Kategorija: K

KRAUSS, Julio, gospodarstvenik (Osijek, 15. IV. 1878. ili 12. II. 1879 – Osijek, 4. VII. 1939. ili 4. V. 1942). Sin Samuela i Ivane rođ. Borovitz (Borowitz). Oženio se Antonijom rođ. Fuchs (Đakovo, 1885 – ?). Od 1906. do 1932. s ocem vodio je sitničarski obrt i trgovinu plodinama »Samuel Kraus i sin« u osječkom Donjem gradu. Potom je nastavio tvrtku voditi s bratom Maksom kao »Samuel Kraus i sin«, agentura tehničkih i radiotehničkih aparata i uredskih potrepština te mehaničarska radnja u Osijeku. Prije II. svj. rata bio je dioničar Jugobanke, Narodne šumske industrije i Osječke ljevaonice željeza te vlasnik trgovine brašnom i živežnim namirnicama »Julije Kraus« na Jelačićevu trgu u Osijeku. Bio je aktivni član ŽO u osječkom Donjem gradu. – Otac Samuel, trgovac i žid. aktivist (Kaposvár, Mađarska, 1847 – Osijek, 21. IV. 1932). U braku s Ivanom rođ. Borovitz (Borowitz) (?, 1848 – ?) imao je djecu Huga (Osijek, 1871 – ?), Belu (Osijek, 1873 – ?), Alberta (Osijek, 1877 – ?), Julija i Maksa (Osijek, 1886 – ?). God. 1906. utemeljio je tvrtku »Samuel Kraus i sin«, sitničarski obrt i trgovinu plodinama u osječkom Donjem gradu i sa sinom Julijom vodio je do smrti. Bio je aktivni član osječke ŽO Donji grad.

IZV.: DAOS, Registar za društvene tvrtke 253-411, 315, 316. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634. – Ured Državne uprave Osječko-baranjske županije, Matični ured Osijek, Matična knjiga Židova, Nadrabinat u Osijeku, Matična knjiga umrlih 1903–1947.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KRAUSZ, Adam, posebnik (?, o. 1840 – Vukovar, ?). Kao ugledni građanin Vukovara u drugoj pol. XIX. st. predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu u Vukovaru prilikom posvećenja novoga hrama 17. XII. 1889.

IZV.: DAVU, fotokopija dokumenta o posvećenju novoga vukovarskoga hrama.

KRAUSZ, Leopold, trgovac (Osijek, 1859 – Osijek, 3. III. 1916). U braku s Marijom rođ. Krausz (Sečovce, Slovačka, 1866 – ?) rođeni su Terezija (Bistrinci, 1886 – ?), Julius (Bistrinci, 1892 – ?), Eugen (Valpovo, 1894 – ?), Katica Zlatica (Valpovo, 1898 – ?) i Eden (Osijek, 1907 – ?). Imao je trgovinu u Bistrincima, od približno 1893. u Valpovu, a od 1900. u Osijeku. Bio je aktivni član osječke ŽO Donji grad.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

KRAUSZ, Mavro, žid. aktivist (?, 1862 – Valpovo, 17. I. 1934). Bio je dugogodišnji predsj. ŽO u Valpovu, gdje je pod njegovom upravom izgrađena sinagoga (1898).

LIT.: Židov, 18(1934) 4.

KRAUSZ, Žiga, poduzetnik (Szent László, Mađarska, 14. X. 1879 – Osijek, 1931). Sin Dragutina i Josefine rođ. Blau. U braku s Ružom rođ. Bajlos (?, 1880 – ?) imao je djecu Lilu (Osijek, 1910 – ?) i Marka (Osijek, 1913 – ?). Bio je do smrti ravnatelj paromlina »Karolina« te dugogodišnji član osječke ŽO Donji grad.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

