Kategorija: L

LIVNI, Reuven, vojnik (Slavonski Brod, 1. V. 1934 – ?, Izrael, 9. VI. 1967). Sin Josefa Krausa i Olge rođ. Vajs. Poginuo je za tzv. šestodnevnoga rata 1967.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

LÖBL, Eugen, poduzetnik i žid. aktivist (Osijek, 12. XII. 1875 – Auschwitz, 13. VIII. 1942). Sin Marka i Rose rođ. Pollak. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj kudeljane u Osijeku. Kao istaknuti osječki cionist, aktivno je sudjelovao na I. kongresu jugoslavenskih cionista i bio jedan od osnivača prvoga cionističkog društva »Teodor Herzl« u Osijeku. Bio je dugogodišnji potpredsjednik Židovskoga nacionalnog društva te član osječke »Lože Menora 1090« neovisnoga žid. reda Bnei Brit (jedan od 7 delegata te lože nazočan na inauguraciji jugoslavenske Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Po uspostavi NDH uhićen je u ljeto 1942. s drugim osječkim Židovima, prebačen u logor Tenja kraj Osijeka te deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: Iz Jugoslavije – Osijek. Židov, 28(1934) 16. – Spomenica svečane instalacije Velike Lože u Beogradu. Beograd 1935. – A. Radenić: Bene berit u Srbiji i Jugoslaviji 1911–1940. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1997, 7. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

LÖBL, Isak, posebnik (Čakovec, 1782 – ?). Sin Salomona Tschakaturnera i Johanne rođ. Laulich. Prvo je žid. dijete rođeno u Čakovcu te (naknadno) upisan u žid. maticu rođenih. Njegov otac, rođen u Kőrmendu u Mađarskoj, bio je jedan od prvih žid. doseljenika u Čakovec, gdje je i umro 1796. u dobi od 40 godina. Bio je drugi Židov pokopan na čakovečkom žid. groblju.

LIT.: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – V. Kalšan: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Löbl, Isak, Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

LÖBL, Josip, burzovni mešetar (Nagykanizsa, Mađarska, 17. XI. 1859 – ?). Sin Hinka i Julije rođ. Präger. U Hrvatsku se doselio 1891. iz Nagykanizse. Najprije je živio u Sisku, potom je više od 20 godina radio kao burzovni mešetar na Zagrebačkoj burzi. God. 1938. prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava navodeći da je potpomagao Stranku prava i 1883. dao prilog za gradnju Starčevićeva doma u Zagrebu. U lipnju 1941. bio je privremeno oslobođen nošenja žid. znaka, ali mu je ta povlastica već u srpnju ukinuta. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28024.

LÖBL, Mavro (Moritz), poduzetnik i trgovac (Čakovec, 11. III. 1837 – Čakovec, 25. XI. 1910). Supruga mu je bila Irma rođ. Varga. Bio je vlasnik poduzeća »Löbl Mavro i sin«, koje se bavilo izvozom jaja, peradi, sijena i slame. Posjedovao je trgovinu dasaka, građevnoga i gorivoga drva te ugljena. U Čakovcu je 23. VII. 1920. otvorio Tvornicu leda, koja je bila moderno uređena te proizvodila led za dnevne potrebe čitavoga Međimurja. Također je bio član ravnateljstva Štedionice za Čakovec i okolicu. – Sin Rudolf, trgovac i žid. aktivist (Čakovec, 13. V. 1868 – Čakovec, 7. III. 1944). Sudjelovao je u radu obiteljskoga poduzeća. Kao virilist bio je član Gradskoga vijeća u Čakovcu 1905. te potpredsjednik DVD Čakovec 1925. – Rudolfov sin Arpad, trgovac (Čakovec, 25. II. 1900 – Auschwitz, 1944). Naslijedio je poduzeće »Löbl Mavro i sin«. God. 1938. pokrenuo je veliku akciju oko sabiranja puževa i njihove prodaje u Francusku. Uhićen je 26. IV. 1944. s drugim međimurskim Židovima, otpremljen u Nagykanizsu te potom deportiran u Auschwitz.

