Kategorija: K

KLEIN, Milan, trgovac (Grubišno Polje, 4. IV. 1904 – ?). Sin Ljudevitov. S bratom blizancem Vladom, bio je vlasnik trgovine muškom konfekcijskom robom u Praškoj ul. u Zagrebu. Dobavljači su bili većinom iz Italije, a među privatnim kupcima koji su 1941. Kleinovima dugovali novac bili su mnogi zagrebački uglednici. Po uspostavi NDH Državno ravnateljstvo za ponovu trgovinu je 21. X. 1941. prodalo J. I. Milan je preživio II. svj. rat, dok je sudbina Vlade, koji je bio u mješovitom braku s Adelom rođ. Jančak, nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28540.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLEIN, Mosin (Klajn, Mosé), pravnik i pravni pisac (Zagreb, 25. V. 1867 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942). Sin Ignje Eduarda (Oravica, Slovačka, 1827 – ?) i Ernestine rođ. Epstein. Nećak → D. V. Kleina. Zavičajnost stekao u Osijeku 1901. Od polaganja odvjetničke zakletve 1897. do uspostave NDH u Osijeku imao je jedan od vodećih odvjetničkih ureda, a 1930-ih vodio ga je s → Alfredom Fischerom. Od 1899. bio je član masonske lože »Ljubav bližnjeg«, a od 1912. tajnik osječke lože »Budnost«, koju je zastupao 1919. prilikom osnivanja Velike lože u Zagrebu. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Bio je na listi anticionista za izbor novog vodstva osječke ŽO. Za I. svj. rata bio na čelu Odbora za podvorbu ranjenika i vojnika na putovanju u Osijeku, kojega su osnovali i vodili osječki slobodni zidari. Bio je predstavnik osječkih odvjetnika u izaslanstvu odvjetničkih društava 1927. ministru pravosuđa Kraljevine SHS Dušanu Subotiću, a od 1930. bio je predsj. novoosnovanog osječkoga Kluba odvjetnika. Pisao je napose o provedbenim uvjetima i o postupku prisilne nagodbe, zakonu o taksama, smrtnoj kazni, preustroju sudova, reformi bračnoga prava, trošarinama, zatim o gospodarskim i socijalnim temama te o komunalnim problemima Osijeka u periodici Der Morgen (1923–26), Die Drau (1924, 1926–29), Niški glasnik (1924), Zagreber Tagblatt (1926), Morgenblatt (1928–29), Slavonische Presse (1928–29), Jugoslovenski Lloyd (1932–33, 1935), Općinski upravnik (1933), Hrvatska privreda (1938), Naše novine (1938). Po uspostavi NDH, odlukom Odvjetničke komore od 30. VI. 1942. u akciji »čišćenja« Židova iz pravosuđa, brisan je iz Odvjetničkoga imenika, u svibnju 1942. interniran u sabirni logor u Tenji kraj Osijeka, a 22. VIII. s ostalim osječkim Židovima u transportu odveden iz Tenje u Auschwitz. – U braku s Terezijom rođ. Hesser (Baja, Mađarska, 13. VII. 1879 – Auschwitz, 1942) imao je kćer Ernestu ud. Schwarz-Seljan (Osijek, 1903 – Derby, Velika Britanija, 1989) i sina Edu (Osijek, 15. III. 1901 – Auschwitz, 1943). Sin je nakon završena studija tehnike u Pragu, diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu te od 1935. radio u odvjetničkom uredu svojeg oca kao vježbenik, potom kao samostalni odvjetnik. Poč. II. svj. rata preselio se u Zagreb i živio gotovo do pred kraj 1943. sakriven u stanu iznad Gradske kavane. Odveden je iz Zagreba u posljednjoj velikoj deportaciji Židova. – Po imenu Mosinove majke, ime je dobilo naselje Ernestinovo (Ernestinenhof) kraj Laslova u ist. Slavoniji osn. 1865, kad su veleposjednici I. Klein i njegov partner Herman Armin Ignjat Eisner kupili gospodarsko dobro na kojem počiva današnje mjesto i ondje naselili pedesetak obitelji iz Bačke.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633. – HDA, M-3430, Matični ured u Osijeku, Židovska općina u Osijeku, rođeni 1780–1899, rođeni 1882–1896, rođeni 1897–1905, rođeni 1913–1942. – Podaci o ulazniku D. Cepelić, C. Kolar, A. Armstrong i Lj. Dobrovšak.

