Kategorija: K

KLEIN, Bruno, internist (Virovitica ili Osijek, 12. VII. 1914 – Banja Luka, BiH, 24. IV. 1944). Sin Julija i Rose rođ. Grünwald. Zavičajnost imao u Bektežu. Prve godine života proveo je u Osijeku. Obitelj se 1923. preselila u Požegu, gdje je maturirao, a 1932. u Zagreb, gdje je diplomirao na Medicinskom fakultetu 1938. Specijalizirao je internu medicinu. Po uspostavi NDH, kao pripravnik bez namještenja, poslan je kao liječnik Ministarstva hrvatskoga domobranstva na voj. vježbu u Banju Luku. Tijekom tjedna je radio, a preko vikenda boravio u zatvoru. U veljači 1942. molio je da se iz logora pusti njegova zaručnica Nada rođ. Grünwald. Iste je god. poslan djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa te je poginuo u savezničkom bombardiranju Banje Luke. – Brat Dragan, trgovac (Kula, Srbija, 1907 – logor Jasenovac, 1941). Radio je kao trg. pomoćnik u trgovini »A. Turković« u zagrebačkoj Ilici. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja, uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Iz ŽOZ poslan mu je paket 7. XI. 1941. – Otac Julius i njegova braća Zlatan, Zdenko i Milan također su deportirani u logor Jasenovac. Majka Rosa deportirana je u logor Đakovo, odakle ju je sin uspio izvući te je s njim otišla u Banju Luku, gdje su zajedno poginuli.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29661.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – http://www.ushmm.org/wlc/en/idcard.php?ModuleId=10006472%20http://www.ushmm.org/uia-cgi/uia_doc/query/3?uf=uia_qBCeVd, pristupljeno 10. X. 2012.

KLEIN, Danijel, pravnik i žid. aktivist (Vukovar, 22. VIII. 1879 – logor Jasenovac, 1941 ili Auschwitz, 1942). Sin Samuela (Latrany, Mađarska, 1851 – logor Jasenovac, 1941), dobrotvora, člana ŽO i mnogih vukovarskih društava, vlasnika trgovine ženske konfekcije, i Pauline rođ. Schenk (Negoslavci, 7. V. 1858 – ?). Brat Otta, trgovca (Vukovar, 1. III. 1883 – logor Jasenovac, 1941), Irene (Vukovar, 24. VII. 1881 – ?) i Elle (Vukovar, 27. I. 1886 – ?). Sa suprugom Leonom (Lili) rođ. Prezlmayr (Mohač, Mađarska, 17. XI. 1889 – Auschwitz, 1942) otac Pavla (Vukovar, 1915 – Vukovar, 13. V. 1942), odvjetničkoga pripravnika (umro prirodnom smrću), i Lize (Vukovar, 13. X. 1922 – Auschwitz, 1942). Na Pravnom fakultetu u Zagrebu doktorirao je 1904. temeljem rigoroza. Imao je odvjetnički ured u Novom Vukovaru te bio pravni zastupnik vukovarske ŽO i njezinih članova. Bio je član Hrvatske zajednice od njezina osnutka u Vukovaru, na čijoj je listi 16. III. 1920. izabran u Gradsko zastupstvo. Nakon raspuštanja prvoga saziva Gradskoga zastupstva zbog pobjede komunista, osnovao je Židovsku stranku i na ponovljenim gradskim izborima (27. VII. 1920) ušao u Gradsko zastupstvo kao nositelj njezine liste. Budući da su ga polit. protivnici prozivali kao pristašu komunističkih ideja, 1921. vratio se u Hrvatsku zajednicu. Bio je suosnivač Hrvatske dioničke tiskare 1920 (od 1925. Građanska tiskara), koju su osnovale pristaše Hrvatske zajednice i u njoj tiskale svoje novine Srijem (donator i podupiratelj tiskare i stranke bio je grof Eltz). Također je bio član Upravnoga odbora Društva »Hrvatski dom« od 1921. Kao ugledni vukovarski građanin, imenovan je za člana Gradskoga povjerenstva za dodjelu stanova 1925. Bio je tajnik vukovarskoga Kluba advokata 1933. i član Upravnoga odbora ŽO u Vukovaru 1935. Po uspostavi NDH, nakon uhićenja vodstva ŽO u Vukovaru (predsjednika Hinka Steinera i → J. Herzla), Župskoj redarstvenoj oblasti u Vukovaru obratio se 3. XII. 1941. s molbom da mu dopusti vođenje općine. Odlukom Odjela za bogoštovlje, Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja 20. III. 1942. njemu, supruzi i kćeri, koja je pokrštena 12. XII. 1941, dopušten je prijelaz na katoličanstvo, na koje su prešli 8. IV. 1942. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac ili Auschwitz, gdje je stradao. Odlukom gradskoga poglavarstva u Vukovaru 3. IX. 1942. njegova je kuća dodijeljena njem. vojsci. Bratu Ottu i njegovoj supruzi Elizabeti rođ. Schenk (Vukovar, 19. XI. 1897 – Auschwitz, 1942) oduzete su 1941. kuća i trgovina u gl. ulici.