LIT.: Međimurje 1919.–1959. Čakovec 1959. – V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000. – Isti: Židovi u Međimurju. Čakovec 2006. – J. i V. Kalšan: Löbl, Mavro st. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

LÖBL, Pavao (Pavle), liječnik (Đakovo, 31. VIII. 1905  – ?, 16. IV. 1941). Sin Rudolfa i Ide. U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Đakovu. U danima uspostave NDH, navodno je ubijen od strane pripadnika vojske Kraljevine Jugoslavije prilikom njihovog povlačenja iz Đakova u Bosnu. – Brat Tibor, poduzetnik (Đakovo, 1904 – logor Jasenovac, 1945). Od 1932. radio je kao vojni dobavljač i trgovac žitaricama na veliko. Po uspostavi NDH dobio je oslobođenje od nošenja žid. znaka, koje mu je potom bilo uskraćeno. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 15883, god. 1941. – JUSP Jasenovac.

LOEW-LUŠIĆ, Alfred, ribarski stručnjak (? – ?). Po uspostavi NDH Savez ribarskih zadruga gospodarske sloge od Ustaškoga je redarstva u lipnju 1941. zatražio da mu se izda propusnica za putovanje u Petrovo Selo, Davor i Orubicu, gdje je učinio nekoliko pokusa za sušenje ribe radi prehrane pučanstva u Zagrebu te je isticao nužnost da se s time nastavi. Propusnicu je dobio. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27390.

LOEWENHERZ, Richard (Löwenherz), posebnik (?, Njemačka, 16. V. 1881 – Zagreb, 19. XII. 1964). Vjerojatno se kasnih 1930-ih iselio iz Koburga u Zagreb sa suprugom Dagmar (?, 13. V. 1893 – Zagreb, 8. VII. 1971). U Zagrebu je preživio II. svj. rat zahvaljujući mješovitomu braku, no nakon rata sa suprugom je bio zatočen u logoru na zagrebačkom Kanalu pod sumnjom da su surađivali s okupatorom. Pokopani su na kršćanskom dijelu zagrebačkoga groblja Mirogoj.

IZV.: JIM, ŽOZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

LOEWINGER, Bernard (Bernardo, Benko), pravnik, poduzetnik i žid. aktivist (Požega, 28. VI. 1882 – Izrael, o. 1964). Sin Julijev. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1905, a odvjetničku zakletvu položio je 1908. U Zagreb se trajno doselio vjerojatno nakon 1909. U I. svj. ratu bio je časnik austroug. vojske. U Zagrebu je u međuratnom razdoblju neko vrijeme imao odvjetnički ured te istodobno bio stručnjak u šumskoj industriji zaposlen u poduzeću »Dolina« šumska industrija d. d. i član ravnateljstva i dioničar tvrtke »Iver«, šumska industrija. Posjedovao je više kuća u Zagrebu te je bio vlasnik ribnjaka Lipovljani. Ondje je 1930-ih doveo osobe iz izraelskoga kibuca Šaar Haamakim da uče o uzgoju riba. God. 1939. s kibucom Nir David i Židovskom agencijom te grupom nizozemskih poduzetnika bio je suosnivač novoga izraelskog dioničarskog društva za ribarstvo te je uložio u prve ribnjake u blizini Tel Amala u Izraelu, a nadzor nad njihovom izgradnjom povjerio je Josipu Ivančiću, profesoru na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Bio je član Glavnoga odbora SJVOJ 1920-ih, a 1930-ih član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. Po uspostavi NDH nije preuzeo žid. znak te je u iseljeništvo poveo članove svoje uže i šire obitelji, najprije u Italiju, gdje su boravili u San Damiano di Asti, zatim u Aosti. God. 1943. preko planinskoga su prijevoja pješice stigli u Švicarsku. Nakon rata iz Švicarske otišao u Izrael i osnovao ribnjake u kibucu Nir David.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – Podaci o ulazniku M. Steiner i I. Kolar.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Omanut, 4(1939) 9. – Loža »Zagreb.« Jevrejski glas, 48(1932); 26(1933); 8(1934). – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LOMBROSO, Juda, liječnik (XVII. st.). Bio je vojni liječnik (kirurg) i voditelj bolnice u Splitu za Kandijskoga rata (1645–69).