Kategorija: P

PERIĆ, Marko (Drechsler, Dreksler; Velimir), komunistički aktivist, novinar i publicist (Đakovo, 1914 – Pariz, 13. III. 2000). Sin Juliusov. Završio je električarski zanat. Bio je aktivan u žid. omladinskim organizacijama, posebno u pokretu Hašomer Hacair. Po dolasku u Zagreb 1929. uključio se u revolucionarni radnički pokret te je bio istaknuti član sindikata metalaca. Surađivao je u časopisu Pregled, a 1931. bio je član Pučkoga teatra. Postavši član KPJ posvetio se isključivo partijskom radu, najprije u tehnici Pokrajinskoga komiteta KPH, a od 1936. u Pragu se po direktivi partije uključio u rad lijevo orijentiranih jugoslav. studenata. Bio je dobrovoljac internacionalnih brigada u Španjolskoj (1937–39), potom je interniran u logor u Francuskoj, odakle je pobjegao i stigao u Zagreb. U kolovozu 1941. pristupio je redovima ličkih partizana. Bio je član Agitpropa u 6. ličkoj proleterskoj diviziji, a od listopada 1944. član Agitpropa grada Valjeva. Nekoliko je puta bio teško ranjen. Nakon II. svj. rata živio je u Beogradu, gdje je do mirovine radio u Državnom statističkom zavodu, i bio vrlo aktivan u Jevrejskoj općini. Napisao je nekoliko članaka i knjižicu o svojim iskustvima iz Španjolskoga građanskog rata. U zborniku Španija napisao je nekoliko priloga; jedan o bratiću → Robertu Domanyju. Bio je član Muzejske komisije Jevrejskoga istorijskog muzeja u Beogradu. Od 1990. živio je u Parizu.

DJELA: Doživljaji jednog Španca. Zagreb 1963.

IZV.: Podaci o ulazniku V. Domany Hardy.

LIT.: V. Rajčević: Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu 1918–1941. Zagreb 1959. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Mihailović: Marko Perić. Ha-kol, 2000, 65/66.

PERL, Gustav (Benda), stolnotenisač (Bjelovar, 11. VII. 1921 – Koprivnica, 5. X. 1941). Sin Isaka i Marte rođ. Hirschl. Školovao se u Bjelovaru, Zagrebu, a potom Velikoj Britaniji jer je zbog polit. djelovanja bio izbačen iz svih škola u Kraljevini Jugoslaviji. God. 1940. vratio se u Bjelovar. Kao istaknuti stolnotenisač s braćom Dolinar osnivač je Bjelovarskog table tennis cluba (BTTC). Od 1936. do 1941. nastupao na mnogobrojnim turnirima, posebice u Bjelovaru, gdje se održavalo prvenstvo Savske banovine, Hrvatski kup i dr. God. 1941. kao član SKOJ (od 1936) i Okružnoga komiteta KPJ s Đurom Prilikom i braćom Bakić organizirao je 1. bjelovarsku partizansku grupu, čiji je bio zapovjednik. Poginuo je s Franjom Marenčićem pri pokušaju atentata na Milu Budaka. Od 1961. u Bjelovaru se organizira natjecanje stolnotenisača veterana »Memorijal Gustava Perla-Bende«. – Otac Isak, gospodarstvenik (?, Rumunjska, 1894 – logor Jasenovac, V. 1942). Za I. svj. rata kao zarobljeni rumunjski vojnik doveden je u Bjelovar (1917), gdje se poslije nastanio te radio kao trgovački pomoćnik. Brakom s Martom priskrbio je kapital, proširio posao i otvorio pletionu čarapa »Biser«, s 80-ak radnika. U srpnju 1941. bio je uhićen i odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao, dok je pletiona u rujnu 1942. stavljena na prodaju.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 690. – Podaci o ulazniku R. Dajč.

LIT.: Prodaja trgovina. Bilogora, 2(1942) 67. – F. Frntić: Perl, Gustav Benda. Enciklopedija fizičke kulture, 2. Zagreb 1977. – Perl, Gustav Benda. Sportski leksikon. Zagreb 1984. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

