PFEIFFER, Julije (Fajfer), tiskar i izdavač (Bačka Palanka, Srbija, 1853 – Auschwitz, 1942). Sa suprugom Sidonijom rođ. Szeszler, otac je Livije Zorke ud. Kaiser (Osijek, 1889 – Beograd, o. 1970), Hinka (?, 1893 – ?) i Otta. Tiskarskim i izdavačkim poslom počeo se baviti 1876, nakon što je od → Jakoba Franka otkupio tiskaru i novine Die Drau. God. 1878. njegova je tiskara opisana u katalogu tipografske izložbe u Budimpešti, na kojoj je odlikovana diplomom. Nakon što je 1879. kupio tiskaru Dragutina Sándora, njegovo je obrtno poduzeće preraslo u modernu tiskarsku industriju. Do 1894. imao je veliku »knjigotiskarnu i kamenotiskarnu«, knjigovežnicu, tvornicu kartonaže itd. Bio je prvi tiskar u Osijeku koji je uveo motore na plin, odnosno benzin, poslije i na električni pogon, a 1908. nabavio je slagaće strojeve »Linotyp«, zahvaljujući kojima je list Die Drau umjesto triput tjedno počeo izlaziti kao dnevnik. Svime time bitno je unaprijedio tiskarstvo u Osijeku. Osim Die Drau, kojega je bio gl. urednik do 1918, tiskao je Glasnik društva slavonskih liječnika (1878), stručni pčelarski list Slavonska pčela te novine Branislav, Dan (1902–03) i Osječki tjednik (1906–1908). Uređivao je i novine Slavonski Lloyd, koje je pokrenula osječka Trgovačko-obrtnička komora, koje je bio član od 1893. pri Trgovačkom odjelu. Uz to objavio je radove osječkih liječnika, Mjestopisni rječnik Josipa Prigla (1889), studiju o slavonskoj željeznici Das slavonische Localeisenbahnnetz und die Pakra–Lonjathal–Bahn in ihrer Bedeutung: fuer die fernere Ausgestaltung unseres Seehandelverkehres im Hafen von Fiume: mit einer karte: eine Studie Nikole Atanasija Plavšića (1894), Županija virovitička u prošlosti Ferde Šišića (1896) i Crtice iz slavonske povijesti Josipa Bösendorfera (1910). Nakon 42 godine uspješnog rada, 1918. prodao je tiskaru Hrvatskom štamparskom zavodu d. d. u Zagrebu. Za vrijeme I. svj. rata bio je član Odbora za prikupljanje krzna za naše vojnike, iza kojega su stajali osječki slobodni zidari, a organizirao ga je tadašnji predsjednik osječke Komore → O. Weiszmayer. Po uspostavi NDH s ostalim osječkim Židovima odveden je u sabirni logor u Tenji, a odande u Auschwitz. – Sin Otto, trgovac (Osijek, 4. VIII. 1891 – ?Osijek, prije 1961). Na katoličanstvo je prešao 1922. i iste se god. oženio katolkinjom Ružicom, pjevačicom (?Osijek, 1903 – ?Osijek, 1979), kćeri osječkoga gostioničara Jelića, članicom osječkoga Pjevačkoga društva »Kuhač«. Osnovao je i vodio veletrgovinu papira »Artija« na Gajevu trgu u Osijeku. Muzeju Slavonije donirao je skulpture Glava starca i Rimljanin Roberta Frangeša Mihanovića te portret njegova oca, rad Izidora Kršnjavoga. Obitelj je u međuratnom razdoblju živjela u neorenesansnoj gradskoj palači (Josip Vancaš, 1894). Nakon II. svj. rata obiteljska je imovina bila konfiscirana, a nekoliko umjetničkih djela dano je 1948. Muzeju Slavonije.
LIT.: J. Pfeiffer: An die Leser der Drau. Die Drau, 51(1918) 39. – O 40-godišnjici rada vlasnika osječkog dnevnika Die Drau Julija Pfeiffera. Slavonische Presse, 34(1918) 42. – J. Bösendorfer: Povijest tipografije u Osijeku. U: Građa za povijest književnosti Hrvatske, knj. 14, 1939. – M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – V. Kovač: Neobavezne reminiscencije jedne bivše Osječanke. Ha-kol, 1999, 61/62. – P. Požar: Pfeiffer, Julije. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Zec: Nepoznato djelo Roberta Frangeša Mihanovića u galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 33(2009).