Kategorija: K

KREMZIR, Ljubomir, ustaški dužnosnik i zastavnik (Zagreb, 27. VI. 1911 – Santiago de Chile, 10. X. 1955). Sin Jakoba i Feodore rođ. Rosenberg te brat Milutina i Srećka. Kao trg. pomoćnik od 1926. član je Mladeži HSS. Dana 29. II. 1929. uhitila ga je zagrebačka policija zbog ilegalnog rada i u vezi s Vladkom Mačekom. U Beogradu ga je 1930. Sud za zaštitu države osudio na šest mjeseci zatvora, ali je nakon sudske rasprave pušten na slobodu zbog vremena provedenog u pritvoru, te je zajedno s V. Mačekom otputovao u Zagreb. Nakon 14 dana rješenjem zagrebačke policije od 8. IX. 1930. određen mu je izgon iz Zagreba i internacija u Osijek u trajanju od 9 godina. Od posljedica torture u zagrebačkoj policiji liječen je u osječkoj bolnici otkuda bježi za Zagreb. Vezama preko Ante Trumbića i V. Mačeka uspio se 14. XI. 1930. prebaciti u Mađarsku. Isprva je boravio u ustaškom logoru Janka-puszti, a nakon toga se preko Beča prebacio u Lugano, gdje je vodio ustaški punkt za vezu. Kako ga švic. vlasti ne bi uhitile napustio je 1932. Lugano te se preselio u Italiju. Za boravka u Italiji ima čin tabornika. God. 1937. uhitile su ga tal. vlasti zbog navodnoga pripremanja atentata na predsjednika jugoslav. vlade Milana Stojadinovića za posjeta Italiji. Po uspostavi NDH vratio se 15. IV. 1941. u Zagreb. Isprva je obnašao dužnost tajnika Velike župe Prigorje u Zagrebu (28. IX–30. XII. 1941), a potom carinskoga kontrolora pri Glavnoj carinarnici Ministarstva državne riznice u Zagrebu. Za obnašanje te dužnosti bio je 29. XI. 1942. imenovan djelatnim ustaškim poručnikom, a 4. IV. 1944. natporučnikom u Poglavnikovoj tjelesnoj bojni. Zahvaljujući visokomu položaju, zaštitio je od progona članove svoje uže obitelji; od sedmero braće trojica su bili ustaše. U svibnju 1945. povukao se prvo u Klagenfurt, a zatim u Italiju, gdje je nekoliko mjeseci boravio u izbjegličkom logoru Fermo. Potom je boravio u Trstu, gdje je prebacivao ljude preko jugoslav. granice. God. 1946. uhitili su ga Britanci, ali je ubrzo pušten na intervenciju Krunoslava Draganovića. Poslije je otišao u Južnu Ameriku i nastanio se u Čileu. – Brat Srećko, trgovac (Sisak, 28. IX. 1905 – Zagreb, 14. VII. 1993). God. 1933. iselio se u Mađarsku i priključio se ustaškomu pokretu u logoru Janka-puszti. Po uspostavi NDH vratio se u Zagreb, gdje je obnašao dužnost opskrbnika GUS. God. 1943. osnovao poduzeće tekstilnom robom »Trajnost«, u kojem je imao šestinu udjela. Nakon voj. sloma NDH bio je uhićen 20. V. 1945. Vojni sud Komande grada Zagreba osudio ga je 21. VII. 1945. na 15 godina lišenja slobode s prinudnim radom i konfiskaciju imovine (br. presude 825). Izdržavao je kaznu do 20. V. 1955. Nakon toga je radio kao trg. pomoćnik u Robnom magazinu, gdje mu je bila zaposlena i supruga. – Brat Milutin, mehaničar (Sisak, 12. X. 1906 – Zagreb, 27. VIII. 1941). Zahvaljujući bratu Ljubomiru, bio je, po uspostavi NDH, imenovan na dužnost vozača ministra pravosuđa i bogoštovlja Mirka Puka. Na toj dužnosti ostao je do noći 22. na 23. VIII. 1941, kad se u »Pick baru« na Trgu bana Josipa Jelačića sukobio s njem. časnicima (ubio dvojicu, a jednoga ranio). Tu večer bio je uhićen, a Pokretni prijeki sud za grad Zagreb osudio ga je 23. VIII. na smrt. Strijeljan na istočnom rubu šume Maksimir tzv. Dotršćini.