IZV.: GMV, Arhiva ŽO Vukovar. – GMV, M. Smiljanić: Štamparstvo u Vukovaru na bazi dokumentacije u Gradskom muzeju (magistarski rad). – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28478, 29147. – HDA, UOZV SP, 2559. – HDA, ZKRZ, kut. 48 (rola Z-2973).

LIT.: Srijemske novine, 17(1904) 101; 24(1911) 89; 33(1920) 3; 34(1921) 1; br. 27.

KLEIN, David Vilim (Wiliam), inženjer, poduzetnik i graditelj (Bačka Topola, Srbija, 1818. ili 1819 – Osijek, 5. II. 1893). Sin Izaka Kleina i Ester rođ. Borowitz, brat Ignjata Eduarda, stric osječkoga odvjetnika → Mosina Kleina. God. 1874. s Antunom Kleinom i svojim sinom u Osijeku je osnovao poduzeće »D. W. Klein&Sohn«, koje se bavilo graditeljstvom i organizacijom građevinskih poslova. Poduzeće je 11. IX. 1885. dobilo dozvolu za gradnju željezničke pruge Vinkovci–Brčko, koju je uspješno izgradilo. Također je bio graditelj zagrebačke uspinjače, puštene u pokusni pogon 1890, a u redoviti rad 1893. Navodno je ideju za gradnju dobio brojeći prolaznike što se penju i silaze po stubama, koje su spajale Gornji grad s Donjim, te došao do zaključka da bi se isplatilo tu postaviti uspinjaču kakvu su već tada imali Budimpešta i neki drugi gradovi. Prijedlog je iznio zagrebačkim gradskim vlastima, vrlo brzo dobio dozvolu i već 1889. počeo gradnju. Bilježi se i kao vlasnik javnoga kupališta u Osijeku 1893. Bio je član osječke ŽO i predsj. Hevre Kadiše (1874–78). Spominje se i kao podnositelj (neuspjelih) molbi za osnivanje nekoliko bankovnih i štedioničkih institucija u Osijeku 1872, kao i za osnivanje štedionica u Bjelovaru i Požegi 1872. Bio je vlasnik vapnenice (krečane) u Osijeku. God. 1881. postao je član osječke Trgovačko-obrtne komore, a te je godine podnio i molbu gradu za zidanje vojarne te s kolegama tražio koncesiju za gradnju tramvaja na području Osijeka.

IZV.: DAOS, Gradsko poglavarstvo Osijek, kut. 1103, spis br. 2166/1874. – HDA, Matične knjige vjenčanih zagrebačke židovske općine (1868–1885), DVD–389. – HDA, M–3423, Matična knjiga umrlih Osijek, 1852–1899. – HDA, M–3423, Matična knjiga umrlih Osijek, 1852–1899. – Podaci o ulazniku A. Armstrong.

