Kategorija: B

BRAUN, Boris, agronom (Đurđevac, 20. VIII. 1920). Sin → Šandora i Elle rođ. Mautner. Osnovnu školu pohađao je u Đurđevcu, srednju u Bjelovaru, Osijeku i Koprivnici. God. 1939. upisao je Poljoprivredni fakultet u Zagrebu i angažirao se u cionističkom pokretu. Po uspostavi NDH prekinuo je studij i vratio se u Đurđevac, gdje je ilegalno surađivao s lokalnim partizanima. U listopadu 1942. bio je uhićen zajedno s roditeljima te zatočen u zatvoru u Savskoj cesti u Zagrebu, gdje su iščekivali putovnice za Italiju i Vatikan. U svibnju 1943. deportiran je u Auschwitz–Birkenau, odakle je nakon četrnaest tjedana prebačen u novoosnovani logor Jaworzno zajedno s još sedam hrv. Židova. U njemu je boravio do siječnja 1945. kad je logor evakuiran, a on prebačen u logor Buchenwald, gdje je dočekao kraj II. svj. rata. Vratio se u Zagreb, gdje je nastavio studij i 1950. diplomirao. Radio je u srednjoj Poljoprivrednoj školi u Tuzli (1950–55), na Poljoprivrednom dobru Jelas polje u Posavlju, Tvornici ulja u Zagrebu, Glavnom zadružnom stočarskom savezu NR Hrvatske, Zadružnom stočarskom savezu u Križevcima, Mesnoj industriji »Sljeme« (1958–60) i Zavodu za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. God. 1967. doktorirao je tezom Prilog poznavanju djelovanja gama-zraka na neka morfološka, fiziološka i proizvodna svojstva pilića. Bio je docent (od 1968) u Zavodu za hranidbu domaćih životinja Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu te izvanredni profesor, a od 1977. do umirovljenja savezni inspektor u Mariboru. U znanstvenim i stručnim radovima pretežno se bavio tovom pilića (Poljoprivredna znanstvena smotra, 1966, 1971–72; Krmiva, 1971–73; Agronomski glasnik, 1972; Savremena poljoprivreda, 1973). Živi u Beču i Zagrebu.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: I. Šalovac: Braun, Boris. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BRAUN, Emanuel, industrijalac (Veszprém, Mađarska, 1845 – Đurđevac, 27. V. 1937). Svoj prvi kapital stekao je kupnjom starih krpa, koje je prodavao od 1895. → Salamonu Bergeru i zagrebačkoj Tvornici papira. Bio je osnivač i vlasnik mlina u Đurđevcu (1885), Koprivnici (1894), Novigradu Podravskom (1910) i Kloštru Podravskom (1912) te utemeljitelj i vlasnik tvornice ulja u Koprivnici (1916–37), pilane i električne centrale u Đurđevcu te rudnika lignita u Kozarevcu (poč. XX. st.). Poticaj za osnivanje tvornice ulja u Koprivnici bila je velika nestašica jestivih masti tijekom I. svj. rata, a otvorena je uz pomoć bankara Jurja Ettingera. Imao je i koncesiju za iskorišćivanje zlatonosnoga pijeska iz Drave te sudjelovao u pošumljivanju Đurđevačkih pesaka (tzv. podravske Sahare). U upravljanju obiteljskom tvrtkom, sjedište koje se nalazilo u Đurđevcu, pomagali su mu sinovi → Šandor i Ljudevit (Ludvig). Isticao se i dobrotvornim radom.

LIT.: D. Ožegović: Emanuel Braun. Podravske novine, 7(1937) 22. – (Nekrolog). Industrijska odbrana, 5(1937) 20/21. – D. Feletar: Podravina. Koprivnica 1973. – I. Šavor: Đurđevački pijesci. U: 100 godina šumarstva Bilogorsko-podravske regije. Bjelovar 1974. – D. Feletar: Zlatari i splavari na Dravi. Podravski zbornik, 2(1976). – V. Blašković: Hrvatska »Sahara« nekad i danas. Ibid., 3(1977). – M. Kolar-Dimitrijević: Tvornica ulja u Koprivnici i njezino radništvo. Ibid., 10(1984). – Ista: Mlinarstvo koprivničkog područja za vrijeme kapitalizma. Ibid., 12(1986). – Ista: Braun, Emanuel. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Ista: Židovi u gospodarstvu sjeverne Hrvatske od 1873. do 1941. godine. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998.

