Kategorija: L

LIPA, Rut, javna djelatnica (Zagreb, 1946). Kći Josipa i Zdenke rođ. Slovak. U prosincu 1948. s majkom se iselila u Izrael, gdje je studirala zemljopis i povijest židovskoga naroda na Sveučilištu u Haifi, nakon čega je sedam godina radila kao nastavnica u gimnaziji za nove doseljenike. Magistrirala je tezom Židovska općina u Zagrebu i njeno djelovanje za vrijeme NDH. Taj rad, napisan na temelju izvorne građe, donio joj je stipendiju muzeja Yad Vashem i Sveučilišta u Haifi. Usporedno sa studijem predavala je na hebrejskom i engl. jeziku i pomagala mnogim doseljenicima iz Jugoslavije. Zahvaljujući poznavanju jezika, radila je u Udruženju za razvoj turizma u Haifi i na turističkim brodovima, vodila grupe turista. Radila je u različitim odjelima gradske općine u Haifi, gdje je danas personalni referent.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

LIPKOVIĆ, Eugen (Lipi), slikar (Čantavir, Srbija, 13. II. 1924 – Pariz, 17. VI. 1987). Nakon studija na likovnim akademijama u Zagrebu i Beogradu, 1948. iselio se u Izrael. Nakon odsluženoga vojnog roka, bavio se primijenjenom umjetnošću, plakatima i poštanskim markama. U svibnju 1957. nastavio je studij u Parizu, gdje je slikao i izlagao te imao stalne postave u muzejima i galerijama, među ostalim i u Muzeju moderne umjetnosti, Muzeju grada Pariza i Centru »Georges Pompidou«.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 38(1987) 5/8. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50.

LIPOVŠEK, Edita, glumica (Zagreb, 3. IV. 1948). Kći Kamila i Rut rođ. Perl. Članica je Zagrebačkoga kazališta lutaka od 1978. Ostvarila je uloge u predstavama Srećko među bubama, Crvenkapica, Bijeli zec, Mala sirena, Pismo iz Zelengrada i dr. Nastupala je na Dubrovačkim ljetnim igrama. U HNK u Osijeku nastupala je u predstavama Antigon, Umišljeni bolesnik, u splitskom HNK u Kartoteka i Kate Kapuralica, na Splitskom ljetu u Krležinu Michelangelu. Glumila je u televizijskoj drami Tena te je snimila nekoliko lutkarskih televizijskih serija i radiodrama. Režirala je predstave Dugonja, trbonja i vidonja u Splitskom kazalištu lutaka te predstavu Sreće i nesreće u kazališnoj družini »Bastion«.

LIT.: http://www.zkl.hr/o-kazalistu/ansambl/107-edita-lipov sek.html, pristupljeno 23. XI. 2012.

LIPSCHITZ, Eugenio, žid. aktivist (? – Auschwitz, ?1944). Podrijetlom je iz riječke ortodoksne žid. obitelji, koja se 1893. iz Mađarske doselila u Rijeku. Bio je vlasnik trgovine prehrambenim proizvodima i potpredsjednik ŽO u Rijeci 1930, u vrijeme kad je ona imala 60 obitelji i 220 članova. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, sa suprugom je u veljači ili ožujku 1944. bio uhićen i deportiran u logor Risiera di San Sabba u Trstu, a odande u Auschwitz, gdje je stradao. U posmrtno objavljenim memoarima Una storia ebraica podrobno je opisao proživljeno u vrijeme fašističkih protužid. progona od 1938. do 1942.

DJELA: Una storia ebraica. Firenza 2001.

IZV.: S. Bon: Ebrei Sefarditi e Askenaziti di Rijeka e Opatija 1924–1945. Izlaganje na V. znanstvenom skupu »Socijalna i kulturna povijest Židova na istočnojadranskoj obali«, Dubrovnik, 18–21. VIII. 2004.

LIT.: S. Simper: Židovske zajednice Rijeke i liburnijske Istre u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938–1943) (doktorska disertacija). Zagreb 2012.

LIPŠIĆ, Filip, tiskar (?, o. 1880 – ?). Naslijedio je 1925. Lavoslava Weissa kao vlasnik tiskare u Bjelovaru, koja je otada nosila naziv »Tiskara Lipšić«. U njoj se tiskao opozicijski list Nezavisnost, bjelovarsko-križevački vjesnik, čiji je bio urednik od 1925. Politički se aktivno kao pristaša politike HSS.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28733.

