Kategorija: B

BOLSKI, Josip (Schmerz), pravnik (?, o. 1880 – Zagreb, 9. VII. 1934). U nepoznato doba prvotno prezime Schmerz promijenio je u Bolski. Doktorirao je temeljem rigoroza 1907. na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Odvjetničku zakletvu položio je 1911, a 1930-ih s → L. Bolskim imao je odvjetnički ured u Đorđićevoj, potom u Katančićevoj ul. u Zagrebu. Nakon njegove smrti odvjetničku pisarnu preuzeo je L. Bolski, za kojeg se pretpostavlja da mu je bio brat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29106.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1; 6(1932) 1; 8(1934) 7/8. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

BOLSKI, Leon (Schmerz; Lav, Leo), pravnik (?, o. 1890 – ?logor, 1941–1945). U nepoznato doba prvotno prezime Schmerz promijenio je u Bolski. Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1921, odvjetnikom je imenovan 1923. Na starokatoličku vjeru prešao je 1932. U međuratnom razdoblju imao je odvjetnički ured u Đorđićevoj, potom u Katančićevoj ul. u Zagrebu s → J. Bolskim, za kojeg se pretpostavlja da mu je bio brat. Bio je u mješovitom braku s Darinkom rođ. Milković (? – Zagreb, 28. VII. 1987). Po uspostavi NDH uhićen je te s drugim zagrebačkim žid. odvjetnicima otpremljen u Gospić, a odande u kolovozu 1941. u logor u Jaski. Spominje se i u popisu 62 zagrebačkih žid. odvjetnika uhićenih 30. IV. 1941, puštenih iz Kerestinca 6. VI. 1941. te ponovno uhićenih i otpremljenih u logor Jasenovac 22. VI. 1941. Supruga je 18. VII. 1941. u njegovo ime podnijela vlastima NDH prijavu imovine, navodeći da joj je suprug mjesecima bio interniran u Kerestincu, potom deportiran na njoj nepoznato boravište. Od srpnja 1941. do travnja 1942. pokušavala ga je izvući iz logora, pišući molbe na različite adrese. Odlukom Odvjetničke komore 1942. brisan je iz Imenika odvjetnika.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663, kut. 697. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29106. – Telefonski imenik 1931.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1; 6(1932) 1. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

BONDY, Alfred, gospodarstvenik i žid. aktivist (? – ?, SAD, ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj tvornice »Hermana Pollacka sinovi« i istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože na inauguraciji jugoslavenske Velike lože nezavisnog reda Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Neposredno prije II. svj. rata sa suprugom Emom rođ. Rotziegel, sinom Mijom i kćeri izbjegao je u SAD.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 6. – Loža »Zagreb« 1090. N. O. B. B. (Nezavisni Orden B'ne Brit). Spomenica 1927–1932. Zagreb 1932. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3.

BONDY, Ivan, električar (Zagreb, 1911 – ?). Sin Samuelov. Po uspostavi NDH prebjegao je u tal. okupacijsku zonu te bio interniran u logor u Kraljevici, zatim u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pridružio se partizanima kao borac Židovskog rapskog bataljona i inženjerske čete 1. proleterske brigade.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

BONDY, Mavro (Mario), trgovac (Pĕtihosty, Češka, 13. V. 1883 – ?). U Hrvatsku se doselio 1921. iz Beča. Bio je u braku sa Zdenkom rođ. Raiman. Od 1935. suvlasnik je tvornice »Bondy-Morand« za izradu predmeta od plastične mase (galanterijska roba, naočale, higijenske potrepštine i dr.) u Štriginoj i Ogrizovićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH morao je podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u njoj navodi da je spomenutu tvornicu preselio iz Francuske u Zagreb 1929. njezin osnivač Edouard Morand te ju opremio najnovijim strojevima, koji do tada nisu bili poznati izvan Francuske. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat i nakon 1945. vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BONYHADI, Ilija (Bačić), trgovac (Srijemska Mitrovica, Srbija, 23. III. 1883 – ?). U Zagrebu je stekao zavičajnost 1922. U međuratnom razdoblju s Benkom Njemirovskim suvlasnik je trgovine akumulatorima, dvokolicama i autopriborom te radionice za popravak i punjenje akumulatora »Snaga« u Radišinoj ul. u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663.