BRAUN, Gustav, novinar (Beč, 16. II. 1893 – ?). Najvjerojatnije je stekao doktorat iz prava. U Zagreb se doselio 1935. kao ravnatelj Austrijskoga turističkog ureda, čije je središte prenio iz Beograda u Zagreb. Bio je gl. urednik Jugoslavenskoga tekstilnog vjesnika u Zagrebu. U mješovitu braku s Franciskom, otac je Hermine (?, 1920) i Hansa Edgara (?, 1924). Obitelj je bila evangeličke vjere. U vrijeme uspostave NDH imao je znatne dugove. Zatražio arijska prava te predao molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka, no bio je odbijen. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27302.

BRAUN, Jakov, žid. aktivist (? – ?). Bio je predsjednik ŽO u Vukovaru 1894.

LIT.: Sriemske novine, 7(1894) 77.

BRAUN, Josip (Branković), tvorničar i veletrgovac (Ljubljanska Nova Ves, Slovenija, 1889 – ?, Švicarska, ?). Sin Markov. Podrijetlom je iz Slovačke. God. 1927. utemeljio je industriju i izvoznu veletrgovinu drvom s poslovnicom i skladištem na Delti u Rijeci te parnu pilanu u Gomirju, proizvode koje je izvozio najvećim dijelom u zemlje Sredozemlja. Jedan je od osnivača sušačke Hevre Kadiše. God. 1939. prihvatio je srpsku nacionalnost, pravoslavnu vjeroispovijest te promijenio prezime u Branković. Stekavši znatan imetak, otkupio je vilu na Pećinama (Sušak) te ju preuredio u luksuzni hotel. Nakon što mu je tijekom II. svj. rata posao propao, u ožujku 1944. odselio se u Milano, nakon toga u Švicarsku.

LIT.: I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27. – M. Sobolevski: Židovi na Sušaku u vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Sveti Vid, 9(2004).

BRAUN, Oto, pravnik, žid. aktivist i sportski djelatnik (Subotica, Srbija, 8. V. 1890 – Ašdod, Izrael, 1987). Sin Salamonov. U Hrvatsku se doselio 1892. Najprije je živio u Ravniku kraj Popovače, a potom u Zagrebu, gdje se upisao na Pravni fakultet. Za I. svj. rata borio se na ist. bojišnici, gdje je pao u rus. zarobljeništvo. U travnju 1918. vratio se u Zagreb i nastavio studij prava. Doktorirao je rigorozom 1919, odvjetnikom je imenovan 1928. te iduće god. članom zagrebačke Advokatske komore. Od 1930. imao je odvjetnički ured u Mihanovićevoj ul. Nakon što se 1935. odrekao odvjetništva radio je kao privatni činovnik u građevinskom poduzeću »Julio Deutsch«, u vlasništvu braće Šandora i → Slavka Deutscha. Po uspostavi NDH sa suprugom Reginom rođ. Levi i djecom Mirjam i Belom preuzeo je žid. znak. Premda je povjerenik tvrtke »Julio Deutsch« u lipnju iste godine tražio njegovo izuzimanje od protužidovskih mjera kao neophodno potrebnog suradnika, morao se iseliti iz stana u Hatzovoj ul. u središtu Zagreba i preseliti se s obitelji u vlastitu kuću u Mlinovima za što je dobio dopuštenje ustaških vlasti. Time je navodno izazvao prosvjede lokalnoga stanovništva pa je kotarski predstojnik uputio Ravnateljstvu ustaškog redarstva zahtjev da se »spriječi selenje Židova iz Zagreba u okolicu«, na temelju kojega je u rujnu iste godine odveden iz kuće u Mlinovima u sabiralište na Zavrtnici; pušten na temelju dopusnice i urgencije tvrtke. God. 1942. izbrisan je iz Imenika Odvjetničke komore. Na nepoznat način stigao je u Palestinu, gdje je živio u Ašdodu. – God. 1913–14. bio je suosnivač i odbornik (s → D. Zwiebackom i Zlatkom Rosenbergom) Židovskoga gombalačkoga društva, a 1919. suosnivač, prvi tajnik i član uprave sportskog društva Makabi do njegova raspuštanja 1941. Također je bio suurednik Makabi vjesnika, glasila zagrebačkoga Makabija (uz → Samuela Deutscha) te suradnik Židova, glasila Saveza cionista Jugoslavije, za koje je pisao o sportskim temama. Kao cionistički aktivist kritički se osvrnuo na stanje u omladinskom pokretu 1920-ih.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27810. – KŽZ – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 4; 4(1930) 9; 6(1932) 17. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Radović: Židovsko gombalačko i sportsko društvo Makabi u Zagrebu. Povijest sporta, 4(1973) 13. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 38(1987) 3/4. – O. Braun: Iz historijata zagrebačkog Makabija. Bilten HOJ, 34(1986) 6. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

BRAUN, Otto, trgovac (Celje, Slovenija, 30. X. 1891 – ?). Od 1920. vlasnik je trgovine cipelama te pleteninom u Ilici u Zagrebu. Po uspostavi NDH sin Ivo (?, 1923) bio je uhićen te sa 165 žid. omladinaca otpremljen u logor Drnje kraj Koprivnice, potom u Gospić te u Jadovno, gdje je stradao. Sa suprugom Idom prebjegao je u Hrvatsko primorje te su bili internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – Telefonski imenik 1941.

