Kategorija: T

TEODOROVIĆ, Ivan, ekonomist (Zagreb, 22. V. 1941). Sin Bogdana i Adele rođ. Polak, brat → Borkin. Suprug Zdravke Steiner-Teodorović. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1966, magistrirao 1971. na Center for Development Economics na Williams College u SAD, a doktorirao 1978. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu tezom Usmjeravanje industrijskog razvoja i kriteriji donošenja investicione odluke. Od 1966. radi na Ekonomskom institutu u Zagrebu, gdje je 1985. izabran u znanstvenog savjetnika. Zamjenik je ravnatelja Ekonomskog instituta (1984–92), vršitelj dužnosti ravnatelja (2000–01) te od 2001. ravnatelj instituta. God. 1992–94. radio je za ICHET (International Centre for Hydrogen Energy Technologies), a 1994–95. bio je gostujući profesor na Syracuse University School of Management. Bavi se makroekonomijom, ekonomikom industrije, financijama, investicijama te komparativnom analizom tranzicijskih ekonomija i novih tržišnih ekonomija. Objavio je više desetaka tekstova u stručnim časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu. – Ivanova supruga Zdravka Steiner-Teodorović, glazbenica (Beograd, 23. IV. 1948). Kći Alfreda Steinera i Jevrosime Vukčević. Čelistica je i članica orkestra HNK u Zagrebu.

TERNI, Salamon, trgovac (Dubrovnik, ? – Dubrovnik, ?). Brat Jakovljev (Dubrovnik, o. 1750 – Dubrovnik, nakon 1815). Iz nepoznatih je razloga s bratom bio 1780. izgnan iz Dubrovačke Republike, no čini se da je presuda bila ubrzo ukinuta jer su već 1782. živjeli u današnjoj Dropčevoj ul. izvan geta. Bio je glava obitelji od četiri člana, a u njegovu domaćinstvu živjeli su još brat, sestra i njezin sin. God. 1799. u njegovoj je obitelji bilo osam članova, uključujući i dvije sluškinje. Čini se da je tijekom tih godina razvijao posao jer je poč. XIX. st., u doba franc. uprave, bio jedan od najjačih dubrovačkih trgovaca. S bratom, trojicom žid. trgovaca te 25 katoličkih trgovaca sudjelovao je 1812. u osnivanju Trgovačke komore i Trgovačkoga suda u Dubrovniku. Biran je na različite funkcije u dubrovačkoj žid. zajednici, među ostalim bio je član Maloga kapitula Scholae Habraeorum (1809).

LIT.: Z. Šundrica: Dubrovački Jevreji i njihova emancipacija (1808–1815). Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1971, 1. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

TESSLER, Josip, poduzetnik (Budimpešta, 1893 – Auschwitz, 1944). S bratom Aleksandrom bio je suvlasnik tvornice čarapa »Margot« u Zagrebu te poduzeća »Braća Graner« u Čakovcu (od 1929). God. 1933. dokapitalizirali su čakovečko poduzeće, u koje su prenijeli strojeve iz svojega zagrebačkoga postrojenja. Već iduće god. u Čakovcu je započela proizvodnja trikotaže pod imenom »King« na katu stare marofske zgrade u današnjoj Ul. Katarine Zrinske. Izrađivano je muško, žensko i dječje rublje te dječje pidžame. Zbog nedostatka prostora »King« je 1937. preseljen u novosagrađene pogone unutar tvorničkoga kruga tvrtke »Braća Graner«, što je pogodovalo daljnjem razvoju posla te nabavci novih ravnopletaćih strojeva iz Njemačke. S bratom i drugim međimurskim Židovima bio je uhićen 26. IV. 1944. te otpremljen najprije u sabirni logor Nagykanizsu, a odatle u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000.