PERLBERG, Siegfried, pravnik i žid. aktivist (Varaždin, 31. V. 1884 – logor Jasenovac, 1941). Sin Adolfov. Po završetku zagrebačke I. klasične gimnazije 1902. studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1907. doktorirao temeljem rigoroza. U Odvjetnički imenik u Zagrebu upisan je 27. X. 1909. Postigao je značajnu odvjetničku karijeru te uživao ugled pravnika koji se bavi najtežim i najzamršenijim slučajevima. Od 1929. sudac je pri Kasacionom sudu (Stol sedmorice) i član ispitnoga povjerenstva za odvjetničke kandidate. Također je 1930-ih imao odvjetnički ured na zagrebačkom Zrinjevcu. Surađivao je i u glasilu Odvjetnik. Uz to bio je aktivan u žid. društvima. Kao član Upravnoga odbora društva »Ahdut«, prvoga cionističkoga građanskog društva u Zagrebu, izradio je 1909. društvena pravila. Na izborima za Predsjedništvo i Vijeće ŽOZ 1912. izabran je za člana Predsjedništva. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Sluteći da mu se sprema uhićenje, odredio je da se njegova pravna knjižnica nakon njegove smrti preda knjižnici Trgovačkoga suda. Čini se da je u logor Jasenovac deportiran u jesen 1941. (jer mu je u studenom te god. ŽOZ dostavio paket). Odlukom Odvjetničke komore od 30. VI. 1942. u akciji »čišćenja« Židova iz pravosuđa NDH brisan je iz Odvjetničkoga imenika.

IZV.: KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) 1. – Zbornik naučnih i književno-umjetničkih priloga bivših đaka i profesora zagrebačke Klasične gimnazije o 350-godišnjem jubileju (1607–1957). Zagreb 1957. – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1991, 17. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Novi Omanut, 4(1996) 16. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

PETÖ, Pavao, poduzetnik (Arad, Rumunjska, 4. II. 1888 – ?). God. 1909. prešao je na grkokatoličku vjeru. Doselio se 1924. iz Beograda u Hrvatsku, a 1940. stekao je zavičajnost u Murskom Središću. Bio je vlasnik komisionarske trgovine zdravstvenim, kozmetičkim i luksuznim sredstvima »Dr Pavao Petö« u Mikulićevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH trgovina mu je oduzeta te je dobila povjerenika, a P. je ostao raditi kao tehnički upravitelj. U prijavi imovine, među ostalim, naveo je dvije zlatne i 16 srebrnih kolajni za osvojena sportska prvenstva. Također je naveo da je Ministarstvu unutarnjih poslova podnio molbu radi ustanovljenja rasne pripadnosti. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 690.

PETTORELLI LALATTA FINZI, Cesare, general (Milano, Italija, 6. VI. 1884 – Rim, 29. III. 1969). Sin Napoleona i Agnese rođ. Finzi. Djed po majci bio je Giuseppe Finzi, tal. političar i sljedbenik Giuseppea Mazzinija. Bio je tal. obavještajac u I. svj. ratu. Otkrio je slabosti austr. crte bojišnice kraj Carzana, o čemu je napisao memoare Il sogno di Carzano. Kao tal. državljanin od 1925. pa do pred kraj 1938. živio je u Opatiji, gdje se bavio turizmom, bio predstavnik vlasničkoga društva »Casa di cura Lakatos«, pansiona »Villa Jeanette« te vile »Salus«. God. 1929. bio je predložen za predsjednika »Azienda di soggiorno di Abbazia«, ali navodno nije izabran zbog žid. podrijetla. Oženio se Osječankom Irmom rođ. Kohn, unukom Marcusa (Mavra) Kohna i Pauline rođ. Lang, s kojom je imao dvije kćeri. U državnom popisu Židova od 22. VIII. 1938. opatijske općinske vlasti uvrstile su ga u evidenciju osoba »židovske rase«, čemu se 22. VIII. usprotivio i izjasnio kao ateist, obrazloživši da je evidencija bila ispunjena »zbog općinske obavijesti« prema kojoj bi on trebao biti židovske rase zbog svoje majke, koja je umrla prije dvadeset godina, i bila žid. vjere, koju nije prakticirala. Idući je dan brzojavom izvijestio da su liste na brzinu popunjene i neistinite te je tražio njihovo poništenje. Prema vlastitoj želji pokopan je na mjesnom groblju u Carzanu.

LIT.: Z. Matijević: Prilozi za političku biografiju dr. Ljudevita Kežmana. Časopis za suvremenu povijest, 38(2006) 3. – Lj. Toševa Karpowicz: Od obavještajca do opatijskog hotelijera. Sušačka revija, 19(2011) 74/75. – S. Simper: Židovska zajednica Rijeke i liburnijske Istre u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938.–1943.) (doktorska disertacija). Zagreb 2012. – http://it.wikipedia.org/wiki/Cesare_Pettorelli_Lalatta, pristupljeno 21. VIII. 2012.