KRAUTH, Ernest (Kraut), glazbenik (Zagreb, 31. VIII. 1876 – Opatija, 17. VII. 1969). Sin Žige i Kornelije rođ. Krauth (?, 1858 – ?). U mješovitom braku s Marijom rođ. Lugarić imao je kćer Adrijenu (?, 1921). Maturirao je 1894. u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji. God. 1894–99. studirao je medicinu u Beču te apsolvirao 1902. Glasovir je učio u → Juliusa Epsteina na bečkom Konzervatoriju i 1913. položio završni ispit na Akademiji za glazbu i scensku umjetnost. Javni umjetnički rad započeo je 1896. u Zagrebu, nastupao solistički, u komornim sastavima i kao klavirski pratilac mnogih stranih i domaćih instrumentalista i pjevača. Uz to bio je privatni učitelj glazbe, nastavnik glazbe na Učiteljskoj školi (1913–14) i u Plemićkom konviktu te profesor na Konzervatoriju HGZ, odnosno Muzičke akademije u Zagrebu (1916–41), gdje je 1923. dobio naslov profesora. S Franjom Lučićem osnovao je 1932. privatnu muzičku školu »Polyhymnija« u Zagrebu, a 1933. bio je suosnivač i prvi predsj. žid. pjevačkoga društva »Ahdut«. Tijekom 1920-ih bio je aktivan u Društvu asimilanata »Narodni rad«. Po uspostavi NDH preuzeo je zajedno s obitelji žid. znak. Na nepoznati način preživio je II. svj. rat u Zagrebu; čini se da je bio djelomično zaštićen jer je bio u mješovitom braku. Od 1952. živio je u Opatiji, gdje se do duboke starosti bavio poučavanjem klavira. Kao pijanist iskonske muzikalnosti, iskazivao je sve odlike tzv. »bečke škole«. Osobito je bio cijenjen kao vješt i veoma pouzdan pratilac. Svoje bogato pijanističko iskustvo uspješno je prenosio na mnogobrojne učenike, među kojima su bili Petar Dumičić, Marijan Feller, Fred Došek i dr. – Otac Žiga bio je član uglednoga društva za potporu siromašnih učenika I. klasične gimnazije u Zagrebu (1913–14). Majka Kornelija uhićena je u noći s 3/4. V. 1943. te odvedena u redarstvenu ispostavu u Vlaškoj ulici, odakle je sutradan prebačena u Savsku cestu. Od tada joj se izgubio svaki trag, sudeći po datumu vjerojatno je deportirana u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683. – HDA, ZKRZ CGK, kut. 721, br. 3232, CGK br. 91/1. – KŽZ.

LIT.: Izvještaj Kraljevske gornjogradske velike gimnazije za 1913–1914. Zagreb 1914. – Krauth, Ernest. Muzička enciklopedija, 2. Zagreb 1974. – Krauth, Ernest. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – I. Ajanović-Malinar: Krauth, Ernest. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 1013.

KREČ, Josip, pravnik (Križevci, 1867 – ?, o. 1920). Završio je gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1892. doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu. Bio je član Hrvatske stranke prava 1900–14. Kao izbornik u Kutini agitirao je za izbor → Josipa Franka u Križu 1901, 1906, 1908 i 1910, te za izbor njegova sina Ivice Franka 1911. i 1913. Za banovanja Khuena Héderváryja bio vlastima politički nepoćudan te je tek nakon 11 godina odvjetničke prakse kod odvjetnika Brlića u Slavonskom Brodu i Ede Franka u Zagrebu mogao otvoriti vlastitu odvjetničku pisarnu u Kutini, a uskraćeno mu je mjesto javnoga bilježnika. Bio je u braku sa Zlatom rođ. Aleksander (?, 1879 – Zagreb, 7. XII. 1947) – Sin Stanko, poduzetnik (Kutina, 1904 – logor Jasenovac, 1942). Bio je vlasnik »Kemosa«, veletrgovine kemikalijama u Zagrebu. Po uspostavi NDH molio je da bude oslobođen od nošenja žid. znaka te da mu se dozvoli slobodno kretanje radi poslovnih obveza. Molba je bila odbijena te je deportiran u logor Jasenovac unatoč priloženim očitovanjima s vlastoručnim potpisom većega broja uglednika (Nikola Neihardt, Zvonimir Vrkljan, Rudolf Horvat, Ivo Peršić).

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27686.

LIT.: Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KREMSIR-MAJER, Vera, hazenašica (Zagreb, 16. V. 1908 – Zagreb, 1. II 1980). Kći Jakše i Feodore rođ. Rosenberger. Završila je II. žensku realnu gimnaziju u Zagrebu. Radila je kao službenica u Tvornici papira i poduzeću »Udarnik« do umirovljenja. Udala se za Artura Majera, hokejaša na travi kluba »Marathon« iz Zagreba, 1938, a prije udaje prešla je na katoličanstvo. Imali su sina Vladimira. Sa sestrom je počela igrati hazenu 1922. u gimnaziji. Kao članica kluba »Vesna«, čija je bila suosnivačica 1923, osvojila je 2. mjesto na prvom prvenstvu Zagreba 1923. iza sastava HAŠK. Od 1925. do 1934. bila je članica hazena sekcije kluba »Concordia« iz Zagreba. Sa ekipom »Concordie« osvojila je 4 puta državno prvenstvo 1927, 1931, 1932. i 1933. i podsavezno prvenstvo Hrvatske i Slavonije 1930. Nastupila je u finalnoj utakmici državnoga prvenstva 28. VI. 1931. u Zagrebu kad je »Concordia« pobijedila »Jugoslaviju« iz Beograda. Te god. nastupila je na turneji po Čehoslovačkoj kad je »Concordia« pobijedila u svih 6 susreta protiv najboljih čeških hazena klubova. Za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije nastupila je na III. svjetskim ženskim igrama 1930. u Pragu. Igrala je u polufinalnoj i finalnoj utakmici u sastavu sa sestrom i osvojila srebrnu medalju.

IZV.: Dokumentacija V. Majera.