THAU, Johanan (Johann), pravnik i cionistički aktivist (Dubrovnik, 15. XII. 1880 – Sarajevo, 26. VIII. 1918). Djetinjstvo je proveo u Sarajevu i Požegi, gdje je maturirao. Studirao je i diplomirao pravo u Beču, gdje je postao član Bar Kokhbe (udruženje žid. studenata iz Galicije) te se družio s Theodorom Herzlom, a 1902. s Davidom Fuhrmannom osnovao je »Bar Gioru«. U Beču je bio vrlo aktivan sve do 1907, kad je otišao u Banju Luku, gdje se zaposlio u državnoj administraciji kao perovodni vježbenik. Poslije je služio u Zenici, Gradačcu i Prijedoru, gdje je napredovao u zvanje kotarskoga predstojnika. Za I. svj. rata bio je civilni povjerenik austroug. okupacijskih vlasti u Starom Baru i Nikšiću. Jedan je od glavnih cionističkih aktivista i propagatora cionizma u Hrvatskoj i južnoslavenskim zemljama. God. 1907. osnovao je u Banjoj Luci omladinsko društvo »Kadima«, a u svim bos. sredinama gdje je službovao radio je na zbližavanju Sefarda i Aškenaza, na osnivanju i širenju mreže žid. općina te organizaciji cionističkoga rada. Objavio je niz članaka u Židovskoj smotri i drugim listovima u inozemstvu o povijesnim i povijesnoumjetničkim temama. Bavio se prevođenjem s hebrejskoga.

LIT.: Gideon, 6(1922) 9/11. – Židov, 15(1931) 49.

THOBI, Salamon, liječnik (? – Split, prva pol. XVII. st.). Istaknuo se kao voj. kirurg u mletačkoj službi za protuosmanskih ratova u XVII. st. Bio je prijatelj Markantuna de Dominisa. Iako je nakon njegova odlaska ostao kućni liječnik de Dominisova nećaka i nasljednika na splitskoj nadbiskupskoj stolici Sforze Ponzonija (1616), ovaj je htio spriječiti Thobijevo liječničko djelovanje pa se pozvao na papinu bulu kojom se zabranjivalo katolicima da ih liječe Židovi. Nakon dugoga procesa i iscrpne istrage 1622. mletački generalni providur Dalmacije Belegno naredio je splitskoj komuni da mora javno »bubnjem« objaviti kako ne postoji nikakva zapreka da žid. liječnici obavljaju svoju medicinsku praksu.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971.

THUNE, Josip, violinist (Beč, 25. III. 1899 – Zagreb, 19. III. 1985). Sa suprugom Jelisavom rođ. Ptiček otac je Daniela. Zavičajnost je stekao u Zagrebu 1929. Kao druga violina proveo je pola stoljeća u orkestru zagrebačkoga HNK, gdje je počeo raditi 1923. Po uspostavi NDH, u travnju 1941, sa suprugom i sinom preuzeo je žid. znak, a u lipnju 1941. u prijavi imovine naveo je da posjeduje zemljišta na Knežiji, gotovinu i dragocjenosti (dva vjenčana prstena i tanki lančić) vrijedne 5500 din., pokretnine (namještaj) u vrijednosti od 8000 din. i gusle u vrijednosti od 5000 din. Prelazak na katoličanstvo i mješoviti brak znatno su olakšali njegov položaj u kazalištu za NDH te je kao član tzv. prosvjetne bojne imao i čin bolničara razvodnika. – Sin Daniel, violinist (Zagreb, 20. II. 1932). Po uspostavi NDH s obitelji je preuzeo žid. znak. Studirao je violinu u Zagrebu (Václav Huml, Ivan Pinkava), a violu u Ljubljani, gdje je diplomirao 1962. Bio je istaknuti solist, orkestralni i komorni glazbenik te glazb. pedagog. Djelovao je kao član i solist opernoga orkestra HNK (do 1986), Zagrebačkih solista (1956–71), Zagrebačkoga kvarteta (1965–68) i ansambla za suvremenu glazbu ACEZANTEZ. Kao profesor viole i komorne glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1971–86) odgojio je veći broj mladih instrumentalista. Djelovao i kao dirigent. God. 1986. iselio se u Norvešku, gdje i danas djeluje u Oslu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka kut. 705, 43367. – HDA, MNP, kut. 1443, fasc. VII/21. – KŽZ. – HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta, Popisi članstva Hrvatskoga državnog kazališta u Kazališnoj zbirci.

LIT.: Thune, Daniel. Hrvatski leksikon, 2. Zagreb 1997. – Thune, Daniel. Leksikon jugoslavenske muzike, 2. Zagreb 1984.

