Kategorija: K

KORDA, Nahum, sociolog (Rijeka, 22. VI. 1959). Diplomirao je sociologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1982. Magistrirao je sociologiju i filozofiju na Sveučilištu u Haifi 1987, gdje je 1995. doktorirao filozofiju. Posebno se bavi ljudskim resursima u industriji.

IZV.: Podaci o ulazniku I. Korda.

KORENIĆ, Branko (Zagreb, 21. IV. 1921 – Jadovno, 1941). Sin Bartola Kohna i Stefe rođ. Darvaš. U doba uspostave NDH studirao je tehniku u Zagrebu. Potkraj svibnja 1941. bio je zajedno s drugih 165 omladinaca uhićen i otpremljen u logor Danica kraj Koprivnice, potom u Gospić te u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682.

KORENIĆ, Makso (Kohn), inženjer, građevinski poduzetnik i žid. aktivist (Donji Miholjac, 27. X. 1881 – Auschwitz, 1944). Sin Gabora, suprug Olge rođ. Frank, zet Hermine ud. Frank te otac Maje. U nepoznato doba prezime Kohn promijenio je u Korenić. Kao građevinski poduzetnik bio je suvlasnik poduzeća »Korenić & Frank«. Nakon I. svj. rata živio je u Pakracu, a potom u Zagrebu. Imao je ovlaštenje za izvođenje javnih geodetsko-geometarskih radova, a uoči II. svj. rata postao je član Zagrebačke inženjerske komore. God. 1919. imenovan je članom Privremenoga Glavnog odbora SJVOJ, a 1938. članom Procjembenoga povjerenstva u ŽOZ. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, bio je zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka, zbog čega je bio »djelomično« oslobođen od nošenja žid. znaka u prilikama kad je zbog posla posjećivao vojne i javne urede. S obitelji je prešao na katoličanstvo. Izbjegli su u Hrvatsko primorje, gdje su ih tal. okupacijske vlasti internirale u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. u Kampor na Rabu. S Raba su otišli u ljetnikovac u Novi Vinodolski. Odande su ih nacisti u kolovozu 1944. deportirali u Auschwitz, gdje su stradali.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27920. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – F. Frank: Bila sam u Novom Vinodolu. Novi Omanut, 20(2012) 113.

KORNFEIN, Bela, trgovac (?, 18. VIII. 1871 – ?Zagreb, 7. VI. 1962). Sin Moritza i Katarine rođ. Hirsch iz Oberwartha. Živio je u Novoj Gradiški. Vjenčao se 20. I. 1908. s Ilonom rođ. Kornfein (?, 7. IV. 1882 – Zagreb, 10. XII. 1961), kćeri Jakoba Kornfeina i Emilije rođ. Fallner. Bio je žrtva antisemitskoga nasilja nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. i divljanja tzv. zelenog kadra kad je i u Cerniku i Novoj Gradiški bez iznimke pljačkana i paljena imovina. – Kći Ela, germanistica (Samobor, 27. II. 1915 – ?). Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u lipnju 1941. bila je bez namještenja. Preživjela je II. svj. rat, ime joj je na popisu povratnika u ŽOZ 1946.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682.

LIT.: V. Žugaj: Židovi novogradiškog kraja. Povijesni prilozi. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KORNFEIN, Piroška (rođ. Hirschl) (?, 1912 – Zagreb, 7. VIII. 2001). Udala se 1941. za Vilima Löwyja, trg. pomoćnika u dućanu svile »Lebinec i Beck« u zagrebačkoj Ilici, kojega su samo tjedan nakon njihova vjenčanja ustaše odveli i više ga nije vidjela. Pobjegla je s majkom iz Zagreba rodbini u Grubišno Polje, a kad su 1942. počela uhićenja, sakrila ih je Ana Markoja. Poslije su pobjegle u Mađarsku, gdje su »nekako preživjele u vječnom strahu i opasnosti boreći se da imamo barem neki ležaj i da si zaradimo za hranu«. U drugom braku bila je s Oskarom Kornfeinom. Dugogodišnja je aktivistica u ženskoj sekciji ŽOZ.

IZV.: Podaci o ulaznici L. Fürsth Kriesbacher.

