Kategorija: B

BOŠKOVIĆ, Dragutin (Boskovic), bankar (Vinkovci, 13. V. 1879 – logor Stara Gradiška, 1944). Sin Vilima i Ruže rođ. Langfelder. S Ivankom (Janka), kćeri Kolomana Szarvasa (Sarvaša), liječnika u Voćinu, je imao kćeri → Magdu i → Maju Bošković-Stulli. Prezime Boskovic promijenio je 1921. u Bošković. Osnovnu školu pohađao je u Cerni i Požegi, srednju u Požegi, Vinkovcima i Osijeku. Bio je 36 godina bankovni službenik. U službu je stupio 1905. kao knjigovođa Hrvatske zemaljske banke, potom je postao zamjenik ravnatelja Jugoslavenske banke, umirovljen je 1932. kao visoki činovnik Hrvatske zemaljske banke d. d. u Zagrebu. Njegovim nastojanjem uvedeno je knjigovodstvo na hrv. jeziku u poslovanju Hrvatske zemaljske banke d. d. u Osijeku, što je za Austro-Ugarske Monarhije bio prvi takav slučaj u osječkom gospodarstvu. God. 1900. bio je suosnivač Hrvatskoga trgovačkoga društva »Merkur« u Osijeku te njegov dugogodišnji blagajnik. U međuratnom razdoblju iz Osijeka se s obitelji preselio u Zagreb. Po uspostavi NDH zajedno sa suprugom i kćerima preuzeo je žid. znak te morao podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj navodi da su mu preci u Hrvatsku došli prije više od stotinu godina. Za sebe i obitelj zatražio je arijska prava, ali molba je odbijena. Unatoč preporukama i zamolbama mnogih bivših bankovnih kolega odveden je u logor Stara Gradiška, odakle se posljednji put javio 10. VII. 1944, a posljednji mu je paket odaslan iz ŽOZ 3. X. 1944. U Staroj Gradiški stradale su mu i supruga Ivanka i kći Magda.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28047. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: Sterbebücher von Auschwitz (Death Books from Auschwitz), 1–3. München–New Providence–London–Paris 1995. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BOŠKOVIĆ, Magda, pjesnikinja, publicistkinja i revolucionarka (Osijek, 3. XI 1914 – logor Stara Gradiška, proljeće 1942). Kći → Dragutina i Ivanke (Janke) rođ. Szarvas (Sarvaš) i sestra → Maje Bošković-Stulli. Osnovnu školu započela je u Osijeku, a nastavila u Zagrebu, gdje je pohađala gimnaziju (1925–33) i Ekonomsko-komercijalnu visoku školu (1933–37). Nakon završena studija zaposlila se u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. u Đurđenovcu, potom u Zagrebu. Članica je SKOJ od 1934, poslije članica KPJ. Sudjelovala je u izdavanju brošure Srednjoškolci govore (Zagreb 1934) i u književnoj grupi »Akcija«. Za studija djeluje u Društvu za prosvjetu žene »Svjetlost« u SBOTIČ, URSSJ, studentskoj sekciji Ženskoga pokreta i drugdje. Obavljala je administrativno-uredničke poslove izdavanja polulegalne Popularne biblioteke (PO-BI). Sudjelovala je u organizaciji prihvata španj. dobrovoljaca koji su stizali u Zagreb (1939). Zatvarana je više puta te ju je i kapitulacija Jugoslavije zatekla u zatvoru. Po uspostavi NDH bila je puštena te je zajedno s roditeljima i sestrom Majom preuzela žid. znak. Dana 11. VII. 1941. bila je uhićena te zatočena u Koprivnici, odakle je 20. VII. prebačena u Lepoglavu, a zatim u logor Stara Gradiška gdje je ubijena u proljeće 1942. – Kao srednjoškolka objavila je petnaestak pjesama u omladinskim književnim časopisima Omladina (1927–28), Mladost (1929–32) i Hanoar (1929–32). Napisala je tekst pjesme tzv. ženske himne (1937). Kao članica uredništva časopisa Ženski svijet objavila je više kraćih tekstova te pod različitim pseudonimima petnaestak članaka o suvremenim društvenim temama. U grafičkoj mapi pod naslovom Obruč (Zagreb 1997) objavljene su sve njezine pjesme.

IZV.: KŽZ.

