Kategorija: P

PUHOVSKI, Žarko, politolog i filozof (Zagreb, 15. XII. 1946). Studirao je fiziku u Zagrebu i filozofiju u Frankfurtu te diplomirao politologiju 1972. na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Od 1973. asistent je u Institutu za filozofiju, a od 1975. predaje filozofiju politike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1985. tezom Filozofija politike frankfurtske škole od 1932–1945. Gostujući je predavač na sveučilištima u Berlinu, Frankfurtu, Londonu, Celovcu, Oxfordu, Bologni i dr. Prevodi s njemačkoga i engl. jezika. Bio je urednik u mnogim časopisima (Ideje, Kulturni radnik, Praxis, Filozofska istraživanja), u kojima surađuje radovima iz filozofije politike, etike, filozofije kulture, filozofije prava, posebno se bavio filozofijom frankfurtskoga kruga. God. 1988. bio je suosnivač Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, a 1993. Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava, predsjednikom kojega je imenovan 2000. Član je Savjeta Ethikon Instituta u Los Angelesu i znanstveni direktor Europskoga sveučilišta mira u Stadtschlainingu.

DJELA: Interes i zajednica. Zagreb 1975. – Kontekst kulture. Zagreb 1979. – Povijest i revolucija. Zagreb 1980. – Um i društvenost. Zagreb 1989. – Socijalistička konstrukcija zbilje. Zagreb 1990.

LIT.: Puhovski, Žarko. Hrvatska enciklopedija, 9. Zagreb 2007.

PULGRAM, Oskar, javni djelatnik (Varaždin, 4. XI. 1883 – logor Jasenovac, ?1941). Sin Abrahamov. Od 1919. bio je višegodišnji tajnik ŽO Varaždin, a 1935–37. predsjednik. God. 1929–38. bio je gradski zastupnik, duže je vrijeme obnašao dužnost podnačelnika, a 1935. i gradonačelnika Varaždina. Također je bio član Glavnoga odbora SJOJ. U srpnju 1941. vlasti NDH su ga uhitile s ostalim varaždinskim Židovima te je stradao u logoru Jasenovac. – Otac Abraham, pedagog (Mikulov, Češka, 1844 – Varaždin, 28. IX. 1914). Doselio se 1868. u Varaždin, gdje je podučavao vjeronauk i hebrejski jezik s → E. Radingerom. Pokopan je na Židovskom groblju u Varaždinu.

LIT.: Godišnji izvještaj obće dječačke učione za šk. god. 1886/87. Varaždin 1887. – Varaždinski viestnik, 4(1893) 41. – Židov, 3(1919) 3; 9(1925) 15; 11(1927) 50; 21(1937) 27. – Varaždinske novosti, 6(1935) 301; 8(1938) 434. – Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1971, 1. – M. Lončarić: Tragom židovske povijesti i kulture u Varaždinu (katalog izložbe). Varaždin 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

PULZER, Leopold (Lavoslav), gospodarstvenik (Polná, Češka, 8. II. 1820 – Zagreb, 18. III. 1886). U braku s Helenom rođ. Gutmann (?, o. 1827 – Zagreb, 23. VI. 1866) otac je Sigmunda (Zagreb, 1. V. 1859 – ?, 17. III. 1886) i Luise (Line) (Zagreb, 16. V. 1860 – Zagreb, 11. X. 1936). U Zagrebu se naselio 1850. Bio je suvlasnik trgovačkog poduzeća »Pulzer i Moses«, sa → S. Mosesom suvlasnik rudnika sumpora u Radoboju (1865), Tvornice obuvala (1873), i Tvornice žigica u Zagrebu (1873), a sa sinom Sigmundom vodio je komisionarski posao i mjenjačnicu u Ilici. Bio je član Trgovačko-obrtničke komore oko 1860-ih. Djed je matematičara → V. Vranića.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 24, 67. – DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899. – Gradska groblja Zagreb.

LIT.: G. Schwarz: Povijest zagrebačke židovske općine od osnutka do 50-tih godina 19. vijeka. Zagreb 1939. – M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970. – Ista: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti Hrvatske u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – Tvornica šibica. Zagrebački leksikon, 2. Zagreb 2006.

PUREC, Josip, inženjer (?, 1907 – ?). U međuratnom razdoblju bio je strojarski inženjer u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. Nakon uspostave NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis prijeko potrebnih stručnjaka. Preživio je II. svj. rat u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

PURETZ, Mauricij (Purec; Marjan, Mario), službenik (Rzeszów, Poljska, 14. VIII. 1898 – Zagreb, 9. VI. 1949). Doselio se 1900. u Dalmaciju, a 1919. iz Boke kotorske u Zagreb. God. 1938. prešao je na katoličanstvo. Bio je u mješovitom braku sa Štefanijom rođ. Pavlin. Po uspostavi NDH, 24. V. 1941, ostao je bez namještenja. Prijavio je imovinu te preuzeo žid. znak, a izvjesni Ivan Novačić prijavio ga je da je »načinio lijepu financijsku karijeru razumije se na račun krvavih i znojnih žuljeva Hrvatskog Naroda«. Preživio je rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29872. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.