LIT.: P. Kornfein: Crno sjećanje na Zavrtnicu. Jevrejski pregled, 25(1974) 11/12. – Ista: I u paklu ima anđela. Novi Omanut, 4(1997) 21. – Ha-kol, 2000, 72. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KORNHÄUSER, Dezider (Dezsö), kemičar (Veliki Lipnik, 7. XI. 1891 – ?, Švicarska, ?1945). Sin Ignacov. U I. svj. ratu kao austroug. vojnik bio je na srpskoj i rus. bojišnici. Potom je radio u kemijskoj tvornici specijalnih lijekova Gideona Richtera u Budimpešti, a u Zagreb se doselio sa suprugom i starijim sinom 1926. iz Subotice kao stručnjak za proizvodnju specijalnih lijekova na poziv novoosnovanoga poduzeća »Kemika« d. d. za kemijsku i farmaceutsku industriju, čiji je do 1941. bio ravnatelj. Podignuo je poduzeće na eur. razinu, proširio djelokrug i opseg te je ono uoči II. svj. rata zapošljavalo stotinjak radnika. Po uspostavi NDH predao je molbu za stjecanje arijskih prava, a iako je obitelj prešla na katoličanstvo, morali su preuzeti žid. znak. U studenom 1941. produžena mu je radna dozvola do kraja godine kao neophodno potrebnomu stručnjaku. Obitelj je prebjegla u Italiju, potom u Švicarsku, gdje je umro od posljedica bolesti. – Supruga Magda rođ. Gomboš, glazb. pedagoginja (Kimle, Mađarska, 22. XI. 1902 – Zagreb, 2. X. 2006). Upisala se na Muzičku akademiju u Budimpešti, koju je bila primorana prekinuti zbog izbijanja I. svj. rata. Nakon rata nastavila je studij u Subotici. Bila je učiteljica na Glazbenoj školi u Zagrebu i nastupila je na Radio Zagrebu. Prebjegla je u Italiju i Švicarsku, a 1945. vratila se u Zagreb, gdje je radila kao njegovateljica napuštene djece, dok se nije udala za farmaceuta Igora Leitnera, a poslije je radila kao honorarna učiteljica klavira u Glazbenoj školi »Pavao Markovac«. Bila je članica ŽOZ. – Sin Pavle, pedijatar (Subotica, Srbija, 1925 – Ljubljana, 15. XII. 2015). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1951/52. Sa suprugom je otišao u Sloveniju, zaposlio se u ljubljanskom Kliničkom centru, gdje je postao predstojnik Odjela za pedijatriju i neko vrijeme ravnatelj bolnice. – Sin Andrija, kemičar (Zagreb, 1930). Završio je studij kemije u Zagrebu te radio u Institutu »Ruđer Bošković«. Boravio je u Njemačkoj, a potom na fakultetu u Bostonu te u Washingtonu, gdje je postao voditelj odsjeka organizacije »Food and Drug«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28468. – KŽZ – Popis žrtava.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Bing-Drempetić: (Nekrolog). Ha-kol, 2006, 96.

KORNHÄUSER, Vilim, poduzetnik (Slavonski Brod, o. 1890 – ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj tvornice špirita u Slavonskom Brodu. Po uspostavi NDH, u jesen 1941, deportiran je u logor Jasenovac, odakle je 1943. uspio pobjeći ubivši ustaškoga stražara. Priključio se partizanima kao borac u slavonskim partizanskim jedinicama. – Kćeri Katica (Slavonski Brod, 1922 – logor Jasenovac, 1942) i Vera (Slavonski Brod, 1923 – logor Jasenovac, 1943) kao učenice primljene su u SKOJ. Po uspostavi NDH priključile su se partizanima kao članice udarne skupine. U siječnju 1942. bile su uhićene i deportirane u logor Jasenovac, gdje su stradale.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

KORNITZER, Egidije (Egidij, Egidius), građevinski poduzetnik (Karlovac, 1845 – Zagreb, 16. I. 1911). Sin Rosalijin. Od 1870-ih do 1886. bio je jedan od upravitelja tvornice kamenine. Istodobno je 1881. s Franjom Prebegom osnovao tvornicu cementa i trgovinu građevinskim materijalom. Izgradio je vodoskok na Zrinjevcu 1894, a iduće god. stropove HNK. Poslije je s → E. Eisnerom i → Adolfom Ehrlichom betonirao korito potoka Tuškanac. Bio je član Čiste stranke prava, kao i član više kulturnih društava te predsj. Hrvatskoga radničkog pjevačkog društva »Sloboda«.