LIT.: Prva izložba dalmatinsko-hrvatsko-slavonska 1864. u Zagrebu. Zagreb 1864. – N. Schwarz: Nešto iz povijesti Židovske bogoštovne općine u Osijeku. Slavonia, 4(1969), 23–27. V. – Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. Židovska smotra, 3(1909) 3/4. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 6; 6(1932) 1; 9(1935) 7; 11(1937) 1. – M. Despot: Slavonija na gospodarskoj izložbi u Zagrebu 1864. U: Prvo radničko društvo u Jugoslavenskim zemljama – Osijek 1867. Slavonski Brod 1969. – A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860.–1873, 1. Zagreb 1987. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože »Budnost« (katalog izložbe). Osijek 2003. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Tkalčević: Klein, Mosin. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KLEIN, Rudolf (Rudi), službenik (Marija Bistrica, 11. III. 1902 – Zagreb, 17. VI. 1947). Sin Vilima i Josipe rođ. Stiegler. Nakon završetka Trgovačke akademije, radio je kao službenik u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Zdenkom rođ. Rendeli, kojom se oženio 9. IV. 1941, preuzeo je žid. znak. Ubrzo je bio oslobođen njegova nošenja, prešao na katoličanstvo i prebjegao u Hrvatsko primorje te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskoga bataljona, a poslije je djelovao u Kotarskom narodnom sudu u Glini. Nakon rata bio je pomoćnik direktora poduzeća »Nama« u Zagrebu. U poslijeratnom tzv. procesu Židovima u Zagrebu u kojemu je pred sud bilo izvedeno trinaest Židova, tadašnjih zaposlenika zagrebačkoga poduzeća »Nama« zbog gospodarskoga kriminala, kao prvooptuženi bio je osuđen na smrt strijeljanjem. – Supruga Zdenka rođ. Rendeli, službenica (Zabok, 22. IV. 1911 – ?). Djelovala je kao korespondentica u poduzeću »Hinko Mayer i dr.« u Zagrebu, no po uspostavi NDH ostala je bez namještenja te je u svibnju 1941. bila »stavljena na raspolaganje do daljnjega bez beriva«. Sa suprugom je prebjegla u Hrvatsko primorje te od studenog 1942. bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te djelovala u Kotarskom narodnom sudu u Glini. Nakon II. svj. rata vratila se u Zagreb. – Rudolfov otac Vilim, trgovac (Ludbreg, 1. XI. 1870 – ?logor, 1941–1945). Sin Ignacov. Bio u braku s Josipom rođ. Stiegler (? – ?, 1940) s kojom je imao sina Rudolfa i kćer Zlatu ud. Petrić. Poč. XX. st. imao je trgovinu mješovitom robom u Mariji Bistrici. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je da je s djecom suvlasnik trokatnice u Ilici i dvokatnice u Šulekovoj ul. Odboru za podavanja Židova 18. V. 1941. predao je zlatninu vrijednu 15 400 din. te 10 000 din. gotovine. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27078. – KŽZ. – Podaci o ulazniku R. Kohn.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLEIN, Ruža → KLEIN MEŠTROVIĆ, Ruža

KLEIN, Samuel, službenik (Popovača, 17. XI. 1878 – ?logor, 1941–1945). Bio je u braku s Olgom rođ. Deutsch. Djelovao je kao viši katastarski inspektor. Za uspostave NDH bio je u mirovini. Stradao je u nepoznatom logoru, a supruga u logoru u Đakovu 1942. – Kći Vera (Nagykanizsa, Mađarska, 29. III. 1916 – Zagreb, ?XII. 1941). Zavičajnost imala u Varaždinu. Kao studentica tehnike u Zagrebu primljena je u KPJ, a nakon uspostave NDH djelovala je kao pozadinska ilegalna polit. aktivistica. Otkrivena je u drugoj pol. 1941. i strijeljana, vjerojatno na Dotršćini krajem godine.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 68.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLEIN, Sigmund (Žiga), trgovac (o. 1842 – Zagreb, 10. X. 1911). Spominje se kao zagrebački trgovac u drugoj pol. XIX. st. Financijski je stradao i pao pod stečaj u vrijeme bečkoga burzovnog sloma 1873, kad je bečko veletrgovačko poduzeće »Ornstein&Fanto« s kojim je poslovao iznenada obustavilo plaćanja.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti Hrvatske u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

KLEIN, Viktor, liječnik (Slavonski Brod, 1912 – logor Jasenovac, 1941). Radio je kao liječnik u Požegi. Po uspostavi NDH bio je uhićen i odveden u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.

KLEIN, Vilko, službenik i časnik (Krapina, 22. XII. 1893 – Zagreb, 9. XII. 1971). Otac mu je također bio rodom iz Krapine. U braku s Bertom rođ. Šešin, rimokatolkinjom i »arijevkom« rodom iz Pule, imao je kćer Dragicu i sina Vilka, oboje krštenih po rođenju. Za I. svj. rata bio je voj. službenik u mornarici i mornarički časnik I. razreda. Iako je prešao na katoličanstvo, po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. U prijavi od 24. VI. 1941. naveo je da je položio zakletvu NDH te da je na raspolaganju mornarici NDH, no da prima samo dvije trećine mjesečne plaće. Rat je preživio u Zagrebu, a poslije je radio kao zastupnik osiguravajućega zavoda »Croatia«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLEINER, Vilim M., žid. aktivist (? – ?). God. 1933. bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3.

KLEINKIND, Rikard (Klanjčec), stomatolog (Osijek, 12. XI. 1874 – Zagreb, 28. XII. 1970). Sin Mavra (Moritza), pekara (?, 1829 – Osijek, 5. VI. 1916) i Fanike rođ. Held. Gimnaziju je završio u Osijeku, a medicinu u Beču. Ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio je od Kraljevske zemaljske vlade 1900. te je kao liječnik radio u Đakovu, a od 1912. u Zagrebu. U I. svj. ratu bio je voj. liječnik na srp. bojišnici i u Galiciji. U međuratnom razdoblju imao je stomatološku ordinaciju u Gundulićevoj ul. u Zagrebu. God. 1940. promijenio je prezime u Klanjčec. Po uspostavi NDH zatražio je arijska prava i podnio molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka, no molba je bila odbijena. Prešao je na katoličanstvo i bio primoran vratiti staro prezime, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. U ime žid. kontribucije predao je oko 70 000 din. koji su bili na knjižicama Poštanske, odnosno Gradske štedionice i Diskontne banke. – Brat Skender Aleksander, strojarski inženjer (Osijek, 10. III. 1873 – Auschwitz, 1944). U međuratnom razdoblju bio je vlasnik tvornice željeznih konstrukcija i kotlova u Grahorovoj ul. u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. U kolovozu 1942. ili svibnju 1943. deportiran je u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27153. – KŽZ. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Popis žrtava. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.