Kategorija: R

ROMANO, Samuel (Šmuel), lingvist i judaist (Tuzla, BiH, 7. I. 1906 – Jadovno ili logor Mauthausen, 1941). Sin Josipa i Sare rođ. Petra, suprug Berte. Gimnaziju je završio u Tuzli, potom rabinski studij u Berlinu u trajanju od 7 semestara. Studij filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu okončao je 1933. obranom doktorske disertacije kod Petra Skoka Rječnik žudeo-espanjola s francuskim i njemačkim s uvodom o fonetici i tvorbi riječi u žudeo-espanjolu (Dictionnaire judéo-espagnol parlé-français-allemand, avec une introduction sur la phonétique et sur la formation des mots dans le judéo-espagnol). Nakon → G. Schwarza bio je vjeroučitelj u srednjim školama u Zagrebu (1932–33) te rabin zagrebačke sefardske općine (1934–41). Bio je među najboljim poznavateljima židovsko-španjolskoga u našim krajevima. Pisao je i priče i pjesme na hrvatskom i na ladinu, pjesme za djecu, prevodio s hebrejskoga na hrvatski te bio višegodišnji urednik zagrebačkoga dječjeg časopisa Haaviv – Proljeće. Ubrzo po uspostavi NDH bio je uhićen sa suprugom te, prema jednim izvorima, deportiran u Gospić, a odande u Jadovno, gdje je stradao. Prema drugima supružnici su stradali u logoru Mauthausen. – Originalni rukopis disertacije u kojem je 1930-ih zabilježio tada još postojeći govorni jezik sarajevskih sefarda pohranjen je u arhivu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, dok je fotokopija toga danas iznimno dragocjenog originala 1995. umnožena u Institutu za istraživanje sefardskoga i orijentalnoga naslijeđa u Jeruzalemu te objavljena s opširnim popratnim uvodom na hebrejskom jeziku koji je napisao David M. Bunis, profesor sefardske filologije na Hebrejskom sveučilištu.

DJELA: Bajke [priče] slike Šemuela Čike. Zagreb 1938.

IZV.: Arhiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu. – DAZ, Izvještaj Kraljevske gornjogradske velike gimnazije za 1932/33, 12. – Podaci o ulazniku I. Papo i A. Kovačec.

LIT.: Jevrejski pregled, 38(1987) 3/4. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – Most, bilten Udruženja useljenika iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 41(1991) 1.

ROMBERG, Sigmund (Rosenberg, Žiga), skladatelj (Nagykanizsa, Mađarska, 29. VII. 1887 – New York, 9. XI. 1951). Sin Adama i unuk Mojsija. S obitelji se na poziv baruna Gutmanna doselio 1888. u Belišće, gdje mu je otac postao komercijalni direktor Gutmannove tvornice tanina. Gimnaziju je završio u Osijeku, studirao tehniku u Pečuhu, Szegedu i Beču, no istodobno je u roditeljskoj kući muzicirao, a u Beču učio kompoziciju kod Richarda Heubergera. God. 1909. iselio je u New York, gdje se zaposlio kao inženjer, a u slobodno je vrijeme svirao glasovir po kavanama. U SAD je promijenio prezime u Romberg. God. 1912. osnovao je salonski orkestar, s kojim je izvodio bečku operetnu glazbu u svojoj obradi. Uspjeh ga je potaknuo na skladanje opereta, glazbenih komedija i revija: The Midnight Girl (1914), The Blue Paradise (1915; suautor Edmund Eysler), Follow Me (1916), Over the Top (1917), Maytime (1917), The Magic Melody (1919), Blossom Time (1921; skladao na melodije Franza Schuberta), The Rose of Stamboul (1922; suautor Leo Fall), The Student Prince (1924), The Desert Song (1926), My Maryland (1927), The New Moon (1928), East Wind(1931), Forbidaen Melody (1936), Sunny River (1941) i Up in Central Park (1945). Njegova djela održavaju duh bečke operete, koji je R. uspio približiti amer. ukusu. Surađivao s kazališnim producentom Jacobom Shubertom i Georgeom Gershwinom. Njegovim kompozicijama najviše se proslavio duet Eddy Nelson–Jeanette MacDonald. Ocu je u Belišće često slao note svojih skladbi. Za posjeta kući 1922. skladao je Belišćanski marš, izveden na koncertu u upravnoj zgradi belišćanske tvornice tanina na kojem je osobno dirigirao.