LIT.: S. Matković: Čista stranka prava 1895.–1903. Zagreb 2001.

KORPORIĆ, Glinka (rođ. Tabaks; Galinka, Galja), komunistička aktivistica (Jaunjelgava, Letonija, 20. X. 1903 – logor Metajna, VIII. 1941). Kći Volfa, trgovca u Rigi. U Beču je doktorirala tezom Iwan Turgenevs Einfluß auf die deutsche Literatur. U Zagrebu se 9. III. 1931. udala za inženjera Hrvoja Korporića (?, 1901 – ?, 1944). Od 1932. kao članica KPJ radila je na kurirskim zadacima između partijske organizacije u zemlji i CK KPJ u Beču. Sa suprugom je pripadala krugu lijevo orijentiranih intelektualca okupljenih oko → B. Steina. Zbog komunističke djelatnosti bila je u zatvoru 1935–37. i 1939. Radila je u uredništvu Ženskoga svijeta 1939. te bila članica Pokrajinskoga odbora Narodne pomoći za Hrvatsku 1941. Uhićena je poč. travnja 1941. neposredno prije uspostave NDH i do kraja svibnja bila internirana u logor u Lepoglavi, odakle je u srpnju vraćena u Zagreb, zatim prebačena u Gospić i u kolovozu u logor Metajna na Pagu, gdje je stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682. – HDA, Zagrepčani – revolucionari, antifašisti i žrtve fašističkog terora 1941–1945. (rukopis).

LIT.: Žene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi, 1. Zagreb 1955; 3. Zagreb 1967. – I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967. – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1. Zagreb 1970. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KORSKY, Ivan (Korski, Ivo), inženjer i političar (pustara Mali Rastovac kraj Dopsina, 4. VII. 1909 – Zagreb, 9. VII. 1941). Sin → Roberta i Terke rođ. Reinfeld, unuk → S. Kästenbauma, brat Vladimira i Nade, nećak Alfreda (1873 – ?) i Huga (1875 – ?) te bratić → Ive i → Vere Korsky. Kao bečki student tehnike oduševio se komunizmom te bio član KPJ od 1929. Iste god. osuđen je na godinu dana robije u Požarevcu i lišen građanskih prava. Nakon izlaska iz zatvora 1930. završio je tehniku u Zagrebu, ali je ostao na crnoj listi i često preventivno uhićivan i zatvaran. Tokom 1931. i 1932. predavao je u Sociološkom klubu (društvo zagrebačkih studenata/marksista). Suosnivač je i član rukovodstva Komunističke studentske organizacije (1933), ilegalnoga glasila Komunistički studentski bilten (1934) i Privremenoga rukovodstva SKOJ Hrvatske (1935). God. 1936. uhićen je i osuđen na četiri godine zatvora u Srijemskoj Mitrovici, gdje je robijao zajedno s Mošom Pijadom. Po izlasku iz zatvora uključio se u polemike i rasprave u tzv. sukobu na ljevici o aktualnosti nekih postavki marksizma i Lenjinovih filozofskih gledišta i o odnosu prema SSSR-u. Priključio se skupini oko Miroslava Krleže koja je nastojala spriječiti radikalizaciju lijeve inteligencije i zastupao mišljenje suprotno partijskim stavovima. Osuđen kao trockist isključen je iz Partije i istodobno prestao biti član Pokrajinskoga komiteta Narodne pomoći za Hrvatsku u koji je bio izabran 1940. Uhitile su ga jugoslav. vlasti 31. III 1941, a po uspostavi NDH zadržale u zatvoru ustaške vlasti. Premda je s drugim komunistima bio interniran u logor Kerestinec, oni su ga isključili iz svoje zajednice pod optužbom da je revizionist i na njihovu ga je inicijativu logorska uprava smjestila odvojeno od ostalih. Strijeljan na ist. rubu šume Maksimir (Dotršćini) u prvoj skupini talaca u Zagrebu.

IZV.: Podaci o ulazniku N. Korski.

LIT.: V. Rajčević: Studentski pokret na zagrebačkom sveučilištu 1918/1941. Zagreb 1959. – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945. Zagreb 1970. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.