Kategorija: K

KRAUS, Makso, inženjer (Đakovo, 12. VII. 1866 – Auschwitz, V. 1943). Sin Vilimov. Bio je dioničar Osječkoga paromlina, a mirovinu je stekao kao gradski tehnički savjetnik slobodnoga i kraljevskoga grada Osijeka. Od 1. IV. 1930. živio je u Zagrebu u braku s Emom rođ. Freund. God. 1936–37. u Grškovićevoj ul. u Zagrebu sagradio je luksuznu vilu (izvođač → E. Hönigsfeld). Čini se da je bio uhićen u svibnju 1943. i deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

KRAUS, Mara, fotografkinja (Zagreb, 1925). Kći Alexandera Ginića (Goldsteina) i Johanne rođ. Čvrtnik. Otac joj je bio podrijetlom iz Osijeka, a u nepoznato je doba prezime Goldstein promijenio u Ginić. Od 1929. živjela je u Osijeku, a od 1933. u Beogradu, gdje joj je otac imao željezariju. Po uspostavi NDH s ocem, s kojim je živjela nakon razvoda roditelja, prebjegla je na Hvar pa u Split. Bijeg iz Beograda omogućila im je njezina majka, koja je bila Njemica. Potom internirana u logor u Castellamonteu, a 1943. pobjegla je u Švicarsku. Ondje se 1945. udala za Osječanina Ivu Krausa. Nakon rata živjela je u Italiji te 1948–50. u Argentini. Kad se vratila u Europu, živjela je u Parizu i Milanu. Tijekom 1956. živjela je u Venezueli, a 1957–68. ponovo u Italiji. Potom se preselila u Brazil, gdje je 1971. upoznala Joea Juliusa Heydeckera, fotografa i novinara (koji je u ožujku 1941. kao njem. vojnik u Varšavi potajno snimio stotinjak dokumentarnih fotografija iz Varšavskoga geta), pod čijim se utjecajem sustavno počela baviti fotografijom. Zajedno su vodili knjižaru u São Paolu do 1986, kad su se preselili u Beč. God. 1981, uz financijsku pomoć oca, koji je tada živio u Venezueli, Heydeckerove su povijesne fotografije iz Varšavskoga geta prvi put objavljene i pokazane u javnosti. U svojim fotografijama, koje su sadržajno vrlo raznolike (krajolik, arhitektura, ljudi, stvari, prizori) M. se bavi univerzalnim problemima poput otuđenosti suvremenoga svijeta. Nakon Heydeckerove smrti 1997. posvetila se sređivanju njegove fotografske ostavštine koja se danas nalazi u fotoarhivu Austrijske nacionalne biblioteke u Beču. Među 1880 negativa iz ratnih godina 1939–45. nalazi se i povijesna fotografija preostalih ruševina Varšavskoga geta snimljena u studenom 1944. To je jedini snimak geta uoči ulaska Crvene armije u Varšavu.

IZV.: Osobni podaci ulaznice. – Podaci o ulaznici V. Dajht-Kralj.

KRAUS, Marijan (Zagreb, 10. XII. 1921 – Jadovno, 1941). Sin Jakoba i Berte. God. 1941. bio je učenik 8. razreda I. državne realne gimnazije u Zagrebu. U skupini 165 žid. omladinaca uhićen je između 27. i 29. V. i odveden u logor Danica kraj Koprivnice, potom u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Melita, slikarica i kiparica (Bjelovar, 5. II. 1954). Kći → Otona i Vesne rođ. Gršković. Diplomirala je politologiju 1984. te radi kao srednjoškolska profesorica etike u Bjelovaru. Iako se slikanjem bavi od djetinjstva, slikarske i kiparske radove sustavno je počela izlagati 1990. Sudjelovala je na stotinjak skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Nagold 1995; Zagreb 1996, 1998, 2000, 2002, 2006, 2008, 2010; Požega 2002; Rotterdam 2003; Saint-Yrieux 2003; Villard-de-Lans 2005; Hvar 2006; Bjelovar 2007, 2009; Varaždin 2008). Njezini radovi nalaze se u fundusu muzeja u Zagrebu (Muzej suvremene umjetnosti) i Jeruzalemu (stalni postav u Muzeju Holokausta Yad Vashem) te u Muzeju poštara u Saint-Yrieuxu. Također se bavi pisanjem i ilustriranjem knjiga za djecu. Od 2004. članica je Hrvatskoga društva književnika za djecu i mlade, HDLU i ULUPUH. – Njezin umjetnički izraz karakterizira zaokupljenost simbolima muško-ženskih odnosa. Kao slikarica radi snažne čiste boje, dok su volumeni u kipovima većinom obrađeni u sirovim oblicima drva od kojih slaže slobodne kompozicije kao objekte u prostoru, koji plijene pozornost bojama i oslikanim detaljima. Slikovnica Čiji je medo? bila je 2005. jedna od pet najčitanijih dječjih knjiga u Hrvatskoj.

