Kategorija: K

KOEN, Aron → COHEN, Aron

KOEN, Aron (Zdenko), psiholog (Osijek, 8. IX. 1944). Od djetinjstva je aktivan u jugoslavenskoj žid. zajednici. Završio je studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u Izrael se iselio u listopadu 1991. i nakon trogodišnjih dopunskih studija dobio namještenje kao klinički psiholog u Karmielu, gdje živi.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50.

KOEN, Avram, veterinar (Bitolj, Makedonija, 15. V. 1913 – ?). Zavičajnost imao u Bitolju. Po uspostavi NDH bio je u Zagrebu bez namještenja. Dana 7. VII. 1941. Ustaško redarstvo u Zagrebu izdalo mu je odobrenje da može napustiti područje NDH i vratiti se u Bitolj. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27555.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOEN, Haim, radnik (Bitolj, Makedonija, 20. X. 1918 – ?). Sin Rahaminov. Iz Bitolja se doselio u Zagreb 1933. Po uspostavi NDH podnio je prijavu o imovini u kojoj je naveo da je bez namještenja te da posjeduje drvenu baraku vrijednu 6000 din. na tuđem zemljištu u kojoj stanuje sa suprugom Palombom i sinovima Rahaminom (?Zagreb, 1936) i Šabetajem (?Zagreb, 1939). Imao je i odjeću vrijednu 1000 din. te 300 din. u gotovini. Bugarsko carsko izaslanstvo u Zagrebu dopisom je tražilo od UNS 20. I. 1942. da se dopusti iseljenje u Bugarsku obitelji Rahamina Koena (Bitolj, Makedonija, 1867 – ?), njegovih sinova Jude i Haima, snaha Ore i Palombe te unuka petogodišnjeg Rahamina i dvogodišnega Šabetaja. Čini se da nisu otišli, jer se osim Haima, imena svih ostalih članova ove obitelji nalaze na popisu stradalih ŽOZ.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28811.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOEN, Mois, trgovac (Bitolj, Makedonija, 12. VIII. 1917 – ?, nakon 1945). Sin Mordehaja i Klare. U Zagreb se doselio iz Bitolja 1932. te, djelomično uz pomoć kapitala Dimitrija Stojanova iz Skoplja, u Praškoj ul. otvorio trgovinu manufakturnom robom. Dobro je poslovao te je 1937. u Zagreb doveo i roditelje. Odredbom od 9. X. 1941. trgovina mu je podržavljena, a 28. X. 1941. prodana i smjesta predana u posjed kupcima K. I. i L. J.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28301.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOEN, Rikard → KOHN, Rikard

