Kategorija: R

ROSENHECK, Ignac, pravnik (Karviná, Češka, 22. I. 1912 – logor Jasenovac, 1941). Sin Gustavov, suprug Branke rođ. Rendeli. U međuratnom razdoblju bio je odvjetnički perovođa u odvjetničkom uredu → F. Borana. Po uspostavi NDH uhićen je u Zagrebu te odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga je također bila uhićena i deportirana na teritorij Trećega Reicha te je 1942. stradala u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROSENMARK, Herman (Hermann), pedagog (Beč, ? – Varaždin, nakon 1850). Doselio se 1835. iz Beča u Varaždin, gdje je bio glavni učitelj na Javnoj židovsko-njemačkoj školi u kojoj je podučavao u dječačkim i djevojačkim razredima. Napisao je knjižicu za žid. vjeronauk, koju je 28. VIII. 1850. poslao banu Josipu Jelačiću na odobrenje kako bi mogla služiti kao školski udžbenik.

DJELA: Israelitische Religions- und Sittenlehre in leichtfaßlichen und lehrreichen Reim-und Denkversen für Kinder ersten Schulalters. Warasdin 1847.

LIT.: Židov, 11(1927) 49. – M. i V. Lončarić: Židovi u Varaždinu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998.

ROSENTHAL, Jakov, obrtnik i trgovac (Zagreb, 1848 – Sisak, 28. VI. 1928). Suprug Luise rođ. Klein te otac Gisele (Petrinja, 21. II. 1882 – ?), Carla (Petrinja, 25. VII. 1887 – ?) i Ludwiga (Petrinja, 30. VI. 1892 – ?). Do 1881. imao je trgovačku radionicu i pekaru u Jasenovcu, a potom u Petrinji u obiteljskoj kući, koju je izgradio na početku Majdanaca (danas Radićeva ul.). God. 1906. svečano je proslavio sa sugrađanima 25. godišnjicu otvaranja pekare u Petrinji.

LIT.: I. Golec: Rosenthal, Jakov. Petrinjski biografski leksikon. Petrinja 1999.

ROSENWASSER, Edo Natan, poduzetnik (Nowy Targ, Poljska, 23. X. 1875 – Novo Mesto, Slovenija, 1943). Suprug Osječanke Zore rođ. Horn te otac Valerije (Zagreb, ? – ?), Borisa (Zagreb, 1920 – Jadovno ili logor Jasenovac, 1942) i Viktora (Zagreb, 1922 – logor Jasenovac, 1945). U Hrvatsku se doselio 1912. iz Budimpešte. U međuratnom razdoblju posjedovao je trgovinu drvnim materijalom u Tratinskoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu te naveo da je bez zanimanja. Čini se da se u međuvremenu obitelj s Pantovčaka preselila u Bakarsku ul. na zagrebačkoj Trešnjevci. Za potrebe žid. kontribucije dao je dragocjenosti (zlatni sat i lanac). – Sin Boris maturirao je na I. zagrebačkoj gimnaziji 1938. Uhićen je potkraj svibnja 1941. te zajedno s drugih 165 žid. omladinaca odveden u logor Danica kraj Koprivnice, a potom u Gospić. Prema jednim izvorima stradao je u Jadovnu, a prema drugima u logoru Jasenovac. Brat Ivan također je stradao u progonima, supruga Zora se spasila, a o kćeri Valeriji nema podataka u poslijeratnim popisima.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Zagrebački adresar 1930. Zagreb 1930. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROSENZWEIG, Alfred (Mitrović, Mitrov; Nenad), književnik (Srijemska Mitrovica, Srbija, 1896 – Novi Sad, Srbija, 7. VII. 1941). Završio je studij klasične filologije i filozofije u Zagrebu. Od 1920. djelovao je u Prosvjetnom odjelu za Bačku, Banat i Baranju, a potom u Tehničkom odjelu Dunavske banovine u Novom Sadu. Bio je član KPJ. Nakon uspostave mađ. okupacijske vlasti otpušten je iz službe, a potom se priključio ilegalnom pokretu. U srpnju 1941. uhitila ga je mađ. policija te je počinio samoubojstvo. − Stihovima se 1915. počeo javljati u Savremeniku te je poezijom surađivao u brojnim listovima i knjiž. časopisima. Služio se pseudonimima Nenad Mitrov i Nenad Mitrović.

DJELA: Dve duše. Novi Sad 1927. – Kroz klance jadikovce. Zagreb 1928. – Tri prema jedan za poeziju (suautor). Novi Sad 1934.