THUNE, Sigmund, nefrolog (Zagreb, 30. V. 1935). Sin Rudolfa i Ane rođ. Tavčar. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1960, specijalizaciju iz interne medicine stekao je u Augsburgu 1970, a poslijediplomski studij nefrologije završio je 1979. Usavršavao se u Erfurtu i Rostocku 1961. Primarijus je od 1964. Sudjelovao je pri osnivanju Centra za dijalizu (1972) na KBC Zagreb (Rebro). Bio je član ekipe za transplantaciju bubrega (od 1973) te voditelj Odjela za dijalizu odraslih pri Centru za dijalizu Klinike za urologiju na KBC Zagreb. Voditelj je poliklinike AVITUM u Zagrebu. Objavio je mnogobrojne stručne i znanstvene radove iz područja nefrologije. Član je Europea dialysis and transplant association i International society of nephrology.

LIT.: Thune, Sigmund. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994.

TKALČIĆ, Srećko (Weber) (Zagreb, 1920 – logor Jasenovac, 1943). Sin Mirka Webera (Kutina, 1892 – logor Jasenovac, 1941). Obitelj je u nepoznato doba promijenila prezime Weber u Tkalčić. Po uspostavi NDH upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak čini se nije preuzeo. Izgleda da je uhićen u ljeto 1941. Iako se u ŽOZ smatralo da je stradao u Jadovnu, deportiran je u logor Jasenovac, gdje je neko vrijeme bio nadležan (grupnik) u kuhinji jasenovačkoga logora. Logoraši su ga cijenili, osobito logoraški liječnici, jer je boljom hranom pomagao bolesnima i ranjenima. Pod optužbom da je »tajni vođa Židova koji spremaju pobunu u logoru«, bio je likvidiran. Kad su ga ustaše vodile kraj »sablasnog jezera«, pokušao je bijeg skokom u njega, no bio je uhvaćen te odveden na Gradinu na likvidaciju. Otac Mirko stradao je u logoru Jasenovac.

IZV.: JUSP Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: N. Nikolić: Jasenovački logor smrti. Sarajevo 1975. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

TOBOLSKI, Ela, javna djelatnica (? – ?). Bila je voditeljica zagrebačkog Udruženja žena za pomoć izbjeglicama, osn. 1935. Udruženje je nastojalo priredbama i prikupljanjem odjeće i igračaka ublažiti sudbinu ljudi bez domovine.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 31/32.

TOBOLSKI, Leo (Leon), industrijalac (Grodno, Bjelorusija, 18. X. 1885 – logor Jasenovac, 1941). Sin Avramov. Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a Tekstilnu školu u Brnu. Karijeru počeo u Łódźu, gdje je radio u različitim tvrtkama na vodećim položajima. God. 1926. preselio se u Kraljevinu SHS, gdje je bio suosnivač tekstilne industrije »Ivančica« d. d. u Oroslavju te njezin suvlasnik i direktor. Bio je član uprave više industrijskih poduzeća te član različitih društvenih, političkih i kulturnih društava i udruženja. Odlikovan je Srebrnim križem za zasluge. Tijekom 1930-ih bio je istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit. God. 1935. bio je jedan od 25 delegata zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslavenske Velike lože Bnei Brita sa sjedištem u Beogradu. Po uspostavi NDH, u travnju 1941, bio je član Odbora za kontribuciju ŽOZ. Iako je na taj način trebao biti zaštićen, ubrzo je uhićen te deportiran u logor Bročice (Jasenovac I), gdje je stradao. – Sin Milan, inženjer (Łódź, Poljska, 5. VII. 1911 – Tel Aviv, 1995). Zajedno s ocem doselio se 1926. u Kraljevinu SHS. Studirao je za tekstilnog inženjera u Dresdenu i Mulhouseu. Po uspostavi NDH na nepoznati način preživio je do 1944, kad se iselio u Palestinu. U arapsko-izraelskom ratu 1948. borio se u ključnim borbama kraj Latruna. Poslije je sudjelovao u organiziranju Odjela za tekstilnu industriju Ministarstva industrije, potom osnovao tvornicu tekstila i visokokvalitetne konfekcije te izvozio u londonsku tvrtku »Marks and Spencer«.

IZV.: JUSP Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.