DJELA: Priča o maloj gusjenici Lahorki. Zagreb 2003. – Ovčica Agneza. Zagreb 2003. – Prema plavoj ptici Mauricea Maeterlincka. Bjelovar 2004. – Čiji je medo? Zagreb 2005. – Priče o razmaženoj ptičici. Zagreb 2005. – Čarobnica. Zagreb 2007. – Kolač prijateljstva. Zagreb 2007.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

LIT.: http://elmundosefarad.wikidot.com/zivotopis, pristupljeno 22. VII. 2011. – http://www.melitakraus.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1&Itemid=3&lang=hr, pristupljeno 22. VII. 2011.

KRAUS, Miljenko, liječnik (Zagvozd, 1901 – Zagreb, 30. X. 1977). Gimnaziju je pohađao u Splitu, medicinu je započeo studirati u Grazu, a diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1926/27. Zaposlio se 1929. kao ambulantni liječnik u Okružnom uredu za osiguranje radnika u Zagrebu. Član je KPJ od 1919. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje. God. 1947. postao je prvi povjerenik Povjereništva za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu grada Zagreba, a 1957. vratio se u Republički zavod za socijalno osiguranje u Mihanovićevoj ul. u Zagrebu. Utemeljio je u nas novu liječničku djelatnost – ocjenu radne sposobnosti i invalidnosti, te kao pionir prvi počeo sastavljati izvještaje o osobama s invaliditetom u Hrvatskoj. Također se bavio planinarstvom.

LIT.: F. Špicer: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 100(1978) 2.

KRAUS, Nela, obrtnica (Đakovo, 13. IV. 1886 – ?). Kći Julija Mahlera. Od 1926. bila je vlasnica modnoga salona u Jurišićevoj ul. u Zagrebu i članica Saveza hrvatskih obrtnika. Bila je udana za Ferdinanda Krausa, koji je umro 1917. za I. svj. rata u Petrovaradinu kao vojnik austroug. vojske.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Ognjen, urolog i žid. aktivist (Zagreb, 4. X. 1945). Sin → Ive i Herme rođ. Delpin. Brat slikarice → Žive. Klasičnu je gimnaziju završio 1964. u Zagrebu. Diplomirao je na zagrebačkom Medicinskom fakultetu 1971, a 1972. zaposlio se na Klinici za urologiju KB »Dr. Mladen Stojanović« (danas KBC »Sestre milosrdnice«). Od 1977. bio je voditelj Odsjeka dječje urologije, od 1986. intenzivne skrbi, a od 1992. Odjela za operativnu urologiju. Od 1979. do 1990. bio je zamjenik predstojnika Klinike, 1989. postao je primarijus, a od 2000. predstojnik je Klinike za urologiju KBC »Sestara milosrdnica«. Bavi se rekonstrukcijskom kirurgijom, radikalnim operativnim zahvatima iz urološke onkologije i kirurgijom uretre, a uža mu je specijalnost dječja urologija. Poslijediplomski je studij završio 1976, stekavši zvanje magistra biomedicinskih znanosti, a 1981. doktora medicinskih znanosti. Habilitirao je 1985. i postao docent Medicinskoga fakulteta, a 1993. izvanredni profesor. Od 1974. sudjelovao je u nastavi Medicinskoga fakulteta na vježbama i predavanjima, od 1983. u poslijediplomskim studijima te u nastavi o urologiji, ginekološkoj urologiji i onkologiji. Usavršavao se u Londonu, Parizu, Hradec Králové i Budimpešti. Objavio je stotinjak znanstvenih i stručnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima te je sudjelovao u nizu znanstvenih skupova u državi i inozemstvu. Djeluje u više hrvatskih i eur. strukovnih udruženja. God. 2001. dobio je Plaketu grada Zagreba kao liječnik i humanist. Od 1993. predsj. je ŽOZ, od 1995. predsj. Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj, a 1994–99. bio je član Izvršnoga odbora Vijeća židovskih općina Europe. Težišta su njegova programa materijalno osamostaljenje ŽOZ, homogenizacija žid. zajednice u Hrvatskoj, socijalno-humanitarni i kult. rad, napose prezentacija baštine, te izgradnja sinagoge i kult. centra na mjestu stare sinagoge u Praškoj ul.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Kraus, Ognjen: Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – http://elmundosefarad.wikidot.com/ognjen-kraus-zivot-dan-medicini-i-zidovskoj-tradiciji, pristupljeno 22. VII. 2011.

