Kategorija: A

ALTARAS, Leon M. (Lav), žid. aktivist (Novi Pazar, Srbija, 1878 – u transportu za logor Banjicu, 14. X. 1943). Potomak sefardske obitelji, slijedeći primjer → V. Altarasa doselio se u Split iz Sarajeva prije I. svj. rata i promijenio obiteljsko prezime iz Altarac u Altaras. U braku s Reginom rođ. Altaras otac je → Izraela, → Jakoba, → Alberta, Mihe, Menta i → Silvija. Bio je jedan od inicijatora osnivanja prve cionističke organizacije u Splitu i Dalmaciji, osnovane 1909. pod nazivom Odbor za širenje cionističke ideje. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, ostao je u Splitu dočekavši Nijemce te bio odveden i stradao tijekom transporta za logor Banjicu. – Sin Mento, trgovac i žid. aktivist (Sarajevo, 1906 – Split, 1979) u međuratnom razdoblju bio je vlasnik galanterije »Sve po sedam« u Bosanskoj ul. u Splitu. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, prije ulaska Nijemaca u Split prebjegao je u Italiju, gdje je dočekao kraj II. svj. rata, a potom se iselio u Palestinu. God. 1947. vratio se u Split, gdje je djelovao kao ravnatelj »Interšpeda«. Bio je dugogodišnji tajnik poslijeratne splitske ŽO te je njegovim zauzimanjem, uz tadašnjega predsjednika → Slavka Hochsingera, obnovljen stari žid. hram te spriječeno uništenje staroga žid. groblja na Marjanu.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 18. – D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – I. Mosettig: Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva. Split 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ALTARAS, Samuel, žid. aktivist (Novi Pazar, Srbija, ? – Split, ?). Bio je cionist, inicijator osnivanja i predsjednik prve cionističke organizacije u Splitu i Dalmaciji, osnovane 1909. pod nazivom Odbor za širenje cionističke ideje, koji je u početku imao 60 članova.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 18. – D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971.

ALTARAS, Silvio, liječnik (Split, 1913 – ?, V. 1945). Sin → Leona i Regine rođ. Altaras, braća su mu → Izrael, → Jakob, → Albert, Miha i Mento. Medicinski fakultet završio je 1940. u Zagrebu. Po osnutku NDH u Splitu je organizirao zdravstvenu službu za žid. izbjeglice i partizanske obitelji te kao član Pododbora zdravstvenih radnika u Splitu prikupljao sanitetski materijal za partizane. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao kirurg i voditelj partizanskog saniteta u dalmatinskim postrojbama. Prilikom nadzora postrojbâ ubijen je iz zasjede.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

ALTARAS, Silvio Salamon (Perina), obrtnik, skladatelj i žid. aktivist (Split, 5. VIII. 1904 – São Paulo, Brazil, 5. VI 1997). Završio je obrtničku školu u Splitu, potom bio vlasnik kožarske radionice. Autor je mnogobrojnih skladbi posvećenih Splitu (Ća je lipo u Splitu živit, Silvestrovo, Šapat noći, Oj Splite grade, Te dvije noći, Purim). Bio je jedan od najaktivnijih članova splitske ŽO te organizator mnogih priredaba, proslava i koncerata u društvu »Jarden«, koje je bilo kulturno središte splitskih Židova. Ondje je održao brojna predavanja o najrazličitijim temama kao i tečajeve plesa i baleta. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, pridružio se partizanima. God. 1948. s obitelji se iselio u Izrael, a 1952. u Brazil.

LIT.: Ha-kol, 1998, 55/56.

ALTARAS, Thea (Tea), arhitektica i žid. aktivistica (Zagreb, 14. III. 1924 – Giessen, Njemačka, 28. IX. 2004). Kći → Žige Fuhrmana i Hermine rođ. Lauš, sestra Jelke Motta rođ. Fuhrman, majka → Adrianina te baka Aarona i Lenny. Gimnaziju i studij arhitekture (1953) završila je u Zagrebu; stručno se usavršavala u Parizu. Po uspostavi NDH, u svibnju 1941, s roditeljima i sestrom Jelkom izbačena je iz obiteljske vile u Zagrebu na Gornjem Prekrižju. S majkom je bila upisana u Kartoteku židovskoga znaka, ali čini se da znak nisu preuzele. Prebjegla je na Hrvatsko primorje te u studenom 1942. bila internirana u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te djelovala kao bolničarka u bolnici na Baniji i St. Maria u Italiji. Nakon II. svj. rata živjela je u Zagrebu, 1965. iselila se u Italiju, potom u Njemačku, gdje je do umirovljenja 1984. radila u gradskim upravama Konstanza i Giessena. Sa suprugom → Jakobom utemeljila je 1978. ŽO u Giessenu te pridonijela izgradnji sinagoge i židovskoga centra (1995). Nakon suprugove smrti 2001. postala je predsjednica ŽO u Giessenu.

DJELA: Synagogen in Hessen – was geschah seit 1945?, 1–2. Königstein 1988–1994. – Stätten der Juden in Giessennu von den Anfängen bis heute. Königstein 1998. – Synagogen und jüdische rituelle Tauchbäder in Hessen – was geschah seit 1945?. Königstein 2007.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Jutarnji list, 7(2004), 27. XI.