LIT.: D. Ređep: Mitrov, Nenad. Enciklopedija Jugoslavije, 6. Zagreb 1965. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ROSENZWEIG, Arnulf, neuropsihijatar (Olovo, BiH, 22. IV. 1912 – Zagreb, 1. V. 1988). Sin Fischela (Fišl), otac Filipa, Deana i Branke. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Travniku, a studij medicine u Zagrebu 1936. Od veljače 1938. do travnja 1941. službovao je u Zavodu za umobolne u Stenjevcu (danas Klinika za psihijatriju Vrapče). Za vrijeme II. svj. rata bio je interniran u nacističke logore u Nürnbergu i Hoffu. Nakon rata djelovao je na neurološkom odjelu Zakladne bolnice na Rebru (danas KBC Zagreb) (1945–46), a potom na Neuropsihijatrijskoj klinici (1946–51). Od početka 1952. do umirovljenja 1970. kao primarijus vodio je neurološki odjel Opće bolnice »Dr. Josip Kajfeš« (danas KB »Sv. Duh«) u Zagrebu, potom je imao privatnu ordinaciju. Bavio se pretežito neurologijom objavljujući radove u periodicima Liječnički vjesnik (1947–48, 1952), Acta medica Iugoslavica (1948–49, 1955), Confinia neurologica (1951), Neuropsihijatrija (1953). Razvio je intenzivnu suradnju s austrijskim neurolozima te je bio jedan od inicijatora Međunarodnoga kuratorija neurologa u Puli (International Neuropsychiatric Pula Congresses). – Otac Fischel (Fišl), internist i kirurg (Beč, 1882 – Zagreb, 14. XI. 1974). Uoči izbijanja I. svj. rata doselio se u Travnik, gdje je proveo cijeli radni vijek kao voditelj internoga odjela i ravnatelj Opće bolnice. Donio je prvi rendgenski aparat za dijaskopiju pluća i abdomena u BiH. Za II. svj. rata radio je 1941–43. u bolnici u Travniku pod zaštitom Katoličke crkve, a potom prešao na slobodni teritorij i nastavio djelovati u različitim partizanskim bolnicama. Nakon rata radio je u travničkoj bolnici. Pri odlasku u mirovinu 1962. proglašen, uz Ivu Andrića, počasnim građaninom Travnika. Do smrti je živio u Zagrebu. − Arnulfov sin Filip (Fedor), stomatolog i žid. aktivist (Bugojno, BiH, 6. VI. 1946). Specijalist je stomatološke protetike. Diplomirao je 1977, a specijalizirao 1988. Djelovao je u Stomatološkoj poliklinici u Perkovčevoj ul. u Zagrebu na Odjelu za stomatološku protetiku i oralnu kirurgiju. Vlasnik je Stomatološke poliklinike »Rosenzweig« u Zagrebu. Poč. 1990-ih bio je predsjednik Socijalnoga odbora ŽOZ. God. 2006−08. bio je potpredsjednik Židovske vjerske zajednice Bet Israel, a od 2008−10. član Vijeća Bet Israela i predsjednik Izvršnoga odbora. Član je Hrvatske stomatološke komore i predsjednik Hrvatsko-izraelskoga društva. Sa suprugom Biserkom rođ. Šorša, stomatologinjom (Zagreb, 14. I. 1949) otac je Danijela i Maje Marije. – Sin Danijel, stomatolog (Zagreb, 10. X. 1977). Maturirao je na V. gimnaziji u Zagrebu, 2002. diplomirao na Stomatološkom fakultetu te specijalizirao parodontologiju na Zavodu za parodontologiju Stomatološkoga fakulteta u Zagrebu 2006. Član je Hrvatske stomatološke komore, Hrvatskoga parodontološkog društva, Alpha Omega − International Dental Fraternity, American Academy of Periodontology. Ravnatelj je Stomatološke poliklinike »Rosenzweig«, gdje se bavi parodontologijom i implantologijom te općom i estetskom stomatologijom. – Kći Maja Marija Rosenzweig Bajić, klasična filologinja (Zagreb, 6. X. 1972). Diplomirala je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je u Ministarstvu vanjskih poslova. – Arnulfov sin Dean, matematičar (Zagreb, 23. X. 1949 – Zagreb, 9. I. 2007). Maturirao je 1968. u Zagrebu, na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1973, magistrirao 1980. tezom Slučajni nizovi. Konstruktivna teorija slučajnosti, a doktorirao 1988. tezom Semantika programskih jezika u konstruktivnoj teoriji tipova. Na Katedri za matematiku Fakulteta strojarstva i brodogradnje zaposlio se 1975. kao asistent, 1992. docent, 1995. izvanredni profesor, a 2006. redoviti profesor. Na Fakultetu je bio nositelj svih dodiplomskih matematičkih kolegija i voditelj poslijediplomskih kolegija Numerička analiza, Linearna algebra i Matematičke osnove optimizacije. Na Matematičkim odjelima dodiplomskog studija Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta uveo je i predavao niz kolegija iz računarstva i primijenjene logike u računarstvu (Matematička teorija računarstva, Programski praktikumi, Distribuirani objekti smaltalk, Corba). Vodio niz seminara i kolegija iz matematičke logike i teorijskoga računarstva na poslijediplomskom studiju istoga (Kriptografski protokoli, Primijenjena logika, Logika višeg reda), te na poslijediplomskom studiju Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Informatičkoga odjela Sveučilišta u Pisi. Predavao je i na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Funkcijsko programiranje te na Fakultetu matematike i informatike u Jeni Semantiku programskih jezika. Bavio se matematičkom logikom i teorijskim računarstvom. Aktivno je sudjelovao u stvaranju informacijskog studija Zagrebačke burze. Otac je Jana, Jure (Šaula), Dine i Martina.

