb 2001. – F. Valentić: Schmidek, Salomon. Novogradiški leksikon. Nova Gradiška 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

SCHMIRT, Simon, javni djelatnik (? – ?Našice, ?). Sa → S. Heimom bio je jedan od utemeljitelja Dobrovoljnoga vatrogasnog društva u Našicama i Feričancima (1887–88).

LIT.: Novi Omanut, 1(1993) 18/19. – R. Bošnjaković i S. Lučevnjak: Dobrovoljno vatrogasno društvo u Našicama od 1888. do 2008. Našice 2008. – S. Lučevnjak: Židovi u gospodarskom i javnom životu Našica. U: Židovi u našičkom kraju (zbornik radova). Našice 2011.

SCHMUCKLER, Vilim (Šmukler), liječnik i žid. aktivist (Odesa, Ukrajina, 1888 – ?). Sin Marka i Sofije, suprug Julije rođ. Kubitzki te otac Isabele (Tiraspol, Moldavija, 16. I. 1921 – ?) i Ruth (Osijek, 27. VIII. 1927 – ?). Studij medicine završio je u Beču (1913). Poč. 1920-ih s obitelji se doselio u Osijek, gdje je djelovao kao liječnik. Po uspostavi NDH u ekipi žid. liječnika upućen je u Doborovac u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U ožujku 1943. priključio se partizanima i djelovao kao liječnik u bolnici 11. divizije, referent saniteta Posavsko-trebavskoga vojnoga područja, voditelj internoga odjela bolnice u Osijeku. Nakon rata ponovo je djelovao kao liječnik u Osijeku. – Bio je dugogodišnji odbornik osječkoga Židovskoga sportskog i gombalačkog društva Makabi, vođa osječkih revizionista i istaknuti član gornjogradske ŽO.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

SCHMUTZER, Ljerka, liječnica (Zagreb, 10. II. 1938). Kći Dragutina i Ane rođ. Dym. Iako je majka bila »arijevka«, a Lj. krštena po rođenju, po uspostavi NDH obitelj je morala prijaviti imovinu. Studij medicine završila je 1963. u Zagrebu, gdje je 1981. magistrirala i doktorirala 1989. tezom Istraživanje dermatoglifa digito-palmarnog kompleksa populacije otoka Paga u proučavanju populacijske strukture. Specijalizirala je 1971. pedijatriju. Pohađala je poslijediplomski studij med. citologije (1971–72) te perinatologije i neonatologije (1978–79) u Zagrebu, dok se stručno usavršavala u Hamburgu (1984) i Londonu (1985). God. 1981. postala je primarijus. Znanstvena je asistentica od 1989, znanstvena suradnica Klinike za pedijatriju od 1990. te do umirovljenja voditeljica Centra za nedonoščad Klinike za pedijatriju KBC »Sestre milosrdnice« u Zagrebu. Bavi se pretežito neonatologijom i dermatoglifima u medicinskoj genetici objavljujući radove u časopisima Liječnički vjesnik (1983), Rad JAZU. Razred za prirodne znanosti (1990), Arhiv za zaštitu majke i djeteta (1990), Collegium antropologicum (1991) i drugdje. Suautorica je nekoliko knjiga iz perinatologije i neonatologije. Članica je Hrvatskoga liječničkoga zbora te Hrvatskoga društva za humanu genetiku, kojega je bila rizničarka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697.

LIT.: Schmutzer, Ljerka. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

SCHMUTZER, Roman, poduzetnik i dobrotvor (Zagreb, ?1900 – New York, ?1970). Unuk trgovca Jakoba Schmutzera iz Slatine i Fanny rođ. Bier iz Vukovara. U međuratnom razdoblju s Markom Schlesingerom bio je suvlasnik veletrgovine manufakturne robe »Marko Schlesinger i drug« sa sjedištem na Trgu kralja Petra (dana Trg žrtava fašizma) u Zagrebu, protokolirane 1927. Uoči izbijanja II. svj. rata iselio se u SAD, gdje je u poslijeratnom razdoblju stekao znatan imetak trgujući vunom. Pomagao je mnogim žid. doseljenicima iz bivše domovine. Za vrijeme gradnje novoga Doma »Lavoslav Schwarz« na Bukovačkoj cesti u Zagrebu 1954. bio je među najvećim prinosnicima među jugoslav. Židovima u SAD za uređenje pojedinih soba u domu. I poslije je prilozima u novcu i naturi potpomagao Dom, među ostalim i prilogom za nabavku tada najmodernijih strojeva za uređenje praonice rublja.

LIT.: Spomenica Švarcova Doma 1910–1960. Zagreb 1960. – E. Bier: Memories. Tucson 1983. – Naši u Americi. Ha-kol, 2003, 77.

SCHNABEL, Viktor, poduzetnik (Beč, 15. VI. 1881 – Zagreb, 26. XI. 1948). Bio je vlasnik bečkog poduzeća »Schnabel«, a 1915. kupio je sisačku Tvornicu tanina d. d., koju je pripojio svojemu kartelu »Tanin« d. d. sa sjedištem u Trenkovoj ul. u Zagrebu. Uoči Anschlussa 1938. trajno se nastanio u Zagrebu, gdje je imao stan u Gregorijančevoj (danas Grškovićeva) ul. Zavičajnost je stekao u Sv. Klari. Pol. 1940. preuzeo je upravu nad sisačkom tvornicom. Premda je još 1917. prešao na evangeličku vjeru, po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. U prijavi je naveo da mu je pokućstvo i srebrninu zapečatilo Ministarstvo unutrašnjih poslova u njegovu stanu te da ih je stavio na raspolaganje NDH. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Društveno-ekonomski razvoj Siska 1919–1941. godine. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 27(1994).