IZV.: HDA, MUP SRH, 013.0.4. Zbirka dosjea SDS, br. 305346. – HDA, Ljubomir Kremzir, MUP NDH, Prs. 2202, ZIG, III–12, 209, ZIG, III–49, 246. – HDA, ZIG, III–78, 617 (»Spisak organizovanih ustaša, koji se sada nalaze u Italiji«). – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29865, 29866. – HDA, Dotršćina, Popis žrtava. – HDA, ZKRZ, Presuda br. 825 / 21. VII. 1945. Vojnog suda Komande grada Zagreba, Popis Ministarstva pravosuđa i Uprave za izvršenje sankcija RH.

LIT.: Ustaša, 11(1941) 10, 7. IX. – E. D. Kvaternik: Sjećanja i zapažanja 1925.–1945. Zagreb 1995. – Z. Dizdar: Kremzir, Ljubomir. Tko je tko u NDH. Zagreb 1997. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KREŠIĆ, Branko (Hanan), ekonomist (Slatina, 1919 – Naharija, Izrael, 12. X. 1982). Sin Bernarda, vlasnika šuma i trgovca na veliko drvnim proizvodima. U Izrael se iselio 1950, nakon završenoga studija ekonomije. Nastanio se u Nahariji. Počeo je raditi u Keren Kajemetu, prvo kao radnik na pošumljavanju goleti, poslije je postavljen na dužnost instruktora za pripremu terena, a 1960. postavljen je za voditelja odjela za iskorištavanje drveća. Bio je i društveno aktivan, osobito na municipalnom polju, kao i u podružnici HOJ u Nahariji.

IZV.: Podaci o ulazniku M. Steiner-Aviezer.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. − M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50.

KREŠIĆ, Miljenko, inženjer elektrotehnike (Zagreb, 1. V. 1930). Sin Marka i Fride rođ. Lausch, brat Mladena (?, 1923 – Jadovno, 1941). Roditelji, oboje rođeni u Voćinu, stradali su 1944. u Auschwitzu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KREŠIĆ, Mirko (Pečuh, Mađarska, 19. II. 1915 – logor Jasenovac, 1941). Sin Bernarda (Voćin, 1882 – ?). Do 1924. živio je u Voćinu, po ocu je zavičajnu pripadnost imao u Osijeku. Po uspostavi NDH bio je apsolvent Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Ubrzo je bio uhićen i odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KREUTZER, Ignatz (Vatroslav), bankar (?Zagreb, 1870 – Zagreb, 21. III. 1938). Bio je vlasnik banke »Kreutzer« u Zagrebu.

