RAJNER, Ernest, kemičar (Sarajevo, 23. III. 1911 – Pariz, 10. VI. 1998). Po ocu je zavičajnost stekao u Velikim Bastajima 1934. Iste je god. diplomirao na Tehničkom fakultetu u Beogradu. Od 1936. do 1965. radio u poduzeću »Kaštel« d. d. (danas »Pliva), isprva u Karlovcu, zatim u Zagrebu. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. Zahvaljujući braku s »arijevkom« Gertrudom rođ. Hernheiser, ali i kao neophodno potreban stručnjak, bio je oslobođen nošenja žid. znaka te isprva zaštićen od progona. U srpnju 1942. uhićen je i odveden u sabiralište u Križanićevoj ul., odakle je pušten na intervenciju matičnoga poduzeća. U »Kaštelu« se najprije kao suradnik Vladimira Preloga istaknuo razvivši tehnološki postupak za proizvodnju streptazola, prvoga sulfonamidnog bakteriostatika (1938) te postupke proizvodnje dietilamida nikotinske kiseline i poluindustrijske proizvodnje L-askorbinske kiseline (1939), a potom je stalno projektirao postrojenja iz kojih su proizašli tržišno važni kemijsko-farmaceutski proizvodi. Tijekom posljednjih pet godina bio je direktor izgradnje te jedan od glavnih projektanata postrojenja za proizvodnju antibiotika (oksitetraciklin) i vitamina C. Od 1965. do umirovljenja 1975. radio je u tvrtki »Rhône Poulenc« u Parizu. Također je predavao na Višoj kemijskoj školi u Zagrebu. Za uspješno stručno djelovanje i prinos gospodarskomu razvoju primio je mnogobrojna javna priznanja.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 693. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28615, 29783.
LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Rajner, Ernest. Hrvatska enciklopedija, 9. Zagreb 2007.