LIT.: E. Arnold: Deep in My Heart. New York 1949. – N. Broder: Sigmund Romberg. Die Musik in Geschichte und Gegenwart, 11. Kassel 1963. – Romberg, Sigmund. Muzička enciklopedija, 3. Zagreb 1977. – Z. Penović: Sigismund Romberg. Od Belišća do New Yorka. Vjesnik, 56(1995), 4. XI.

RÖMER, Leo, obrtnik (Kolomeja, Rusija, 17. IV. 1902 – Zagreb, 3. VII. 1985). Doselio se 1918. iz Kolomeje. U međuratnom razdoblju posjedovao je urarsku i draguljarsku radionicu u Zagrebu u Ilici. Iz prvoga braka s Irenom rođ. Lang (Drenje kraj Đakova, 28. II. 1908 – ?) imao je sina Emila (Zagreb, 1930). U drugom (mješovitom) braku bio je s Kristinom rođ. Römer (?, o. 1903 – Zagreb, 6. VIII. 1994). Prešao je na starokatoličku vjeru. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat, a nakon rata nastavio je voditi urarski obrt.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638, 694. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RONAI, Ernest, glazbenik (Bačka Topola, Srbija, 3. X. 1914 – ?). Sin Ilijin. Doselio se 1932. u Hrvatsku. Po uspostavi NDH njegovu je imovinu prijavio 24. VI. 1941. otac jer je E. bio »u odsustvu, na radnoj službi«. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.

ROSENBAUM, Dragutin, gospodarstvenik (Nová Hospoda, Češka, 1868 – Zagreb, 24. III. 1941). U braku s Ružom rođ. Hochsinger (Siófok, Mađarska, 1874 – ?, 1952) otac je Marge (Zagreb, 1897 – logor Stara Gradiška, 1943), Jelisave ud. Abramović (Abrahamson; prije ud. Zvijezdić) i Jelene ud. Glaser te djed Velimira i Vlaste Deutsch Maceljski. U Hrvatsku se doselio 1896. iz Budimpešte, a 1907. zavičajnost je stekao u Zagrebu. Tijekom godina razvio je mnoge poslove te je sa suprugom posjedovao stan na Maksimirskoj cesti, 7 stanova i 5 lokala u Križanićevoj ul., 9 stanova i 3 lokala u Petrinjskoj ul., 8 stanova i 4 lokala u Tomašićevoj ulici te dionice tvornice »Patria«, Tvornice konjaka i likera u Zagrebu, Tvornice šećera u Osijeku te Hrvatske sveopće kreditne banke u Zagrebu i Trgovačke banke u Novoj Gradiški. Po uspostavi NDH njegovu je imovinu Ministarstvu narodnoga gospodarstva, uredu za obnovu privrede, prijavila kao punomoćnica Jelisava Abrahamson. Njegova je supruga u svojoj prijavi imovine priložila i potvrdu da je na ime žid. podavanja za potrebe države predala nadležnom odboru 86 g različite zlatnine, dragocjenosti (dva prstena s biserima i briljantima) te 57 zlatnika, sveukupno u vrijednosti od 197 420 din., uložnu knjižicu Srpske banke na iznos od 519 555 din., te cesiju na 300 000 din. (kod redarstva na ime Vlatko Maceljski), ukupno 1 016 975 din. Do 27. VI. 1941. još je posjedovala 2 kg srebrnoga novca, 15 kg srebrnine (srebrno posuđe i srebrni pribor) te pokretnine i odjevne predmete (namještaj, sagove, glasovir i krzneni kaput), sve zajedno vrijedno oko 120 000 din. U njihov stan na Maksimirskoj cesti u kolovozu 1941. uselio je netko od pripadnika Poglavnikove tjelesne bojne.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

