Kategorija: K

KRAUS, Adolf, tiskar i žid. aktivist (Apatin, Vršac ili Pačir, Srbija, 1854 – Osijek, 8. II. 1938). Sin Josipa i Cecilije. Zavičajnu pripadnost imao je u Osijeku od 1883. Od 1874. u braku s Johannom (Ivanom) (Osijek, 1854 – ?) imao je djecu Otta, Josipa Gustava (Osijek, 1882 – ?), Ervina, Margitu (Osijek, 1887 – ?), Miroslava (Osijek, 1890 – ?) i Josefa (Osijek, 1892 – ?). U razdoblju 1904–05. imao je »Tiskaru Adolfa Krausa«, koju je nastavio voditi sin Josip Gustav. God. 1893. biran je za člana Trgovačkoga odjela osječke Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku. Uz to bio je i član predsjedništva i zamjenik predsjednika ŽO u Osijeku i predsj. Hevre Kadiše 1893–1905. – Sin Ervin, pravnik i poduzetnik (Osijek, 19. IX. 1884 – Osijek, 2. X. 1918). Osnovnu školu i gimnaziju završio je 1902. u Osijeku. Studirao je pravo u Beču. Po povratku u domovinu, bavio se trgovinom i upravljanjem obiteljskom tvornicom »Josef Krauss und Sohne«. Za studija u Beču priključio se studentskomu cionističkomu društvu »Bar Giora« te organizirao žid. srednjoškolce, širio omladinski žid. tisak te se isticao člancima u osječkim novinama (Narodna obrana i Slavonische Presse). God. 1903. bio je inicijator i suosnivač prvoga cionističkoga srednjoškolskoga društva u Osijeku, a 1904. prvoga kongresa abiturijenata-cionista iz južnoslavenskih zemalja (s → H. Spitzerom). U suradnji s uglednim osječkim Židovima H. Spitzerom, Natanom Schulhoferom, → Aladarom Kleinom i Otonom Kohlbachom sudjelovao je i u organiziranju prvoga građanskoga cionističkog društva u Osijeku. Od 1908. do 1909. je uz pomoć rođaka → Edmunda Fischera vodio osječku Židovsku smotru, redigirao tekstove, skupljao pretplatu i oglase i bavio se distribucijom. Istodobno je obnašao dužnost člana Zemaljskoga odbora Udruženja cionista južnoslavenskih krajeva Austro-Ugarske Monarhije. Umro je u osječkoj bolnici kao austroug. vojnik od posljedica bolesti. – Sin Otto (Kras, Oton), novinar (Temišvar, Rumunjska, 25. II. 1875 – Beč, 22. IV. 1923). Oženio se u Osijeku 1904. Sofijom rođ. Percsi (Budimpešta, 1883 – ?). U braku je rođen sin Ivan (Zagreb, 1908 – ?). Nakon novinarskoga rada u Beču došao je 1900. u Zagreb. Objavljivao je likovne priloge i kritike u listovima Agramer Zeitung (1900–01), Slavonische Presse (1897, 1900–01, 1915, 1917–18) i Agramer Tagblatt (1902–10, 1919, 1921), osobito prikaze o Društvu hrvatskih umjetnika služeći se i prezimenom Kras. God. 1901. počeo je izdavati socijalistički usmjeren časopis Oko, od kojega je izašao samo jedan broj. Bio je cionistički orijentiran, surađivao je i u Židovskoj smotri (1906–07) i Pokretu (1904). Izdao je i brošuru Sozialismus und Zionismus (Brno 1904). Pripadao je osječkomu krugu izdavača i urednika časopisa Mladost. Pisao je kazališna izvješća, članke, književne prikaze, reportaže, crtice i objavljivao dramske pokušaje u periodicima Die Drau (1900, 1922), Svjetlo (1900), Savremenik (1906–07), Hrvatska smotra (1908), Nezavisnost (1908), Štampa (1908, 1912), Jug (1918, 1920), Radničke novine (1919). Napisao je raspravu Serben und Kroaten, die Schicksalsfrage des suedslawischen Volkes (Leipzig–Beč 1922). Čini se da je po završetku I. svj. rata bio pristaša Demokratske stranke te se bavio i određenim komunalnim problemima. Prva je osoba koja je kremirana u bečkom krematoriju.