LIT.: S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

KRISHABER, Hugo (Krieshaber), publicist, pjesnik i prevoditelj (Lakócsa, Mađarska, 23. XII. 1872 − logor Jasenovac, 1942−1945). Potječe iz obitelji, podrijetlom iz Mohača u Mađarskoj, gdje mu je otac radio kao knjigovođa. Realnu gimnaziju završio je u Osijeku 1890. Bio je izdavač i gl. urednik (1931−32) osječkoga enigmatsko-humorističnoga mjesečnika Razbibriga, u kojem je objavljivao humoreske, aforizme, zagonetke i kratke kritike. Od 1937. do ukinuća lista Die Drau 1938. bio mu je posljednji gl. urednik, objavljujući redovite uredničke uvodnike i komentare društveno-političkih i kulturnih zbivanja, prigodne članke o osječkim kazališnim temama te pjesme (epigrame u prozi i stihu i prepjeve iz stranih književnosti) i putopisne crtice. U Zagrebu je tiskao dvije knjižice o gospodarskim temama (Promet sa stokom u Hrvatskoj i Slavoniji, 1906; Wirtschaftliche Gefahren für Kroatien, 1908). U ilustriranoj zbirci Sa stranih njiva (1929) objavio je vlastite prijevode s mađarskoga (Sándor Petöfi), njemačkoga (Johann Wolfgang von Goethe, Heinrich Heine, Friedrich Schiller), talijanskoga (Giacomo Leopardi, Francesco Petrarca) i francuskoga (André Chénier), kojima je dodao i biografije pjesnika. Opsežne zbirke Po stazama života (1934) i Po samotnim putovima (1935) sadržavaju pjesme podijeljene na »osjećajne«, među kojima prevladavaju epigrami i prigodnice, i kritički intonirane »poučne«, te tematski raznovrsne humoristično-satirične aforizme i autobiografske zapiske. U knjizi Društveni tipovi (1938) na šaljiv je način i u stihu opisao stereotipne ljudske osobine. Potpisivao se i inicijalima.

DJELA: Sa stranih njiva. Osijek 1929. − Po stazama života. Zagreb 1934. − Po samotnim putovima. Zagreb 1935. –Društveni tipovi. Osijek 1938.

LIT.: (O knj. Po stazama života): V. Peroš, Omladina, 18(1934−1935) 3. − kv, Obzor, 76(1935) 10. − M. Krtalić: Knjižarski oglasi u osječkim novinama 19. stoljeća. Libellarium, 1(2008) 1.

KRIŽANIĆ, Nada, službenica (Donji Miholjac, 1913 – Zagreb, 29. V. 2000). Kći Vladimira Fürsta. Po uspostavi NDH prebjegla je u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te djelovala u pozadinskim službama na oslobođenom teritoriju Banije. Poslije II. svj. rata bila je tajnica direktora RTV Zagreb Ivana Šibla te je djelovala u administrativnoj službi Radio Zagreba, poslije u Koncertnoj direkciji Zagreb. Umrla je u Domu »Lavoslav Schwarz«.

IZV.: Podaci o ulaznici B. Polić.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

KRON, Hugo, obrtnik (Vrata kraj Krašića, 2. II. 1917 – Jadovno, 1941). Sin Simona i Berte rođ. Anhaltzer. Zavičajnu pripadnost imao je u općini Krašić, kotar Jastrebarsko. Djelovao je kao strojobravarski pomoćnik. Po uspostavi NDH bio je uhićen i preko Zagrebačkoga zbora deportiran u Gospić, potom u Jadovno, gdje je stradao. Prijavu imovine ustaškim vlastima 26. VI. 1941. podnio je njegov otac navodeći da mu se sin nalazi na »prisilnom radu«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRONFELD, Ema, žid. aktivistica (?, 1848 – Zagreb, 10. IX. 1924). Bila je predsjednica Izraelitskoga gospojinskog društva »Jelene Prister«.

KRONFELD, Robert, osiguravajući stručnjak (Zagreb, 25. I. 1871 – ?logor, 1941–1945). Sin Gustava i Irme rođ. Schwarz. Bio je direktor zagrebačke podružnice »Rosija–Fonsier«, društva za osiguranje i reosiguranje. Nakon uspostave NDH poslao je generalnoj direkciji društva u Beogradu molbu da mu se umjesto otpremnine odobri doživotna mirovina. Iako je sa suprugom prešao na katoličanstvo, morao je prijaviti imovinu. Stradao je u nepoznatom logoru. – Supruga Ada rođ. Tedeschi (Trst, Italija, 3. IV. 1876 – ?), sa suprugom je prešla na katoličanstvo. Od 1939. živi u Lisabonu.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 487. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.