ROSENBAUM, Elizabeta, liječnica (Daruvar, 2. VIII. 1900 – ?). Kći Filipa, veleposjednika iz Osijeka, i Lotte rođ. Bader. Studirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (1919–26). Ovlast za bavljenje liječničkim zvanjem dobila je 24. I. 1926. od Liječničke komore. Iste je god. stekla zavičajnost u Osijeku, gdje je od osnivanja Doma narodnoga zdravlja vodila dispanzer za majke, dojenčad i malu djecu; uz to je vodila liječniku ordinaciju u obiteljskoj kući u Zagrebačkoj ul. Po uspostavi NDH, 23. IV. 1941, suspendirana je kao Židovka. Na nepoznati način preživjela je II. svj. rat. Nakon rata pa do umirovljenja ponovo je radila u Domu narodnoga zdravlja u istom dispanzeru.

IZV.: DAOS, Dom narodnoga zdravlja u Osijeku 1925–53, kut. 3, Kartotečna evidencija po zaposlenicima 1947–51. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Živaković-Kerže: Židovi u Osijeku (1918.–1941.). Osijek 2005. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006.

ROSENBERG, Aleksandar, službenik (Pečuh, Mađarska, 8. II. 1878 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). God. 1898. doselio se u Osijek, gdje se oženio Adelom rođ. Rotter (Osijek, 1884 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). Početkom XX. st. bio je predstojnik osječke željezničke postaje. Uspostavu NDH dočekao je u mirovini. Sa suprugom je bio uhićen i zatočen u sabirni logor u Tenji, odakle su u kolovozu 1942. deportiran u logor Auschwitz, gdje su stradali.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 638.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROSENBERG, Aleksandar (Ignjat, Artur), trgovac (Vinkovci, 17. XII. 1893 – logor Jasenovac, 1942). Od 1929. imao je trgovinu mješovite robe u Vinkovcima, gdje je prije II. svj. rata radio kao trgovački zastupnik različitih poduzeća. Sa suprugom Almom (Topusko, 1901), sestrom knjižara → Ive Goldsteina, i sinom Feliksom (Vinkovci, 1930) živio je u Daničićevom prolazu u Vinkovcima. Po uspostavi NDH oduzeta mu je pokretna imovina vrijedna 160 000 din. Cijela je obitelj u kolovozu 1942. deportirana u logor Jasenovac, gdje su stradali.

IZV.: JUSP Jasenovac.

LIT.: S. Goldstein: Obitelj i knjiga. U: Obitelj. Zagreb 1996. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ROSENBERG, Dragutin (Drago), pravnik i žid. aktivist (Morović, Srbija, 2. V. 1898 – ?). Od 1924. do 1941. imao je odvjetnički ured u Đorđićevoj ul. u Zagrebu. Bio je pravni zastupnik filmske korporacije »20th Century Fox«, »Novateksa«, Tekstilne industrije Zagreb, Industrije d. d. Daruvar i Gorice d. d. Zagreb. Uz to je bio i jedan od vođa cionističkoga pokreta Jugoslavije; član Glavnoga odbora SJVOJ (1936–39), glavni i odgovorni urednik lista Hanoar te tajnik Saveza cionista. Po uspostavi NDH postao je član Vijeća ŽOZ (brojalo 11 članova) te dobio »židovsku legitimaciju«. Dana 30. VI. 1941. prijavio je imovinu. God. 1942. obrisan je iz Odvjetničkog imenika. Iste god. postao je tajnik ŽOZ. Organizirao je prihvaćanje pravoslavne djece, koja su u veljači 1942. bila oslobođena iz jasenovačkoga logora te sudjelovao u oslobađanju nekih zatočenika iz logora Loborgrad. U to je vrijeme putovao u Mađarsku, Italiju i Švicarsku prikupljajući pomoć za ŽOZ. Između srpnja 1942. i veljače 1943. pobjegao je iz Zagreba u Vicenzu, gdje mu se gubi svaki trag.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29153. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Eventov: Omladina iz 1918. godine. Jevrejski almanah, 1955–1956. – Bilten ŽOZ, 1988, 3; 1989, 12; 1991, 19/20. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Dnevnik Diane Budisavljević. Zagreb 2003. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

ROSENBERG, Eugen → RADOVAN, Eugen