LIT.: (Nekrolozi): Slavonische Presse, 9(1893) 17. – Die Drau, 26(1893) 3. – N. A. Plavšić: Trgovačko-obrtnička komora za Slavoniju. Osijek 1904. – Povijesni prikaz o Hevri Kadiši u Osijeku – gornji grad. Osijek 1908. – I. Karaman: Problemi kapitalističke privrede sjeverne Hrvatske u razdoblju između Nagodbe i njezine revizije (1868.–1873.). Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 6(1974). – B. Plevnik: Stari Osijek. Osijek 1987. – M. Kolar-Dimitrijević: Razvoj Trgovačko obrtničke komore u Osijeku. Presjek djelovanja od osnutka 1851. do 1942. godine. Osječki zbornik 1991, 21. – Ista: Spomenica Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju banu Khuenu Hedervaryu 25. veljače 1884. godine. Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, 7(2003). – Z. Lacković: Židovi u gospodarskom razvoju Osijeka za razdoblje od početka devetnaestog do kraja dvadesetog stoljeća. Novi Omanut, 18(2005) 71. – S. Sršan: Zapisnici grada Osijeka 1876.–1886. Osijek 2006. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013. – arhiva CENDO, metro-portal.hr, pristupljeno 23. III. 2011. – www.osijek.online.com, pristupljeno 23. III. 2011. – http://www.zet.hr/uspinjaca/povijest.aspx, pristupljeno 12. VI. 2012.

KLEIN, Emanuel (Emmanuel), bakteriolog, histolog i fiziolog (Osijek, 31. X. 1844 – Hove, Velika Britanija, 9. II. 1925). Gimnaziju je završio u Osijeku 1863, a medicinu studirao u Beču, gdje je diplomirao 1869. Nakon završetka studija ostao je u Beču u laboratoriju fiziologa Ernsta Wilhelma Brückea, potom prešao eksperimentalnomu patologu Salamonu Strickeru, gdje je ubrzo imenovan privatnim docentom. God. 1871. poslan je u London da dogovori uvjete za prijevod Strickerova priručnika Handbuch der Lehre von den Geweben des Menschen und der Thiere. Iduće je god. pozvan za asistenta u Brown Sanatory Institution, novoosnovanu ustanovu koja se bavila istraživanjem patologije, klinike i epidemiologije životinja, i ondje radio do 1897. Na poziv Michaela Bakera 1872. je održao predavanje u bolnici Saint Bartholomew, gdje je potom bio predavač iz histologije (1872–84), opće anatomije i fiziologije (1884–1900) te bakteriologije (1903–11). Oštre je kritike izazvao gledištem o opravdanosti sekcije živih životinja u znanstvene svrhe, iznesenim 1876. pred Kraljevskim povjerenstvom za vivisekciju. God. 1885. poslan je radi proučavanja kolere u Indiju, gdje je, suprotno Robertu Kochu, pogrešno zaključio da vibrion nije uzročnik te bolesti. Od 1889. bio je profesor bakteriologije u londonskom College of State Medicine. Surađivao je s mnogim istaknutim znanstvenicima toga doba; održao je vezu i s hrv. prirodoslovcima, ponajprije Franjom Furlićem, kojemu je darovao mikroskop za osječku gimnaziju. Najviše se bavio istraživanjem na području histologije, posebno istraživanjem epitela mukoznih i seroznih membrana, žlijezda mekoga nepca, uvule i timusa, razvojnom histologijom pojedinih životinja te histologijom limfnoga i krvožilnoga sustava. Proučavao je i različite bolesti (boginje, tifus, šarlah, antraks, kolera, difterija, kuga), njihove uzročnike i načine širenja. Dokazao je streptokoknu etiologiju šarlaha i otkrio Bacillus enteridis sporogenes, koji nosi njegovo ime. Iako bez formalne izobrazbe iz bakteriologije, poznavanjem morfologije i histologije imao je nagnuće za njezino razumijevanje pa ga se drži pionirom bakteriologije u Engleskoj, premda su se njegovi pristupi i rezultati katkad razlikovali od revolucionarnih mikrobioloških otkrića toga doba. Objavio je više od 260 radova, od kojih 200 iz bakteriologije, u izdanjima Sitzungsberichte der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften (1867–68, 1870–71), Quarterly Journal of Microscopical Science (1871–84), Monthly Microscopical Journal (1872), Zentralblatt für die medizinischen Wissenschaften (1874),Proceedings of the Royal Society (1874), Lancet (1879, 1886–87, 1889, 1891, 1894 –96, 1901, 1903, 1905–08), Zentralblatt für Bakteriologie, Parasitenkunde und Infektionskrankheiten (1897) te u londonskim časopisima British Medical Journal, Public Health i dr. Bio je član Royal Society od 1875, jedan od utemeljitelja društva Medical Research Club 1891. i suurednik časopisa Quarterly Journal of Microscopical Science 1877–92.