BRAUN, Richard, tehnički inženjer (Beč, 25. VIII. 1881. ili 1887– ?logor, 1941–1945). Sin Franzov. Zavičajnost je stekao u Zagrebu, a na katoličanstvo je prešao 1919. U međuratnom razdoblju zaposlen je kao tehnički stručnjak u kromolitografskoj tvornici »Rožankowski i drug« d. d. s plaćom 10 000 din. Po uspostavi NDH sa suprugom Elsom rođ. Blitz preuzeo je žid. znak te morao podnijeti prijavu o imetku Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi posjedovanje vile u Buconjićevoj ul. u Zagrebu. Zatražio je arijska prava, ali je odbijen. Morao se iseliti iz stana na Tomislavovu trgu te otišao u podstanarstvo, no u studenom 1941. privremeno je zadržan u tvornici kao neophodno potreban stručnjak. Supruzi su ipak stradali u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28438. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

BRAUN, Šandor, gospodarstvenik (Đurđevac, 1877 – Auschwitz, V. 1943). Sin → Emanuelov. Bio je vlasnik paromlina, ledare i pilane u Đurđevcu. Zahvaljujući mlinu i tamošnjemu parnomu stroju, Đurđevac se opskrbljivao električnom energijom, koju mnogi gradovi u široj okolici nisu imali. S ocem i bratom započeo je pošumljivati Đurđevačke peske, koji su do tada bili pustara. Bavio se vađenjem zlata na Dravi te trgovao drvom. Proglašen je počasnim građaninom Đurđevca te tamošnja ulica nosi njegovo ime. Nakon osnutka NDH sa suprugom Ellom rođ. Mautner i sinom → Borisom uhićen je u listopadu 1942. i prebačen u zatvor u Savskoj cesti u Zagrebu, a u svibnju 1943. deportiran u Auschwitz gdje je stradao. – Brat Ljudevit (Ludvig), gospodarstvenik (Đurđevac, 26. IV. 1879 – Auschwitz, 1943–1944). Bio je ravnatelj uljare u Koprivnici, dioničar i član Upravnoga odbora Braunova paromlina u Đurđevcu. Odlikovan je 1931. Ordenom sv. Save IV. reda kao kraljevski dvorski dobavljač. Nakon uspostave NDH prebjegao je u Italiju, ali 1943–44. njem. trupe uhitile su ga u Noventi Vicentini i deportirale u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – Podaci o ulazniku B. Braun.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Tvornica ulja u Koprivnici i njeno radništvo. Podravski zbornik, 10(1984). – Bilten ŽOZ, 1992, 25.

BRAUNER, Arnold, fotograf (Prievidza ili Komárno, Slovačka, 10. X. 1878 – Auschwitz, V. 1943). Sin Sigmundov. Iz Beča se doselio 1901, a od 1902. u Ilici u Zagrebu vodio fotografski atelijer. Vrlo je brzo prihvatio tzv. secession format i platinotipiju. Radnja je bila dobro vođena te je 1941. morao platiti vrlo visok prinos ŽOZ. Prešao je na katoličanstvo 1938. Po uspostavi NDH uhićen je pa privremeno pušten, potom sa suprugom Reginom rođ. Kohn i sinom Oskarom preuzeo žid. znak te su u svibnju 1943. svi deportirani u Auschwitz. – Brat Hinko, fotograf (? – Jadovno, VII. 1941). Poč. 1900-ih preuzeo atelijer Hinka Krapeka u karlovačkoj Šenoinoj ul. Uskoro mu se pridružio Aleksandar Wollner pa fotografije nose signaturu »Brauner i Wollner«. Uzdigao je karlovačku atelijersku fotografiju na višu razinu oslikavajući pozadinom secesionističku atmosferu, a snimao je i platinotipije i društvene fotografije (Zora, Nada). Po osnutku NDH deportiran u Jadovno, gdje je stradao. Od 1943. njegov atelijer vodila je fotografkinja Dragica Radošević.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: Zagreb 1900. Zagreb 1974. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Brauner, Hinko. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.