IZV.: DAZ, Zakladna bolnica u Zagrebu. – Kartoteka članova ŽOZ. – Podaci o ulazniku F. Rosenzweig.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1993, 30. – (Nekrolozi): Neurologija, 37(1988) 1/2. – Z. Šikić, Glasnik matematički, 42(62)(2007). – Y. Gurevich, Ibid. – B. Barac: Pet desetljeća Međunarodnog neuropsihijatrijskih pulskih kongresa (INPC: International Neuropsychiatric Pula Congresses). Glasnik pulske bolnice, 7(2010) 7.

ROSENZWEIG, Erich (Rozencvajg, Erih), ginekolog (Banja Luka, BiH, 7. VII. 1903 – Zagreb, 11. VIII. 1990). Sin Wilhelma, koji je 30 godina službovao u BiH. Bio je u mješovitom braku s Fridom rođ. Gilić (Makarska, 5. VI. 1910 – Zagreb, 17. III. 1973). Studij medicine započeo je u Beču, a završio u Parmi (1928), obranivši teze iz opstetricije, forenzičke medicine i okulistike. Ginekologiju i porodništvo specijalizirao je u Beču i Zagrebu (1935). God. 1935–41. djelovao je na Ginekološkoj klinici u Zagrebu, a uoči II. svj. rata otvorio je privatnu ordinaciju u Ul. Franje Račkoga. Po uspostavi NDH prijavio je imovinu, preuzeo žid. znak te bio otpušten iz službe, a njegova privatna ordinacija već je u ljeto 1941. opljačkana. Ubrzo je po nalogu ministra zdravstva NDH Ivana Petrića s grupom žid. liječnika poslan u BiH u Banju Luku radi suzbijanja endemskoga sifilisa te je poveo i suprugu. Zajedno sa suprugom priključio se nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. partizanima djelujući kao voditelj kirurške ekipe 10. divizije (bolnica br. 3) 5. korpusa, potom voditelj Odjela lakih ranjenika u kirurškom odjelu bolničkoga centra u Banjoj Luci te naposljetku voditelj bolničkoga odjela 6. armije u Sarajevu. Do kraja rata uz njega je u partizanskim bolnicama radila i njegova supruga. Nakon demobilizacije vratio se u Zagreb na Ginekološku kliniku Medicinskog fakulteta kao asistent (1946), privatni docent (1950), sveučilišni docent (1952) te izvanredni (1958) i redoviti profesor (1968). S pojedinim poglavljima surađivao je u udžbeniku Porodiljstvo Siniše Tasovca (Beograd–Zagreb 1962). Radove je objavljivao u periodicima Liječnički vjesnik (1933, 1939, 1947–51, 1954–55, 1961–62), Ars therapeutica (1934, 1936), Vjesnik Zavoda za suzbijanje endemskog sifilisa (1942–43), Gynaecologia (1953–55), Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1953, 1956, 1958, 1962), Medicinski glasnik (1954–55, 1958), Ginekologija i opstetricija (1961). Bavio se i poviješću porodništva. God. 1962–63. predsj. je Ginekološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Dugački. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Imenovanja, promaknuća i premještanja državnih činovnika. Hrvatski narod, 3(1941), 27. XI. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – (Nekrolog). Jugoslavenska ginekologija i perinatologija, 30(1990). – A. Dražančić: Razvoj ginekologije i perinatologije, stručna društva Liječničkog zbora, federalne udruge i medicinska periodika iz područja ginekologije i perinatologije u Hrvatskoj u 20. stoljeću. Prvi dio: Ginekološka sekcija i Sekcija za perinatalnu medicinu. Gynaecologia et Perinatologia, 19(2010) 2.