PFEFERMANN, Izidor (Isidor), poduzetnik (?Vukovar, 1856 – Vukovar, 15. VIII. 1932). Sin Jakobov. Suprug Antonijin. Sa sinom Ervinom bio je vlasnik veletrgovine žitom i tvornice leda »Jakob Pfefermann i sin«, koju je osn. njegov otac 1870-ih, ali je procvat doživjela nakon I. svj. rata. Prema projektu Frana Funtaka 1923. dao je sagraditi reprezentativnu obiteljsku jednokatnicu, u ono doba jednu od najvećih obiteljskih stambeno-poslovnih zgrada u Vukovaru. Također je financirao gradnju tzv. Ciduk hadine kuće, odnosno kuće Hevre Kadiše na vukovarskom žid. groblju (1927–28). Za velike gospodarske krize poduzeće je 1931. proglasilo stečaj. – Sin Ervin (?Vukovar, 1892 – Beograd, 28/29. VII. 1932), koji je tada već potpuno preuzeo upravljanje tvrtkom, ne uspjevši u Beogradu ishoditi novac od dužnika, počinio je samoubojstvo u beogradskom hotelu »Srpski kralj«. – Sin Alfred, inženjer (Vukovar, 4. X. 1898 – logor Jasenovac, 1941). Zavičajnost je stekao u Vukovaru. U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik poduzeća »Ing. Koller« u Heinzelovoj ul. u Zagrebu te dioničar tvornice vagona u Slavonskom Brodu. Sa suprugom Stelom (?, o. 1898 – Zagreb, 26. V. 1936) imao je sinove Rubena (?, 1928 – Auschwitz, VIII. 1942) i Mihaela (?, 1932 – logor Jasenovac, 1942). Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. U Jasenovcu je 1942. stradao i sin Mihael. Majka Antonija i sin Ruben sklonili su se kod svog zeta stomatologa → A. Reichla, a u kolovozu 1942. deportirani su u Auschwitz. Kuća Pfefermann stradala je u Domovinskom ratu.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 690. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29810.

LIT.: Židov, 17(1932) 31, 34. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Damjanović: Obitelj Pfefermann i njihova poslovno stambena jednokatnica. Ha-kol, 2008, 106.

PFEFFERMAN, Leopold, trgovac i žid. aktivist (?, o. 1840 – Vukovar, ?). Bio je trgovac žitom i ugledni građanin Vukovara u drugoj pol. XIX. st. Predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu u Vukovaru prigodom posvećenja novoga hrama 17. XII. 1889.

IZV.: DAVU, fotokopija dokumenta o posvećenju novoga vukovarskog hrama.

PFEFFERMAN, Ljudevit, posebnik (Vukovar, 14. VIII. 1890 – ?). Pripadao je obitelji imućnoga vukovarskog trgovca žitom. Suprug Anke rođ. Zorčić, »arijevke i katolkinje«. U međuratnom razdoblju bio je upravitelj kuće u Dežmanovoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja. Na ime židovske kontribucije predao je 181 g zlatnine (nakit, sat, igla i upaljač). U prijavi imovine naveo je uredsku opremu i glazb. instrumente (gusle i violu) te da stanuje u stanu svoje supruge. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 690.

PFEIFFER, Gustav, vojnik (Sisak, 1900 – logor Jasenovac, 1945). Sin domobranskoga časnika Sigmunda (Žige), zavičajnoga u Daruvaru. Nakon očeve smrti primljen je 1910. kao pitomac u nižu vojnu realku u Marosvásárhelyu, 1914. prešao je u višu vojnu realku u Kismartonu (Eisenstadt), a potom u vojno-tehničku akademiju u Mödlingu. God. 1918–19. sudjelovao je pod zapovjedništvom Slavka Kvaternika u borbama za Međimurje. Nakon donošenja Vidovdanskoga ustava 1921. došao je u sukob s pretpostavljenima te je istupio iz vojne službe. U međuratnom razdoblju s majkom je živio u Amruševoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH podnio je molbu za nenošenje žid. znaka, koja je bila odbijena. Također je tražio priznanje arijskih prava, ali je u ljeto 1941. odveden u logor Jasenovac. Njegova majka Berta uputila je Poglavnikovu uredu dvije molbe za puštanje sina iz logora, ali do 3. VII. 1942. još nisu bile riješene. Stradao je potkraj rata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28287.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

PFEIFFER, Jozefina, obrtnica (? – Beograd, o. 1958). Živjela je u Filipovićevu prilazu u Zagrebu i bavila se krojačkim obrtom. Po uspostavi NDH morala se iseliti iz stana. Od jeseni 1942. do lipnja 1943. skrivala se u stanu obitelji Milutina Stipetića također u Filipovićevu prilazu. Imala je kćer Štefaniju (? – Beograd, o. 1985), koja je bila u braku s majorom jugoslav. vojske Stajićem. Nakon rata su živjeli u Beogradu. Kći Duška udala se za izvjesnog Ivanovića.

IZV.: Podaci o ulaznici V. Stipetić.