BORAN, Filip (Bruck, Bornstein; Arnold), pravnik i žid. aktivist (Pakrac, 16. X. 1888 – ?, Lika, 1943). Sin Paulov. U nepoznato doba promijenio je prezime iz prvotnoga Bruck u Boran. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu temeljem rigoroza 1912. Nakon imenovanja za odvjetnika 1919, radio je u Zagrebu, gdje je imao odvjetnički ured s pisarnom u Hatzovoj ul. te kao zastupnik Öesterreichische Gasglüchlicht – und Elektrizitätsgesellschaft iz Beča. Bio je predsj. cionističke organizacije u Zagrebu (1936–40) i istodobno potpredsjednik jugoslavenske Organizacije cionista-revizionista. U tom svojstvu održavao je predavanja u okviru revizionističke organizacije o različitim židovskim temama. Po uspostavi NDH zajedno sa suprugom Ellom rođ. Mayer (sestrom → A. i Milana Marića), prebjegao je u Hrvatsko primorje, gdje je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu; tijekom boravka u Kraljevici vodio je žid. službu Božju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pridružio se partizanima te je djelovao u pozadini na oslobođenom teritoriju u Lici, gdje je zajedno sa suprugom poginuo u zasjedi njem. vojske.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Pravni fakultet u Zagrebu 1796–1996. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BORNSTEIN, Alfred, trgovac (Križ, 18. XI. 1878 – Zagreb, 26. VIII. 1957). Od 1922. imao je zavičajnost u Zagrebu, gdje je posjedovao veletrgovinu papirom i pisaćim materijalom. Po uspostavi NDH morao je podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj je naveo da je suvlasnik poduzeća »Dane Singer i Alfred Bornstein«, veletrgovina papirom i pisaćim materijalom s vlastitom tvorničkom proizvodnjom sa sjedištem u Deželićevoj ul. u Zagrebu, te da je suvlasnik kućâ u Deželićevoj ul., Radničkom dolu i Krajiškoj ul. u Zagrebu. Na nepoznat način preživio II. svj. rat i nakon 1945. vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27852. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BORNSTEIN, Edo, činovnik i trg. putnik (Rožňava, Slovačka, 19. VIII. 1899 – logor Jasenovac, 1941). Djetinjstvo je proveo u Hrvatskoj jer mu je otac bio iz Lupoglava kraj Dugoga Sela. U braku s Margitom rođ. Sebestyen, mađ. Židovkom, imao je sina Tomislava (?, 1938). Po uspostavi NDH ostao je bez posla. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BORNSTEIN, Julio (Julije), građevinski poduzetnik (Lupoglav kraj Dugoga Sela, 22. V. 1883 – logor Jasenovac, 1942). Sin Izaka i Katarine rođ. Fürst. Otac se u Hrvatsku doselio iz Žehre u Slovačkoj. Pohađao je klesarski tečaj te arhitektonski odsjek Kraljevske zemaljske obrtne škole. Ispit za majstora graditelja položio je 1909. u Zagrebu. God. 1911–41. s Milanom Pollakom i Jaroslavom Albertom imao je poduzeće »Pollak–Albert–Bornstein« i »Pollak & Bornstein« u Gajevoj ul. u Zagrebu. Prema vlastitim projektima 1930-ih je sagradio 50-ak kuća u zagrebačkom Donjem gradu, vile u sjev. dijelovima grada te mnogobrojne reprezentativne građevine prema tuđim projektima (uglovnica Draškovićeve i Hatzove ul., zgrada u Đorđićevoj ul., zgrada u Žerjavićevoj ul., Villa Schmidt u Jurjevskoj ul., Villa Roset na Bijeničkoj cesti, Villa Wolmuth-Rendi u Nazorovoj ul., kuća bankara J. Glücka u Tomašićevoj ul., uglovnica u Nazorovoj ul., uglovnica Bakačeve ul. i Pod zidom, zgrada u Ilici za koju su prvi projekt napravili → L. Hönigsberg i → I. Deutsch). Gradio je i prema projektima → R. Lubynskoga, Viktora Kovačića, → H. Ehrlicha, → S. Benedika i Aladara Baranya. Prema Heinzelovu projektu poduzeće je izgradilo carinska skladišta u Branimirovoj ul., a prema vlastitim projektima Pivovaru u Ilici, Tvornicu ulja »Zvijezda«, Tvornicu trikotaže »C. D. Gaona« na Zavrtnici te Gradsku munjaru u Patačićevoj ul. te sudjelovalo u gradnji Zakladnih zgrada u Tratinskoj cesti, koje su poslužile kao osnova za gradnju Matice hrvatskih obrtnika u Ilici. Od 1919. član je Saveza hrvatskih obrtnika te član utemeljitelj Hrvatskoga radiše. Stanovao je na Pantovčaku, no po uspostavi NDH bio je primoran isprazniti stan. U srpnju 1941. dobio je privremenu dozvolu za slobodno kretanje, a 13. VIII. stalnu dozvolu. Međutim po nalogu UNS 27. II. 1942. deportiran je u logor Jasenovac, odakle ga je pokušavao izbaviti rođak Marko Leitner, kojem je 24. IV. 1942. odgovoreno da »za otpust ne postoje potrebiti preduvjeti«. Sa suprugom Štefom rođ. Leitner (?, 18. II. 1891 – Zagreb, 21. IX. 1964) otac je Ivana Bornsteina (Borošić), arhitekta (?Zagreb, o. 1914 – Zagreb, 18. III. 1977), koji je završio Visoku tehničku školu u Pragu, a 1935. promijenio prezime u Borošić. Pristupio je partizanima 1943. i preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28967, 29095. – Podaci o ulazniku A. Laslo. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.