ROSENZWEIG, Filip, inženjer i žid. aktivist (Zemun, Srbija, 23. II. 1884 – Zagreb, 7. VI. 1949). Sin Henrika, suprug Stanke rođ. Fürst (Osijek, 1895 – Zagreb, 14. II. 1975) te otac Rubena (Osijek, 1922). God. 1906. predsjedao II. kongresu abiturijenata cionista iz južnoslavenskih zemalja u Osijeku. Zavičajnost je stekao u Zagrebu 1936. Uoči II. svj. rata bio je viši savjetnik Kraljevske banske uprave te tehnički savjetnik Odjela za tehničke radove Ministarstva narodnoga gospodarstva u Zagrebu. Nakon uspostave NDH, u lipnju 1941, prijavio je imovinu. Na nepoznati način s obitelji je preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROSENZWEIG, Viktor, pjesnik (Ruma, Srbija, 1914 – Zagreb, 9. VII. 1941). Osnovnu školu završio je u Rumi, gimnaziju u Novom Sadu, a studij agronomije u Zagrebu. Bio je aktivan među lijevo usmjerenim studentima, član KPJ do 1935. te angažiran u društvima »Svjetlost« i Kulturno udruženje studenata pacifista. Iz pritvora u Banovini Hrvatskoj izručen je vlastima NDH te je strijeljan na Dotršćini s poznatom grupom lijevih intelektualaca (→ Z. Richtmann, → I. Kuhn, Božidar Adžija, Otokar Keršovani i dr.). Ustaše nisu poštedjeli njegove roditelje, ali su supruga, »arijevka«, Bosiljka rođ. Pasini i kći → Margita Jagodić preživjele rat. – Kao što njegova smrt nadilazi značenje osobne tragedije, tako i njegova poezija sadrži stihove u kojima odzvanja glas epohe. Jedina njegova zbirka, Naš život, objavljena pod pseudonimom Vitomir Jovanović u nakladi »Orbis«, zaslužuje da bude oteta zaboravu. Potaknut očito Krležinim pjesništvom, osobito temama i stilom zbirke Pjesme u tmini, R. je plemeniti patos izrazio najsnažniji ondje gdje se očituje glas imaginarna kolektiva. Iako teži za izricanjem općeljudskih iskustava, pa nije zastupnik specifično žid. tematike, ipak u nekim stihovima postaje pjesnik potresne žid. sudbine sažete u sintagmi o »prokletom izabranom narodu« (u malom triptihu Večni Žid, koji je na čelu zbirke). Suprotnost koja je ovdje izrečena osnovni je motiv njegove poezije. U njoj ima nade u budućnost idealne humanosti, dakle svjetla, ali i očaja, zle slutnje i prodorne vidovitosti.

DJELA: Naš život. Zagreb 1939.

LIT.: V. Rajčević: Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu 1918–1941. Zagreb 1959. – I. Jelić: Tragedija u Kerestincu. Zagreb 1986. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – M. Mirković: Predgovor novom izdanju zbirke Naš život. Zagreb 2001. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

ROSNER, Albert, trgovac (Orle kraj Velike Gorice, 17. I. 1876 – ?). Sin Jakoba i suprug Marije rođ. Weiler. Bio je vlasnik veće željezarije i nekoliko kuća u Velikoj Gorici te dijela kuće u Šenoinoj ul. u Zagrebu. Uoči Travanjskoga rata likvidirao je trgovinu i doselio se u Zagreb. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, prijavio je imovinu s pozamašnim popisom sitnijih dužnika, uglavnom iz velikogoričkoga kraja, koji su mu ukupno dugovali čak 716 162, 25 din. Sa suprugom je prešao na katoličanstvo te još u ožujku 1942. uživao zaštitu i smio ostati u stanu u Boškovićevoj ul. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 695. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29040. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.