ALTARAS, Viktor (Altarac), trgovac (Sarajevo, 1898 – ?, Čile, 1992). Doselio se iz Sarajeva u Split prije I. svj. rata te obiteljsko prezime Altarac promijenio u Altaras. U Marulićevoj ul. u Splitu otvorio je poduzeće i prodavaonicu metražne robe i krzna »Vikmental« (skraćenica od Viktor-Mento-Altaras); a na proizvodima je bio utisnut reklamni znak poduzeća. Njegova poznata uzrečica bila je: »Samo državna kovnica može kovati novac bez reklame.« Izdavao je različite reklamne publikacije, kalendare i sl., u kojima je bio objavljen niz pjesmica, što ih je namjenski za poduzeće »Vikmental« spjevao Tin Ujević (primjerice: Zastor se diže, a mala Floramye, sva u svili dršće. Na bini je bal, dok crnka sve poglede vabi i mami, jer nju krasi Vikmental). Bio je i mecena splitskim umjetnicima. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, pred Nijemcima je iz Splita prebjegao u Italiju, a odande u Švicarsku i potom u Čile.

LIT.: I. Mosettig: Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva. Split 2001.

ALTMANN, Edmund, liječnik i žid. aktivist (Drenovac, 28. VI. 1888 – ?Osijek, ljeto 1941). Sin Ljudevita i Eme. U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Osijeku. Jedan je od izdavača mjesečnika Židovska smotra, prvoga židovskog i cionističkoga glasila u Slavoniji i Hrvatskoj, pokrenutoga 1906. Bio je istaknuti cionist, dugogodišnji član osječke gornjogradske ŽO i potpredsjednik osječkoga Židovskog nacionalnog društva. God. 1933. član je »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit, poslije istaknuti član osječke »Lože Menora 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit (jedan od sedam izaslanika te lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brit 1935. sa sjedištem u Beogradu). Također je smatran članom masonske lože. Po uspostavi NDH, u lipnju 1941, uhićen je, mučen i ubijen u zatvoru, najvjerojatnije u Osijeku.

LIT.: Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – A. Radenić: Bene berit u Srbiji i Jugoslaviji 1911–1940. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1997, 7. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

ALTMANN, Vladimir (Altman), rendgenolog i žid. aktivist (Zagreb, 21. VIII. 1892 – Zagreb, 22. XI. 1941). Sin Armina i Eme rođ. Fröhlich. U međuratnom razdoblju bio je liječnik u Zagrebu, specijalist za medicinsku rendgenologiju. Dozvolu za rad dobio je 1924. te bio zaposlen pri bolničkoj blagajni »Merkur« i imao ordinaciju na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Bio je aktivan u žid. omladinskim organizacijama i različitim odborima ŽOZ, a 1933. član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit. Po osnutku NDH, Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede, 30. VI. 1941. prijavio je stalnu mjesečnu plaću od 2300 din., automobil »Citroën« te da je rendgenske instrumente, kupljene prije 17 god., platio 600 000 din. Umro je u Zagrebu prirodnom smrću. – Brat Drago (Jehuda), žid. aktivist (Zagreb, 9. VII. 1898 – ?Izrael, ?) bio je jedan od prvih zagrebačkih haluca (žid. pionirskih useljenika), koji se oko 1926. uselio u Palestinu sa suprugom Herminom (Minkom) rođ. Bril (Nova Gradiška, 22. VIII. 1897 – ?Hadera, Izrael, 23. IV. 1986), sestrom → kipara S. Brila. Ondje su oboje bili istaknuti javni djelatnici, roditelji blizanki.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – Podaci o ulazniku B. Polić. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Loža »Zagreb« 1090. N. O. B. B. (Nezavisni Orden B’ne Brit). Spomenica 1927–1932. Zagreb 1932. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Jevrejski pregled, 37(1986) 5/6. – V. Žugaj: Židovi novogradiškoga kraja. Zagreb 2001.

ALTMANN, Zvonimir, pedagog (Osijek, 4. V. 1939 – Osijek, 10. VI. 2014). Sin Albina i Zlate rođ. Roth. Nakon završene gimnazije u Osijeku, apsolvirao je elektrotehniku u Beogradu i diplomirao matematiku u Zagrebu. Pet je godina radio u osnovnoj školi, a potom 35 godina u Elektrotehničkoj školi u Osijeku. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja za uspješan rad s učenicima. God. 2001–04. bio je potpredsjednik ŽOO. U braku s Nadom otac je Javora, žid. aktivista (Osijek, 5. IX. 1975), koji je 1994. završio III. gimnaziju u Osijeku. Studirao je na Elektrotehničkom fakultetu. Kao aktivni član Upravnog odbora ŽOO od studenoga 2004. bio je potpredsjednik općine.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

ALTSTÄDTER, Berta (Varaždin, 30. I. 1887 – ?), radila je kao kućna pomoćnica kod → Sidonije Geiger u Gundulićevoj ul. u Zagrebu, uz mjesečnu plaću od 200 din. Nakon deportacije S. Geiger u logor, njezina je daljnja sudbina nepoznata, no jedina je žid. kućna pomoćnica dosad pronađena u izvorima.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659.