LISIČAR, Matija, pravnik i javni bilježnik (Dubrovnik, 21. VII. 1877 – Zagreb, 12. VI. 1939). Podrijetlom iz siromašne obitelji, isprva je radio kao fizički radnik. Studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i doktorirao temeljem rigoroza 1905. Za I. svj. rata bio je mobiliziran u austroug. vojsku. God. 1919. postao je veliki župan Bjelovarsko-križevačke županije. Odrekao se te službe i 1921. započeo djelovati kao javni bilježnik u Nikolićevoj (danas Teslina) ul. u Zagrebu. God. 1933. podnio je zahtjev Bilježničkoj komori za upis u imenik javnobilježničkog pripravnika Marka Kalogjere, koji je kod njega započeo raditi kao vježbenik. U rujnu 1939. prestao je s radom. – Pisao je beletristiku, osobito feljtonske eseje o Shakespeareovim djelima. U HDA čuva se šest njegovih knjiga općega poslovnog registra, dvije knjige registra o ovjerenjima i posvjedočenjima te spisi uz opći poslovni registar i registar o ovjerenjima i posvjedočenjima.

IZV.: DAZ, Javni bilježnik Lisičar Matija.

LIT.: Iz jugoslavenskih zemalja. Židov, 23(1939) 24. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Slukan Altić: Povijest županijskog upravno-teritorijalnog ustroja Bjelovarskobilogorske županije. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2(2008).

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LITVAN, Izidor, trgovac (Lubar, Ukrajina, 25. XII. 1893 – Koprivnica, 1982). Za I. svj. rata bio je ranjen i zarobljen, a nakon rata doselio se u Hrvatsku, gdje je radio u mlinu obitelji Braun u Đurđevcu. Od 1920. živio je i radio u Koprivnici, gdje se oženio Magdalenom rođ. Vyborny. Bavio se veleprodajom brašna te pripadao krugu uglednih koprivničkih žid. trgovaca sudjelujući u mnogobrojnim aktivnostima ŽO i drugim javnim gradskim zbivanjima. Po uspostavi NDH spasio se zahvaljujući mješovitomu braku te se 1943. sa sinom Zvonkom priključio partizanima.

IZV.: Podaci o ulazniku Z. Litvan.

LIVADIĆ, Marta (Grünwald, Grinvald), sindikalna aktivistica (Zagreb, 1907 – Zagreb, 17. II. 1991). Kći Gustava Grünwalda. U međuratnom razdoblju radila je kao službenica u Zagrebu. Bila je članica KPJ. Po uspostavi NDH bila je uhićena i deportirana u logor Jasenovac, ali je 1943. razmijenjena za zarobljenoga ustaškog oficira. Pristupila je partizanima radeći u ratnoj tiskari lista Vjesnik. Nakon II. svj. rata bila je aktivna sindikalna djelatnica.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

LIVNI, Hilel (Weiss, Slavko), agronom (Babina Greda, 8. III. 1906 – Šaar Haamakim, Izrael, 6. XII. 1993). Sin Huge Weissa i Josefine rođ. Mahler. Studirao je agronomiju u Zagrebu, gdje je 1929. kao jedan od najboljih studenata dobio Svetosavsku nagradu. Bio je angažiran u cionističkim djelatnostima, osobito u pokretu Hašomer Hacair, kojega je bio jedan od osnivača. U Palestinu se iselio 1932. s prvom skupinom Hašomer Hacaira i promijenio ime u Hilel Livni. Neko je vrijeme proveo u Mišmar Haemeku pripremajući se za osnivanje kibuca Šaar Haamakim. Tada se i javljao prilozima u tjedniku Židov. Više je puta odlazio iz Palestine (1934. bio je u Zagrebu) skupljajući novac za otkup zemljišta na kojem je 1935. osnovan Šaar Haamakim. Na posljednjem predratnom Cionističkom kongresu 1939. bio je delegat tzv. Radne Palestine, na osnivanju koje je radio u Jugoslaviji 1930. Angažirao se na prihvaćanju useljenika iz Jugoslavije te bio spona između HOJ i različitih ustanova u Izraelu. Bio je tajnik kibučkoga učiteljskog seminara Oranim, a poslije je radio u kibučkom tajništvu. Prodavši svoju vrijednu zbirku maraka podigao je spomenik u Holokaustu palim rođacima članova kibuca, kojima se ne zna grob.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – Jevrejski pregled, 37(1986) 3/4. – Bilten ŽOZ, 1993, 33/34. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50. – C. Loker: Kako je došlo do Hašomer Hacaira. Ibid. 12(2004) 65.