LIT.: M. Bošković: Magda Bošković. Jevrejski almanah, 1955–1956. – V. Rajčević: Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu između dva rata (1918–1941). Zagreb 1959. – I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset i prve. Zagreb 1967. – J. Starc-Jančić: Kako je nastala borbena ženska pjesma. Večernji list, 13(11!)(1969) 83. – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1941, 1–2. Zagreb 1970. – J. Broz Tito: Sabrana djela, 5. Beograd 1978. – J. Kecman: Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 1918–1941. Beograd 1978. – J. Starc-Jančić: Ženski svijet (uvod). Zagreb 1979. – S. Ugarković i L. Očak: Zagreb grad heroj. Spomen obilježja revoluciji. Zagreb 1979. – V. Rajčević: Revolucionarni omladinski pokret u Hrvatskoj 1929–1941, 2. Zagreb 1980. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Matković: Stope na stazi. Forum, 21(1982) 7/9. – Revolucionarni omladinski pokret u Zagrebu 1941–1945, 1. Zagreb 1984. – Bošković, Magda. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – V. K. (V. Kovač): Obruč Magde Bošković. Ha-kol, 1997, 49/50. – S. Delić: Židovski identitet i profesionalna karijera. Ha-kol, 2000, 67/68. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

BOUREK, Zlatko, slikar, scenograf, kostimograf i autor crtanih filmova (Požega, 4. IX. 1929). Sin Francija i Ane rođ. Vlastelić. Po baki je potomak sefardske obitelji Abelcani. Srednju školu završio 1950. u Osijeku, u Zagrebu diplomirao 1955. kiparstvo i posebnu obradbu metala na Akademiji za primijenjenu umjetnost (Kosta Angeli Radovani). Njegovo se stvaralaštvo od početka odlikuje neobičnom raznolikošću likovnih interesa. Osnovna mu je estetska težnja multimedijalna, a središnje nadahnuće »Brabant« Miroslava Krleže, groteskni, karikaturalni svijet, šarolika veza folklora, kerempuhovske satire i reprezentacijske kulture s elementima nadrealizma. Započevši djelovanje 1951. polit. karikaturama u listu Kerempuh, od 1964. ilustrira izdanja »Školske knjige«, »Mladosti« i »Znanja« te slikovnice i dječje knjige (Petrica Kerempuh Slavka Mihalića, 1975). Kao slikar pozadina i scenograf (od 1956), napose kao redatelj i gl. crtač studija za crtani film »Zagreb-filma« (od 1961) te kao samostalni autor svrstao se među vodeće pripadnike Zagrebačke škole crtanoga filma (Kovačev šegrt, 1961; I videl sem daljine meglene i kalne, 1964; Kapetan Arbanas Marko, 1967; Mačka, 1972. i dr.). Vjeran svom hiperboličnom stilu maštovite groteske, u eur. se razmjerima istaknuo i kao kazališni scenograf, kostimograf te redatelj; osobito su mu bili zapaženi inscenacija Krležina Kraljeva (1970) te njegovi osebujni lutkarski komadi, pretežno nadahnuti renesansnim teatrom (farsa Orlando maleroso Saliha Isaaca, 1977; Hamlet Toma Stopparda, 1982; Skup Marina Držića, 1983), a i posljednjih godina potvrdio se stvaralačkim pristupom scenografiji klasičnoga dramskog repertoara (Molièreov Umišljeni bolesnik; Dibuk Šlome Anskoga, oba 2001). Izvan neposrednoga multimedijalnoga rada stvarao je i slike, grafike te skulpture. Višestruko nagrađivan u domovini i u inozemstvu; među ostalim dobitnik Nagrade za životno djelo »Vladimir Nazor« (2005). Od 2002. je član suradnik Razreda za likovne umjetnosti, a od 2010. redoviti član HAZU.

DJELA: Razgovori u Hrvatskoj: identitet i(li) kaos. Zagreb 2001. – Teka. Zagreb 2005.

LIT.: N. Pata: Zagrebačka škola crtanog filma (mali leksikon). Filmska kultura, 16(1972) 81/82. – B. Hlevnjak: Zlatko Bourek – ilustracije (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1979. – I. Hetrich: Intervju. Zlatko Bourek, Vrag mi nije dao mira! Oko, 9(1981), 2–16. IV. – M. Grgičević: Bourek među Atenjanima. Vjesnik, 47(1987), 4. III. – V. Tartaglia-Kelemen i I. Škrabalo: Bourek, Zlatko. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2. Zagreb 1990. – I. Zidić: Bourek, Zlatko. Krležijana, 1. Zagreb 1993. – T. Maroević: San i krik. Likovna umjetnost Židova iz Hrvatske (katalog izložbe). Zagreb 2000. – Repertoar hrvatskih kazališta, 3. Zagreb 2002. – I. Zidić: ’Rvat, bećar, Vječni Žid – prizori iz života Zlatka Boureka, akad. kipara, slikara, dipl. Slavonca, letača i filmaša, zavičajca i Putnika. Republika, 60(2004) 4.