DJELA: The Anatomy of the Lymphatic System, 1–2. London 1873–1875. – Handbook for the Physiological Laboratory (suautor). London 1873. – Atlas of Histology (suautor E. N. Smith). London 1879–1880. – Elements of Histology. London 1883 (3. prerađeno i dopunjeno izd. (suautor J. S. Edkins) London 1898, Philadelphia–New York 1898. – Micro-organisms and Disease (suautor H. Gibbes). London 1884, 18852, 18863, 18964 (prerađeno). – An Inquiry into the Etiology of Asiatic Cholera. London 1885. – The Bacteria in Asiatic Cholera. London–New York 1889. – The Etiology and Pathology of Grouse Disease, Fowl Enteritis, and Some Other Diseases Affecting Birds. London 1892. – Experiments and Observations on the Vitality of the Bacillus of Typhoid Fever and of Sewage Microbes in Oysters and Other Shellfish. London 1905. – Studies in Bacteriology and Etiology of Oriental Plague. London–New York 1906.

LIT.: J. F. Kirk: A Supplement to Allibone’s Critical Dictionary of English Literature and British and American Authors, 2. London 1891. – W. Bulloch: Emanuel Klein. Journal of Pathology and Bacteriology, 28(1925). – Isti: The History of Bacteriology. London 1938. – Z. Levntal: Osječanin E. Klein – histolog i pionir engleske bakteriologije. Higijena, 10(1958) 2. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970. – V. Utvić: Emanuel Klein, jedan zaboravljeni Osječanin. Medicinski vjesnik, 6(1974) 1. – M. D. Grmek: Doprinos hrvatskih liječnika medicinskim znanostima u svijetu (od srednjeg vijeka do 1918. godine). Ibid., 27(1995) 1/2. – P. P. Mortimer: The Bacteria Craze of the 1880s. Lancet, 353(1999) 9152. – M. Ogawa: Uneasy Bedfellows. Science and Politics in the Refutation of Koch’s Bacterial Theory of Cholera. Bulletin of the History of Medicine, 74(2000) 4. – Gimnazije u Osijeku 1729.–2000. Zagreb–Osijek 2001. – Hrvati predavači na inozemnim (sve)učilištima. Zagreb 2003. – S. Fatović-Ferenčić: Klein, Emanuel. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.