IZV.: Izvještaj Predsjednika ŽBO u Osijeku za godine 1897, 1898. i 1899. – JIM. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Osječki tjednik, 1(1906) 23. – Židovska smotra, 3(1909) 18. – Gideon, 6(1922) 9/11. – J. Bösendorfer: Povijest tipografije u Osijeku. Zagreb 1939. – M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – Kraus, Oton. Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2. Zagreb 1987. – M. Kolar-Dimitrijević: Razvoj Trgovačko obrtničke komore u Osijeku. Presjek djelovanja od osnutka 1851. do 1942. godine. Osječki zbornik, 1991. – Kraus, Oton. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – Od turskog do suvremenog Osijeka. Osijek 1996. – Ž. J. Lador-Lederer: Tri fragmenta o cionizmu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i u Hrvatskoj. Zagreb 1998. – N. Schwarz: Nešto iz povijesti Židovske bogoštovne općine u Osijeku. Ha-kol, 1999, 61. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013. – I. Šiprak: Kraus, Otto. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUS, Artur, poduzetnik (Zenica, BiH, 5. VIII. 1897 – ?). Zavičajnu pripadnost imao je u Daruvaru. U Zagrebu je bio vlasnik poduzeća »Artur Kraus« za industrijsku proizvodnju svilenih i pamučnih tkanina u Medulićevoj ul. God. 1940. prijavio je promet od 1 162 000 din. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Božidar, pravnik (Zagreb, 11. X. 1913 – Zagreb, 4. XII. 1983). U Zagrebu je maturirao u Klasičnoj gimnaziji 1932. i završio Pravni fakultet s doktoratom 1940. Nakon studija bio je sudački vježbenik i sudac u Kotarskom sudu u Zagrebu, a nakon II. svj. rata referent u povjerenstvu za utvrđivanje ratnih zločina i javnom tužilaštvu, pomoćnik javnoga tužitelja i sudac Vrhovnoga suda NRH. Od 1956. do umirovljenja 1982. bio je sudac Saveznoga vrhovnoga suda (poslije Vrhovni sud Jugoslavije pa Savezni sud) u Beogradu. S Jakovom Blaževićem i Josipom Hrnčevićem sudjelovao je 1946. u sastavljanju optužnice u montiranom procesu protiv zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca. Člancima iz kaznenoga materijalnoga i kaznenoga postupovnoga prava te građanskoga postupovnoga prava surađivao je u periodici Mjesečnik Hrvatskoga pravničkoga družtva (1944), Naša zakonitost (1951, 1954), Pravni život (1957, 1971), Priručnik za stručno obrazovanje radnika unutrašnjih poslova (1957–62), Jugoslovenska revija za kriminologiju i krivično pravo (1965, 1967, 1969–72, 1974–75, 1977, 1979, 1982; urednik 1964–73), 13. maj (1968, 1977) i zborniku III. tečaj za usavršavanje iz forenzičke psihijatrije (Zagreb 1980). Suautor je Komentara Krivičnog zakona SFR Jugoslavije (Beograd 1978) i Komentara krivičnih zakona SR Srbije, SAP Kosova i SAP Vojvodine (Beograd 1981, više izd.). Bio je višegodišnji predsj. Jugoslovenskoga udruženja za krivično pravo i kriminologiju u Beogradu.

LIT.: (Nekrolozi): I. Kramarić, Priručnik za stručno obrazovanje radnika unutrašnjih poslova, 31(1983) 6. – V. Vouk, Naša zakonitost, 38(1984) 1. – I. Kramarić: Bibliografija radova pok. dr Božidara Krausa. Ibid. – J. Batelja: Sluga Božji Alojzije Stepinac. Zagreb 1995. – M. Štambuk-Škalić, J. Kolanović i S. Razum: Proces Alojziju Stepincu – dokumenti. Zagreb 1997. – M. Tkalčević: Kraus Božidar. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUS, Bruno (?Zagreb, ? – ?logor, 1941–1945). Pohađao je IV. gimnaziju u Zagrebu. Po uspostavi NDH deportiran je u nepoznati logor, gdje je stradao.

IZV.: Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu.