BOXER, Yelena, pravnica (Zagreb, 10. VI. 1971). Kći Vladimira Bonačića i Vlaste Molak. Provela je djetinjstvo u Rehovotu u Izraelu, nakon čega odlazi živjeti s majkom u New York. Srednju školu pohađala je u saveznoj državi Ohio, a studij završila 1993. na Sveučilištu Miami. Odvjetničku diplomu stekla je 1999. na Case Western Reserve University. Specijalizirala je poslovno i zaposleničko pravo. Radi kao odvjetnica u Clevelandu. Djeluje u sudskom odboru, koji procjenjuje kandidate za državna sudska namještenja. Za i nakon studija radila je kao savjetnica u skloništu za zlostavljane žene i djecu, sudjeluje u različitim odborima Židovske federacije općina u Clevelandu, Savezu pobornika protiv klevete, lokalnom Izvršnom odboru Demokratske stranke. Također radi na projektu svoje lokalne zajednice za rasnu jednakost, a u udruzi »Legal Aid Society« daje zakonsku pomoć siromašnom stanovništvu Clevelanda.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

BOYAN, Mirko → BERNSTEIN, Mirko

BRAJKOVIĆ-BREYER, Vladimir, kemijski inženjer (Požega, 20. VII. 1897 – ?). Sin Žigin. U međuratnom razdoblju kao inženjer tehničke kemije bio je prokurist u farmaceutskom poduzeću »Kaštel« d. d. te član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, sa suprugom Margaretom i sinom Tomislavom, preuzeo je žid. znak, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Sa suprugom i sinom interniran je u logor u Kraljevici, potom u Kampor na Rabu, a u rujnu 1943. priključio se partizanima djelujući kao referent za apotekarstvo 4. korpusa, Apotekarskoga odsjeka Glavnoga štaba Hrvatske, Apotekarskoga odsjeka Sanitetskoga odjela pri Vrhovnom štabu te voditelj farmaceutskoga laboratorija u Traniju u Italiji. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb, a 1948. iselio se u Izrael. – Supruga Margareta (Greta), farmaceutkinja (Ogulin, 24. XI. 1907 – Auschwitz, 1944). Kći Jacquesa Pollaka. Diplomirala na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu 1927. Po osnutku NDH sa suprugom i sinom internirana u logor u Kraljevici, potom u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. bila je upraviteljica partizanske ljekarne u Novom Vinodolskom. S majkom i sinom zarobile su je njem. trupe u Novom Vinodolskom u kolovozu 1944. te deportirale u Auschwitz, gdje su stradali.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BRAMER, Hans, farmaceut i žid. aktivist (Banja Luka, BiH, 22. IX. 1906 – Tel Aviv, 13. IV. 1989). Sin Robertov. U braku s Florom rođ. Salom, otac Majin. Od mladosti je u Banjoj Luci sudjelovao u radu cionističke omladine. U međuratnom razdoblju u zagrebačkoj Ilici suvlasnik je ljekarne »Sveto Trojstvo«. Pisao je poeziju i prozu u listovima Gideon i Hanoar, a potom u sarajevskim i zagrebačkim časopisima. Na nepoznat je način preživio II. svj. rat, a 1949. iselio se u Izrael i nastanio u Jeruzalemu, gdje je u središtu grada otvorio ljekarnu, koja je, kao i njegov dom, godinama služila kao sastajalište članova Biltena HOJ, čiji je bio urednik od 1979. i u kojem je surađivao radovima i prijevodima. Bavio se žid. poviješću, surađivao u Pinkas Hakehilot, enciklopediji žid. zajednica u Jugoslaviji (ur. Cvi Loker, Jeruzalem 1988). – Brat Alfred, farmaceut (Banja Luka, BiH, 30. VIII. 1912 – Zagreb, 18. VII. 1985). Prije II. svj. rata u Zagrebu je bio vlasnik ljekarne i trgovine higijensko-sanitetskim materijalom u Frankopanskoj ul. Pristupio je NOVJ u veljači 1945. kao referent za apotekarstvo 15. divizije. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – Podaci o ulazniku C. Loker.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BRANDL, Arpad, liječnik (Szécsiszigeten, Mađarska, 8. IV. 1903 – Sisak, 12. XI. 1977). Po završetku srednje škole u Čakovcu studirao je medicinu u Zagrebu, Beču i Würzburgu. Tijekom studija u Zagrebu bio je suosnivač Kluba studenata marksista. Nakon povratka u domovinu radio je kao liječnik u Kotoribi (1932–34) i Čakovcu (1934–42). Kao partizanskoga suradnika uhitile su ga mađ. okupacijske snage i zatočile na 14 mjeseci u kaznionici u Szombathelyju. Po povratku iz zatvora u ožujku 1944. ponovno je od Gestapa uhićen i prebačen u logor za internirce u Nagykanizsu, a u travnju je odveden u Auschwitz, gdje je izgubio prvu suprugu, dvije sestre i tri brata. Nakon II. svj. rata ponovno je djelovao kao liječnik u Čakovcu, Krapini (upravitelj kotarske ambulante), Puli i Bizovcu kraj Osijeka. God. 1957. doselio se u Sisak, gdje je djelovao kao ravnatelj Doma zdravlja. Također je radio i u Zdravstvenoj stanici »Segestica« i područnoj ambulanti »Stari Sisak«. Umirovljen je 1969.

