GIRARDI-KARŠULIN, Mihaela, filozofkinja (Zagreb, 23. III. 1945). Kći kemičara i akademika Miroslava Karšulina i Grete rođ. Deutsch, majka → L. Girardija. U Zagrebu je 1964. završila Klasičnu gimnaziju, 1970. diplomirala filozofiju i grčki jezik na Filozofskom fakultetu, gdje je 1977. magistrirala tezom Fenomenologija rada i počeci sociologije znanja kod Maxa Schelera, a 1987. doktorirala tezom Filozofska misao Frane Petrića. Od 1970. radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu; od 1988. znanstvena suradnica, od 1991. viša znanstvena je suradnica i od 1999. znanstvena savjetnica. Uz to od 1994. predaje na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Proučava povijest hrv. filozofije u europskom kontekstu. S težištem na promišljanju temeljnih problema renesansnog aristotelizma i peripatetizma, svoja analitičko-kritička tumačenja hrv. filozofske baštine tematski i problematski usredotočila je na tumačenje filozofskoga opusa Frane Petrića, Pavla Skalića i Matije Frkića. Znanstvene i stručne rasprave i članke objavljuje samostalno ili u suautorstvu u periodici Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (1976, 1978–79, 1981, 1983–84, 1987, 1989–95), Filozofska istraživanja (1988, 1992, 1995–96), Studia historiae philosophiae Croaticae (1990, 1993), Synthesis philosophica (1990, 1993) i u nizu Hrestomatija filozofije (Filozofija renesanse. Zagreb 1996). Uredila je zbornik Studia historiae philosophiae Croaticae (1993, 2).
DJELA: Filozofska misao Frane Petrića. Zagreb 1988. – Hrvatski renesansni aristotelizam. Zagreb 1993. – Magnum miraculum – homo. Veliko čudo – čovjek (suautori E. Banić-Pajnić i M. Josipović). Zagreb 1995.
LIT.: Girardi-Karšulin, Mihaela. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – Lj. Schiffler-Premec: Girardi-Karšulin, Mihaela. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 2002. – Girardi-Karšulin, Mihaela. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002.