LIT.: B. Cuvaj: Prve družine i utakmice češkog rukometa – hazene u Zagrebu. Povijest sporta, 2(1971) 7. – Isti: Dvanaest utakmica reprezentacije Jugoslavije u češkom rukometu – hazeni 1924–1935. Ibid., 3(1972) 10. – Isti: Prvenstvo u igranju hazene od 1921. do 1938. godine. Ibid., 3(1972) 11. – F. Frntić: Hazena, sekcija HŠK Concordije, Zagreb, jedinstven primjer požrtvovanja, samoodricanja, ustrajnosti i uspjeha u sportu. Ibid., 11(1980) 44.

KREMZIR, Dragutin, liječnik (Zagreb, 13. IV. 1929). Sin Ivana i Nade rođ. Propper. God. 1940. završio je žid. pučku školu u Zagrebu, a po uspostavi NDH zabranjen mu je upis u II. razred gimnazije. Ratno razdoblje preživio je s obitelji polulegalno u Zagrebu. Nakon završenog Vojnoga učilišta »Ivan Milutinović« 1949, godinu dana radio je kao profesionalni omladinski i pionirski rukovoditelj. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1957, potom je radio kao liječnik u Ivancu 1959. i Zdravstvenoj stanici u Maruševcu kraj Varaždina do 1961, a potom do umirovljenja 1990. u domovima zdravlja u Zagrebu. Specijalizirao je opću medicinu 1965. te četvrt stoljeća radio kao honorarni nastavnik Škole narodnoga zdravlja »Andrija Štampar«. Vodio je Klub liječenih alkoholičara u Podsusedu. Aktivan je u planinarskim društvima, u upravi Hrvatskoga društva umirovljenih liječnika Hrvatskoga liječničkoga zbora i Udruge za osnivanje doma za starije zdravstvene djelatnike »Dr. Andrija Štampar«. Kraće je vrijeme bio član Zdravstvenoga odbora ŽOZ.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Ž. Jakšić: Ogledi o razvoju opće/obiteljske medicine. Zagreb 2001.

KREMZIR, Ernest (Kremsier), kirurg (Rijeka, 10. VIII. 1904 – Rijeka, 28. XII. 1980). Sin Artura i Josephine rođ. Wortmann. Medicinu je upisao u Zagrebu, diplomirao u Grazu 1924, a diplomu nostrificirao u Ljubljani. Specijalizirao je kirurgiju u Osijeku 1935. i radio u bolnici u Novoj Gradiški kao i u željezničarskoj ordinaciji u Skradu, odakle mu je rodom bila majka. Po osnutku NDH priključio se partizanima te djelovao kao predsj. NOO u Istri. U listopadu 1942. bio je interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ponovo se priključio partizanima te djelovao kao voditelj bolnice Primorsko-goranskoga odreda i Pokretne kirurške ekipe poljske bolnice 1. armije te kirurg 6. ličke proleterske divizije. Završetak II. svj. rata dočekao je u činu majora. Djelovao je kao upravitelj grupa armijskih bolnica u Nišu, gl. kirurg Jugoslavenske ratne mornarice i vojnoga područja u Novom Sadu, nastavnik i zamjenik načelnika na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA). Spominje se i kao osobni kirurg Josipa Broza Tita. Umirovljen je u činu pukovnika. Bavio se liječenjem vena u ordinaciji u Delnicama te živio u vikendici na Omladinskom jezeru u Lokvama. Nositelj je više odlikovanja, a njegova ratna biografija u TV seriji »Kapelski kresovi« bila je predložak za lik doktora prisiljenog da operira ranjenike. Sa Zlaticom rođ. Neumann (Ivanić-Grad, 2. IV. 1906 – ?) imao je sina Maria (? – Beograd, 2011), a u Beogradu živi njihov unuk Ernest. Imao je braću Roberta, čije kćeri žive na zagrebačkom području (Eliana, Tanja, Ingeborg), Paula i sestru Elizabetu, koja je stradala s djecom u logoru Jasenovac. Paul je nakon završene Pomorske akademije u Boki kotorskoj 1939. kao kapetan krenuo konvojem po žito u SAD. U napadu njem. podmornica stradao je cijeli konvoj osim njegove »Singe«. U SAD isprva je radio kao lučki radnik, a oko 1960. imenovan je kapetanom duge plovidbe na tankeru. – Njihov otac Artur, trgovac (Sisak, ? – Glina, 1941). Bio je nakupac žita sa silosima u Ljubljani, a u međuratnom razdoblju na kartama je izgubio svu imovinu, među ostalim kuće na Sušaku i Trstu, te se vratio u obiteljsku kuću u Sisku. Po osnutku NDH odveden je 1941. u Glinu i ubijen u pravoslavnoj crkvi.

IZV.: Podaci o ulazniku D. Kremzir.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Vjesnik, 41(1980) 30. XII. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006. – B. Polić: Imao sam sreće. Novi Kamov, 6(2006) 20(3). – Isti: Imao sam sreće. Zagreb 2006.