LIT.: Magyar városok. Budapest 1951. – A. Kozina: Krapina i okolica kroz stoljeća. Krapina 1960. – http://lijecnicki-vjesnik.hlz.hr/, pristupljeno 1. IV. 2012. – http://yufind.library.yale.edu/yufind/Record/7830519, pristupljeno 1. IV. 2012.

BRANDL, Naida Mihal (rođ. Pavić), povjesničarka i judaistica (Split, 24. IX. 1971). U Splitu je završila osnovnu školu i I. gimnaziju »Natko Nodilo«, a 1999. diplomirala je povijest i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1999–2001. radila je kao stručna suradnica u Vladi Republike Hrvatske u Uredu za suradnju s međunarodnim institucijama. God. 2001. odlazi na magistarski studij iz žid. povijesti na Jewish Theological Seminary of America u New Yorku, a 2015. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirala je tezom Židovi u Hrvatskoj od 1944/5. do 1952. godine. God. 2000–01. radila je na projektu Religijski atlas jugoistočne Europe i kao koordinatorica za judaizam, 2000. na Konferenciji o socijalnoj i kulturnoj povijesti Židova na istočnojadranskoj obali u XVII. stoljeću (pod pokroviteljstvom UNESCO) u Dubrovniku održala je izlaganje Sefardski Židovi u Osmanskom Carstvu u XVII. stoljeću, a 2004. u sklopu jednogodišnjega studija u ješivi u Jeruzalemu sudjelovala je u radu na projektu Sefardski Židovi i Šoa za područje Hrvatske, BiH, Srbije, Makedonije i Italije, pokrovitelj kojega je bio Sephardic Educational Centre u Jeruzalemu. Od 2006. znanstvena je novakinja na Katedri za judaistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se poviješću Židova u hrvatskom i eur. kontekstu. Aktivna je članica Židovske vjerske zajednice Bet Israel, u više navrata članica njezinih različitih tijela, a aktivna je u Židovskoj osnovnoj školi »Lauder Hugo Kon«. Supruga Ronija Brandla (unuk → A. Brandla).

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

BRAUN, Adolfo, žid. aktivist (Nagyvárad, Mađarska, 8. I. 1869 – ?, 1949). Sin Marka i Rose. Bio je član Upravnoga odbora, tajnik te jedan od predsjednika riječkoga Dobrotvornoga društva Hevra Kadiše 1908. i tajnik Gospojinskoga društva u Rijeci (Società di beneficenza delle Signore israelite in Fiume), utemeljenog 1903. Također je bio vjeroučitelj i vicerabin, tajnik ŽO, predavač žid. religije u riječkim osnovnim i srednjim školama, kao i tajnik ortodoksne ŽO u Rijeci nakon njezine secesije u srpnju 1933.

IZV.: S. Bon: Ebrei Sefarditi e Askenaziti di Rijeka e Opatija 1924–1945. Izlaganje na V. znanstvenom skupu »Socijalna i kulturna povijest Židova na istočnojadranskoj obali«, Dubrovnik, 18–21. VIII. 2004.

LIT.: I. Lukežić: Židovska dobrotvorna i kulturno-prosvjetna društva u Rijeci. Sveti Vid, 6(2001).