KRAUS, Dragutin, trgovac (Sarajevo, 24. I. 1888 – ?logor, 1941–1945). Sin Josipov. Doselio se u Zagreb 1924, gdje je na Trgu N imao trgovinu tekstilnom robom na veliko, te 1939/40. ostvario promet od 2 900 000 din. Po uspostavi NDH stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Dragutin (Zagreb, 1923 – Jadovno, VII–VIII. 1941). Sin Alberta i Jelke rođ. Strasser. Pohađao je IV. gimnaziju u Zagrebu. Pred izbijanje Travanjskoga rata bio je primljen u SKOJ te bio član skojevskog aktiva u gimnaziji. Po uspostavi NDH s roditeljima je preuzeo žid. znak, priključio se zagrebačkim ilegalcima te ubrzo bio uhićen i deportiran u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682. – KŽZ. – Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Egon, poduzetnik (? – ?). Bio je vlasnik Tvornice macota u Osijeku 1936.

IZV.: JIM, Zapisnik IX. sjednice Izvršnoga odbora SVJOJ od 23–24. XI. 1936.

KRAUS, Emil, posebnik (Viljevo kraj Donjeg Miholjca, 25. I. 1883 – logor Jasenovac, 1941). U međuratnom razdoblju stanovao je u Desatičinoj ul. u Osijeku. Bio je u braku s Irmom rođ. Ausländer (Ivankovo, 1890 – ?). Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja i prešao na starokatoličku vjeru. Uhićen je u ljeto 1941, deportiran u gospićki sustav logora, a potom u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Emil, trgovac i poduzetnik (Bizovac, 24. VIII. 1879 – Osijek, 1937). Sin Ilije i Ruže rođ. Deutsch. Oženio se 5. VI. 1906. u Kutjevu (rabinat Požega) Emilijom rođ. Rosenberg. U braku je rođen sin Ivo (?Osijek, 6. IX. 1921). God. 1921. u Osijeku od Šandora Dornera kupuje parno Diana-kupalište u Desatičinoj ul. (današnjoj Ul. Hrvatske Republike), koje je modernizirao (do 1935. imalo je veliki bazen za hladnu kupelj, 10 kada, komoru za suhi zrak, nekoliko odjela za masažu tijela, 43 kabine za odijevanje i presvlačenje te privatni stan od šest soba za četiri čuvara kupališta). – Supruga Emilija, poduzetnica (Kutjevo, 28. II. 1884 – Osijek, 19. III. 1942). Nakon suprugove smrti nastavila je voditi kupalište.

LIT.: B. Plevnik: Stari Osijek. Osijek 1987. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

KRAUS, Gustav, stomatolog (Karlovac, 23. IX. 1885 – logor Banjica, 17. VIII. 1943). Sin Samuelov. Nakon završene medicine u Beču 1910, specijalizirao je stomatologiju. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio je 1912. od Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade i 1921. od Poglavarstva grada Zagreba. Radio je kao općinski liječnik u Đakovu te od približno 1931. u Zagrebu imao vlastitu stomatološku ordinaciju u Martićevoj ul. Prema projektu → E. Weissmanna 1936–37. sagradio je sa suprugom jednokatnu obiteljsku vilu u Nazorovoj ul. Po uspostavi NDH sa suprugom Julijom u skupini žid. liječnika poslan je u Kotor Varoš djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U studenom 1942. priključio se partizanima te djelovao kao liječnik u bolnici Vrhovnoga štaba u Bosanskom Petrovcu. Tijekom 4. i 5. neprijateljske ofenzive zarobljen je i odveden u logor na Banjici, gdje je i strijeljan sa suprugom. Iz prvoga braka s Olgom rođ. Kohn imao je sina → Zdenka, kirurga. – Supruga Julija Kraus-Lederer, liječnica (Grgurevci, Srbija, 10. X. 1898 – logor Banjica, 1943). Majka Vlade (?, 1935 – ?). Nakon završene medicine u Beču 1926, bavila se kozmetikom. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobila od Liječničke komore u Zagrebu 1927. te imala privatnu ordinaciju u Martićevoj ul. Po uspostavi NDH sa suprugom je u skupini žid. liječnika poslana u Kotor Varoš djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa, a u studenom 1942. priključila se partizanima te djelovala kao liječnica u bolnici Vrhovnoga štaba u Bosanskom Petrovcu, a tijekom 4. i 5. ofenzive u Centralnoj bolnici Vrhovnoga štaba, kad je bila zarobljena i odvedena u logor na Banjici, gdje je strijeljana sa suprugom.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682, 683. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017. – KŽZ.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.