Kategorija: M

MAUTNER, Salomon, žid. aktivist (Zagreb, 9. X. 1867 – Zagreb, 18. III. 1955). Sin Sigmundov. Bio je predsj. ŽO na Sušaku 1936. S → V. Švarcom posjedovao u Orehovici kraj Sušaka imanje koje je SVJOJ na prijedlog Saveza cionista Jugoslavije 1938. zakupio i na njemu organizirao ljetovanja za židovsku, ponajprije cionistički orijentiranu omladinu. Uoči Travanjskoga rata 1941. živio je na Sušaku. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1849–1870, br. 123. – JIM. – Telefonski imenik 1941. – Zapisnik IX. sjednice Izvršnog odbora SVJOJ 23–24. XI. 1936, zapisnik izvanredne sjednice Izvršnog odbora SVJOJ 24. VI. 1938.

MAUTNER, Vladimir → MERON, Mihael

MAUTNER, Žiga, službenik i žid. aktivist (Ladimirevci, 1. V. 1895 – ?, 1942). Sin Leopolda i Rozalije rođ. Kaufmann. Oženio se u Osijeku 26. IV. 1921. Magdalenom rođ. Lengyel. Bio je višegodišnji potpredsjednik osječke ŽO u Donjemu gradu (do 1928) i član Općinskoga vijeća. God. 1941. imenovan je upraviteljem i nadkantorom u Židovskom naselju u Tenji. S drugim osječkim Židovima uhićen je u kolovozu 1942. te umro u transportu za Auschwitz. – Sin Branko, žid. aktivist (Osijek, 13. IV. 1922 – logor Golleschau, 1942). Bio je aktivni član tzv. leteće ekipe za pomoć ženama i djeci u sabirnom logoru u Đakovu. Uhićen je u kolovozu 1942. i deportiran u Auschwitz, a potom upućen u 7 km udaljeni logor Golleschau, gdje je stradao. – Žigin brat Herman, poduzetnik i žid. aktivist (Ozora, Mađarska, 8. IX. 1878 – Osijek, 14. VII. 1940). Oženio se u Osijeku kod nadrabina 23. X. 1906. Sofijom rođ. Fischer (Ivandarda, Mađarska, 1886 – ?), kćeri Samojla i Sofije rođ. Gries. Zavičajnost je stekao u Osijeku 1934. Otkupio je 1911. »Merkur mlin« u Divaltovoj ul. u Osijeku te ga protokolirao kao »Merkur mlin Herman Mautner & drugovi, komanditno društvo Osijek«. Bio je dugogodišnji član Vijeća i potpredsjednik osječke ŽO Donji grad.

IZV.: AŽOO. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Z. Živaković-Kerže: S tradicionalnih na nove puteve. Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka na prijelazu stoljeća od godine 1868. do 1918. Osijek 1999. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

MAYER, Branko (Koprivnica, 16. VII. 1914 – ?). Sin Jakoba i Terke rođ. Pollak. U doba uspostave NDH bio je student veterine. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687.

MAYER, Elias, liječnik (Suceava, Rumunjska, 5. V. 1866 – ?). Medicinu je studirao u Beču iz kojega se doselio 1891. u Tuzlu, gdje je stekao zavičajnost, a potom je živio u Doboju. Po uspostavi NDH živio je kao umirovljenik sa suprugom Ženikom u Zagrebu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687.

MAYER, Hilda, kućevlasnica (Kecskemét, Mađarska, 30. VII. 1887 – Auschwitz, 1944). Kći Morica Behra, udovica Ferda (?, o. 1880 – Zagreb, 9. V. 1934). U Zagreb se doselila 1911. iz Mađarske. Po uspostavi NDH izbačena je iz stana i oduzeta joj je stambena trokatnica u Dežmanovoj ul., procijenjena na 6 500 000 din., koja je naredbom RUR od 20. VI. 1941. rekvirirana zbog javnih interesa. Svi su se stanari morali iseliti u roku osam dana te je u kući morala ostaviti sav ugradbeni namještaj. U svibnju 1941. Odboru za židovska podavanja u dva navrata predala je zlata i dragocjenosti vrijednih 40 300 din. te 20 000 din. u gotovini i uložnu knjižicu Jugoslovenske udružene banke Zagreb s pologom od 113 775 din. Prebjegla je u Dalmaciju, odakle je u lipnju 1943. internirana u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, ostala je na Rabu te su je u ožujku 1944. njem. snage deportirale u Auschwitz, gdje je stradala.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MAYER, Hinko, službenik (Sisak, 1900 – logor Jasenovac, 1941). Sin Bernhardov (?, o. 1857 – Zagreb, 10. IV. 1929). U međuratnom razdoblju djelovao je kao prokurist Jugoslovenske udružene banke. Po uspostavi NDH sa suprugom Bözsi rođ. Würzburger preuzeo je žid. znak. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje je stradao. Sudbina supruge nije poznata.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – JUSP Jasenovac. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MAYER, Hinko, trgovac (? – Zagreb, 20. VII. 1918). Spominje se kao jedan od najvećih prinosnika općinskoga poreza u ŽOZ 1915.

MAYER, Jakob, trgovac (Varaždin, 11. I. 1887 – logor Jasenovac, 1942–1943). Sin Davidov, suprug Belle rođ. Pick (Đakovo, 1882 – ?). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik trgovine kožom u Zagrebu, koju je, po uspostavi NDH, preuzeo Ured za obnovu privrede Ministarstva narodnoga gospodarstva NDH. U lipnju 1941. radio je u trgovini uz mjesečnu plaću od 5000 din. Na ime žid. kontribucije predao je nadležnomu odboru zlatninu vrijednu 54 875 din. U ljeto 1942. bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je vjerojatno radio u kožari, čime je bio privremeno zaštićen, ali je ipak stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 687. – JUSP Jasenovac.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MAYER, Karlo, trgovac (Čakovec, 1850 – Čakovec, 1925). Bio je vlasnik trgovine na veliko sirovom kožom, zemaljskim plodinama i vinom, osn. 1879. Također je bio zastupnik bačkoga brašna i generalni zastupnik osiguravajuće kuće Assicurazioni generali iz Trsta u Čakovcu.

LIT.: Veliki međimurski kalendar. Čakovec 1926. – V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000.