KRAUS, Oton, liječnik (Požega, 22. VI. 1898 – Bjelovar, 4. VI. 1971). Sin Hinkov. Sa suprugom Vesnom rođ. Gršković otac je → Melite. Medicinski fakultet završio je u Beču 1922. Od 1938. službovao je kao općinski liječnik u Mrkoplju, a za »vrijeme službovanja nije se isticao protiv hrvatske narodne stvari« kako tvrdi službeni izvor iz vremena NDH. Od jeseni 1941. slao je sanitetski materijal i lijekove partizanima te potajno liječio ranjene i bolesne. Pristupio je partizanima u siječnju 1942. te djelovao kao član NOO Mrkopalj i organizator bolnice u Drežnici. U izvještaju oružništva NDH iz lipnja/srpnja 1942. tvrdi se da se »jedan dotur Židov nalazi u Drežnici, u partizanskoj bolnici, jako sposoban«. Potom je postavljen za voditelja bolnice 5. operativne zone na Javornici i partizanske bolnice u Grumu u Italiji. Također je djelovao kao referent saniteta voj. područja Žumberak i voditelj voj. bolnice u Mladenovcu. Imao je čin sanitetskoga majora. Dobitnik je Partizanske spomenice 1941. i Ordena za hrabrost. Nakon II. svj. rata ravnatelj je lječilišta u Daruvaru, a potom je službovao u Zavidovićima. Od 1951–58. ravnatelj je bjelovarskoga Doma zdravlja. U TV seriji Kapelski krijesovi u liku dr. Bittea (Vanja Drach) opisuje se njegovo djelovanje u Drežnici.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 10312, god. 1941. – HDA, Oružničke pukovnije NDH, kut. 3, j. s. 960/1941. – Podaci o ulazniku M. Kraus.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

KRAUS, Oton (Krušić), strojarski inženjer (Požega, 6. V. 1908 – ?). Sin Julijev. U nepoznato doba promijenio je prvotno prezime u Krušić. Prije II. svj. rata bio je pripravnik kod Inženjerske komore u Zagrebu i vlasnik tehničke poslovnice za trgovinu strojevima, aparatima te tehničkim potrepštinama sa sjedištem u Draškovićevoj ul., a posebno se bavio toplinskom tehnikom. Imao je tehničko zastupstvo poduzeća Industria Nazionale Cavi Elettrici S. A. Torino i Società Generale per l’Industria della Magnesia iz Milana. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, prešao je na katoličanstvo te mu je izdana dozvola za nenošenje žid. znaka do 15. VI, a sred. srpnja dozvola mu nije bila produžena. Čini se da je u to doba izbjegao u Torino.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27271. – NAZ, skupina NDS 6062/1941. – Popis žrtava.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Rudolf, žid. aktivist (? – ?). Prvi je poslijeratni predsj. ŽO u Splitu.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971.