KOHLBACH, Dragutin (Kohlbah, Kolbach, Kolbah), kemičar i farmaceut (Osijek, 9. XI. 1912 – Zagreb, 11. VII. 1990). Sin Otona i Kamille rođ. Freund. Bio je u braku s Katicom rođ. Strucelj, »arijevkom«, s kojom je imao sina Ivana (Iviona), arhitekta (Osijek, 6. V. 1941). Gimnaziju je završio u Osijeku 1930, diplomirao 1935. na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničke visoke škole u Pragu i doktorirao 1938. tezom Sinteza nekih derivata piperazina sa hemoterapeutskim djelovanjem na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Nakon diplomiranja bio je asistent u Zavodu za organsku kemiju zagrebačkoga Tehničkoga fakulteta, a doktoriravši u Vladimira Preloga, do 1939. bio je njegov privatni asistent, a 1939–41. radio je u topionici Majdanpek. Po uspostavi NDH, 1. VI. 1941, otpušten je bez zakonske otpremnine i odštete te se vratio u Osijek, gdje je od oca naslijedio dionice Srpske štedionice. Vlasti su ga u ekipi žid. liječnika poslale u Dom narodnoga zdravlja u Tuzli djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa, a u listopadu 1943. priključivši se partizanima i djelovao u kirurškoj ekipi 16. vojvođanske divizije te bio voditelj Kemijskoga odsjeka Sanitetskoga odjela 3. armije. God. 1945–46. bio je tehnički voditelj Tvornice porculana u Novom Sadu. Od 1946. u Zagrebu je voditelj pogona odjela sulfonamida te znanstveni suradnik Istraživačkoga instituta tvornice lijekova »Pliva« i 1948–54. honorarni predavač u srednjoj tehničkoj školi. Na Farmaceutskom je fakultetu od 1962. predstojnik Zavoda za organsku kemiju i izvanredni profesor, a od 1969. do umirovljenja 1983. redoviti profesor. S Prelogom je isprva radio na pripravi kinina, potom se bavio sulfonamidima, usavršavao se na Tehničkoj visokoj školi u Zürichu 1954–55, kad se s V. Prelogom i Lavoslavom Ružičkom bavio izolacijom alkaloida iz sirovina, a 1960–62. radio je na pripravi spojeva s mogućim antikancerogenim djelovanjem u laboratoriju Roberta Cooleya Elderfielda na University of Michigan u Ann Arboru. Bavio se prirodnim, biološki aktivnim tvarima, heterocikličkim spojevima i alkaloidima, a proučavao je i polen borova u sklopu genetičkih istraživanja križanja različitih biljnih svojta. Osobito ga je zanimala veza između strukture organskih spojeva i njihova biološkoga djelovanja. Znanstvene i stručne članke objavljivao je u izdanjima Justus Liebig’s Annalen der Chemie (1937), Berichte der Deutschen chemischen Gesellschaft (1939), Pronalazaštvo (1951), Acta pharmaceutica Jugoslavica (1956–57, 1959, 1961, 1966–69, 1971, 1973, 1975, 1978), Farmaceutski glasnik (1957, 1972, 1976), Kemija u industriji (1959), Patentni glasnik (1959), Croatica chemica acta (1963–64, 1967, 1971–72, 1974),Tetrahedron (1963), Bulletin scientifique (1964, 1967, 1969), Hemijska industrija (1966, 1970, 1974), Experientia (1967, 1971), Acta Facultatis medicae Fluminensis (1968), Journal of Medicinal Chemistry (1968), Journal of Heterocyclic Chemistry (1972–73, 1977), Pharmazie (1972), Tetrahedron Letters (1973, 1980), Synthesis (1975, 1979), Biologisches Zentralblatt (1976), Genetika (1977), Helvetica chimica acta (1977), Journal of Organic Chemistry (1978), Phytochemistry (1979). Autor je i suautor sedam postupaka za pripravke zaštićene patentima tvornice »Pliva« (1956–73). Sa suradnicima je priredio Priručnik za kemičare (Zagreb 1951, 1961², 1986³), kojim se desetljećima služilo u našim laboratorijima. Suautor je skripata i udžbenika Organska kemijska tehnologija (Zagreb 1959), Uvod u preparativnu organsku kemiju (Zagreb 1967), Organska kemija (1–3. Zagreb 1969–1970) te poglavlja u Methoden der organischen Chemie (Stuttgart 1967). S engleskoga je preveo knjigu Roberta Thorntona Morrisona i Roberta Neilsona Boyda Organska kemija (Zagreb 1979). Bio je suradnik Tehničke enciklopedije Leksikografskoga zavoda. – Brat Oton (Oto), pravnik (Osijek, 18. VI. 1910 – Osijek, 26. VII. 1945). Doktorirao je temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1935. Bio je odvjetnički pripravnik u Osijeku i zaposlenik poduzeća »S. H. Gutmann« u Belišću, a bavio se predmetima u vezi s agrarnom reformom. Po uspostavi NDH, 1. VI. 1941, morao se ispisati iz Odvjetničke komore. Zahvaljujući mješovitomu braku s Mirom rođ. Rohr bio je djelomično zaštićen, te s njom preživio II. svj. rat kod Guttmanna u Belišću. Nakon 1945. je uhićen, vjerojatno u vezi s konfiskacijom imovine poduzeća »S. H. Gutmann«, te je počinio samoubojstvo bacivši se kroz prozor iz zatvora u Sudbenom stolu u Osijeku. – Otac Oskar, liječnik i žid. aktivist (Ács, Mađarska, 1871 – Osijek, 1. XII. 1932). Sin Samuela i Henriete. Podrijetlom iz Češke. Oženio se 1900. Kamillom s kojom je imao sinove Otona i Dragutina. Radio je kao liječnik u Okružnom uredu za osiguranje radnika u Osijeku i kao liječnik društva trgovačkih i privatnih namještenika sa sjedištem u Zagrebu »Merkur«. Bio je istaknuti član donjogradske ŽO Osijek, a od ljeta 1902. pročelnik odbora za gradnju donjogradske sinagoge te je njegovom zaslugom novac za gradnju prikupljen u roku šest mjeseci. Zauzimao se i za prikupljanje materijalnih sredstava za kupovinu zgrade Židovskoga općinskoga doma u osječkom Donjemu gradu. Oko 1904. s drugim uglednim osječkim Židovima sudjelovao je u organiziranju prvoga građanskoga cionističkog društva u Osijeku. – Majka Kamila (Camilla) rođ. Freund, žid. aktivistica (Říčany, Češka, 1879 – Tuzla, BiH, 1941). Kći Adolfa Freunda i Matilde rođ. Kraus. Bila je predsjednica osječkoga Gospojinskoga društva u Donjemu gradu.

IZV.: AŽOO, Knjiga zapisnika odborskih sjednica donjogradske Židovske bogoštovne općine (7. I. 1927. – 25. VII. 1937), 134, 135. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634. – Podaci o ulazniku D. i M. Cepelić.

LIT.: A. Lederer: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 56(1932) 11. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – V. Grdinić: Kolbah, Dragutin. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KOHN, Adolf, trgovac i žid. aktivist (? – ?). Krajem XIX. st. bio je istaknuti građanin Đakova i osobni prijatelj biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji mu je navodno »prilikom svakog vjenčanja u obitelji ustupio svoje posuđe«. Također je bio predsj. ŽO u Đakovu.

LIT.: D. Ginsberg: Strossmayer i Židovi. Omanut, 2(1938) 10. – B. Bijelić: Đakovo u projektima željezničkih pruga. S posebnim osvrtom na izgradnju pruge Osijek–Đakovo–Vrpolje. Scrinia Slavonica, 2(2002).

KOHN, Albert (Kon), poduzetnik (Putinci, Srbija, 6. IX. 1902 – ?). S Dragutinom Šidlofom bio je suvlasnik »Stakloprometa«, trgovine staklom i porculanom u Zagrebu, i »Kristalerije«, brusionice i rafinerije kristalnoga stakla u Samoboru. U braku s Gertrudom rođ. Erner, Njemicom iz Sudeta koja je udajom prešla na žid. vjeru, imao je sina Erika Vilima (?, 1932). Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOHN, Aleksandar, inženjer (Novi Sad, Srbija, 7. VIII. 1899 – ?). Podrijetlom je iz Vukovara, gdje je imao zavičajnu pripadnost. U Zagreb se doselio 1934, gdje je radio u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. Posjedovao je obiteljsku kuću u Banjolu na otoku Rabu. Sa suprugom Gizelom imao je sina Zdenka (?, 1932). Na nepoznat način preživio je II. svj. rat, nakon kojeg se je vratio u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.