KLEIN, Eugen, gospodarstvenik (Svätý Kríž, Slovačka, 9. XI. 1888 – ?) U Hrvatsku se doselio 1911. kao suvlasnik »Kopstein&Klein« trgovine drvom, a 1913. izgradio je u Slatini parnu pilanu. Od siječnja 1915. bio je dragovoljac (pučki ustaša) u I. svj. ratu iz kojeg se vratio 1918. kao pješački natporučnik odlikovan Srebrnom kolajnom za hrabrost II. klase i »Signum laudis« s mačevima. U listopadu 1920. sudjelovao je u osnivanju poduzeća Slatinska industrija drva d. d., koja je preuzela posao i pilanu njegova prijašnjega poduzeća. Kao utemeljitelj i dioničar novoga društva bio je imenovan poslovodnim ravnateljem. Za gospodarske krize, 1930–31, izgubio je gotovo svu imovinu te 1931. obustavio pogon pilane i preselio se u Zagreb, gdje je osnovao poduzeće »Lignum«, trgovinu drvom na veliko sa sjedištem na Marulićevu trgu. U braku s Heddom rođ. Frank, magistrom farmacije, imao je sinove Aleksandra (?, 1923) i Petra (?, 1926) te kćer Jelicu (Zagreb, 1938). Obitelj je u ime žid. kontribucije 17. V. 1941. vlastima NDH predala dragocjenosti vrijedne 46 500 din. i prešla na katoličanstvo. Ubrzo su prebjegli u Dalmaciju, a 1943. spominju se u Veloj Luci, gdje su se svi, osim Aleksandra, vratili na žid. vjeru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KLEIN, Franjo, poduzetnik i trgovac (?, 1828 – Zagreb, 26. VIII. 1889). Bio je veletrgovac i kućevlasnik u Zagrebu, a 1850-ih kupio je zapušteni rudnik bakra u Rudama, napustio vađenje bakarne rude i orijentirao se na eksploataciju željeza.

LIT.: M. Despot: Industrija građanske Hrvatske 1860–1873. Zagreb 1970.

KLEIN, Geza (Gejza), trgovac (Pančevo, Srbija, 29. IV. 1885 – ?). Sin Mavra i Melvine. U braku s Elom rođ. Šerpner imao je četvero djece. U Hrvatsku se doselio 1907. iz Novoga Sada, a zavičajnost stekao 1919. u Zagrebu. Bio je suvlasnik trgovine kratkom i pletenom robom »Braća Klein« na Jelačićevu trgu i suvlasnik kuće u Gundulićevoj ul. u Zagrebu. God. 1934. bio je među osnivačima zagrebačkoga bridž-kluba »Culbertson«. Po uspostavi NDH u lipnju 1941. nalazio se u inozemstvu pa je prijavu imovine u njegovo ime vlastima NDH podnio sin Julije, trgovac (Zagreb, 28. I. 1909 – logor Jasenovac, 1941). Apsolvent Trgovačke akademije, u međuratnom razdoblju bio je zaposlen u trgovini »Braća Klein«. Bio je suvlasnik kuće u Gundulićevoj ul. U braku s Gretom rođ. Neuman imao je kćer Elu (?, 1934) i sina Darka (?, 1936). Ubrzo po uspostavi NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Stradala je i supruga, dok su djeca preživjela uz suprugine roditelje i nakon rata iselila se u Izrael. – Gezin brat Makso, trgovac (Pančevo, Srbija, 11. XII. 1886 – Zagreb, 6. II. 1965). U Zagreb se doselio 1905. iz Novoga Sada. Bio je u braku s Irmom rođ. Scherpner. U nepoznato doba prešao je na katoličanstvo. S bratom je bio suvlasnik trgovine »Braća Klein« na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Po uspostavi NDH, 19. V. 1941, u ime žid. kontribucije predao je dragocjenosti (briljantni prsten, dvije briljantne igle te zlatni sat) vrijedne 26 000 din. i 152 850 din. gotovine. Na nepoznat način preživio je rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680, 681. – HDA, SBUO, kut. 258, 1285/II. pov. 1935.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLEIN, Hilda, žid. aktivistica (?, o. 1900 – ?logor, 1941–1945). Po uspostavi NDH, sa suprugom Draganom i kćeri Brankom, preuzela je žid. znak. Bila je članica ženskoga socijalnog odsjeka ŽOZ, osnovanog u lipnju 1941. U srpnju iste god. pokušala je prebjeći u Ljubljanu, ali uhvatile su je vlasti NDH i deportirale u nepoznati logor. Stradali su i suprug i kći.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 19961, god. 1941. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KLEIN, Hugo → KLAJN, Hugo

KLEIN, Ignjat, tipograf (?, 1893 – Zagreb, 1. XI. 1940). Bio je u braku s Martom. Djelovao je kao tipograf u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681.